Odrasli se često znaju pitati kako će svoju djecu naučiti lijepo odgovoriti na postavljena pitanja. Uz pomoć ove edukativne slikovnice to postaje lako jer će djeca shvatiti zašto odrasli ponekad postavljaju jednostavna, a ponekad malo složenija pitanja. Nije to zbog radoznalosti već zato da djeca nauče lijepo razgovarati.
Djeca se različito razvijaju i svako dijete je individua koja uči nove stvari određenim tempom pa tako i razgovaranje. Djeca se međusobno razumiju, ali problem nastaje kada moraju započeti razgovor s odraslima. U tim situacijama su neka djeca opuštenija pa vrlo lako odgovaraju na pitanja, dok su druga šutljiva i sramežljiva. S djecom je najvažnije imati strpljenja i nastojati lijepo odgovoriti na njihova pitanja pa će tako i ona znati drugima lijepo odgovoriti.
Razgovarajte sa svojom djecom što više, a slikovnica neka vam bude od pomoći kako bi im kroz jednostavne tekstove i zanimljive slike mogli lakše objasniti kako se razgovara s odraslima i zašto je važno biti pristojan prema drugima.
Vrsta djela: edukativna slikovnica
Tema djela: kako lijepo odgovoriti drugima na postavljeno pitanje
Mjesto radnje: obiteljska kuća
Vrijeme radnje: neodređeno
Kratak sadržaj
Dječak razmišlja o tome kako mora uvijek lijepo odgovoriti kada mu netko postavi određeno pitanje. Ako to ne učini tada ga roditelji opomenu što njemu nije drago. Dok je bio mali je sve bilo lakše jer su ga drugi pitali jednostavna pitanja poput kako se zoveš ili koliko ti je godina. To je vrlo lako za odgovoriti kao što je i sestri Marici lako jer je ona još uvijek mala pa njoj postavljaju takva pitanja.
Dječak je svjestan kako ako ga nitko nije ništa pitao ne treba lijepo odgovoriti jer u protivnom ga prekore i kažu kako njega nitko ništqa nije pitao. Sve je to dječaku vrlo zbunjujuće jer dok je bio mali nitko ga nije prekorio kada bi odgovorio umjesto nekog drugog. Dapače, to je svima bilo simpatično. Tako je trenutno i Marici jer je ona još mala i kada nešto kaže svi se razvesele.
Ako tata upita sestru Maricu što ima novoga kod kuće, Marica započinje priču o njezinoj bolesnoj lutkici Borki i kako joj mora izmjeriti temperaturu. Roditelji se tome ne smiju već pomiluju lutkicu i kažu Marici kako će brzo ozdraviti. Ako dječak kaže kako se lutkici ne može izmjeriti temperatura roditelji ga prekore i kažu kako njega nitko ništa nije pitao. Ah, Marici je tako lijepo jer i kada kaže neku glupost svi je pohvale i kažu kako je pametna.
otkad je dječak velik shvaća da je puno pametniji no prije, ali ipak rijetki su slučajevi kada mu roditelji kažu da je pametan. Naprotiv, češće kažu kako je mogao izgovoriti takvu glupost. Stoga mu se ponekad čini kako se uzalud trudi lijepo odgovoriti kada ga netko nešto pita jer često ne zna odgovor na pitanje.
Kada ga mama pita zašto plače on ne zna točno odgovoriti. Je li to radi toga što je bio zločest ili radi toga što je bio dobar, ali mu oni ne vjeruju. Ima toliko razloga za plač, ali teško je odgovriti na mamino pitanje.
Kada ga tata pita što ima novoga dječak bi volio lijepo odgovoriti, ali on to jednostavno ne zna. Zapravo nikad ne zna što je novo, a što nije jer je njemu novo kada njegov prijatelj dobije na poklon novi bicikl, ili kada crveni auto prestigne plavi, ili kada na ulici sretne malu susjedu. No, tatu to ne zanima već ga zanima je li odgovarao u školi, je li napisao svu zadaću i zašto je došao kući kasnije. Tako da kada tatu zanima što ima novoga dječak odgovori kako nema ništa.
Baka često pita dječaka što želi da mu sutradan skuha za ručak, a on ni na to pitanje ne zna lijepo odgovoriti jer ga ona to najčešće pita kada je već sit i tada se ne može sjetiti koje jelo bi mogao jesti drugi dan. Zato najčešće kaže kako mu je svjedeno što će mu baka skuhati.
Djed zna pitati dječaka što ga toliko nasmijava, ali dječak ne zna odgovoriti jer ne zna objasniti što je točno smiješno.
Odrasli znaju lijepo odgovoriti na sva pitanja jer znaju puno lijepih riječi kojih se dječak nikada ne bi mogao sjetiti. Kada bi dječak odgovorio kratko i jasno samo sa “da”, odrasli bi upotrijebili odgovore poput “Razumije se samo po sebi!” ili “Sasvim jasno!”, a kada bi dječak odgovorio s jednostavnim “ne”, odrasli bi upotrijebili odgovore poput “Nikako!”, Ni govora!” i slično.
Dječak voli kada u njihovu kuću dođu gosti jer ga to podsjeća na blagdane. Priprema se ukusna hrana, a on se skriva kako bi mogao prisluškivati njihove razgovore. Volio bi se on njima pokazati, ali tada slijede svakakva pitanja na koje on ne zna lijepo odgovoriti. Ako ga pitaju što želi postati kad odraste, sigurno će se smijati njegovim odgovorima. Ako ga pitaju voli li odlaziti u školu isto ne zna što bi odgovorio jer zapravo voli ići kada ga učiteljica pohvali, no ne voli kada to ne učini. Ako ga gosti pitaju koga od roditelja više voli ni tada ne zna odgovor jer oboje jednako voli.
Gosti najčešće pitaju dječakovu majku je li on uvijek tako šutljiv kada ga se nešto pita, a on zapravo ne zna lijepo odgovoriti. Dječaku je tada žao roditelji jer je on pričljivo dijete, ali više voli postavljati pitanja nego odgovarati na njih.
Vrlo rado bi dječak druge pitao jednostavna pitanja poput “Kako se zoveš?” ili “Koliko imaš godina?” jer je šteta što samo odrasli postavljaju pitanja djeci, a ne i obrnuto. Tata se ne slaže s tim jer djeca postavljaju odraslima jako puno pitanja, a da toga nisu svjesni. I zaista, promatrajući sestru Maricu, dječak je shvatio kako ona postavlja puno pitanja i kako je ponekad teško roditeljima na sve odgovoriti. Tata je rekao kako je ipak puno teže odgovarati velikom djetetu, a uvijek se trudi lijepo odgovoriti osim kada nema vremena pa u tom slučaju kaže neka dječak postavi pitanje mami, baki, djedu ili stricu Mirku. Dječak najbolje razumije pitanja koje postavlja stric Mirko jer ih postavlja na drugačiji način, a ne kao ostali, pa dječaka veseli kada njemu daje odgovore.
Ipak, dječak shvaća zašto ga tata pita što ima novoga jer će dobiti vrlo zanimljive odgovore od dječaka i gdje je bio, i što je radio i koga je vidio. Tatu zapravo zanima što se s dječakom događa kako bi mogao biti u toku. Zato i mama pita zašto dječak plače kako bi ga mogla utješiti, baka ga pita što želi jesti drugi dan za ručak jer želi dječaku pripremiti samo ono što najviše voli dok djed pita zašto se dječak smije jer bi se i on volio nasmijati s njim.
Dječak još želi shvatiti zašto ga gosti pitaju sva ona teška pitanja, a tata mu je rekao kako ga to pitaju jer žele s njim malo porazgovarati no ne znaju koja pitanja točno postaviti jer su oni davno bili djeca. Kako bi svima lijepo odgovarao na postavljena pitanja dječak je odlučio naučiti sve one lijepe odgovore koje odrasli znaju. Kada odraste on će drugoj djeci ipak postavljati samo jednostavna pitanja na koja znaju odgovor kako ih ne bi morao opominjati. Kada ga Marica bude pitala neku glupost njoj će reći neka ne pita gluposti pa će se i ona veseliti što je velika.
Likovi: mama, tata, baka, djed, sestra Marica, dječak, teta , stric Mirko
Dječak – kroz razgovor s roditeljima uspio je shvatiti na koji način može komunicirati s odraslima, a da pritom koristi lijepe riječi baš poput odraslih. Nije mu bilo jasno zašto odrasli ponekad postavljaju pitanja na koja on ne zna odgovor, ali su mu roditelji strpljivo objasnili kako oni žele samo malo porazgovarati s njim. Zaključio je kako će se potruditi naučiti sve lijepe riječi kako bi proširio svoj vokabular.
Bilješka o autoru
Éva Janikovszky mađarska je spisateljica koja se rodila 23. travnja 1926. godine u Szegedu. Pisala je djela za djecu i za odrasle, no najveću popularnost stekla je upravo kao dječja spisateljica i spisateljica za mlade.
Proslavila se svojim djelima u cijelom svijetu i ona su prevedena na čak 35 svjetska jezika. U Hrvatskoj su se njezina djela prvi put pojavila 70-ih godina preko izdavačke kuće “Mladost”.
Prvu knjigu objavila je 1957. godine. Njezine bajke i priče zaintrigirale su djecu jer ona piše o tome kako dijete ili tinejdžer vidi svijet oko sebe i odrasle osobe uz koje odrasta te kako se bori sa svojim emocijama. Htjela je prikazati generacijski jaz između djece i odraslih, a pritom je uvijek ostajala na strani djece. Uz djecu, veliku je popularnost stekla i literaturom za odrasle.
Osvojila je brojne mađarske i svjetske nagrade. Njezine najljepše i najzabavnije knjige ilustrirao je poznati mađarski ilustrator László Réber.
Njezine najpoznatije slikovnice i ostala djela su: “Da sam odrastao”, “Baš se veselim!”, “Znaš li i ti”, “Kako da odgovorim”, “U koga se uvrglo ovo dijete”, “Sa mnom se uvijek nešto događa” i mnoga druga. Prema djelu “U koga se uvrglo ovo dijete” napravljena je i predstava u zagrebačkom ZKM-u.
Umrla je u Budimpešti 14. srpnja 2003. godine.
Autor: L.V.
Odgovori