Kad umire glumac

Drama “Kad umire glumac” jednočinka je s deset scena koje opisuju unutrašnju borbu dvaju protagonista, Eve i Toma. To je drama unutar drame. Ima više slojeva. Stvarni život glumaca, uspomene na Evin protekli rad i Tomov život, te drama koju uvježbavaju za izvedbu. Te dvije radnje su isprepletene i daju jednu smislenu cjelinu, kao rezime njihovih života.

Eva je poznata glumica, a Tom njezin veliki obožavatelj i neostvaren glumac amater. On je čovjek koji je uložio sav svoj novac, vrijeme i energiju u kazalište. Proputovao je pola Europe u potrazi za istinskom predstavom. Sebe naziva praktičarem, ne teoretičarem koji ne živi od teatra, nego za teatar. Upisao se na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu kad i Eva, ali je morao raditi i uzdržavati obitelj, jer mu je nakon oca, umrla i majka, a obitelj je bila mnogobrojna. Eva je bila jedinica, udala se za liječnika i imala jednu kćer. Muž ju je napustio i oženio medicinsku sestru koja mu je rodila dijete. Kćer se školovala u Americi i udala se za Amerikanca. Rijetko se čuje s njom.

Pripremajući predstavu, u razgovoru promišljaju teme koje se tiču kazališta, kao i odnos kazališta, glume na pozornici sa glumom na filmu. Eva i Tom vode poticajne razgovore i o običnom životu koji nas obično ne odvede na pravi put, put naših snova i ideala. Tom je u umirovljeničkom domu, a Eva sve teže pronalazi poslove zbog godina. Njih dvoje će jedno pred drugim razotkriti svoju intimu i najveće strahove. Ispostaviti će se da je Tom gledao sve Evine predstave i bio njezin najveći obožavatelj, ali i najiskreniji kritičar. Radnja se odvaja u proljeće 1994. u Zagrebu.

Vrsta djela: Drama u deset činova

Mjesto radnje: Zagreb

Vrijeme radnje: 1994. godina

Kratak sadržaj

Eva je poznata kazališna glumica koja dobiva poziv za kazališni projekt od umirovljenika Toma. On joj je napisao pismo i ona se u prvoj sceni pojavljuje kod Toma. On primjećuje da je drugačija uživo nego na predstavama i u filmovima. Eva ga pita gdje su drugi članovi amaterske skupine. Tom predlaže da predstavu naprave njih dvoje sami. Cijeli život je maštao o tome da bude glumac, ali morao je pomoći svojoj obitelji i raditi. No, tijekom života bio je vjeran glumi tako da je podržavao kao publika glumačku umjetnost, a i sam glumio. Tom Evi zahvaljuje što je našla vremena i odazvala se pozivu. Tom nudi Evu rakijom što ona odbija. Kaže da i amater može biti glumac ako ima talenta i iskustva. On četrdeset godina glumi amaterski  i ima oko šezdeset uloga iza sebe. Opet Evu nudi alkoholom koji ona izbjegava. To ga čudi jer je mislio da svi veliki umjetnici moraju biti mazohisti i uništavati se porocima. Međutim, iako je to predrasuda, Eva ipak ima iskustva s alkoholom. Tom smatra da svi koji su konstruktivni zbog ravnoteže moraju nekad biti i destruktivni. Pogotovo u glumi koja emotivno troši čovjeka. Eva pristaje na rakijicu.

Ona bi htjela da odmah počnu raditi i dogovarati se, a on bi volio da se pobliže upoznaju. Tom misli da se filmom bave oni ljudi koji su željni slave, uspjeha i koji tako udovoljavaju svojoj taštini. Želi da Eva čuje njegovu vlastitu izvedbu u kojoj kaže da kad umire glumac, ne umire jedan čovjek nego stotinu, sve uloge koje je glumac oživotvorio, ali i njegova publika, te kad plačemo za glumcem, ne plačemo samo za njim nego i za svim predstavama u kojima smo uživali i kojima smo se divili. Eva se oduševila njegovom izvedbom i zaključila da je sjajan. Pitala ga je i čija je to drama, a onda je saznala da je njegova i da odlično piše, što ju je fasciniralo. Dvoje je likova u njegovoj drami pod imenom Odlaze glumci i Tom traži od Eve da zajedno nastupe.

Misli da je njegova drama bolja od većine jer ju je sam napisao, pa je može najbolje interpretirati. U sebi sumnja da Eva neće htjeti nastupati s amaterom. Tom govori što je za njega gluma. To je onaj trenutak kad glumac stoji sam na sceni, ne izgovara tekst, a svi u publici u napetosti i tišini čekaju da nešto izgovori. Kaže i jednu svoju misao koja glasi: Pokaži mi kako šutiš na sceni, pa ću ti reći kakav si glumac.

Eva kasni na probu. Izgovara se na tramvaj. Tom je upozorava da je zakasnila sat vremena i to već osmi put. On joj govori da zna da je iz teatra nitko ne zove već četiri godine. Kaže da hrvatski glumci misle da kazalište treba služiti njima, a da zapravo oni moraju služiti kazalištu.

Eva saznaje da je Tom polagao prijemni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti u isto vrijeme kad i ona. Sjeća se u što je bila obučena, plave haljine s malim brošem. Eva se prisjeća i da je jedan student odustao, a profesor Bratanić iz povijesti umjetnosti kazao je da će taj student biti sretniji od ostalih koji su krenuli studirati glumu. Eva se više ne izgovara na kašnjenje, nego kaže da će to tako morati biti i da je uvijek kasnila, ali da joj to nitko nije zamjerao jer je bila bolja od ostalih glumaca. Također i govori da kazalište počiva na nepisanoj hijerarhiji u kojoj riječ jednakost ne postoji.

Eva je razočarana u kazalište zbog spletki i taštine koja je u njemu raširena kao kakva smrtonosna bolest. U njemu su oni ljudi koji su htjeli prevariti sudbinu i ostati vječno mladi bez obzira na prirodne zakone. Tomu govori da idealizira kazalište kao hram umjetnosti. Tom joj na to odgovara da on ne idealizira kazalište koja ona poznaje, nego ono koje glumci i kazališni djelatnici nisu prodali sitnim ciljevima. Kaže da današnji glumci žele biti ugledni poput sveučilišnih profesora, bogati poput trgovaca, utjecajni kao političari i popularniji i od sportaša. Zato pribjegavaju televiziji i filmu. A njihova je motivacija pogrešna. Prava motivacija je, po Tomovu mišljenju scena i publika. Najveći je užitak igrati pred punim kazalištem. Eva upozorava Toma da je i glumac čovjek od krvi i mesa i da ima potrošačke potrebe. Tom nabraja filmove u kojima nije trebala glumiti.

Naziva film redateljskim medijem, a kazalište glumačkim. Eva mu govori da je htjela kćerki priuštiti bolji život, da joj je muž prigovarao da slabo zarađuje i da je htjela biti financijski neovisna. Odlučuju se okrenuti budućnosti i raditi na predstavi.

Prošle godine Eva je željela proslaviti godišnjicu svog rada u teatru, ali uprava kazališta je zaboravila što je obećala. Tom predlaže da njihovom predstavom obilježi četrdeset godina svog rada. U Domu umirovljenika dvorana nije velika, ali ni lošija od ostalih scena u kazalištima. Eva se oduševljeno složila s njim.

Eva pita Toma zašto nije studirao glumu. Naime, njegov otac je bio poštar koji je noću zarađivao tako što je svirao s tamburašima. Kako je Tom bio najstariji od četvero djece kada su komunisti osudili njegova oca na smrt vješanjem, Tom se morao pobrinuti za obitelj. Njegov otac je svirao tijekom rata za krivo društvo. Četrdeset osme, kad je Tomu bilo šesnaest godina u Slavonskom Brodu gostovalo je zagrebačko kazalište i tada je on prvi put vidio kazališnu predstavu.

Odlučio je postati glumac i nagovorio majku da se cijela obitelj preseli u Zagreb. Zbog oca nije mogao naći bolji posao, pa je radio na kolodvoru kao fizički radnik. Te pedeset druge položio je prijemni na Akademiji, ali mu je majka iznenada umrla. Danju je radio na kolodvoru, a noću u gostionici posao koji je njegova majka radila prije smrti. Pedeset sedme je došao ponovo na Akademiji i opet se pokušao upisati, ali je imao dvadeset pet godina, a student prve godine nije smio imati više od dvadeset četiri godine. Bio je strašno nesretan zbog toga i nastavio se amaterski baviti glumom. Tom se sjetio jeseni pedeset sedme kaka je Eva nastupala u drami Zanat gospođe Warren. Nakon toga se proslavila u drami Bez trećega i Čehovljevim Galebom. Iduću kazališnu sezonu se udala za liječnika koji nije volio kazalište.

Mjesec dana nakon Evina vjenčanja Tom se zaposlio kao knjižničar. Za njega je to bio lagan posao, ali daleko od onog što je uistinu želio i o čemu je sanjao. Čitao je knjige i razgovarao s ljudima koji vole književnost. Tu su bili studenti književnosti, sveučilišni profesori i pisci. Povjerio je Evi da je gledao sve njezine predstave. Rekao joj je da je dosada imala točno osamdeset četiri kazališne premijere. Vodio je i dnevnik- Gledaočev dnevnik. Kada je šezdeset treće rodila kćerku, uplašio se da neće brzo početi glumiti. Imala je pauzu od dvije godine. Vratila se kazalištu u drami Pigmalion Bernarda Shawa. Eva je Tomu rekla da joj je to najdraža uloga. Nakon razgovora nastavljaju s probom.

Eva se žali da više ne može tako raditi s Tomom, vježbaju već mjesec i pol dana, a ona još ne zna u čemu će nastupati. Tom se ispričava da je malo zakazao kao organizator jer radi i kao redatelj i kao glumac. Eva pita tko je kostimograf. Tom odgovara da je radio odlične kostime za amatersku skupinu Daska iz Siska, ali ima obiteljskih problema. I da je važno da Eva ima svoju ulogu, a pitanje kostima će se riješiti.

Pitanje kostima je potaknuo razgovor o temi koja Evu vrijeđa. Požalila se da joj je jednom zbog lošeg kostima propala cijela uloga. Tom se usprotivio tom mišljenju i kaže joj da je uloga prestala jer je igrala djevojku, a bila je već u zrelim godinama. Kaže joj da nije znala odrediti trenutak u kome više ne može igrati djevojke i djevojčice, onaj trenutak kad se igraju uloge zrelih žena. Umjesto što se trošila da odigra mladost i nevinost, trebala se koncentrirati na karakter lika.

Eva se prisjeća da je bila tada u maloj krizi i da se ne sjeća zašto je točno prihvatila tu ulogu. Tomu prigovara da misli da sve zna, a Tom joj odgovara da je imala njega za prijatelja ne bi toliko krivih poteza napravila u životu. Također joj spominje dramu Hamlet u kojoj je glumila Gertrudu i tvrdi da je to bio čisti promašaj. Eva se izgovara na to da je bilo vrijeme modernih predstava koje je Igor režirao. Tom nema lijepo mišljenje o redatelju Igoru. Smatra da je to bio početak balkanskog kazališnog postmodernizma u Zagrebu. Hamlet je bio na drvetu, a glumci su mu se obraćali s tla. Eva se prisjeća da ju je boljela glava, a i vrat nakon svake scene. Redatelj Igor je htio tim konceptom naglasiti da je Hamlet izdvojen od ostalih glumaca na sceni.

Tom ne vjeruje u ideje i koncepcije takvog Hamleta jer kazalište ne počiva na jeftinim simbolima nego na glumcu. Tom govori ružno o Igoru. Eva spominje njegove nagrade na Eurokazu i Bitefu, a Tom ne priznaje te nagrade, te mu se čini da su one osmišljene da bi veličale režisere, a na štetu istinskih glumaca. Spominje kako su i veliki glumci prodali duše šačici režisera i kritičara, te odustali od pravog teatra. Eva stječe dojam da je Tom protivnik modernog teatra, ali on kaže da nije, da se protivi pomodnom teatru, a svaka moderna predstava ako je uistinu dobra postaje nakon nekog vremena klasik.

Također, nema ništa protiv osrednjih predstava i njih mora biti u kazalištu. Međutim, protiv je besmislenih predstava koje služe za zadovoljavanje redateljeve taštine. Tom spominje fizički teatar gdje se predstava temelji na kostimima ili scenografiji, kad se priča ostvaruje pomoću tijela i krikova glumca. Smatra takve predstave nepotrebnim eksperimentima.

Eva mu kaže da je previše isključiv, ali on govori iz perspektive dugogodišnjeg gledatelja koji nije propustio niti jednu zagrebačku predstavu, a ni jedno inozemno gostovanje. On je čovjek koji je uložio sav svoj novac, vrijeme i energiju u kazalište. Proputovao je pola Europe u potrazi za istinskom predstavom. Sebe naziva praktičarem, ne teoretičarem koji ne živi od teatra, nego za teatar. Nikad se nije motao oko kavana i glumaca da bi im se dodvorio.

Tom Evi zamjera što se na njoj uvijek vidjelo kad joj se u životu dešavalo nešto ružno. Smatra da gledatelj to ne smije primijetiti. Eva se čudi što je bilo toliko vidljivo kada bi glumila pod stresom zbog neke neugodne životne situacije. Od Toma dobiva svojevrsni rezime svoje kazališne karijere u kojoj je on veliča, ali spominje i mane koje je imala, te neuspjehe u pojedinim predstavama.

Eva je za svoj četrdeset peti rođendan saznala da ju muž vara s medicinskom sestrom. Bila je u trećem mjesecu trudnoće. Eva se našla sama i odbačena. Njezina kćer je otišla na studij u Ameriku. Cijela obitelj joj se urušila kao kugla od karata. Tom joj govori da joj je ostao teatar. Željela je pobjeći od ljudi, od svega, a morala je nastupati tako slomljena. Priznaje da kćer nije vidjela osamnaest mjeseci i da joj rijetko piše, te da se udala za Amerikanca. Jučer je Evi palo na pamet da bi joj možda bilo bolje da živi u umirovljeničkom domu kao Tom. Tom kaže da je to glupost, da takva diva živi u domu.

Tom jednom mjesečno odlazi kod obitelji na ručak, poigra se s unukom  i vrati u dom, prije nego im dosade njegove priče o kazalištu. Prisjeća se kako je Eva bila tanka poput breze, a onda se sedamdeset devete udebljala, ali su joj oči ostale iste, oči djevojke s prijemnog ispita. Eva drži da kilogrami starijoj glumici daju na životnosti i uvjerljivosti. Poslije rastave žena se ili udeblja ili propije. Priznaje da se njoj desilo oboje. Kada je prestala piti, kilogrami su ostali. Opet ga pita za kostim.

Uvježbavaju predstavu u kojoj glumac uvjerava glumicu da je nikad nije prestao voljeti, ni nakon četrdeset godina rada i predlaže joj da zajedno proslave godišnjicu rada. Tom priča o snazi emocije koja je jača kada se na sceni zatopljava, pa je suzdržavanje plača dojmljivije od plakanja. Nudi u predahu Evu rakijicom. Započinju razgovor o njezinoj monodrami iz sedamdeset četvrte u Teatru ITD. Za Toma monodrama nije pravo kazalište. Gledao je svih trideset osam zagrebačkih izvedbi, a gostovanja po provinciji nije. Tada je kupila automobil. Ona spominje dobre kritike, a on se sjeća i jedne loše. Eva zaključuje da je on njen jedini iskreni kritičar i da joj nije teško slušati ni kad je kudi. On kaže da nju kojoj se najviše divi, najviše i kritizira jer je težio tome da bude objektivan.

Eva se prisjeća Dubrovačkih ljetnih igara kada se prvi put odvojila od svoje trogodišnje kćeri. Imala je teškog i prepotentnog redatelja i bila je u krizi. Tom je napravio krivulju njezinih emotivnih padova. U prosjeku je bila svake četvrte godine u teškoj krizi, a svake dvije u manjoj. Eva spominje neznanca koji joj je u teškom trenutku u Dubrovniku dao malu školjku u kutijici za nakit. To je bio Tom. Eva ostaje zaprepaštena i fascinirana. Kad je pročitao da će nastupiti u Dubrovniku unajmio je povoljno sobu iz koje je mogao gledati na trg i promatrati pokuse. Eva je nosila tu školjku kao amajliju godinama na svaku svoju premijeru.

Tom Evi pokazuje novine i intervju jednog glumca. Misli da su to gluparije, da glumac u zreloj dobi govori o svojim hobijima, politici i psu. To je za njega žuta štampa. Opet razgovaraju o kazalištu i filmu koga se Tom grozi. Eva pita osobno pitanje Toma. Naime, kako se ona nosila s njegovom ljubavi prema kazalištu, a on joj odgovara da ga je njegova supruga zamrzila, a potom i njega. Složili su se da bi se njihovi bivši supružnici u pravom životu lijepo slagali. Tom citira prekrasnu misao Vladana Desnice koja glasi: Čudno je kako svaki razgovor o umjetnosti na kraju završi kao razgovor o nama samima.

Eva i Tom uvježbavaju predstavu. Eva mu govori da moraju prekinuti s probama na mjesec dana jer joj je ponuđen jedan posao. Pozvao ju je već spominjani Igor da odigra u HNK- u gospođu Warren. Tom je razočaran. Tom predstavom bi proslavila godišnjicu svog rada. Tom joj govori da je diletant bez morala, a ona mu odgovara da je glumac biće kompromisa i da je on amater koji to ne razumije. Ona je spremna vratiti se nakon mjesec dana, ali on to ne prihvaća. U ljutnji si govore zbogom i rastaju se.

Eva piše Tomu pismo u kojem mu objašnjava razloge svojih postupaka. Izašla je iz predstave s Igorom. Eva dolazi Tomu i ispričava mu se što ga je povrijedila. Već je deset dana u bolnici zbog bolova. Tom ju tješi i razmjenjuju nježne i ohrabrujuće riječi. Nudi joj da danas odigraju predstavu pred publikom koju će on pozvati u roku od pet minuta. Štićenici doma dolaze. Tom predstavlja Evu uz isprike što nema scenografije. Promoli se aplauz. Nakon par rečenica Eva pada na pod. Tom joj prilazi. Ona mu govori da je bio divan partner i da je zagrli, te da ne zove liječnika. Tom joj priznaje da ju je cijeli život duboko i iskreno volio i divio joj se. Eva kaže da to sada zna i da ona i njega voli. Govori i da je njihova predstava njegova mašta u kojoj su njih dvoje životni i glumački par. Eva umire u Tomovom zagrljaju.

Likovi: Eva i Tom

Analiza likova

Eva

Eva je jedna od najboljih hrvatskih kazališnih glumica. Krajem šezdesetih i sedamdesetih godina nastupi na filmu joj donose veliku popularnost. Rođena je kao jedinica u Zagrebu. Udala se za liječnika s kojim je imala kćer. On ju je ostavio zbog medicinske sestre s kojom je dobio dijete. Kćer joj je otišla na školovanje u Ameriku gdje se udala za Amerikanca. Nisu u čestom kontaktu. Eva je zašla u šezdesete i nitko iz kazališta je više ne zove. Zato prihvaća poziv umirovljenika Toma s kojim uvježbava amatersku predstavu čiji je on autor i pritom upoznaje svog najvećeg obožavatelja. Eva i Tom se u poznim godinama zaljube, ali nažalost ona umire.

Tom

Tom je iz Slavonskog Broda. Otac mu je ubijen, pa se mora boriti kroz život da bi prehranio brojnu obitelj nakon što mu i majka umire. Položio je prijemni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti one godine kada je i Eva polagala, ali je morao napustiti studiranje i raditi. Danju je radio kao poštar, jedno vrijeme na željeznici, a navečer je svirao. Tijekom života je radio i kao knjižničar. Još jednom se pokušao upisati na glumu, ali je bio godinu prestar za početak studija. Prati Evin rad od samih početaka. Posjećuje sve kazališne predstave u kojoj ona glumi. Cijeli svoj život je potajno zaljubljen u nju. I sam nastupa u amaterskim predstavama. Supruga ga ne razumije, osobito njegovu strast prema kazalištu. Veliki je protivnik film kao medija u kojem nije najvažnija glumačka umjetnost. U umirovljeničkom domu javlja se Evi i piše predstavu za njih dvoje. Između njih se javlja velika povezanost i razumijevanje. Eva umire u Tomovim rukama.

Bilješka o autoru

Miro Gavran je hrvatski suvremeni književnik rođen je u Gornjoj Trnavi, mjestu pored Nove Gradiške 1961. godine. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje je završio u Novoj Gradiški, dok je dramaturgiju diplomirao u Zagrebu i to na Akademiji za kazalište, film i televiziju.

Bavi se pisanjem romana, knjiga za mlade, drama i filmskih scenarija. Miro Gavran je najizvođeniji hrvatski dramatičar u zadnjih petnaest godina. Njegove drame su prevedene na čak više od dvadeset jezika, a izvode se i izvan Hrvatske.

Najvažnije kazališne predstave su mu: “Noć bogova”, “Muž moje žene”, “Sve o ženama”, “Traži se novi suprug, “Zaboravi Hollywood”, “Pacijent doktora Freuda”.

Pošto je jedan od cjenjenijih dječjih pisaca, najpoznatije knjige za djecu su: “Oproštajno pismo”, “Zaljubljen do ušiju”, “Svašta u mojoj glavi”, “Sretni dani”, “Kako je tata osvojio mamu”, “Pokušaj zaboraviti”.

U svom književnom stvaralaštvu objavljena su i čak šest romana: “Krstitelj”, “Judita”, “Margita”, “Judita”, “Kako smo lomili noge”, “Zaboravljeni sin”.

“Djed i baka se rastaju”, poznat je scenarij po kojem je sniman film.

Autor: N.N.B.