Jezikoslovlje spada pod humanističku znanost, a predmeti istraživanja kojima se bavi su govor i jezik koji zajedno čine jezičnu djelatnost čovjeka. Oni se istražuju u svim oblicima i odnosima. Jezična djelatnost je oblik koji čovjeku omogućuje da promijeni svijet u kojem živi. Jezikoslovlje se trudi utvrditi pravilnosti koje postoje u jezičnom istraživanju te opisati sve jezične pojave bez obzira na srodnost. Uz ovaj termin, često se koristi i termin lingvistika.
Jezikoslovlju se često prigovara da označava ustvari filologiju te da se radi o riječi koji je zastarjela. Međutim, jezikoslovlje je interdisciplinarna znanost koja proučava jezik i psihološke i kognitivne procese kod uporabe jezika, tehnologije za generiranje, analizu i obradu govora i teksta. Ako se vodimo time da je jezik apstraktan dolazimo do zaključka da i samo jezikoslovlje sustav i njegovu realizaciju, a sve to dovodi do psihofizičkog djelovanja. Tako dolazimo do zaključka da jezikoslovlje proučava fizikalne, psihološke i kognitivne procese.
Pošto je jezikoslovlje složena i interdisciplinarna znanost, sistematizacija je otežana. Postoje dvije veće podjele. U prvu podjelu ulaze discipline koje proučavaju jezik i njegovu strukturu i sastav dok u drugu kategoriju ubrajamo discipline koje promatraju jezik izvan njega.
U osnovne jezikoslovne metode spadaju:
- Morfologija
- Sintagmatika
- Fonologija
- Morfonologija
- Leksikologija
- Sintaksa
- Stilistika
- Semantika
- Tvorba riječi
Predmeti jezikoslovnih proučavanja kod odnosa jezika naspram vanjskog svijeta su sljedeće:
- Antropološka lingvistika
- Teorijsko jezikoslovlje
- Behavioristička lingvistika
- Računalno jezikoslovlje
- Filozofska lingvistika
- Neurolingvistika
- Arealna lingvistika
- Biolingvistika
- Etnolingvistika
- Deskriptivna lingvistika
- Poredbeno jezikoslovlje
- Povijesno jezikoslovlje
- Normativna lingvistika
- Matematička lingvistika
Iako su dokazi da čovjek svjesno razmišlja o jeziku stari više od dva tisućljeća, o lingvistici se počelo govoriti tek zadnja dva stoljeća. Nekada davno čovjek je sam sebi postanak jezika pokušao objasniti kroz mit i religiju. Smatra se da su najstariji dokazi o bavljenju jezikom nađeni u sumersko-asirskim silabarima te popisima Riječriječi iz čak 2. tisućljeća prije Krista. U ranom razdoblju srednjeg vijeka izjednačeni su gramatika i jezik jer se smatralo da je gramatika na neki način prikaz jezika.
Humanizam i renesansa označavaju preokret u odnosu na dotadašnje razdoblje, a polako se počinju priznavati i narodni jezici, a ne samo latinski jezik. Prvo takvo važnije djelo je djelo Dantea Alighieria Nauk o pučkom jeziku.
U 17. i 18. stoljeću smatralo se da je duh nadređen materiji i na njega se gledalo idealistički.
O jezikoslovlju kao samostalnoj disciplini govori se prvi puta u 19. stoljeću. Tvorac takve lingvistike je Wilhelm von Humboldt.
Sve teorije koje su postojale do početka 20. stoljeća samo su uvod u strukturalističku teoriju. Ženevski lingvist Ferdinand de Saussure postavio je strukturalističku teoriju. Ova teorija na jezik gleda kao na niz struktura jedinica koje se zajedno nalaze u međusobnom odnosu. Svoju vrijednost dobivaju zavisno od uporabe ili opozicije naspram drugih jezičnih elemenata. U današnje vrijeme jezik se više ne promatra tako da ga se na bilo koji način mitologizira ili na način da je on odraz duha. U 20. stoljeću govorimo o lingvistici koja se opisuje i gleda sa stajališta metoda egzaktnih znanosti.
Odgovori