Jednina

Jednina se razlikuje od množine. Ta se razlika može primijetiti i u hrvatskom jeziku. Jednina predstavlja broj koji se pored imenica upotrebljava i u pridjevima, glagolskim i zamjeničnim oblicima, a može se odnositi i na dijelove rečenice i teksta.

...U vrtu se crveni tulipan...

...U vrtu se crvene tulipani...

U prvom primjeru prisutna je jednina, a u drugom množina. Tako se u prvoj rečenici govori samo o jednom cvijetu, a u drugoj rečenici o više cvjetova.

Kako se jednina upotrebljava i u pridjevima te se može odnositi na određene dijelove rečenice, to se može vidjeti u sljedećem primjeru.

...Dobra vijest brzo putuje,  a loša vijest putuje još brže...

...Dobre vijesti brzo putuju, a loše vijesti još brže...

Oblik dobra vijest putuje izriče jedninu, a iz pridjeva loša jasno je kako se odnosi na imenicu vijest jer su obje riječi prikazane u jednini ženskog roda.

Neke se imenice mogu upotrijebiti samo u jednini. Poznate su kao singularia tantum i najčešće predstavljaju vlastita imena poput Ivana.

Tu su još zbirne imenice koje se odnose na skup primjeraka u obliku cjeline gdje se ne izdvaja niti jedan član iz skupa (telad, perad). Zatim gradivne imenice (mlijeko, mraz, bakar) i apstraktne imenice (pjevanje, bijes).

Iz stilskih razloga spomenute se imenice mogu upotrijebiti u množini, a što se može vidjeti u sljedećih nekoliko primjera.

Kada su u pitanju vlastite imenice gdje je obuhvaćeno više bića s istim imenom:

...U našoj su školi tri Ivane. Nema puno Ivana u našoj školi...

Kada su u pitanju gradivne imenice koje predstavljaju različite vrste za isto gradivo:

...Poznate su razne sorte vina: plavac, postup i dr...

Apstraktne imenice se upotrebljavaju u pjesničkom ili prenesenom značenju:

...Bjesovi uvijek prate loše ljude...

Pojedine se imenice upotrebljavaju samo u množini: hlače, usta, naočale, vrata, ljestve.