Jednina se razlikuje od množine. Ta se razlika može primijetiti i u hrvatskom jeziku. Jednina predstavlja broj koji se pored imenica upotrebljava i u pridjevima, glagolskim i zamjeničnim oblicima, a može se odnositi i na dijelove rečenice i teksta.
…U vrtu se crveni tulipan…
…U vrtu se crvene tulipani…
U prvom primjeru prisutna je jednina, a u drugom množina. Tako se u prvoj rečenici govori samo o jednom cvijetu, a u drugoj rečenici o više cvjetova.
Kako se jednina upotrebljava i u pridjevima te se može odnositi na određene dijelove rečenice, to se može vidjeti u sljedećem primjeru.
…Dobra vijest brzo putuje, a loša vijest putuje još brže…
…Dobre vijesti brzo putuju, a loše vijesti još brže…
Oblik dobra vijest putuje izriče jedninu, a iz pridjeva loša jasno je kako se odnosi na imenicu vijest jer su obje riječi prikazane u jednini ženskog roda.
Neke se imenice mogu upotrijebiti samo u jednini. Poznate su kao singularia tantum i najčešće predstavljaju vlastita imena poput Ivana.
Tu su još zbirne imenice koje se odnose na skup primjeraka u obliku cjeline gdje se ne izdvaja niti jedan član iz skupa (telad, perad). Zatim gradivne imenice (mlijeko, mraz, bakar) i apstraktne imenice (pjevanje, bijes).
Iz stilskih razloga spomenute se imenice mogu upotrijebiti u množini, a što se može vidjeti u sljedećih nekoliko primjera.
Kada su u pitanju vlastite imenice gdje je obuhvaćeno više bića s istim imenom:
…U našoj su školi tri Ivane. Nema puno Ivana u našoj školi…
Kada su u pitanju gradivne imenice koje predstavljaju različite vrste za isto gradivo:
…Poznate su razne sorte vina: plavac, postup i dr…
Apstraktne imenice se upotrebljavaju u pjesničkom ili prenesenom značenju:
…Bjesovi uvijek prate loše ljude…
Pojedine se imenice upotrebljavaju samo u množini: hlače, usta, naočale, vrata, ljestve.
Odgovori