Jane Eyre

“Jane Eyre” je gotički roman kojeg je napisala slavna Engleska autorica Charlotte Bronte 1847. godine. Budući da u to vrijeme gotovo i nije bilo ženskih autora (a one koje su i pisale, objavljivale bi djela pod očevim ili muževim imenom), ona ga je objavila pod pseudonimom Currer Bell. Bell je bilo jedno od prezimena njezina budućeg muža. Roman je objavila londonska izdavačka kuća Smith, Elder i Co.

Roman je odmah nakon objavljivanja postao poprilično uspješan, ali zanimljivo je to da je, nakon što je otkriveno da ga je zapravo napisala žena, postao još prodavaniji. Popularnost mu je još više narasla zato što se počeo smatrati “neprikaladnim”. Neprikladno je bilo to što je žena napisala tako strastven roman, što ne samo da nije spriječilo ljude da ga čitaju, nego ih zainteresiralo da ga čitaju i više.

Ovaj roman proslavio je Charlotte Bronte koja je još za života postala priznata spisateljica i svojim radom otvorila put mnogim drugim ženskim autoricama. Do danas je ostala cijenjena kao jedan od najboljih pisaca s početka stoljeća. Ovaj roman je, između ostalog jedan od prvih gotičkih romana, postavivši temelje ovom žanru.

Roman sadrži sve elemente gotičkog romana. Radnja se događa u velikom, hladnom i mračnom dvorcu u kojem se događaju neke jezive i misteriozne stvari. Fantastični motiv razotkriva se kao realistični, ali prije toga čitatelj ne zna da li je on u funkciji nadnaravnog ili realnog. Upravo to daje posebnu zanimljivost romanu. Jeziva atmosfera kakvu bismo očekivali u hororu, ovdje je odlično predstavljena. Likovi su također hladni, mračni i distancirani, sve dok se u njima ne probudi strast. Tema neprikladne, ali strastvene ljubavi, također jasan motiv gotičkog romana, ovdje je itekako jasno prikazan. On nije pokretač radnje, ali njen važan dio.

Temelj radnje vrti se oko likova, odnosno glavnog lika. Otpočetka pratimo sudbinu jedne djevojčice koja odmalena biva odbačena od svoje obitelji. Odrasta žedna ljubavi, što će kasnije biti uzrok njene teške sudbine i glavni temelj njena karaktera. Zbog teškog djetinjstva ona odrasta u požrtvovnu ženu koja misli da nije vrijedna ljubavi. Tek kad shvati da i ona može biti voljena, mijenja se i jača, spremna da se za tu ljubav i bori.

U drugoj polovici romana se, osim Jane, javlja cijeli niz kompliciranih likova, koji s njom dijele radnju. Jane više nije jedini važan lik. Osim nje, imamo vrlo kompleksan lik Rochestera, pojma njene ljubavi, zatim njegove poludjele žene te lik Johna, muškarca posve suprotnog Rochesteru, ali također zaljubljenog u Jane. Svi oni su svojim karakterima jasno izgradili gotičku tematiku, atmosferu i priču koja istovremeno ledi krv u žilama, ali i topi najtvrđa srca.

Naracija u djelu nije kompleksna, ali je vrlo zanimljiva. Jednako će zadovoljiti strastvene ljubitelje pisane riječi, ali neće zamoriti one koji vole dinamičnu i zanimljivu radnju. Naturalistički, jezivi elementi daju posebnu zanimljivost priči, koja bi bez njih bila samo komplicirana ljubavna priča. Ali osim ljubavi, u ovom je djelu vrlo važan razvoj karaktera. Svaki lik u djelu uspijeva pronaći sreću tek onda kada prizna vlastitu vrijednost i kada shvati da je te ljubavi vrijedan. Sve ovo dokaz je veličine ove spisateljice koja se s razlogom smatra jednom od najvećih u povijesti književnosti.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: rano 19. Stoljeće

Mjesto radnje: sjeverna Engleska

Tema djela: misteriozna događanja u jednom engleskom dvorcu

Ideja djela: nekada iz dobre namjere činimo loše

Kratak sadržaj

Na početku romana upoznajemo se s mladom djevojkom imena Jane Eyre. Ona je siroče koje se uopće ne sjeća svojih roditelja. Vidimo je kako u kući svoje bogate tete sjedi i u tišini čita knjigu. Zbog okrutnosti svoje tetke, Jane se ne smije igrati sa svojim bratićima Elizom, Georginom i Johnom. U prvoj sceni vidimo kako se John izruguje i muči Jane jer je siroče, a kada mu Jane uzvrati, sva krivica za sukob padne na nju, pa je teta pošalje u “crvenu sobu”. “Crvena soba”, kako ju je Jane nazvala, strašna je soba u kojoj je umro njen ujak. Nakon što je zatvore u nju, Jane vidi prikazu za koju misli da je ujakov duh koji se dolazi osvetiti teti jer se ne brine o Jane kao što je obećala da hoće. Od straha se Jane onesvijesti.

Kad se Jane osvijestila, vidjela je pred sobom gospodina Lloyda, pažljivog čovjeka koji je preuzeo ulogu obiteljskog doktora, pa se pobrinuo za nju nakon nesvjestice. Gospodin Lloyd je savjetovao njenoj tetki da pošalje Jane u školu za djevojke. Jane se oduševi tom mogućnosti.

U to vrijeme Jane je bila načula razgovor među slugama što joj je otkrilo neke nove detalje o njenoj prošlosti. Otkrila je da su joj roditelji umrli od tifusa i da joj je majka pripadala visokom sloju društva, točnije, obitelji Reed, ali kad se udala za siromašnog muškarca, Janeina oca, njen djed ju je razbaštinio i izbacio iz oporuke.

Nedugo nakon toga Jane je poslana u školu Lowood. Tamo je upoznala gospodina Brocklehursta, jako religioznog čovjeka kojemu se Jane otpočetka nije sviđala. Nakon što mu je Janeina teta rekla je da je Jane patološki lažljivac, gospodin Brocklehurst upozori Jane da će o tome obavijestiti sve njene učitelje.

Jane se upozna s ostalim školarcima i učiteljima. Sprijatelji se s vršnjakinjom Helen Burns, učenicom prema kojoj je njihova učiteljica, gospođica Scatcherd bila poprilično okrutna. Helen je pomogla Jane da shvati kako je Lowood škola za djevojčice koja su ostala siročad i da je dobrotvorna organizacija, a gospodin Brocklehurt je ravnatelj. Jane uskoro shvati da su uvjeti življenja u školi i više nego jadni. Djevojke su pothranjene, pothlađene i tjeraju ih da previše rade. Janeina jedina utjeha bilo joj je njeno prijateljstvo s Hellen. Stvari su se pogoršale kad je saznala da će se, nakon mjesec dana odsustva, u školu vratiti gospodin Brocklehurst. Jane se bojala da će reći učiteljima da je lažljivica, kao što je rekao da će učiniti. Zbog nervoze je postala nespretna, pa slučajno ispusti pladanj pred gospodina Brocklehursta. On poludi i naredi Jane da stoji na stolici do kraja dana, istovremeno rekavši ostalim učenicima da je lažljivica. Svima im je zabranio da razgovaraju s njom.

Nakon što je kazna bila gotova, Helen uvjeri Jane da ostale učenice nisu povjerovale u optužbe gospodina Brocklenhurta i da prema njoj osjećaju sažaljenje i solidarnost. Jedna učiteljica, gospođica Temple, čula je što se dogodilo s njom i gospodinom Brocklenhurtom, ali i to kako se njena teta ponašala prema njoj, pa se sažali nad Jane. Zato gospođica Temple svima kaže da je Jane nevina i da nikako nije lažljivica. Nakon toga Jane postaje sve bolje u školi i postane bolji učenik.

Neko vrijeme Jane je čak i uživala u Lowoodu, sve dok Helen nije oboljela od tuberkuloze. Jane se ušulja u sobu gospođice Temple kako bi vidjela Helen i Helen je veselo pozdravi, rekavši joj da je ništa ne boli. Jane zaspe na Heleninom krevetu i sljedeće jutro, kad se probudi, shvati da je Helen umrla. Nakon Helenine smrti, provede se istraga u Lowoodu, pod sumnjom nemarnog liječenja i lošeg postupanja sa štićenicima. Dovedeni su novi ljudi koji će voditi školu, a gospodin Brocklehurst je otpušten. Janein život se tim drastično poboljša, pa sljedećih šest godina briljira u svim predmetima.

Nakon što je postala punoljetna, Jane je odlučila ostati u Lowoodu kao učiteljica. Ali nakon dvije godine podučavanja u toj školi, odluči da je vrijeme za promjenu, pa počne tražiti posao kao guvernanta. Dobije posao u dvorcu Thornfield. Ali prije nego je otišla iz grada, posjeti je sluga njezine tete i otkrije što se sve dogodilo u kući u kojoj je odrasla otkako je otišla. Saznala je da je Georgiana pokušala pobjeći od kuće, ali da joj je Eliza poremetila planove otkrivši ih njihovoj majci, a i John je postao teško razočaranje za obitelj. Također je saznala da se prije sedam godina pojavio brat njezina oca, John Eyre, i da ju je tražio, ali kad su mu rekli da ona nije tamo, otputovao je na otok pored Maroka u potrazi za bogatstvom.

U drugom dijelu knjige Jane stigne u Thornfield gdje je dočeka gospođa Fairfax, domaćica dvorca. Gospođa Fairfax je prijatna žena, odmah povede Jane u razgledavanje kuće i okućnice. Odmah joj je rekla da je vlasnik kuće, gospodin Rochester, često odsutan zbog posla, pa vođenje kuće uglavnom prepušta njoj. Razgledavajući kuću, Jane čuje pomalo jeziv smijeh, pa joj gospođa Fair fax objasi da je to smijeh žene imena Grace Pool, ekscentrične krojačice koja živi ovdje.Gospodin Rochester ima i štićenicu, mladu Francuskinju koja se zove Adele, a čija je majka bila pjevačica i plesačica. Nakon što su se upoznale, Jane je uživala podučavati Adele, otkrivši da je mlada djevojka vrlo bistra i zabavna, iako je malo razmažena.

Jednog dana, dok je Jane šetala imanjem, pored nje prođe čovjek na konju. Konj se oklizne na komadiću leda, pa čovjek padne na zemlju. Jane mu pomogne osoviti se na noge, pa se vrati u Thornfiels. Kada se vratila u dvorac, rekli su joj da se gospodin Rochester vratio s putovanja, pa ona shvati da je to čovjek kojem je pomogla nakon što je pao s konja.

Gospodin Rochester i Jane se nisu odmah dobro slagali. On je prema njoj bio veoma neuljudan i hladan, jer je Jane za njegov ukus bila previše sramežljiva i povučena, a uz to se smatrala i poslugom. Gospođa Fairfax je ispričala Jane da gospodin Rochester ima tužnu prošlost. Naslijedio je Thornfield tek nakon što je njegov brat, prvi nasljednik, umro, a prije toga ga njegov otac nije baš dobro tretirao.

Uskoro gospodin Rochester počne više razgovarati s Jane, zahtijevajući njezinu prisutnost, iako ona nije razumjela zašto. Jane su se njihovi razgovori činili neugodnima i čudnima. Kasnije je gospodin Rochester otkrio Jane da je imao dugu ljubavnu avanturu s Adelinom majkom prije nego je djevojka rođena. Izjavi da nije njen otac, s obzirom na to da mu se čini kako ona uopće ne liči na njega, a njezina majka je istovremeno imala avanturu i s drugim muškarcem. Ali sažalio se nad Adele nakon što ju je majka napustila, pa ju je doveo u svoju kuću u Engleskoj kako bi se skrbio o njoj.

Te noći Jane je ležala budna i razmišljala o razgovoru s gospodinom Rochesterom. Tad čuje kako iz hodnika dolazi neobičan, jeziv smijeh, pa izjuri iz sobe i vidi kako ispod vrata sobe gospodina Rochestera izlazi dim. Uđe u sobu i vidi zastore kreveta u plamenu. Brzo razmišljajući uzme vodu iz njegove kadice, pa njome ugasi vatru. Umjesto da je iznenađen vatrom, gospodin Rochester smjesta izađe iz sobe i ode na zadnji kat kuće. Kad se vratio, misteriozno je rekao kako ih je sve pronašao, baš kako je i pretpostavljao. Rekao joj je istu laž kao i gospođa Fairfax – da ekscentrična krojačica živi u kući – a zatim joj zaželio lako noć i ispratio je iz sobe.

Sljedeće jutro Jane otkrije da je se sinoćnji požar proširio kućom i da ga je izazvala svijeća nakon što je pala iz postolja. Iznenadi se kada vidi da Grace Poole ne pokazuje nikakve znakove žaljenja, iako je ona bila odgovorna za štetu. Vrhunac svih ovih misterija bilo je to što je Jane shvatila da osjeća nešto prema Rochesteru, pa se jako razočara kad čuje da će izbivati iz kuće nekoliko dana i to u društvu žene koja se zove Blanche Ingram. Jane je sama sebe grdila što je razmišljala o Rochesteru s romantične strane, pa se zakune da će prestati tako razmišljati, znajući da među njima nikada ništa neće moći biti.

Rochester se vrati kući nedugo nakon toga, u društvu grupe gostiju iz bogatog, visokog staleža, a među kojima je bila i Blanche Ingram. Rochester pozove Jane da provede vrijeme s njima, ali, osjećajući se nelagodno u društvu ljudi “boljih” od sebe, ona nije činila ništa, osim sjedila pored prozora i promatrala goste. Nakon nekog vremena, Jane ustane s namjerom da ode, ali je Rochester zaustavi. Nakon što je izrazila želju da ode od tamo, on joj naredi da mora svaku večer provesti nešto vremena s njegovim prijateljima, sve dok ne odu. Nakon što joj proželi laku noć, skoro pa joj pokaže nježnost, prije nego se ugrize za usnicu.

Gosti su ostali na imanju nekoliko dana i u to vrijeme se pojavio čovjek imena gospodin Mason kako bi razgovarao s Rochesterom. Jane se on čini neprijatnim, ali osjeća da ima prošlost s Rochesterom. Te noći Jane je probudilo zapomaganje upomoć. Sjuri se niz hodnik, ali onda vidi Rochestera kako umiruje goste, govoreći im da je to samo neki sluga koji ima noćne more. Zamoli Jane da mu pomogne s nečim tajnim. Odvede je na treći kat, u sobu gdje je ležao gospodin Mason. Bio je u velikim bolovima jer je bio uboden u ruku. Rochester kaže Jane da se pobrine za njegovu ranu, a onda ode, naredivši im da međusobno ne razgovaraju. Jane učini kako joj je rečeno, a onda se Rochester vrati i ponudi gospodinu Madonu lijek koji će mu ublažiti bolove.

Prije nego je Jane uspjela otkriti što se dogodilo gospodinu Masonu, dobila je pismu u kojem joj je rečeno da je njezin bratić John počinio samoubojstvo, a njena teta je doživjela moždani udar i sada je na smrtnoj postelji. Jane otputuje u tetinu kuću i pokušava riješiti razmirice između sebe i nje. Ipak, tetka je i dalje mrzi i odbije pomirbu. Prije nego umre, gospođa Reed da Jane pismo od brata njenog oca, Johna Eyrea. Kaže joj da je u pismu pisalo da je stric želi posvojiti i dati joj svoje bogatstvo u slučaju njegove smrti. Gospođa Reed je iz pakosti odbila poslati to pismo Jane dok je bila u Lowoodu.

Jane se vratila u Thornfield nakon tetkine smrti i otkrila da su Rochester i njegovi gosti otišli. Rochester je otišao u London kupiti kočiju, što je za Jane bio siguran znak da će uskoro oženiti Blanche. I doista, kada je Jane sljedeći put vidjela Rochestera, pitao ju je misli li da će kočija biti dovoljno dobra za “gospođu Rochester”. Kasnije, kad su Jane i Rochester šetali vrtom, priznao joj je da je odlučio oženiti Blanche. Jane mu prizna da ga voli, a on je iznenadi time što ju je pitao hoće li se udati za njega. Kaže joj da joj je rekao da će oženiti Blanche samo kako bi je natjerao da mu prizna svoju ljubav i da je cijelo vrijeme želio oženiti nju. Jane sretno prihvati prosidbu i oni se poljube, dok ih je sa strane promatrala gospođa Fairfax u šoku.

Dok se vjenčanje organiziralo, Jane je osjećala da je sve predobro da bi bilo istinito. Činilo se kao bajka, što ju je činilo nervoznom. Poduzela je mjere opreza tako što je pisala stricu u Maderiju i obavijestila ga o sadašnjim događajima, kako bi on poduzeo potrebne korake i proglasio je svojim nasljednikom. Mislila je da će se osjećati više jednakom Rochesteru, ako bude znala da će stričeva imovina Jednoga dana biti njezina i da će time biti manje nervozna oko vjenčanja.

Noć prije vjenčanja, Jane se probudi i u svojoj sobi vidi čudnu, prljavu ženu. Žena raspara Janeino velo s vjenčanice. Kada Jane to sutradan ispriča Rochesteru, on je uvjeri da je to bila Grace Poole.

Na dan vjenčanja pojavi se čudan čovjek i prigovori na vjenčanju prije nego je obred završen. Kaže da je pravnik iz Londona, imena gospodin Briggs i da se Rochester ne može oženiti jer je već oženjen Berthom, sestrom gospodina Masona. I gospodin Mason je bio tamo, potvrdivši priču. Iako bijesan, Rochester također prizna da je to istina. Odvuče ih sve u Thornfield, ravno na treći kat kuće, pa Jane na svoje oči vidi da je Bertha Mason tamo. Živjela je na tavanu, a za nju se skrbila Grace Poole. Bertha je bila luda i pokušava zadaviti Rochestera svaku put kad ga vidi. Jane izjuri s tavana i zaključa se u svoju sobu kako bi tugovala.

Sljedeće jutro Rochester kaže Jane da se on ne smatra već oženjenim jer misli da je prevaren od strane rodbine koja je znala o povijesti ludila u obitelji njegove žene, a nije mu ništa o tome rekla. Ipak, odlučio je zatvoriti Berthu na tavan i to zbog njezine vlastite sigurnosti, kako bi tamo bila zaštićena i dobro zbrinuta. Jane je emocionalno dotaknuta tom pričom, ali još uvijek misli da mora napustiti Thornfield kako bi sama mogla žalovati i podnijeti nanesenu joj sramotu.

Nakon odlaska, Jane jako brzo potroši sav novac koji je imala i završi u divljini. Lutajući okolnom vrištinom, naiđe na svjetlo u daljini, pa ga počne slijediti sve dok ne dođe do kuće. U toj kući živjeli su dvije sestre, Diana i Mary, sa svojim bratom Johnom. John pronađe posao za Jane – vođenje dobrotvorne ustanove koja je ujedno i škola.

John je propovjednik koji želi osnovati misiju negdje preko oceana. Jane mu se počne sviđati, pa istražujući malo o njoj, sazna njenu životnu priču. Jane je šokirana što je u tome uspio, budući da je sestrama rekla lažno ime kad je došla u njihovu kuću. John joj kaže da je dobio pismo gospodina Briggsa, u kojem piše da je vrlo važno da pronađu Jane Eyre. Janein stric John je umro i ostavio joj veliko bogatstvo. Jane pita gospodina Briggsa zašto je uopće kontaktirao Johna i sestre, a on joj kaže da je to zbog toga što je John Eyre ujedno i njihov stric. Jane je sretna što je napokon pronašla voljenu obitelj i odlučila je podijeliti s njima svoje bogatstvo.

John nakon nekog vremena pita Jane želi li ići u misiju s njim u Indiju, kao njegova supruga. Ona pristane ići u misiju, ali se ne želi udati za njega jer ga ne voli. Johna to razljuti, pa sljedećih nekoliko dana provede uvjeravajući Jane da se uda za njega. Jedne noći za večerom, Jane čuje nešto, za što pomisli da je glas gospodina Rochestera koji je doziva preko vrištine. Osjeti da mu se nešto sigurno dogodilo, pa odluči vratiti se što prije u Thornfield. Prošla je godina otkako je otišla iz

Thornfielda i sada se vraća ne samo s bogatstvom, nego i s obitelji.
Ali kad je došla do dvorca vidjela je da je cijeli uništen u požaru. Prije nekoliko mjeseci Bertha je napokon uspjela zapaliti kuću. Rochester je uspio spasiti sluge, ali nije uspio spasiti ženu koja se bacila s krova prije nego je uspio doći do nje. Rochester je u požaru izgubio vid i jednu ruku, te je ostao prekriven strašnim ožiljcima. Jane sazna da sada živi s dvjema starijim slugama u jednoj kolibi u šumi.

Jane otputuje u Rochesterovi novu kuću, ali zbog toga što je slijep, on u početku nije vjerovao da je to stvarno ona. Pretpostavio je da to s njim razgovara njezin duh. Jane ga uzme u naručje i obeća mu da ga više nikada neće ostaviti. On je još jednom zaprosi i ona pristane. Vjenčaju se u tajnosti, a Jane pošalje Adele u dobru školu. Jane se počne skrbiti o Rochesteru i nakon godine dana polagano mu se počne vraćati vid. Zajedno su dobili djecu i živjeli sretno kao jednaki.

Analiza likova

Jane Eyre – ostala je siroče još kao mala djevojčica, pa je Jane izrasla u sramežljivu, bogobojaznu ženu koja je žudjela za ljubavlju, ali nikada nije vjerovala da će joj se ona zapravo dogoditi. Kroz većinu romana, Jane osjeća da nema ništa osim svog poštenja, stoga ga čuva kao svoju najvredniju vrlinu. Jane je vrlo ponizna i isprva potpuno poriče da bi Rochester mogao biti zaljubljen u nju. Smatra da je njena ljubav prema njemu gubitak vremena i znak njene vlastite gluposti. Ali jednom kad on potvrdi da je voli, njen se lik počinje otvarati i mijenjati iz postojanog lika kakav je bila prvu polovicu romana. Zbog toga trenutak u kojem joj se slomi srce i kada otkrije Rochesterevu prvu ženu, čitatelju djeluje još prisniji. Čini se da Jane sebe vidi kao mučenika, pa prihvaća sve kazne koje su joj kroz djelo dane kao da ih i zaslužuju, bez ikakve pritužbe. Na kraju dobije sretan završetak, puno bolji nego što bi ikada tražila, provevši život s muškarcem kojeg voli i brinući se za njega.

Mr. Rochester – najprije se činio kao strog, hladan muškarac, ali uskoro postaje topliji zbog Jane. Zbog njezine poduke, počinje je gledati kao sebi ravnu. Rochester je mnogo vremena proveo sažalijevajući se nad svojom sudbinom i prošlošću, pokušavajući sve svoje probleme sakriti pod tepih. Ipak, čini se da jako brine za svoje sluge, za malu Adele i naravno, Jane. Rochester je opisan kao ne pretjerano zgodan muškarac, ali s vrlo jakim manirama, što, uz njegovom bogatstvo, privlači razne žene.

Rochester se vrlo lako zaljubio u Jane, baš kao i ona u njega. Smatra je jednako intelektualnom kao sebe, ali zato moralnijom.
Rochester i inače voli jako duboko, pa se nije mogao primorati da odvede ženu u nekakvu mentalnu instituciju, čak i nakon mnogo godina što ga je zlostavljala i pokušavala ubiti. Nakon godina života kao ženskar koji je tražio samo zadovoljstvo, Rochester je požalio što tako živi, misleći da je svaka manja nezgoda zapravo velika kazna za njega. Na kraju romana, Rochester je jadnoga zdravlja i živi daleko od ljudi, s tek nekoliko sluga, a sve kako bi se sakrio, iskorištavajući svoje ozljede kao opravdanje za takav čudan način života. Ali jednom mu se Jane vrati, on promjeni mišljenje i ispjeva živjeti sretan život s njom, čak donekle povrativši svoj vid.

Gospođa Fairfax – ona je kućepaziteljica dvorca Thornfield. Ona vodi cijelo kućanstvo, organizirajući poslove sluškinja, batlera, kuhara itd. Ona je prva osoba koja je rekla Jane da jeziv smijeh koji čuje pripada ekscentričnoj krojačici Grace Poole, time ponavljajući laž koju je gospodin Rochester mnogo puta rekao. U romanu ni jednom nije jasno rečeno da li gospođa Fairfax zna da Rochesterova žena Bertha živi na tavanu ili ne. Svakako je izgledala iznenađeno kad je vidjela Jane i Rochestera kako se ljube u vrtu i čuvši da planiraju vjenčanje. Ali moguće je da je bila iznenađena samo zato što je mislila da nije primjereno da se njih dvoje ožene, zbog kasnih razlika.

Adele Varens – Adele je slatka, ali ponekad razmažena djevojčica koju Jane podučava u Thornfieldu. Adele prihvati Jane kao zamjensku majku i jako uživa u njenom društvu. Na kraju knjige Adele je poslana u dobru školu nakon što je Jane saznala da joj se ne sviđa ona u kojoj jest. Rečeno nam je da je izrasla u vrlo ugodnu i ljubaznu ženu.

John Rivers – John je Janein rođak, propovjednik i misionar. Vrlo je pobožan čovjek koji se lako razljuti. Kad mu Jane kaže da se ne želi udati za njega, postane bijesan i traži način da je iskontrolira i prisili na udaju. John je prikazan kao suprotnost Rocheserovom liku. Rochester je često opisivan kao vatren i strastven, dok je John opisan kao hladan i distanciran. Jane razmišlja o udaji za Johna kao o vrsti muke na koju bi morala pristati, misleći da bi to bilo nešto na što bi dobra žena pristala kao na vrstu žrtve, pogotovo jer bi tako otišla u misiju i pomagala drugima. Na kraju je ipak izabrala ljubav, a ne osjećaj dužnosti i potražila Rochestera. Zadnji trenutak u kojem vidimo Johna je ona u kojem joj naređuje da ostane u Mortonu s njim, govoreći joj da odoli napasti povratka u Thornfield.

Gospođa Reed – Janeina okrutna teta koja se loše ponašala prema njoj u njenim najranijim godinama života. Gospođa Reed je ogorčena na svog preminulog supruga, gospodina Reeda, jer je toliko volio djevojčicu, pa joj je to zamjerala do kraja života. Odbije se pomiriti s Jane čak i na smrtnoj postelji.

Bilješka o autoru

Charlotte Bronte poznata je engleska književnica. Rođena je u Yorkshireu, u Engleskoj 1815. godine. Bila je najstarija od tri slavne sestre Bronte, koje su se sve bavile književnošću. Ona je bila pisac i pjesnikinja, najslavnija po svom romanu “Jane Eyre” koji je već tada doživio veliki komercijalnu uspjeh i postao jedan od začetnika gotičkog romana.

Charlotte se školovala u Cowan Bridgeu, u školi koju je prikazala u svom slavnom romanu. Njene sestre navodno su umrle od tuberkuloze upravo zbog uvjeta u kojima su tamo živjele. Kasnije se Charlotte nastavila školovati u Mirfieldu. Tada se počela družiti sa svojim doživotnim prijateljima piscima. U to vrijeme je napisala i svoju novelu “Zeleni patuljak”, izdanu 1833. godine pod pseudonimom.

Nakon školovanja počela je raditi kao učiteljica. 1839. godine počela je raditi kao guvernanta. 1842. Se sa sestrom odselila u Bruxelles i tamo predavala engleski u jednom internatu. Charlotte je tamo ostala sve do 1844. godine.

Kada se vratila u Haworth, sa sestrama je pod pseudonimom objavila zbirku pjesama. Charlotte je pod pseudonimom Currer Bell objavila i dva romana. Objavljivala je pod pseudonimom kako bi sačuvala dobru reputaciju u društvu. Ipak, nakon što je u javnosti izašla istina o njenom spolu, njezine knjige su se počele prodavati još i bolje, upravo zato što su se smatrale neprikladnima.

Charlotte je još za života doživjela veliki uspjeh i postala jedno od najznačajnijih imena svoga vremena, provodeći vrijeme s drugim autorima, poput Elisabeth Gaskell i Williama Makepeace Thackeraya.

Charlotte se udala 1854. godine za Arthura Bell Nichollsa i njegovo ime je bilo dio njezina pseudonima. Ostala je trudna 1855. godine, ali joj se stanje zakompliciralo, pa je umrla sa svojim nerođenim djetetom u ožujku iste godine. I danas je ostala poznata kao odličan pisac i pjesnik koji je utro put u književnosti mnogim drugim ženama.

Autor: V.B.