Jama je poema Ivana Gorana Kovačića nastala kao prosvjed na sve strahote do kojih je došlo tijekom ratnih zbivanja. Jama je lirska poema pisana u prvom licu gdje sva čitanja polaze od tvrdnje o kontrastu između prikazanih strahota s jedne strane i sklada koji s druge strane obilježava poemu.
Poema je podijeljena na deset pjevanja različite duljine, a subjekt je civil koji je tijekom rata odveden na masovno pogubljenje i koji je jedini preživio. Zahvaljujući opisu osjećaja i proživljenih dojmova za vrijeme pogubljenja te uz pomoć naracije, kasnije govori o osloboditeljima partizanima, stradalima te o izlasku iz jame.
Počinje bez posebnog uvoda da bi polako uz pomoć trodijelnog razvoja: put prema dolje, boravak u jami te izlazak iz jame došao do početne situacije, koja ujedno simbolizira početak novog života. Pad u jamu nalazi se u petom pjevanju ili sredini poeme, zbog čega je djelo simetrički podijeljeno. Intenzitet poema duguje stilskom sloju jer se uz naraciju ovdje nalaze i druge karakteristike poetskog jezika.
Put koji prolazi glavni junak Jame oslanja se na paradoksu da nakon početnog šoka zbog gubitka vida polako vraća sve osjetilne i spoznajne sposobnosti. Prava i dubinska tema Jame govori o prikazu svijesti u određenoj situaciji te posljedicama koje određeni događaji ostavljaju na svijest osobe.
Od prvotnih opisa zločina važan dio se pomiče prema izmijenjenom doživljaju glavnog lika te prema njegovu unutarnjem dijelu jer je vanjski dio uskraćen. Nakon što nastupi gubitak vida svaki sljedeći događaj se ne može objasniti bez pomoći drugih osjetila, zbog čega se na kraju smatraju ničim drugim nego proizvodom imaginacije. Sljepilo na kraju pomaže omogućiti dalekosežnije viđenje od onoga što ima običan pogled.
Jama se smatra uspjelim djelom gledajući realistično jer je nastala tijekom rata potaknuta tadašnjim zločinima. Prva zadaća spomenute poeme bila je da u vremenu nehumanih okolnosti djeluje tako što će veličati duh otpora. Zahvaljujući klasičnoj pjesničkoj formi te brojnim književnim kvalitetama, Jama još uvijek ostavlja dojam na svakog čitatelja koji je odluči pročitati.
Kratak sadržaj
U prvom pjevanju iskopanih očiju iznosi detalje koji su se dogodili prije zločina i užas pretrpljen zbog gubitka vida. Bio je prisiljen da gnječi svoje oči. U drugom pjevanju slijedi opis događaja prije početka pokolja, poput iživljavanja krvnika nad svojim žrtvama te njihovih neprimjerenih razgovora i smijanja.
Slijedi treće i četvrto pjevanje u kojem slijepi junak i stradalnik osluškuje rad noža i pad u jamu svih onih koji su bili prije njega u redu. Počeo je brojati broj poginulih te zamišljati kako će izgledati njegovo pogubljenje.
U petom pjevanju ranjenik i stradalnik pada u jamu u kojoj se nalazi puno leševa. U šestom pjevanju i dalje čekajući svoj kraj stradalnik se trudi odrediti gdje se točno nalazi, odnosno koji je njegov položaj cijelo vrijeme očekujući bacanje bombe od strane krvnika.
Sedmo i osmo pjevanje opisuje bacanje vapna na poginule i udaljavanje krvnika od jame dok se stradalnik pokušava izvući iz užasa u koji je bačen. Kada je osjetio vlagu shvatio je da se spušta noć i bez obzira što su pod njim brojna tijela, on se preko njih trudi popeti kako bi napokon došao do željene slobode i što dalje od strahota koje je pretrpio.
U daljini je čuo pjesmu zočinaca i osjetio miris paljevine iz rodnog sela, pa se potrudio krenuti u tom smjeru. Odjednom su se iz šume čuli zvuci bitke i on kreće u smjeru gdje su dolazili pucnjevi. Tada su ga pronašli partizani onesviještenog i nakon što je došao sebi, govori im o svemu što je proživio. Poema na kraju završava slavljenjem slobode, osvete i početka novog života.
Bilješka o autoru
Ivan Goran Kovačić rođen je 21. travnja 1913. godine u Lukovdolu, malom selu u Gorskom kotaru gdje je pohađao osnovnu školu, a s deset godina odlazi u Karlovac kako bi nastavio školovanje u gimnaziji, a 1926. godine u Zagrebu.
Prvi koraci u književnosti slijede 1929. godine djelom “Ševina tužaljka”, crtica koja je izašla u listu “Omladina”. Zajedno s još dvojicom pjesnika Hitrecom i Juričićem 1932. godine objavio je izbor pjesama koje je napisao dok je išao u gimnaziju.
Godine 1932. je maturirao i upisao se na studij slavistike, ali je nakon samo šest semestara napustio fakultet i posvetio se novinarskom te književnom radu zahvaljujući kojem si je osigurao egzistenciju.
Godine 1936. je izašla njegova prva samostalna knjiga, zbirka novela “Dani gnjeva”. Iste godine je dobio posao novinara, a ubrzo je postao urednikom rubrike za kulturu, u Hrvatskom dnevniku i u Novostima. Neko je vrijeme djelovao i u političkim vodama kao pristaša Hrvatske seljačke stranke.
Tijekom uspostavljanja NDH, tadašnje vlasti ga šalju da radi kao upravitelj pošte u Foči, ali na kraju ne odlazi jer ga Tin Ujević zadržava da radi s njim u Hrvatskom izdavačkom bibliografskom društvu, zbog čega ostaje u Zagrebu. Krajem 1942. godine zajedno s Vladimirom Nazorom odlazi u partizane. Pretpostavlja se da su ga 12. srpnja 1943. godine ubili četnici negdje u blizini Foče gdje je trebao ići raditi kao dio tadašnje vlasti iz NDH.
Grob je ostao nepoznat, a mnogi su u tome vidjeli povezanost između djela “Moj grob” i poeme “Jama”, posthumno tiskane 1944. godine u Italiji. Zbog prerane smrti Ivan Goran Kovačić je postao legenda, a to se na kraju odrazilo na sva njegova književna djela. U čast ovog velikog autora svake godine se u rodnom mjestu Lukovdolu u Gorskom kotaru, održava manifestacija poznatija kao Goranovo proljeće.
Napisao je “Dani gnjeva”, knjiga koja se sastoji od sedam novela: “Sedam zvonara Majke Marije”, “Probuđeni djedovi”, “Smrt u čizmama” itd… Spomenute novele održavaju socijalni angažman i povratak realizmu, što se tridesetih godina 20. stoljeća smatralo zaštitnim znakom hrvatske proze.
Socijalni motivi se pojavljuju i unutar štokavske poezije “Vjetar u šumi”. Štokavski standard je poslužio kao osnova za ostala djela poput: “Ognji i rože”, kajkavska zbirka koja je nastajala u periodu između 1936. i 1942. godine, ali kako nije dovršena sadrži 36 tekstova podijeljenih na 11 ciklusa.
Napisao je još: “Za našu djecu”, “Eseji i ocjene”, “Sveti psovač”, “Novele iz lukovdolskog zavičaja”…
Autor: S.Š.
Odgovori