Jean Paul Sartre bio je jedan od najangažiranijih filozofa dvadesetog stoljeća, a njegova filozofska stajališta očituju se i u njegovim djelima. Prema tradicionalnoj filozofiji, čovjek je unaprijed određen i znaju se njegova svojstva, a prije njegova postojanja tj. egzistencije postoji njegova esencija, tj. smisao ili suština. Egzistencijalizam zauzima suprotno stajalište te smatra da čovjek mora prvo fizički postojati i biti svjestan svojeg postojanja, a tek onda, na temelju svojeg čina, sebe osmišljavati i prelaziti u esenciju.
Sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu, ostavilo je velik utjecaj na Sartra, što se može primijetiti u djelu “Iza zatvorenih vrata”. Radnja drame odvija se u jednoj sobi u Paklu, gdje je smješteno troje ljudi koji se ne podnose i koji su međusobno sami svoji mučitelji. Drugog fizičkog mučenja nema. Drama je često bila uspoređena sa životom u Parizu za vrijeme njemačke okupacije.
U djelu se mogu primijetiti neke od glavnih odrednica egzistencijalizma, poput činjenice da je čovjek ukupnost svojih činova te da je odgovoran za ono što jest i za svoje postupke, što je popraćeno osjećajima nesigurnosti, tjeskobe, straha, poraženosti i nemoćnosti te nemirom i doživljajem apsurdnosti.
“Iza zatvorenih vrata” je drama u jednom činu u kojoj pratimo troje likova koji su zatvoreni u sobi u Paklu. Oni ubrzo shvaćaju da ništa nije slučajnost i da su tu smješteni kako bi mučili jedni druge. U početku odbijaju priznati svoje grijehe zbog kojih su zaslužili mjesto u Paklu, ali naposljetku posustaju misleći da će ih to spasiti. Na kraju shvaćaju da se nalaze u apsurdnoj situaciji iz koje nema izlaza jer su nekada imali slobodu izbora i sad moraju odgovarati za postupke koje su odabrali.
Neki se, poput Garcina, ne mogu suočiti s takvom odgovornošću pa je prebacuje na druge, želeći da oni odluče umjesto njega. Zbog toga dopušta da ga Inez osuđuje i definira. Na sličan način se ponaša i Estelle, kojoj je također bitno mišljenje drugih pa ne može živjeti bez ogledala. Smatra da, ako ne vidi svoj odraz u ogledalu, niti ne postoji jer ne može znati kako je drugi percipiraju. Pristaje da joj Inez glumi ogledalo, ali to završava time da prepušta da je ona definira, slijepo prihvaćajući njezine primjedbe. Inez smatra kako je njezina uloga osuđivati druge ljude i ne može podnijeti tuđi pogled, smatrajući da joj time oduzimaju njezinu ulogu. Optužuje Garcina da joj je “ukrao lice” jer time gubi osjećaj vlasti nad drugima.
Inez je jedina koja je spremna prihvatiti odgovornost za svoje postupke, pomirivši se sa svojom prošlošću i prihvaćajući samo ono što se događa u sadašnjosti, iako se nalazi u paklu. Po tome se razlikuje od Garcina i Estelle koji se ne mogu pomiriti s trenutnom situacijom te se stalno vraćaju prošlosti, promatrajući svoje bližnje iz Pakla. Ako se uzme u obzir filozofija egzistencijalizma, prema kojoj moramo biti svjesni svojeg postojanja i svojih postupaka za koje treba preuzeti odgovornost, kako bismo stvorili svoju esenciju, Inez je jedini lik kojem to uspijeva.
Sartre predstavlja Pakao kao sobu u kojoj je stalno vruće, namještena je u stilu Drugog Carstva, ali nema fizičkog mučenja, nego zatvorenici služe kao mučitelji jedni drugima prisiljavajući jedno drugo da se suoče sa svojim najgorim strahovima. Zbog toga Garcin zaključuje da su Pakao drugi ljudi.
Vrsta djela: drama
Mjesto radnje: soba u paklu
Vrijeme radnje: period Drugog Svjetskog rata
Tema djela: troje likova koji ispaštaju svoje grijehe u Paklu
Ideja djela: moramo se pomiriti sa svojim grijesima ako želimo da nas prestanu mučiti
Kratak sadržaj
U prvoj sceni ove drame, upoznajemo Garcina koji ulazi u Pakao. Pakao je predstavljen kao soba, namještena u stilu Drugog francuskog Carstva, a na okviru kamina nalazi se jedna brončana figura. Garcinu se soba na prvi pogled ne sviđa te kaže da će mu trebati neko vrijeme da se navikne na namještaj. Pita jesu li i sve ostale sobe takve te da je on navikao živjeti u prostorima s namještajem koji mu se ne sviđa, isto kao što je živio i među lažnim društvenim položajima. Priznaje da se nije nadao takvom izgledu sobe te pita sobara zna li što se priča o ovom mjestu. On mu odgovara da ne treba vjerovati svemu što se priča jer ljudi koji tu nisu bili ne mogu ništa ni znati o tome.
Iznenađen je jer nigdje ne vidi nikakve sprave za mučenje, ogledala, prozore niti bilo što lomljivo. Naposljetku pita zašto su mu oduzeli četkicu za zube, na što dobije odgovor da malo bolje razmisli jer tu nema razloga prati zube. Ali i drugi ljudi to pitaju čim stignu. Isto tako, tu nema ni kreveta jer se tu nikad ne spava. Garcin priznaje da je to samo po sebi razumljivo. Na ovom mjestu nema smisla prati zube niti gledati se u ogledalo. Sobar sa smiješkom komentira kako se Garcin još nije odrekao svojeg ljudskog dostojanstva te se stoga još uvijek nije pomirio sa situacijom, zbog čega se on uvrijedi. Upozori sobara da bi trebao biti ljubazniji i da on neće tolerirati takvo ponašanje. Na kraju zaključi da će se suočiti sa situacijom kako ne bi doživio još neka iznenađenja.
Iako je odlučio pomiriti se sa situacijom, uznemiruje ga činjenica da sobar nema kapke i da gleda u njega bez treptanja. Slična situacija čeka i njega jer više nikad neće spavati. To znači da će stalno morati podnositi sam sebe, na mjestu gdje je stalno dan i ne mogu se ugasiti svjetla. Garcin pita sobara što se nalazi izvan ovog mjesta i gdje on odlazi kad ima slobodan dan. Sobar odgovara da se mjesto sastoji od soba, hodnika i stepeništa te da on ponekad ode kod ujaka koji ima sobu na trećem katu.
Garcin je u nevjerici što će odsad morati živjeti otvorenih očiju cijelo vrijeme, a sobar se nasmije na Garcinovu opasku da će “živjeti”. Zaključi da ne može zauvijek biti stalno otvorenih očiju, okružen svjetlom te da će iskoristiti brončanu figuru na kaminu kako bi razbio svjetiljku. Sobar mu odgovara da je figura preteška da bi se pomakla, u što se i sam Garcin uvjeri. Sobar se sprema otići, ali Garcin ga zaustavlja i pita mora li on doći svaki put kad Garcin pozvoni na zvono. Sobar odgovara da bi tako trebalo biti, ali da se ne pouzda previše u to jer zvono često ne radi. Garcin isprobava zvono koje naravno radi, a sobar se pravi iznenađen tom činjenicom. Ponavlja da svejedno ne treba računati na zvono.
Opet se sprema otići, ali Garcin odlazi do kamina i uzima papirnati nož. Pita sobara što je to, na što mu on odgovori da je očito da je to obični papirnati nož. Garcinu nije jasno koja je njegova svrha s obzirom da nigdje nema knjiga. Dopušta sobaru da ode i ostaje sam. Šeta po sobi, ponovno pokuša podići brončanu figuru, zatim pozvoni na zvono, ali zvono ovaj put ne radi. Pokuša otvoriti vrata, pozvati sobara te lupati po vratima dozivajući ga, ali bez uspjeha. Nakon toga odustane i sjedne, a vrata se u tom trenutku otvore i uđu sobar i Inez.
Sobar pita Garcina je li ga zvao, na što on odgovara da nije. Zatim se obraća Inez, ali ona cijelo vrijeme šuti. Sobar joj objašnjava da je to njezina soba i da ljudi obično imaju puno pitanja kad dođu, ali neće inzistirati ako ona ne želi razgovarati. Ako je što zanima, može pitati Garcina.
Kad sobar ode, Inez optužuje Garcina da je on jedan od mučitelja, na što se on nasmije i kaže da ga je zamijenila s osobljem, ali da je to sobareva krivnja jer ih nije upoznao. Predstavi se kao Joseph Garcin, novinar po zanimanju. Ona mu odgovara da nije udana i da je mislila da je on mučitelj jer izgleda preplašeno, a mučitelji tako uvijek izgledaju. Sigurna je u to jer je često gledala svoj odraz u zrcalu. Garcin je obavještava da u toj sobi nema nijednog zrcala. Ona ga pita bude li on stalno u sobi ili se nekad i prošeta vani, na što on odgovara da su vrata zaključana i ne može se izaći.
Predlaže joj da budu ljubazni jedno prema drugome jer su u istoj situaciji. Moraju se tolerirati te bi im tako bilo lakše, iako shvaća da je on njoj dosadan. I on bi radije ponekad bio sam kako bi mogao u miru razmisliti o svemu. Ona mu odgovara da nije pristojan i viče na njega da prestane praviti grimase s ustima. Neka to kontrolira jer nema pravo projicirati svoj strah na nju. Kaže mu da ona nema razloga bojati se jer sad kad više nema nade, to nema ni smisla. Garcin joj odgovara kako smatra da njihove patnje još nisu ni počele te da još ni ne zna što ih čeka.
Sobar dovodi Estelle u sobu i ona odmah pomisli da je Garcin netko drugi. Ne sviđaju joj se sofe u sobi, a Inez, kojoj se Estelle svidjela, ponudi joj da se zamjene za sofe. Estelle želi onu na kojoj sjedi Garcin i on joj je prepusti. Ona se predstavi kao Estelle Rigault, a Inez smatra da je ona veoma lijepa. Žali što nema cvijeće za dobrodošlicu.
Estelle obavještava Inez i Garcina da je tek umrla. Sahrana još nije gotova i nitko ne plače za njom. Umrla je od upale pluća, ali nije puno patila. Inez je plin ugušio u snu, a Garcina su upucali. Estelle je osjetljiva na riječ “mrtav” te ih zamoli da koriste riječ “odsutan”. Kad Garcin krene skidati kaput jer je u sobi bilo zagušljivo, zamoli ga da to ne čini. On je posluša. Kaže da je to zato jer ne podnosi kad su muškarci u kratkim rukavima, s čim se Garcin ne slaže, a Inez kaže da nju muškarci ne zanimaju.
Svi troje kao da vide što se događa s njihovim bližnjima u tom trenutku. Garcin govori da njegova žena još ne zna da je umro, iako je to bilo prije mjesec dana te da mu je išla na živce. Njih troje se zapitaju zašto su stavljeni zajedno u sobu, a Estelle govori kako je očekivala da će tu sresti stare prijatelje ili rodbinu. Možda su se ljudi iz sobe sreli u nekom trenutku života ili imaju zajedničke prijatelje. Inez se ne slaže s tim nego smatra da su namjerno stavljeni skupa u sobu koja je namještena baš za njih, ali ne zna zašto. Trebali ni priznati jedni drugima zašto su završili na tom mjestu.
Estelle kaže da ne zna zašto je tu, mora da je to bila neka pogreška, ali Inez joj ne vjeruje. Estelle smatra da ne skriva ništa te objasni da je izgubila roditelje kad je bila mala i morala se brinuti za brata. Bili su jako siromašni pa je prihvatila udati se za starijeg obiteljskog prijatelja koji je bio bogat. Bili su sretni dok ona nije upoznala čovjeka za kojeg je smatrala da joj je suđen, ali kad joj je on predložio da pobjegnu skupa, odbila je njegovu ponudu. Nakon toga dobila je upalu pluća i umrla.
Ostali se slože da to nije nikakav grijeh, a Garcin ispriča kako je bio urednik u novinama, a kad je izbio rat, odbio se boriti jer je branio svoja načela i zbog toga su ga ubili. Inez smatra da su u Paklu s razlogom i da tu nema pogreške te da su svi oni zločinci i ubojice. S obzirom da nema fizičkog zlostavljanja, njih troje stavljeni su skupa kako bi mučili jedni druge. Garcin odbija povjerovati u to jer im ne želi učiniti ništa nažao. Predlaže da od sad ignoriraju jedni druge i uopće ne pričaju međusobno.
Svi se slože s tim, ali nedugo zatim Inez počne pjevati. Estelle traži zrcalo kako bi nanijela šminku i kaže kako ne zna postoji li ona uopće ako se ne može vidjeti u zrcalu. Inez joj odgovara kako je ona uvijek svjesna sebe u svojim mislima. Estelle se ne može pomiriti s činjenicom da se nikad više neće pogledati u zrcalo. Za života je uvijek bila okružena zrcalima i kad bi se nekim razgovarala, uvijek bi se gledala u ogledalo dok bi pričala. Inez predlaže da joj ona posluži kao zrcalo.
Inez joj laska jer joj se Estelle sviđa, ali Estelle želi da je primijeti Garcin. On odbija njezino udvaranje i moli ih da prestanu pričati pa Estelle okrivi Inez da je ona sve započela. Garcin opet predlaže da šute i ignoriraju jedni druge, ali Inez tvrdi da je nemoguće ignorirati prisutnost dugih i optužuje Garcina da joj je preoteo Estelle te da mu neće učiniti uslugu šutnjom. Naposljetku, Garcin predlaže da budu iskreni i kažu zašto su završili na tom mjestu, kako bi izbjegli daljnju katastrofu. Prvi priznaje da se prema svojoj ženi loše odnosio, varao je i često dolazio kući pijan, ali ne žali zbog toga. Njegova žena je sve to trpjela, a kad je jednom prilikom doveo drugu ženu kući, ona im je poslužila jutarnju kavu.
Inez priznaje da je zavela ženu svojeg rođaka dok je živjela s njima. Rođaka je lupio tramvaj, a njezina ljubavnica nije mogla živjeti s krivnjom pa je pustila plin i obje ih ubila. Inez kaže da ne žali zbog toga što je učinila jer uživa u tuđoj patnji. Estelle je i daje tvrdila da ne zna zašto je završila u Paklu, ali naposljetku prizna da je prevarila muža i ostala trudna. Pobjegla je u Švicarsku da nitko ne sazna za dijete, ali bila je puna mržnje prema ljubavniku jer je on želio to dijete, a ona ne. Ubila je dijete pred očima ljubavnika, a nakon toga se ubio i on.
Inez shvaća da će je Estellina privlačnost progoniti cijelu vječnost, svi su oni u dobro zamišljenoj zamci, ali odbija prihvatiti pomoć drugih. Estelle želi zavesti Garcina, od čega je Inez odgovara, govoreći joj kako će joj s njom biti bolje. Estelle je odbija govoreći kako se ona ne računa jer je žena. Inez ne odustaje od udvaranja i Estelle joj pljune u lice. Cijelo to vrijeme. Garcin je odbijao Estellino udvaranje, a sad popušta i oni se ljube pred Inez koja sve to s gađenjem gleda. Odlučna je u namjeri da im se osveti.
Garcin prizna da je razlog što je ubijen bio taj što je pobjegao kao je izbio rat, a ne da je samo odbio sudjelovati. Želio je otići u Meksiko i tamo pokrenuti novine, ali uhvatili su ga na granici. Želi da mu Estelle kaže je li kukavica zbog toga što je učinio, ali ona mu odgovara da o tome mora odlučiti sam, ali da razumije razlog zašto je to učinio. On ne može sam odlučiti. Muči ga što će ga svi prijatelji smatrati kukavicom, zato želi da mu Estelle potvrdi da nije kukavica. Smatra da bi ga povjerenje samo jedne osobe spasilo i ona se složi s tim. Inez se smije cijeloj toj situaciji jer zna da je jedini razlog zašto se Estelle složila s njim taj što želi osjetiti blizinu muškarca i zavesti ga. Garcin natjera Estelle da mu kaže istinu i ona prizna da je tako odgovorila samo zato što nije u potpunosti razumjela što Garcin želi od nje.
Bijesan zbog toga, počne lupati po vratima, odlučan u namjeri da se udalji od Inez i Estelle. Inez je sretna što će ostati nasamo s Estelle ako Garcin ode, ali Estelle joj govori da neće provesti ni trenutka s njom ako se vrata otvore i moli Garcina da je ne ostavlja. Vrata se otvore, ali Garcin odluči da neće otići. Smatra da mora uvjeriti Inez da nije kukavica jer ona poznaje taj osjećaj i ne može podnijeti da ga osuđuje kad bi otišao. Smatra da bi bio spašen kad bi Inez vjerovala u njega, ali ona se s tim ne slaže, govoreći da treba prihvatiti odgovornost za svoje postupke. Smatra da je kukavica jer ona želi da tako bude.
Estelle predlaže Garcinu da se osveti Inez i poljubi je, ali Inez ne odustaje i neprestano ga naziva kukavicom. Garcin zaključuje da je sve ovo unaprijed osmišljeno te da u Paklu nema potrebe za fizičkim mučenjem jer pakao čine drugi ljudi. Govori Estelle da je ne može voljeti dok god je Inez prisutna i promatra ih, pa Estelle uzima papirnati nož i pokuša je ubiti. Inez joj se smije jer to što radi nema smisla, s obzirom da su svi oni već mrtvi i da će u paklu biti zauvijek. Estelle se smije toj činjenici i apsurdnosti svojeg postupka, a Garcin im se u tome pridružuje. Zastor se spušta.
Likovi: sobar, Garcin, Inez, Estelle
Analiza likova
Garcin – prvi od glavnih likova predstavljen u drami. Radnja započinje njegovim dolaskom u Pakao. Na njegovo iznenađenje, soba je namještena u stilu Drugog francuskog Carstva i nema nikakvih sprava za fizičko mučenje, što je očekivao. On je bio novinar iz Ria koji je pobjegao kad je rat izbio jer se nije htio boriti. Želio je pobjeći u Meksiko i tamo pokrenuti novine, ali su ga uhvatili na granici i strijeljali. U početku laže o razlogu njegovog dolaska, prešućujući činjenicu da je kukavički pobjegao od rata, a to je ono što ga najviše muči: činjenica da će ga prijatelji zauvijek smatrati kukavicom. Zato želi da ga Estelle i Inez uvjere da je iz opravdanih, a ne kukavičkih razloga odbio sudjelovati u ratu, ali Estelle je svjedno jer ga samo želi zavesti, a Inez, ljuta na njega jer joj je preoteo Estelle, odlučuje da će ga zauvijek mučiti govoreći mu da je kukavica.
Stalo mu je do mišljenja drugih ljudi, što se vidi iz u trenutku kad je imao priliku izaći iz sobe. On je ostao jer nije mogao podnijeti da ga Inez osuđuje. Želi je uvjeriti da nije kukavica, ali to mu ne uspijeva.
Jedini je od troje likova koji na koliko toliko razuman način pristupa činjenici da su osuđeni na vječnost u sobi u Paklu pa predlaže da ignoriraju jedni druge i budu u tišini razmišljajući o svojim djelima. Svjestan je da nije dobar čovjek jer priznaje da se loše ponašao prema ženi i varao je te da mu je išla na živce, a on zbog toga ne osjeća nimalo krivim. Jedino do čega mu je stalo je mišljenje drugih.
Inez – druga koja je pristigla u sobu u Paklu. Između nje i Garcina od početka vlada neprijateljstvo jer smatra da joj je Garcin preoteo Estelle koja joj se sviđala. Ta mržnja sve više raste kad je Garcin i Estelle žele učiniti ljubomornom svojom ljubavlju. Bila je poštanska službenica, a njezin grijeh je što je zavela ženu svojeg rođaka dok je živjela s njima. Njezina ljubavnica, koja nije mogla živjeti s krivnjom i smrću svojeg muža, pustila je plin i obje ih ubila dok je Inez spavala. Niti ona ne pokazuje žaljenje zbog svojih postupaka jer kaže da uživa u tuđoj patnji.
Nakon što Garcin ostaje u sobi kako bi joj dokazao da nije kukavica, ona mu govori kako se ne slaže s njim jer se svjesno odlučio svoje postupke i treba preuzeti odgovornost za njih te. Ona neće pružiti zadovoljstvo i mir time što bi mu rekla da nije kukavica. To je učinila i zbog zlobe i ljubomore jer joj Estelle nije uzvratila ljubav nego ju je odbila zbog Garcina. Jedina je od troje likova koja se pomirila sa svojom prošlošću i odlučuje živjeti samo u sadašnjosti, iako je osuđena na vječnost u paklu, a to je prema egzistencijalističkoj filozofiji i potrebno kako bi spoznali sami sebe. Prema tome, ona je jedina od troje likova kojoj to uspijeva.
Estelle – posljednja koja pristiže u sobu u Paklu. Ne može se pomiriti sa sudbinom i uporno tvrdi da je pogreškom tamo završila. Ne podnosi kad netko spomene da je mrtva te zamoli ostale da upotrebljavaju riječ “odsutan” kako bi opisali njihovo stanje. Tek na kraju drame shvaća da se nalazi u situaciji iz koje nema izlaza.
Njezin grijeh je što je prevarila muža koji je bio dosta stariji od nje, te ljubavniku rodila dijete koje nije željela pa ga je ubila. Naposljetku je i ona umrla od upale pluća. Tvrdi da ne može živjeti bez ogledala jer je za života uvijek bila okružena njima. Kad god bi s nekim razgovarala, gledala bi se u ogledalu dok priča. Inez, koja je želi zavesti, ponudi se da joj bude ogledalo, ali time je samo dodatno preplaši.
Željela je osvojiti Garcina, ali on nije želio biti s njom u prisutnosti Inez pa je ona odluči ubiti papirnatim nožem, zaboravljajući da su svi oni već mrtvi.
Sobar – pojavljuje se na početku drame, dovodi likove u sobu, ali im ne govori točan razlog zašto su tu. Može ga se pozvati zvonom, ali zvono često ne radi i on se ne odaziva.
Bilješka o autoru
Jean-Paul Sartre rođen je 21. lipnja 1905. u Parizu. Kada je imao samo 15 mjeseci umro mu je otac te ga otad odgaja djed po majci, Charles Schweitzer. On ga je upoznao s klasičnom književnosti dok je bio vrlo mlad.
Sartre je studirao na ishodištu svih francuskih mislioca i intelektualaca tog doba, na École Normale Supérieureu Parizu. Zanimao se za filozofiju i upijao ideje filozofa poput Immanuela Kanta, Friedricha Hegela i dr.
Godine 1929. upoznaje intelektualku Simone de Beauvoir s kojom ostvaruje blisku prijateljsku i otvorenu ljubavnu vezu.
Sartre piše o vječnom sukobu duhovno uništavajućeg konformizma i autentičnog bivanja. Smatrao je da su naše ideje rezultat iskustva iz stvarnog života te da romani i drame koji opisuju takva iskustva vrijede jednako kao i filozofski diskurzivni eseji koji služe za elaboraciju filozofskih teorija.
1938. napisao je svoj najpoznatiji roman “Mučnina” koji je poslužio kao manifest egzistencijalizma.
Njegova najpoznatija djela su: “Bitak i ništavilo”, “Premišljanja o židovskom pitanju”, “Situacije I”, “Situacije II”, “Situacije III”, “Situacije IV, V i VI”, “Razumno doba”, “Putovi slobode”, “Muhe”, “Prljave ruke”, “Vrag i dobri Bog”, “Obzirna bludnica”.
Umro je 15. travnja 1980. u Parizu.
Autor: A.P.
Odgovori