Isušena kaljuža je roman Janka Polića Kamova podijeljen na tri dijela: Na dnu, U šir i U vis. Osmišljen je kao dnevnik autora u kojem se nalaze sve važne osobine novelistike kojom se bavio Janko. Kritičari spomenuto djelo smatraju intimnom kronikom u kojoj su nslijeđena kompozicijska načela tadašnje proze.
Roman Arsena Toplaka koji se smatra sastavnim dijelom “Isušene kaljuže”, najbolje otkriva vrstu kritične literature koju je Kamov uputio javnosti u vrijeme kada dolazi do promjene moderne uz pomoć avangardnih pravaca.
Spomenuti roman je najbolji primjer djela iz ranije faze avangarde kada je sve bilo usmjereno prema novijim metodama u književnosti uz pomoć kojih su se književnici htjeli izraziti i zainteresirati javnost.
Isušena kaljuža je djelo u kojem su prisutni elementi avangarde, modernizma i poetike. Kamov je želio suprostaviti se tadašnjim dominantnim oblicima književnih djela, pa se nekoliko puta poslužio načelima negiranja i šoka, što će na kraju predstavljati jednu od najvažnijih odrednica literature u desetljećima koja dolaze.
Dok se bavio hrvatskom modernom Kamov se trudio pisati drugačija djela. Iz toga razloga se djelo “Isušena kaljuža” kroz povijest hrvatske književnosti i romana, više puta nazivalo anti-romanom. Kamov je jednostavno htio biti poseban.
Kratak sadržaj
Prvi dio romana nosi naziv “Na dnu”. To je priča o Arsenu Toplaku intelektualcu koji već kao mladić otkriva da boluje od opasne bolesti koja je bila uobičajena za vrijeme s prijelaza stoljeća. Kraj 19. i početak 20. stoljeća obilježili su vrijeme velikih inovacija, promjena, ali i velik broj oboljelih te umrlih od tuberkuloze.
Iako je teško bolestan Arsen na svoju bolest gleda kao na prednost jer mu pruža iskustvo nad ostalim običnim ljudima. Pripovijedanje je u trećem licu, a osim teme prijateljstva obuhvaća obiteljsku situaciju, probleme socijalne prirode i ljubavne veze.
Za razliku od prva dva dijela, ostala dva su pisana u prvom licu jednine, a u njima je kao i u prvom dijelu Arsen glavni junak samo što ovog puta priča svoju priču iz osobne perspektive. Glavni motivi i dalje su: siromaštvo, bolest, neostvarena ljubav te pobuna od strane intelektualaca.
Čitatelj dolazi do spoznaje kako preostala dva dijela treba shvatiti kao roman čiji je autor Arsen Toplak. Ali iako se na kraju trećeg dijela nalazi potpis glavnog lika, na kraju se prije potpisa nalazi dio rečenice u kojoj piše …”nisam ja”, a s kojim je Janko Polić Kamov htio ukazati na problem identiteta sa čim se bori glavni lik.
Inzistiranje Kamova da završni dio potpiše pod imenom svog lika govori o tome koliko je naginjao jezičnim igrama i kombiniranju različitih metoda. Puno dijelova u romanu je tako posvećeno razmišljanjima o književnim i slikarskim temama te razgovorima s prijateljima i problemima pisanja.
Arsen sebe na kraju prepoznaje kao pisca, ali to ne znači i konačnom potvrdom njegovih uvjerenja nego promatranjem svega oko sebe s određenom dozom ironije. Zbog toga se na cijeli roman gleda kao na djelo koje se bavi umjetnikom koji se tek treba dokazati.
U svijetu kakav je zamislio Kamov, svi elementi samospoznaje pretvaraju se u destruktivna stanja kao što je alkoholizam, zatim sadizam i incest. Tako dolazi do rušenja osnovnih vrijednosti na kojima je djelovalo društvo iz vremena Janka Polić Kamova.
U jednom dijelu vidljivo je kako je Arsen nekoliko puta napuštao domovinu, a da nijednom nije osjetio žaljenje zbog svega što ostavlja. Nije bio vezan ničim pa je tako osjećao slobodu da samo krene bez dojmova i planova.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: kraj 19. i početak 20. stoljeća
Autor: Janko Polić Kamov
Glavni lik: Arsen Toplak
Arsen Toplak je nositelj radnje romana “Isušena kaljuža” koji se u preostala dva dijela smatra i autorom budući da na kraju dijela “U vis” postoji njegov potpis. Arsen je mladi intelektualac koji na početku romana saznaje da je teško bolestan.
Njega je kao i mnoge prije pogodila teška bolest tuberkuloze, a koliko je spomenuta bolest bila prisutna s prijelaza 19 na 20. stoljeće svjedoče i druga djela ne samo naših autora nego i stranih, a čiji su likovi isto bolovali od ove bolesti.
Arsena bolest nije opteretila ili ograničila, dapače on ju je shvatio kao prednost koja će mu pomoći da se izdvoji od ostalih ljudi u društvu. Iako se cijelo vrijeme trudio biti drugačiji, Arsen je u životu imao slične situacije kao i svi ostali.
Ni njega nisu zaobišla pitanja socijalne tematike, što i nije bilo realno za očekivati. Čovjeku je njegov opstanak najvažniji i za njega se vrijedi boriti. Osim socijalnim pitanjima Arsen je zaokupljen ljubavnim vezama, prijateljima, obitelji i prevelikom uživanju u alkoholu.
Arsen je velik dio vremena razmišljao umjetničkim temama kao što su slikanje i pisanje, a na kraju se uspio prepoznati kao jedan od pisaca. To ne znači da kraj romana ima umjetničku notu, on je obilježen ironijom od strane nositelja radnje.
Bilješka o autoru
Janko Polić Kamov je romanopisac, novelist i dramatičar. Rodio se 17. studenog 1886. godine u mjestu Pećine pored Sušaka. Rođen je u bogatoj trgovačkoj obitelji. Nakon osnovne škole upisao je gimaziju u Senju i Rijeci.
Ubrzo je napustio gimaziju jer je bio kažnjen zbog neposluha, pa je nastavio sa školovanjem u Zagrebu, 1902. godine gdje se preselio i ostatak obitelji. Nakon što je završio školovanje Janko je djelovao kao član proturežimskog pokreta zbog čega je tri mjeseca proveo u zatvoru.
Poslije kratkog perioda buntovništva 1904. godine se pridružio glumačkoj skupini s kojom je putovao po Crnoj Gori i Dalmaciji, ali ni to nije dugo trajalo. Godine 1907. u sklopu vlastite naknade objavio je četiri knjige, a koja su izašle za vrijeme njegova života.
Tako je objavio drame “Na rodnoj grudi” i “Tragedija mozgova” te zbirke pjesama “Ištipana hartija” i “Psovka”. Nakon njegove smrti objavljene su “Novele i eseji” 1938. godine te “Ćaskanja” 1914. godine.
Od drama ne treba zaboraviti na: “Samostanske drame”, “Čovječanstvo” te “Mamino srce” . Osim drama pisao je i novele od kojih su sačuvane njih tri: “Sloboda”, “Bitanga” i “Žalost”.
Njegova djela, a najviše se misli na drame, nastajale su u vrijeme avangardnog preklapanja naturalističke dramske vrste s motivimaa i stilom prisutnim i u ostalim žanrovima kojih se Kamov dotakao.
U privatnom životu nije imao puno sreće, pa je tako u kratkom razdoblju ostao bez roditelja, sestre i dva brata, a i sam se teško razbolio 1906. godine kada je dobio upalu pluća. Zbog bolesti je često boravio u Italiji, a nakon toga i u Španjolskoj. Umro je 8. kolovoza 1910. godine u Barceloni.
Autor: S.Š.
Odgovori