Ironija

Ironija dolazi od grčke riječi koja znači hinjenje i ismijavanje. Označava jezični izraz ili stilsku figuru u kojoj se prikriva pravo značenje riječi ili se iskazuje suprotna riječ ili izraz od onoga na koji se stvarno misli. Također je i izraz za porugu ili podrugljivo stajalište. Karakteristična je za duhovito izražavanje suprotnosti između naoko pozitivnog izraza u stvarne negativne situacije, koja se na taj način prikriva ili pak, naglašava. U ironiji se, npr. superlativima izražava nešto ništavno, na primjer: “Ona jer najpametnija na svijetu, ne zna ni cipelu zavezati!”

Ili se govori suprotno od onoga što se zapravo želi reći, na primjer: “Na lijepo mjesto zaveo me put!” (A.G. Matoš)

U klasičnoj književnosti i filozofiji, najpoznatija je tzv. Sokratova ironija. Nastala je u vremenu kada je Sokrat na poseban način podučavao svoje učenike. On bi naivnim pitanjima i tezama pobijao suprotna mišljenja i dovodio ih do apsurda, pa tako učenike dovodio do ispravnog promišljanja.

U romantici su se ironijom umjetnici kritičko odnosili prema vlastitom djelu, osjećajući tako potpunu slobodu naspram svog umjetničkog stvaralaštva, kojem tada nije bio potreban nikakav vanjski kritičar, niti norma po kojoj bi djelo bilo stvarano. Umjetnik je time postajao superioran i sam sebi dostatan, ne samo kao stvaratelj, već i kao promatrač, pa i kritičar.

Po Kvintilijanu, ironija u književnosti je figura kojoj se riječima daje suprotno značenje od onoga koje imaju. Najsličnija Sokratovoj ironiji.

Ironija u dramama, nazivana dramska ironija, vezuje se najčešće uz Euripidove i Sofoklove drame, u kojima se ona naziva i ironija sudbine, a označava dramski preokret u kojem glavni junak naglo doživljava tragediju.

U kazališnoj drami ironija se ispoljava u trenucima kada je publici jasan razvoj događaja, ali ga glumac na sceni (tj. lik kojeg tumači) ne vidi, niti ga razumije, pa se i ponaša suprotno od očekivanja publike.

U književnosti općenito, ironija se može upotrijebiti kao retoričko sredstvo, ali može biti i integrirana u cjelokupnu kompoziciju djela.

Ironija može biti i forma crnog humora, a od nje su jači sarkazam i groteska.

 

 

 

 

Kako napisati lektiru (video tutorial)