Imenice

Imenice su riječi kojima dodjeljujemo značenje bićima, pojavama i predmetima. Imenicama imenujemo naš unutarnji doživljaj te pojave vanjskog svijeta.

S obzirom na leksička obilježja imenice možemo odrediti na temelju:

1. opsega značenja (opće, vlastite i zbirne)

• opće – označavaju bića, pojave i predmete iste vrste
• vlastite – određuju točno biće, pojavu ili predmet
• zbirne – bića, pojave i predmeti koji djeluju kao skup ili cjelina

2. čovjekovog značenja

• stvarne ili konkretne – za bića koja možete vidjeti, opisati i osjetite ili one koje ne možemo, ali smo uvjereni da postoje i da bi ih mogli jednom dotaknuti.
• nestvarne ili apstraktne – za nešto što je nestvarno i ne može se opipati. Ovdje spadaju razni osjećaji, stanja, radnje te prirodne pojave.

3. stupnjevanja s obzirom na veličinu

• umanjenice ili deminutivi
• uvećanice ili augmentativi

4. stupnjevanju na temelju osjećaja

• odmilice ili hipokoristici
• pogrdnice ili pejorativi

Posebnu kategoriju čine radne imenice. Radne imenice znače stanje, radnju, zbivanje i rezultat radnje.

Imenice u gramatici

Imenice imaju tri gramatička svojstva, a to su rod, broj i padež. Rod je unaprijed određen i on je fiksan, a riječi su promjenjive samo u broju i padežu.

Svaka imenica spada u jednu deklinacijsku skupinu. Ona određuje način promjene imenice po padežu i broju. Deklinacijske skupine su povezane s rodom imenice.

Rod imenice

Rod je gramatički definiran i znači da proizlazi iz samog oblika riječi i deklinacijske skupine. S obzirom na živa bića, rod se obično poklapa s njihovim spolom (muški, ženski i srednji rod).

Rodom određujemo koji ćemo oblik pridjeva koristiti uz imenicu ili kojom ćemo zamjenicom zamijeniti imenicu. Naime, riječi obično imaju različite oblike za različite rodove.

Broj

Brojem označavamo odnosi li se imenica na jedan objekt (jedninu) ili na više njih. Također, slažemo ih s pridjevima i glagolima koji različito zvuče u jednini i množini.

Velik broj imenica ima svoje posebne oblike u jednini i množini, a oni su povezani pravilima i ovise o deklinacijskoj skupini. Neke od imenica imaju samo jedninu ili samo množinu, dok neke imenice imaju samo jedninu, a za množinu se uzima sasvim drukčija riječ koja ima isto ili približno slično značenje.

Pluralia tantum dolazi u jednom obliku množine, a označava jedan predmet. Većina takvih predmeta sastoji se od dva dijela koji zajedno čine cjelinu. Takve imenice taže i glagole i pridjeve u množini. Pripadaju množini ženskog ili srednjeg roda.

Zbirne imenice obuhvaćaju skup primjeraka koji djeluje kao cjelina. U njoj se ne izdvajaju članovi pa pojedince ne možemo izbrojiti. Ove imenice obično ne dolaze u množini, a dekliniraju se kao imenice srednjeg roda. To se događa kod:

• zbirnih imenica kod kojih dolazi do jotacije
• zbirnih imenica koje završavaju na -ad te one koje označavaju grupu
• zbirnih jedinica na -a

Postoje odstupanja za neke riječi u množini, rodu i dvojini imenica.

Padež

Imenice dolaze u raznim oblicima kojih nazivamo padežima.

Padeži su:

• nominativ
• genitiv
• dativ
• akuzativ
• vokativ
• lokativ
• instrumental

Padežne promjene vežemo uz promjene po broju. Obično su pravilne i određene pripadajućoj deklinacijskoj skupini, glasovnim zakonima te raznim posebnostima.

Tvorba imenica

Imenice se tvore na tri načina:

• uz sufiksalnu tvorbu
• uz prefiksalnu tvorbu
• uz prefiksalno-sufiksalnu tvorbu

Radne imenice

Radne ili glagolske imenice su one kojima izričemo vršenje radnje i zbivanja. Tvorimo ih od svršenih i nesvršenih glagola uz sufikse.