Postoje opće imenice ili apelativi te vlastite imenice ili imena, ovisno imenuju li se svi pripadnici određene vrste ili samo pojedinačni pripadnici.
Imenima se bavi i njih proučava onomastika, znanstvena disciplina koja se ne bavi samo istraživanjem imena, nego ujedno i njihovim značenjem te podrijetlom.
Unutar hrvatskog jezika imena se dijele na dvije velike skupine: imena mjesta ili toponimi i imena ljudi ili antroponimi.
Toponimi koji označavaju imena mjesta dijele se na ekonime, a koji obuhvaćaju sva naseljena mjesta poput Zadra, Osijeka, Zagreba.
Etnik u imenu označava ime stanovnika od naseljenog mjesta kao npr Zadranin.
Ktetik u imenu označava posvojni pridjev koji je izveden od imena mjesta u kojem ima stanovnika kao npr zadarski.
Toponimi se dijele i na oronime, a oni se odnose na imena gora kao što je Sljeme, Biokovo.
Hidronimi označavaju imena voda poput Korane, Kupe, Drave, Save.
Antroponimi predstavljaju osobna imena bilo da se radi o kršćanskom (Ivan), islamskom (Džemal) ili slavenskom soju (Jadranka) te sloju pomodnih imena kao što je Neo ili posuđenih imena poput Nataša.
Pod osobna imena ulaze i nadimci koji su nastali kako bi se mogli razlikovati ljudi koji imaju isto ime.
Prezimena se isto ubrajaju pod antroponime. Prva prezimena pojavila su se krajem 12. i početkom 13. stoljeća.
U Hrvatskoj su u to vrijeme postojala četiri najčešća izvora prezimena iz osobnog imena poput (Marjanović), zatim prema zanimanju pa tako nije bilo čudno vidjeti prezime (Ribarić), prema imenima pokrajina (Posavec) te prema nadimcima (Kuharić).
Odgovori