Humanizam se u Hrvatskoj prvi puta javlja duž jadranske obale pod utjecajem talijanskog humanizma. Svoj vrhunac hrvatski humanizam dostiže u 15. i 16. stoljeću.
Stvaraju se humanistički krugovi u Zadru početkom 15. stoljeća, u Trogiru, Šibeniku, Kotoru i Dubrovniku sredinom 15. stoljeća, u Istri i Splitu u drugoj polovici 15. stoljeća, a na Hvaru i na Korčuli krajem 15. i početkom 16. stoljeća.
Hrvatski latinisti se koriste velikim brojem vrsta latinske proze i pjesništva, a to su epigrami, elegije, poslanice, satire, pastorale.
Ilija Crijević iz Dubrovnika smatra se najpoznatijim lirskim humanističkim pjesnikom. U Rimu je bio ovjenčan lovorovim vijencem. Marko Marulić najznačajniji je u Splitu, Antun Vrančić i Juraj Šižgorić u Šibeniku, a Matija Vlačić Ilirik u Istri.
Humanisti na sjeveru Hrvatske se vežu uz sveučilišta, dvorove i feudalne institucije. Najznačajniji dvor u to vrijeme bio je dvor u Budimu hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina. Dvor je imao svoj humanistički krug kojeg je predvodio Janus Pannonius.
Latinski jezik bio je glavni jezik i koristio se kako za vrijeme crkvenih obreda, tako i među velikašima. Posebno mjesto zauzeo je u razdoblju nakon ujedinjenja s Mađarskom, a do 1847. godine bio je i službeni jezik u Saboru. Latinski jezik koristio se i u školama, a učenici su ga morali znati i u govoru i u pismu. Tako je ostalo sve do preporoda. Hrvatski latinisti vršili su prijevode s latinskom na hrvatski jezik i obrnuto, a neki od njih pisali su na oba jezika, kao na primjer Marko Marulić.
Odgovori