Usmene priče su fabulirane prozne tvorevine, koje su se vremenom prenosile s generacije na generaciju usmenim putem. Stvaralac ih nije bilježio, nego ih je samo iznosio u određenoj sredini, koja ih je pamtila i na taj način sačuvala. Stoga se većinom njihova imena ne znaju. Kasnije su ih bilježili sakupljači narodnog blaga i objavljivali u knjigama. Poput lirskih i epskih pjesama što ih imaju svi narodi svijeta, ima ih i naš hrvatski narod. Priče u sebi nose obilježja određenog naroda, iako ponekada sadrže i neke motive koji su zajednički većini europskih naroda, te je teško zaključiti jesu li se selile iz jedne u drugu zemlju.
Nazivale su se i narodnim pričama, te se taj naziv ustalio u narodu, iako nije najsretniji, jer aribut “narodni” može asocirati i pridati se drugačijim književnim ostvarenjima. Njih nije stvarao zajednički narodni kolektiv prilikom nekog okupljanja, već pojedinci iz naroda. Usmenih priča ima različitih vrsta, ali su svakako najzanimljivije bajke zbog svoje čudesnosti.
Priče se razlikuju po tematici, motivima, tendenciji i osnovnom rasporedu, no unatoč tome, imaju zajedničke crte. Likovi koje pronalazimo u takvim pričama su ljudi i životinje, a često se pojavljuju i natprirodna bića sa zle i dobre strane poput: vještica, vila, vukodlaka, vampira, zmajeva, patuljaka i divova. . Nerijetko se susreću metamorfoze i preobrazbe: žabe se pretvaraju u kraljeviće i obrnuto, djevojke u zmije i obrnuto. Takve priče nemaju uvoda, dugih opisa, naracija odmah teče punim tijekom. Vremena i mjesta zbivanja radnje kao da niti nema, primjerice: “nekoć u davno doba”. Likovi su prepušteni čitateljevu kreiranju i doradi, te su jednodimenzionalni. U stilu pričanja se otkriva jednostavnost, bez figurativnih bogatstava.
Bajke su živjele kroz usmenu predaju i na taj način tisućama godina živjele u narodu. Kroz njih su pojedinci izražavali svoje zanose i oduševljenja, boli i stradanja, ljubavna osjećanja; ugrađivali su u njih svoje spoznaje i iskustva. U početku ih nitko izričito nije namjenjivao djeci, no njihova jednostavna poetika, slikovitost, ličnosti, predmeti i čudesnost su ih približili malenoj djeci. Danas su bajke dječji žanr, unatoč tome što ih i odrasli čitaju. Usmene priče i bajke u odrastanju i odgoju djece mogu imati pozitivnu ulogu, no isto tako i traumatizirajuću, ponekada.
Ivo Zalar se prilikom odabira priča služio estetskim i pedagoškim kriterijima. Preuzeo je priče iz različitih izdanja usmene književnosti kao što su: Jozo Vrkić, Hrvatske bajke, Zagreb, Glagol, 1993; Josip Kekez, Narodne pripovijetke, Zagreb, Mladost 1990. i dr.
Kratak sadržaj
1. Mala vila
Kralj i kraljica su imali sina jedinca. Na proslavi šišanog kumstva(narodni običaj podrezivanja kose, kako bi djete bolje raslo i bilo sretnije) su pozvali najviđenije ljude iz svoga kraljevstva. U ponoć su se razišli gosti, kraljeviću se nije spavalo, te je otišao do gaja. Izišao je na proplanak i ugledao u travi malu vilu kao lučicu. Obratila mu se, te rekla kao je i ona bila pozvana na kumovanje, no nije mogla doći u kolo jer je tako malena. Mala vila se svidjela kraljeviću. Uzeo ju je za ruku, no ona je nestala, a u njegovoj ruci je ostala samo njena rukavica. Druge noći je poljubio njenu rukavicu i ona se odmah stvorila. Tijekom šetnje po mjesečini, kraljević je primjetio da mala vila raste svakim korakom. Nakon devet noći sastajanja, bio je pun mjesec i vila je narasla kao kraljević. Vila je obećala biti kraljevićeva, no samo pod uvjetom da jedino nju voli. Nakon sedam godina sretnog zajedničkog života, umre stari kralj. Na pogrebu je bila djevojka crvene kose i crna oka koja je samo gledala kraljevića. I on nju. U tom trenu, mala vila se počela smanjivati, te je putem nestade posve. Kraljević oženi ženu crvene kose. No nisu bili sretni, te je on otjera. Kada je vidio što je učinio, odlazio je u gaj svake noći i dozivao malu vilu, no ona se nikada više nije vratila.
Kraljević: zaljubljen, sretan, brzoplet, dao lažno obećanje, tužan
Mala vila: nevina, dobra, održala obećanje
Žena crvene kose: izbirljiva, svadljiva, gramzljiva
Pouka: Lažnim obećanjima gubimo bliske osobe
2. Vile malom dale sreću
Jednom davno je mali goranin išao u šumu po drva. Ugledao je vilu kako spava na suncu, te je zakloni od sunca pomoću grane. Kada se vraćao kući, vila ga je nagradila sa srećom u obliku mjehurića uz napomenu da ga ne skida sa glave. Na putu kući je prolazio kraj kraljeva dvorca i ugledao mnogo ljudi. Kralj je tražio muža za kćer, koji će je uspjeti nasmijati, no nikome to nije polazilo za rukom. Kada je među svjetinom ugledala goranina sa mjehurićem iznad glave počela se smijati bez prestanka. Goranin, misleći da mu se ruga, poželi joj da ostane trudna sa njim. Usnuo je tu noć san kako je noć proveo sa ženskom osobom. Sutradan kraljeva kći ostane trudna. Kralj okupi sav puk, no nitko nije znao tko je otac. Naišao je goranin, a mali kraljević ga prepozna kao oca. Kralj ljut, stavi korito sa malo hrane u more gdje potjera kćer i njena sina, te goranina. Kraljevna nije djelila hranu sa njim, niti zaklon od sunca. Goranin pomisli na hlad i učas se nađe u hladu. Pomisli on na hranu i stvori se sir, kruh, orah i jabuka. Kada je to kraljevna primjetila, naredi mu da i njima stvori hlad i hranu, te mornara. Zaljubila se i sprijateljila sa mladićem. Željela je da on skine mjehur s glave, no on to nije učinio, jer je shvatio da mu on donosi sreću. Još ga je zamolila da pođu do mjesta njena oca i da se stvori palača, te da ga pozovu na objed. Stvorila se i mala čaša puna ljepota svijeta koja se svidjela kralju. Kraljevna je smjestila ocu, te je zaželjela da se ona nađe u njegovom džepu. Kada je kralj išao kući, kraljevna ga optuži da je ukrao čašu. Tada je usporedila svoju trudnoću za koju joj otac nije povjerovao, sa činom krađe čaše koju je pronašla u njegovu džepu. Umjesto krune goranin je ostavio mjehurić, a vile su mu ispunjavale sve želje.
Goranin: neiskvaren, naivan, poslušan, priglup
Kraljevna: razmažena,pametnam tvrdoglava, pravedna
Kralj: ljut, nevjeran
Pouka: Tek kada ljudima pokažemo na primjeru da nisu u pravu, onda shvate svoje pogrješke.
3. Vila je vila
Pastirić je jednom izgubio ovčicu, te se nije htio vratiti kući siromašnim roditeljima dok je ne pronađe. Dok ju je tražio u šumio, izgubio se. Naišao je na kućicu sagrađenu od ljudskih kostiju. Prestrašen uđe u kuću, pozdravi te zamoli za prenoćište i večeru. U kući je živjelo devet sestara, majka i otac zloduh. Kada se otac vratio kući, nanjuši mladića u kući. Upita ga želi li ostati i biti njegov sluga. Naredi mu da sutra pokosi sjenokošu koja je duga dan hoda, da osuši i složi sijeno u stog. Ako to učini, dobit će zloduhovu kćer za ženu, ako ne uspije onda će ga pojesti. Znao je da je to nemoguće obaviti za jedan dan, no ipak je otišao u košnju. U podne mu je najmlađa kći- vila donjela objed. Vila ga savjetovala da se najede, nakon čega je zaspao. Kada se probudio sijeno je bilo pokošeno i u stogovima. Gospodar mu naredi da sutra mora izraditi mlin i samljeti sedam vreća žita. Priča sa vilom se ponovila. Tada mu gospodar obeća da će dobiti njegovu kćer ako sutra iz jezera izlije sitom svu vodu, te nasoli sedam bačvica ribe. Vila je i treći dan stigla u pomoć. Objasnila je pastiru kako će je prepoznati, jer su sve sestre jednake. On je prepozna, te oženi i odu u svoj dom. Upozorila ga je da joj sve smije reći, samo ne da je vila, što je i obećao. Jednom je bila rodna godina, od svih je tuča potukla prinose, samo njihove nije. Pastir u veselju zaboravi na obećanje, te je zazove riječju vila, ona u trenu nestane. Ostane sam sa djecom. U potrazi za ženom je čak došao do Vlašića- mjesečeve djece. Ona su ga odvela do vile. Zagrljeni su pošli kući kod djece i dugo živjeli u sreći.
Pastirić: siromašan, hrabar, uporan, lijep i sretan
Zloduh: zao, prepreden
Vila: dobra, lijepa, pametna
Pouka: U praštanju je sreća
4. Kraljeva kći vještica
Kralj je imao kćer jedinicu. Svaki dan je nove cipele dobivala, zbog čega se kralj ljuti. U namjeri da sazna, razglasi po kraljevstvu da daje kćer za ženu i pola svojeg kraljevstva onome tko mu to dokaže. Naišao je isluženi vojnik koji je obećao doznati istinu. U pola 12 djevojka provjeri spava li vojnik, te nestane kroz dimnjak, a vojnik za njom. Nakon dugog vijanja, djevojka mu nestane iz vida, a on uzme za dokaz grančice od bakra, srebra i zlata. Naišao je na ravnicu od mramora gdje su se svađala dva vraga oko opanaka koje mogu na jedan korak prevaliti sedam milja, šešir za letenje i kabanicu za nevidljivost. Na prevaru im je uzeo sve tri stvari, te se stvori pomoću opanaka kod kraljeve kćeri koja je držala dijete u rukama, među vilama. Vojnik pomoću kabanice postane nevidljiv, te uzme jabuku koja je pala djetetu na pod, kao dokaz. Pomoću šešira i opanaka se stvori prije kraljevne u kuhinji. Ujutro ispriča sve kralju i pokaže dokaze. Kralj ispuni obećanje te da vojniku pola kraljevstva i kćer za ženu. Vojnik je svezao ženu, te je tukao sve do trena kada sva vatra nije izišla iz nje. Zagrlio ju je i rekao da više nije vještica, te su sretno živjeli.
Kraljevna: mudra, lukava
Kralj: znatiželjan
Vojnik: mudar, uporan, lukav
Pouka: Upornost i pamet nas dovode do krajnjeg cilja
5. Baš-čelik
Car je imao tri sina i tri kćeri. Na samrti je pozvao sinove te im rekao da svoje sestre udaju za onoga koji prvi dođe i zaprosi ih. Jedne noći je bila buka na dvoru, svi su se uplašili. Netko progovori i naredi da se otvore vrata. Najmlađi brat otvori vrata. Nešto uđe na dvor i samo se vatra vidjela, te progovori da je došao zaprositi najstariju kćer. Najstariji i srednji brat je nisu dali, no najmlađi brat se sjeti očevih rječi, uzme njenu ruku i preda je. Druge noći se ponovi priča, oni se prepadnu silne buke i ponovno otvore vrata. Sile opet progovore da su došle po srednju sestru. Najmlađi brat ponovno preda sestru. Sila se pojavi i treće noći, a najmlađi brat preda i najmlađu sestru. Kada su shvatili da im sestrama nema ni glasa ni traga, pošli su u potragu za njima. Tri noći su prespavali uz drugo jezero i svaku noć je jedan brat čuvao stražu. Svake noći se pojavila azdaja iz jezera, ali sva braća su na svojoj straži ubili azdaju, odrezali im uši i sačuvali ih u džepu, no to nisu spominjali jedan drugome. Najmlađi carev sin je posljednji čuvao stražu, te mu se ugasila vatra kada je ubio aždaju. Pošao je tražiti vatru, te naišao na pećinu u kojoj se nalazilo devet divova koji su pekli ljude, on im se pridružio te je rekao kako će on raditi sve što i oni, pa i jesti meso. No prevario ih je i kada nisu gledali onje bacao meso iza sebe. Odveli su ga do sela iz kojega su otimali ljude za hranu, te ih je na prevaru sve pobio. Ušao je u selo, te je naišao na sobu u kojoj je spavala prelijepa djevojka. Ugledao je zmiju kako se sprema ugristi djevojku, te ju je ubio. Kada je car saznao za sva nejgova djela, naredio je svojim podanicima da istraže tko je ubio divove i spasio njegovu kćer, planirao je nagraditi hrabru osobu. Tri brata su se na kraju našla u gostionici, te prepričali jedan drugome i gostioničaru što su učinili. Gostioničar je istog trena javio caru, koji ga je obilato novačano nagradio i najmlađem careviću je dao svoju kćer za ženu, te mjesto kraj njega u kraljevstvu. Kada je car čuo priču od tri sina, nagradio je oba sina sa dvije mazge novca, a oni su se vratili svojem kraljevstvu. Car je otišao jedan dan u lov i prije toga je najmlađem sinu rekao da ima devet odaja u dvorcu, u osam se nalazi blago, oružje i dragocjenosti a devetu da ne otvara i predao mu je devet ključeva. Mladi car nije imao mira i otvorio je i devetu odaju, gdje se nalazio čovjek do vrata okovan u gvožđe. Čovjek je zamolio carevića za dobro djelo, da mu donese čašu vode, a za uzvrat će mu pokloniti još jedan život. Kada je Carević to učinio, zamolio ga je isto, i on je to napravio, čovjek mu je rekao da još jednu čašu vode doda i da će mu pokloniti tri života. Carević je to učinio, i Baš-Čelik se oslobodi iz okova, raširi krila, uzme Carevićevu ženu te odleti. Pošao je u potragu za njim. Naišao je na avliju, tamo sreo najstariju sestru koja je bila udana za zmajskog cara. Zmajski car je s oduševljenjem prihvatio najmlađeg brata. Zmaj mu je dao svoje pero, te rekao da kada naiđe na Baš-Čelika da ga zapali i on će mu doći pomoći. Putujući dalje naišao je i na drugu sestru koja je bila udana za cara sokolovskoga koji ga je sa oduševljenjem prihvatio. Sokolovki car mu je dao perce, te rekao da ga zapali kada bude u nevolji i on će odmah doći. Putem sretne i treću sestru koja je bila udana za cara orlujskog, koji ga sa oduševljenjem prihvati, te mu isto kao i ostala dva cara preda svoje pero i kaže mu da ga zapali kada bude u nevolji. Krenuo je dalje i naišao putem na svoju ženu, te joj rekao da bježi, no kada je to vidio Baš-Čelik uzme ženu nazad i poštedi mu život, jer mu je obećao tri života. Carević opet pokuša pobjeći sa ženom, no Baš-Čelik mu poštedi i drugi život. Upozorio ga je da ima još jedan život. No on se opet vratio po ženu, te kada je vidio Baš-Čelika da ide prema njemu zapali tri pera,, no on ga rasiječe po pola. U tom trenu se pojave sva tri cara: zmajski, orlujski i sokolovski i napadnu Bač-Čelika, no on im utekne sa ženom. Zmajevi su oživjeli carevića pomoću vode s Jordana. Krišom se prišuljao ženi i rekao joj da sazna slabu točku Baš-Čelika. Iz drugog pokušaja je saznala da je njegovo junaštvo u visokoj planini u kojoj se nalazi lisica, u njoj srce i u srcu ptica koja je njegovo junaštvo. Orlovi su uhvatili lisicu, a carevi naredili da se ona ubije i da se ptica unutar nje spali, u tom trenu je Baš-Čelik poginuo a carević sa svojom ženom otišao kući.
Carević: dobar, naivan, hrabar
Baš-Čelik: zao, lukav
Carevićeva žena: dobra, lukava
Pouka: Upornost nas uvijek dovede do krajnjeg cilja.
6. Pastorkino vretence
Siromah jednom imao žensko dijete, jedino i žena mu umre. Djevojčica je često išla nedaleko od njihove kuće kod udovice, koja je imala isto žensko dijete, te se igrala sa djevojčicama, češljala ih i vozila. Djevojčica je rekla ocu da se oženi sa udovicom jer joj fali majka, on je posluša i oženi se. Maćeha je bila zla prema djevojčici i tjerati je od kuće. Jedan dan joj je naredila da na vreteno mora opresti plahtu kudilja, ako to ne napravi ne smije doći kući. Na paši je srela kravu, koja joj je pomogla dovršiti posao, no vretence je palo u potok. Tražeći vretence putem je sretala životinje kojima je pomogla. Naišla je na kućicu putem, gdje je naišla na jednu staru, Sunčevu majku kod koje se nalazilo vretence. Ona joj je zapovijedila da napravi večeru Suncu i nju počeška po glavi te joj postavi pitanje da li joj glava smrdi, na što je ona odgovorila da ne smrdi. Kada je išla kući, stara joj je ponudila kofere, uzela je najmanji i kada se vratila kući vidjela je da je pun blaga. Kada je to maćeha vidjela, poslala ju je i sutradan da baci vretence u potok i donese blago. Putem do stare sve je suprotno napravila. Nije pomogla životinjama, a staroj je rekla da joj smrdi kosa te je na povratku ponjela najveći kofer koji nije mogla nositi do kuće jer joj nitko nije htio pomoći. Kada je kod kuće otvorila kufer, bio je pun zmija i guštera. Maćeha je mislila da joj krava pomaže, te je treći dan odlučila zaklati kravu. Djevojčica je bila tuđna i ispričala sve kravi, na što joj je krava savjetovala da će u njenom drobu pronaći kutijicu sa kojom će moći što god poželi. Djevojka je željela otići u crkvu, no maćeha joj je uvijek zadala puno posla, da ne stigne otići. Pomoću kutijice je ona uvijek uspjela rješiti sve što je poželjela, te je isto tako išla u crkvu, da je ne vidi maćeha, u najljepšim haljinama i cipelama i kočiji. Jedne nedjelje primjetio ju je kraljević te joj uzeo jednu cipelu i to ispričao ocu. Tražio ju je po cijelom kraljevstvu da mu bude ženom. Našao ju je i oženili su se
Djevojka: naivna, mlada, poslušna
Maćeha: zla, pohlepna
Pouka: Ako nam namjere nisu iskrene i ishod događaja neće biti dobar
7. Jež kraljev zet
Čovjek žena nisu mogli imati djece. Žena je poželjela dijete, pa makar ono bilo jež. Rodila je ježa. Kada je narastao on im predloži da kupe svinje i on će ih čuvati i voditi u šumu, te oni nabave tri prasice. Vratio se kući sa krdom svinja. Kada se odmorio, ponovno je otišao u šumu da čuva svinje, no bila je zima i magla te je ugledao izgubljenog kralja kojega je spasio te je sklopio sa njim ugovor. Kralj mu je za uzvrat morao dati kćer za ženu. Sutradan je sreo drugog kralja koji se izgubio u šumi, te mu je obećao isto kao i prvi, ako ga spasi. Prekosutra se isto dogodilo i sa trećim kraljem. Rekao je svojim roditeljima da će se oženiti kraljevom kćeri, no nisu mu vjerovali. Uzjahao je pijetla te krenuo prema kćeri prvoga kralja, no nije ga htjela za muža, isto se ponovilo i sa kćeri drugoga kralja. Kćer trećega kralja je pristala biti njegovom ženom jer je spasio njena oca. U svatovima su se svi smijali kraljevoj kćeri. Jež je uzeo nož, dao joj i rekao da ga razreže. Iz kože je izišao najljepši mladić. Svi su bili veseli, pjevali i veselili se.
Jež: mudar, dobar, meka srca
Kći trećega kralja: dobra, sretna, ponizna
Pouka: Vanjski izgled nikada nije mjerilo osobnosti čovjeka
8. Mudra žena
Otac je imao kćer jedinicu. Jednoga dana kralj prenese vijest po kraljevstvu da će bogato nagraditi onoga tko mu donese tri najljepša cvijeta. Kćer nabere cvijet pšenice, masline i loze te preda ocu da odnese kralju. Kada je kralj vidio cvijeće, prozvao ga je najpametnijim, te mu je on rekao kako je cvijeće nabrala njegova kćer. Zapovijedio je da mu od tri svitka isplete svo konoplje i jedra za brod, no ona ga je zadivila svojom mudrošću jer mu je zadala neizvedivo kao i on njoj. Kada je uočio njenu mudrost uzeo ju je za ženu. Zapovijedio joj je da ne smije otkriti svoju mudrost. Jednom je posjetila kraljevu tamnicu, te se sažalila nad ljudima i otkrila im kako da iziđu iz zatvora. Kralj je shvatio da je ona zaslužna što ih je pustio na slobodu, te je otjera od sebe i kaže joj da si uzme što joj je najdraže. Ona je ponovno iskoristila svoju mudrost te zapovijedila slugama da napiju kralja i odvezla ga kočijom u svoj stari dom. Kada se probudio pitao je ženu zašto je to napravila, na što je ona odgovorila da joj je on najdraži i zato ga je povela sa sobom kući. Ponovno je uvidio da je mudrica te je odveo u svoj dvorac.
Kralj: vješt, mudar, pošten, popustljiv
Djevojka: mudra, snalažljiva, dobra
Pouka: Mudrost je bogatstvo svakoga čovjeka
9. Vilinja svirala
Baki i djedu su umrli sin i snaha, a iza njih je ostalo dvoje djece. Oni su bili stari i siromašni a djeca mala te gladna. Starci su ih uputili u kraljev dvor da zarade nešto i ne gladuju. Kralj ih je poslao kući, jer ne mogu ništa raditi. Otišli su na potok da se napiju vode te su čuli plač iz grmlja i ugledali djevojku zapetljane kose u grmlje. Pomogli su joj da iziđe, a ona im za uzvrat pokloni sviralo u koje mogu zasvirati kada im nešto treba. Otišli su ponovno kod kralja. On im je zadao dva zadatka, te rekao ako ih ne ispune da će ih zatvoriti u tamnicu, a u suprotnom će ih nagraditi hrpom zlatnika. Pomoću svirala koje im je dala djevojka su ispunili zadatke. Kada je kralj to uočio htio ih je zadržati u kraljevstvu da mu pomažu, no oni nisu pristali na to, te su uzeli zlatnike od kralja i vratili se kući baki i djedu sa zlatnicima i sviralom pomoću kojega su nahranili starce.
Baka i djed: stari, siromašni, dobri
Djeca: mudra, hrabra
Kralj: zao, lukav
Pouka: Dobro se dobrim vraća
10. Zlatna jabuka
Kralj i kraljica su imali kćer jedinicu. Igrala se često sa jabukom koju je dobila na poklon od pradjeda. Jabuka je upala u zdenac, a djevojčica počela plakati. Iz zdenca je isplivala žaba krastača te joj obećala donjeti jabuku iz zdenca ako joj ispuni želju, da jedu za istim stolom. U vrijeme večere žaba je došla za stol i jela sa njima. Sutradan je ponovno došla na večeru, no djevojčici se to nije svidjelo. Ujutro je pokucala žaba na vrata te je djevočica nije pustila unutra, udari je i baci na zemlju.U istom trenu žaba se pretvori u kraljevića, a djevojka se zaljubi u njega i vjenčaju se. Na svadbenu zastavu su im stavili zlatnu jabuku.
Djevojčica: ramažena, djetinjasta, zaljubljena
Žaba (kraljević): mudar, dobar, popustljiv
Pouka: Obećanje je uvijek dobro održati
11. Pravi pastir
Tri brata su ostala bez roditelja. Najstariji je krenuo u svijet da zaradi novac kako bi se mogli prehraniti. Naišao je na starca koji mu je dao posao čuvanja ovaca. Dao mu je staklenku i kutijicu u koju mora stavit trave i usipati vode koju su ovce jele i pile, te mu je zapovijedio da ne zaustavlja ovce na njihovom putu te da ih samo prati i vrati navečer kući. No nije poslušao starca, te je zaustavio ovce kada su htjele prijeći preko potoka. Kada se vratio kući starac je primjetio da su ovce ostale gladne i žedne. Priča se ponovila sa srednjim bratom. Tada je najmlađi brat odlučio otići kod starca. Poslušao ga je i samo pratio ovce, te im nije branio da prijeđu potok. Janje ga je prevelo na drugu obalu. Ovce su se napile vode i najele trave te su se pretvorile u djevojke, ovnovi u momce a janjad u djecu. Svi su bili veseli, pjevali i plesali. Navečer je odveo ovce kući. Kada je starac ugledao site ovce dao mu je novca toliko da je imao za cijelu godinu i rekao mu da dođe u službu kada god želi.
Najmlađi brat: hrabar, mudar, poslušan
Starac: ispunjava obećanje, pravedan, dobar, mudar
Pouka: Godine nisu mjerilo mudrosti
12. Nečisti i djevojka
U selu su živjele tri djevojke, dvije su imale mladiće a treća je bila tužna jer nije imala. Zaželjela je mladića, makar bio i nečist. Ostvarila joj se želja, te je naišao mladić. Nije ništa znala o njemu, te mu je zavezala vunu za nogu pomoću koje ga je pratila. Otišao je u crkvu na groblju, te glodao lubanju i kosti pred oltarom. Kada ju je sljedeći puta pitao što je vidjela, slagala je da nije ništa vidjela. Sve je ispričala majci, te izrekla želju kada umre da je pokopaju kraj groblja i zaborave. Idućeg proljeća je iz groba narasla predivna crvena ruža koja je primamila kraljevića, te ju je ubrao i odnio u dvorac. Noću je iz pupoljka izlazila prelijepa djevojka. Kraljević ju je oženio, te mu je rodila dječaka. Dva dana kasnije dođe nečisti i ponovno je pita što je vidjela na oltaru one noći. Rekla mu je istinu, te joj se klanjao to ga je oslobodila njegove kletve izgovaranjem istine, te joj zaželio sreću i veselje.
Treća djevojka: tužna, pomirila se sa sudbinom, naučila je na vlastitim pogreškama
Nečisti: pravedan, oslobođen
Pouka: Istina nas oslobađa od zla
13. Žabica kraljica
Muž i žena su već ostarili a nisu imali djece. Išli su na hodošašće, te je žena molila dijete makar bilo i žabica. Ostvarila joj se želja, te je rodila žabicu. Muž je radio cijelo vrijeme u vinogradu, a žena mu je nosila objed. Kada je ostarila žena, žabica je nosila objed ocu. Zamolila je oca da ju podigne na trešnju, te je zapjevala kao vile. Kraljević je prolazio kraj vinograda, čuo pjesmu te pitao starca tko pjeva no on mu je slagao. Tri dana je lagao, te je napokon priznao da pjeva žabica koja je njegova kćer. Spustio ju je sa trešnje, te rekao da dođe u dvorac i da će biti njegova žena, no mora donjeti cvijet koji je njoj najljepši. Ona je tako uradila, te je donjela rascvjetali klas. Dojahala je na pijetlu i imala sunčevu haljinu. Pijetao se pretvorio u vilu, a vila je pretvorila žabicu u najljepšu djevojku. Takva je stala pred kralja i on ju je oženio za najmlađeg sina.
Starac: bojažljiv, vrijedan, sramežljiv
Žabica (djevojka): hrabra, dobra, pametna
Kraljević: zaljubljen, pošten
Pouka: Najveća ljepota nalazi se u malim stvarima
14. Kraljević u zmijskom gnijezdu
Kralj je imao kćer jedinicu. Oglasio je po kraljevstvu da joj traži muža. Odasvuda su se pojavili kraljevići. Kralj je jednoga odabrao. Ujutro je bio mrtav u postelji. To se dogodilo sa sljedećih trinaest muževa. Nitko se više nije htio oženiti kraljevnom, što je nju rastužilo. U jednom dalekom kraljevstvu roditelji su imali sina jedinca kraljevića. On je svake noći sanjao da spašava kraljevnu od zla, te je krenuo sa slugom da se oženi kraljevnom. Putem ga je sluga štitio od raznih zala, a za uzvrat je tražio kao plaću pola gujina gnjezda. Nakon svadbe, kraljević se ujutro probudio živ, te su svi bili sretni, a sluga mu je otkrio da se ispod postelje nalazi pola gujinog gnjezda. Te je sabljom krenuo na mladu i iz njenih usta su izišla tri zmijska jajeta koja je uništio. Otkrio je kraljeviću da je kraljica sada oslobođena od zla, te da on u miru može otići. Otkrio je kraljeviću blago u pećini pomoću kojega je kraljević sagradio sela i gradove, te iskrčio šikare od zmija. Bili su sretni do kraja.
Kraljević: hrabar, dobar, mlad
Kraljevna: obuzeta zlom, spašena
Sluga: hrabar, mudar, dobar, izbavitelj
Pouka: Zlo nekada obuzme i dobre duše, treba prepoznati zlo, osloboditi ih zla i oprostiti.
15. Žena kanila biti Bogom
Jednom je živio jako siromašan ribar sa svojom starom ženom, u staroj kući i pokidanim koritom. Ulovio je zlatnu ribicu te je pustio, jer ga je zamolila. Kada se vratio kući ispričao je ženi što je napravio. No ona ga je nagovorila da ode izmoliti od ribice novo korito. Učinio je to i ribica je ispunila želju. Žena ga je nagovorila da traži i novu kuću. Želja se ostvarila. Žena nije imala mira te je zaželjela grad i da bude kraljica, zatim crkvu u tom gradu, da ona bude papa, i na kraju je željela biti Bog da upravlja sa suncem. Voda se zacrnila i iz dubine se čuo glas ribe- tvoja je želja ispunjena. Kada se vratio kući, grada nije bilo. Žena je bila u staroj kući, a pred njom raskoljeno korito i guske koje su pile iz njega
Ribar: siromašan, skroman, tužan
Žena: pohlepna, bezobrazna, nezadovoljna
Zlatna ribica: održala obećanje, slobodna, dobra
Pouka: Pohlepa nas može odvesti u propast
16. Jednoj zlatna zvijezda, drugoj rep od magarca
Žena je imala kćer i pastorku. Kćeri je tražila muža, a pastorku je tjerala da čisti. Jednog dana je kraljević prolazi njihovim imanjem. Ugledao je samo kćer, a pastorku nije vidio jer je mela. Kanta joj je pala i otkotrljala se niz strminu te nestala u dubinama. Krenula je za njom, te na dnu naiđe na kuću u kojoj su živjeli čovjek i žena; grdoba i rugoba. Kod njih se nalazila njena kanta. Zapovijedili su joj da uradi tri posla kako bi zaslužila svoju kantu. Da prekopa kuću, razbije zdjele i razbaca posteljinu. No, ona ih nije poslušala, te je sve suprotno uradila. Uvidjeli su da je dobra, te su joj dali njenu kantu i sa neba joj poslali zvijezdu na čelo. Kada se vratila kući, ispričala je to maćehi. Ona je naredila svojoj kćeri da mete kuću. Sutradan je opet naišao kraljević. Žena je naredila kćeri da baci kantu niz brdo kako bi i njoj zasjala zvijezda nasred čela. Učinila je tako, te je došla do dna i do ružne žene i čovjeka. Zadali su joj tri zadatka kao i pastorki, no ona je sve učinila kako su joj rekli. Uvidjeli su da je zla, te su joj poslali sa nema rep od magarca nasred čela. Plačući se vratila kući. Kada se kraljević vraćao iz lova svratio je u kuću te je ugledao pastorku sa zvijezdom na čelu i oženio je, a druga djevojka je cijelog života imala rep od magarca nasred čela.
Opis likova:
Djevojka: naivna, glupa, jadna
Pastorka: pametna, tužna, ima stav
Žena: bezobrazna, zla, pohlepna
Pouka: Uvijek moramo imati svoje mišljenje, bez obzira na posljedice
17. Dijete s devet svijećnjaka
Majstor je imao dijete za slugu. Često je sa njim odlazio u goru po drva. Jednom hodajući po gori naiđe na otvorena vrata u zemlji, bilo ga je strah ući unutra te je poslao dijete. Naivno dijete je ušlo u mrak i tumarajući naiđe na podrum u kojemu se nalazilo tri hrpe zlata. Na jednoj je sjedila zmija, na drugoj orao i na trećoj đavao. Bez straha je dijete krenulo prema zlatu, no nije ga mogao uzeti te je pronašlo kutiju i nju ponjelo sa sobom. Lutajući je dospjelo do mora, napravilo splav i otišlo do grada. U gradu je prenoćilo na dva mjesta i dobri ljudi su ga nahranili. Kada je ostalo bez ičega, sjetilo se dijete da ima kutiju i u njoj devet svijećnjaka. Kada je posudio od čovjeka iz svratišta devet para, kupio je devet svijeća i upalio devet svijećnjaka. Iz njih je izišlo devet djevojaka, pjevalo i darivalo ga sa devet vreća blaga. Kada se obogatio zakupio je grad. Kada je car saznao za to, htio je ukrasti kutiju djetetu. No iz kutije je izišlo devet arapa i napalo cara. Car se uplašio i zamolio dijete da ga oslobodi i obećao mu je da neće ukrasti kutiju. Dijete ga je spasilo, i vratilo se bogato kući.
Majstor: pametan, strašljiv, iskorištava druge
Dijete: naivno, hrabro, bogato
Car: bezobraza, pohlepan, bojažljiv
Pouka: Strah nas često spriječava da napravimo ono što želimo
18. Udovičevi sirotani
Čovjeku je umrla žena te je ostao sam sa dvoje djece. Kuća mu se raspadala i nije imao što jesti te se odlučio oženiti sa drugom ženom, no niti jedna ga nije htjela jer je imao djecu. Jednog dana je upoznao ženu i slagao da nema djecu te nih sakrio u škrinju u potkrovlju. Kada je žena otkrila da joj je lagao i da će postati maćeha odveo je djecu u šumsku kolibu. Ispekao im pogaču i ostavio vode, te rekao da će se vratiti po njih. No, dani su prolazili a djeca su sve pojela i popila a on se nije pojavljivao. Pronašao ih je patuljak te ih odveo svojoj kući kod roditelja da ih nahrane. Djeca su bila sretna sa patuljcima, te su živjela u obilju. Jednoga dana su poželjeli otići kući vidjeti oca. Nisu se smjeli vratiti kod patuljaka više jer su ih napustili. Otac i maćeha su se divili njihovoj ljepoti. Prolazio je putem kraljević te oženio djevojku, a njena sestra se oženila za djevojčinog brata.
Čovjek: tužan, bezosjećajan
Žena: zla, ne voli djecu
Djeca: tužna, mala, napuštena
Patuljci: dobri, žele pomoći
Pouka: U svakom zlu se pronađe nešto dobro
19. Ptićak s dvanaest glava
Kraljica i sluškinja nisu mogle imati djecu, a željele su. Kraljica je usnula san u kojemu je čovjek rekao da ulovi u rijeci zlatnu ribicu, da je pojede i imati će djecu. Naredila je sluškinji da ulovi zlatnu ribicu ispeče je i da je obje pojedu a kosti su bacile kuji. Obje su ostale trudne i rodile sinove te ih nazvale Kruška i Jabuka, a kuja je okotila dva šteneta. Kada su Kruška i Jabuka pošle u svijet, Jabuka je poveo štence sa sobom i dao Kruški ogledalce te mu rekao kada ogledalce postane crveno da je to znak smrti Jabuke. Prolazio je kroz sela, te pomagao ljudima od zlih životinja, koje su njegovi štenci ubili. Jednu večer je odlučio prenoćiti ispod drveta na kojemu je se nalazila ptica sa dvanaest glava i krila. Zamolila je Jabuku da se ugrije kraj njega no da svojim štencima da po zrno kako bi zaspali i ne bi pojeli pticu. Ptica ga je napala i ubila, kao i štence. Kruška je vidjela u ogledalcu da je Jabuka preminuo. Krenuo je u potragu za njim i poveo kuju. Naišao je na drvo na kojemu se nalazila ptica, te je nije poslušao i nije dao zrno svojem psu. Kada je ptica sletjela, pustio je kuju na nju i odsjekao glavu ptiću. Kruška je naredio ptiću da mu kaže gdje je Jabuka. Ptić se uplašio i ispljunuo Jabuku živog i zlatnog. Jabuka je naredio ptiću da učini i njegova brata Krušku zlatnim. Učinio je zlatnim i kuju te njene štence. Zlatni junaci su pošli k kraljevima, te su se oženili za njihove kćeri. Jabuka je oženio kraljevnu koju je spasio od medvjeda, a Kruška se oženio za djevojku kralja kojemu je bik uništio sav žitak.
Jabuka: mudar, slobodan, dobar, zlatan
Kruška: dobar, sretan, zlatan
Ptić s dvanaest glava: lukav, zao, prepreden
Pouka: Nikada ne treba vjerovati zlim dušama, te se treba držati zajedno sa prijateljima
20. Stakleni grad
Car je imao jedinca. Poslao ga je u bitku u drugo carstvo. Pošao je na put morem. Putem ga je uhvatilo nevrijeme koje mu je potoopilo brod. Ostao je sam na kamenu i lutajući je naišao na vrata u kamenu. Tamo je sreo starca bijele brade te ga zamolio za pomoć. Starac ga je uputio na brata te mu dao pismo i orlove kako bi njegov brat znao da ga je on poslao. Starac zasvira u srebrnu sviralicu, dozove orlove i oni prenesu carevića do drugog brata. On mu isto nije mogao pomoći, no dao mu je ključeve od devet odaja i rekao da jedino u devetu ne smije ulaziti. Carević nije imao mira te je odlučio otvoriti devetu odaju. U njoj se nalazila lijepa bašča, na njoj zlatno cvijeće i samo jedna zlatna ruža. Pod ružom se nalazilo zeleno jezero. Nakon nekog vremena pojave se dvije grlice i pretvore u djevojke, a on uzme jednu košuljicu golublju. Jedna pobjegne a druga ostane i bude mu ženom. Jednog dana se odvojio od košuljice, te mu se djevojka pretvorila u grlicu i prije nego je odletjela rekla mu je da će je pronaći u staklenome gradu. Pronašao je orla koji se rodio kraj staklenoga grada, te ga hranio da mu se perje pomladi i da ga može odnjeti do staklenoga grada. Odnio ga je na suho, te mu savjetovao da ne jede ništa putem. No on nije mogao odoljeti te je jeo i odjednom ga odnese vjetar niz planinu, te ugleda dva brata kako se svađaju oko tri stvari koje im je otac ostavio i zamole ga da im pravedno podijeli. On ih je savjetovao da se utrkuju, te da onaj koji pobijedi dobije sve tri stvari. Pomoću njih carević ode u stakleni grad, tamo pronađe svoju ženu i sina kojega mu je rodila te su živjli sretno.
Carević: znatiželjan, nestrpljiv, dobar
Starac: mudar, želi pomoći
Pouka: Upornost i jaka želja nas uvijek odvedu do onoga što nam je potrebno
21. Dvije jabuke u šumi
Gospodar je imao slugu koji ga je služio tri godine. Na odlasku gospodar mu je ponudi sto forinti i manje novca tri krajcara, no sluga je uzeo tri krajcara. Naišao je tri puta na ljude koji su tukli zmiju. Sluga je svaki puta platio zmijinu glavu te je ona ostala živa. Zmija ga je slijedila, zahvalila mu se te rekla da posjeti njena oca koji će ga nagraditi. Savjetovala mu je da uzme štap pomoću kojega će imati sve što zaželi. Zaželio je stol pun hrane i štap je to načinio. Kada je došao kući, rekao je majci da se želi oženiti za carevu kćer. Majka je otišla kod cara tražiti ruku njegove kćeri za sina, no car je zatražio prvo da njen sin stvori dvorove kao što su njegovi, kaldrmu i puno voćaka. Car mu je predao kćer kada je ugledao što je stvorio. Careva kći mu je ukrala štap, te mu je nestao dvor i sve što je stvorio. Odlučio je ponovno putovati svijetom. Naišao na dva stabla jabuka u šumi. Pojeo je prvo s jednog te su mu narasli rogovi, kada je pojeo s drugog stabla rogovi su nestali. Ubrao je jabuke s oba stabla, stavio ih u džep i krenuo prema carevoj bašči. Ostavio je jabuku na klupi. Naišla je careva kći te pojela jabuku i u tom trenu su joj narasli rogovi. Zapela je rogovima na tavan, a car nije znao što da radi te je razglasio po kraljevstvu, tko je oslobodi rogova dobit će nagradu. Uzeo je štap, njoj dao jabuku da nestanu rogovi i otišao kući. Car je bio uvrijeđen, te ga napao sa vojskom, no pomoću štapa ih je sve pobio, skupa sa carem.
Sluga: ponizan, dobar, skroman
Careva kćer: lukava, pohlepna, bezobzirna
Pouka: Skromnost je vrlina dobrih osoba
22. Zlatonja
Žena i čovjek nisu imali djece. Na planini je čovjek naišao na starog čovjeka. Rekao mu je stari da će imati tri sina, ako mu da najstarijeg. Tako je i bilo. Žena mu rodila tri sina i najstariji je otišao kod staroga, te saznao da mu je on otac. Prespavali su u pećini. Stari se išao grijati na sunce i preda sinu devet ključeva. Rekao mu je da šest može otvoriti, a ostale tri ne. On je otvorio šest soba i nije imao mira te je otvorio i ostale tri. U jednoj sobi je pronašao konja, u drugoj kako kaplje zlato te se pozlati i u trećoj je pronašao djevojku. Uzjahao konja i poveo djevojku te došao do staroga. No on mu je rekao da to nije za njega, u kutijicu mu stavio tri dlake od konja i rekao da ih izvadi kada mu bude trebao konj. Kada je pošao na put, svi koji su ga vidjeli zvali su ga Zlatonja. To mu je dosadilo te se zamijenio sa čobanima za odjeću. Zatim su ga putem svi zvali Blatonja. Zaposlio se kod cara da čuva voćnjak. On je izvadio dlake od konja i polomio sve voćke igrajući se sa konjem. Car muje oprostio, a njegova kćer se udala za njega. No caru i carici se to nije svidjelo te su od tuge i plakanja oslijepili. Vračara im je savjetovala da se umiju u srninom mlijeku i da će odmah progledati. Blatonja je odjahao na svojem konju i podojio srnu te im dva puta donio mlijeko. Oni su progledali i pozvali zeta u kuću te ga bogato nagradili i milovali.
Starac: mudar, dobar, oprašta
Zlatonja (Blatonja): nemiran, nestrpljiv, uporan
Pouka: Većinom, ono što nam nije namijenjeno nam se najviše sviđa
23. Dvanaestero braće
Otac je imao dvanaest sinova, a braća su se htjela oženiti sa dvanaest sestara. Nisu ih mogli pronaći, te su poslali oca na put u potragu. Nakon nekoliko godina je naišao na šumu u kojoj je čovjek orao. On je imao dvanaest kćeri. Dogovorili su svadbu, kada se vratio kući sinovi su bili presretni i odmah su uzeli najbolje konje te krenuli. Jedino je najmlađi uzeo starog konja. No konj je otresao dlaku i bio bakren, srebrn i zlatan, što njegova braća nisu znala. Kada su došli baba ih napoji i svakome da njegovu dragu. Konj je upozorio najmlađeg sina da ih baba planira ubiti. I on je zamijenio šešire braće sa maramama kćeri, te je baba ubila svoje kćeri a da nije ni znala. Pobjegli su joj, te ih nije uspjela uhvatiti. Putem je konj savjetovao najmlađeg sina da putem pokupi zlatnu kosu, zlatno pero i zlatnu potkovu. Kada je kralj to čuo pozove ga odmah kod sebe te mu zapovijedi da dovede djevojku od zlatne kose koju je uzeo putem. Konj mu je pomogao dovesti djevojku od babe. Kada je to učinio djevojka je zahtijevala svoje patke, te da kralj pomuze sve kobile i okupa se u tome mlijeku koje je bilo vrelo. Prvo se najmlađi okupao, ali konj mu je ohladio mlijeko, zatim se kralj okupao i poginuo jer je mlijeko bilo vrelo. Djevojka je tada pristala biti žena najmlađeg sina.
Najmlađi sin: snalažljiv, samostalan, dobar, plašljiv
Baba: zla, lukava, bezobrazna
Pouka: Mudrost nas izvlači iz nevolja
24. Tri zlatne kike
Kralj je išao u lov te se izgubio u velikoj šumi. Uplašio se noću divljih zvijeri, te je tražio sklonište. Naišao je na kolibu u kojoj su živjeli muž i žena. Smjestili su ga na tavan sa kozom, jer nije bilo mjesta. Žena se trebala poroditi, a muž je otišao po babicu. Kralj je od gore vidio kako su došle tri vile i odredile sudbinu djetetu te prorekle da će biti kraljev zet. Žena je umrla na porodu. Čovjek je dao kralju dijete jer je bio siromašan i nije se mogao brinuti za njega. Putem do dvorca kralj je bacio dijete sa košarom u rijeku, misleći da se utopilo. Ribar je pronašao košaru na rijeci, te ga odnio kući ženi te su ga zajedno odgojili. Kada je imao dvadeset godina išao je u ribu, a tamo je prolazio kralj koji ga je odveo sa sobom, nakon što mu je stari ribar ispričao priču o košarici. Kraljeva kći se odmah zaljubila u mladića no otac nije mogao prihvatiti da mu postane zet. Zadao mu je zadatak da mu donese tri zlatne kose. Mladić je krenuo na put, te je putem sretao razne ljude. Naišao je na svoju kumu vilinsku. Ona mu je pomogla od sunca saznati sve odgovore i dala mu tri zlatne kike. Mladić je donio kralju sve što je tražio, no kralj mu je zapovjedio da se ne vjenča dok se on ne vrati. Utopio se u lađi na moru jer nije znao ploviti, a mladi su se vjenčali.
Kralj: lakom, nevjeran, lukav, pohlepan
Mladić: pametan, hrabar, dobar
Pouka: Nikome ne treba braniti sreću i ljubav
Kola bez konja
Stari car je imao kćer koja je ostala bez majke. Kada su je došli prositi sinovu drugoga cara on je obećao dati djevojku onomu koji je nasmije i koji dođe u kolima bez konja. Najstariji sin ode u šumu i naiđe starac koji ga upita što radi. On ga otjra. Isto se ponovi i sa srednjim sinom. Zatim starac dođe do najmlađeg sina i upita ga što radi. On mu odgovori da ni sam ne zna, te mu ispriča priču o kolima i kralju. Starac mu pomogne izraditi kola, za kotače stavi zlatne jabuke. Tako su se kola vozila bez konja, a ljudi su se putem čudili i bili u nevjerici te su prilazili kolima i ostali visjeti na njima do careva dvora. Kada je to careva kći vidjela, prasne u smjeh i najmlađi sin je oženi.
Najmlađi sin: dobar, veseo, simpatičan, hrabar
Starac: mudar, želi pomoći, lukav
Pouka: Svaka tuga se rješava smijehom i pozitivnim osobama
26. Carica lisica
Beg je živio bez ičega, osim konja i pušaka. Jednog dana se vratio iz lova i ugledao lisicu kako leži kraj konja. Zamolila ga je da je ne ubije jer će mu ona čuvati konja. Tako ej putem sakupio mnogo životinja koje su čuvale konja: medvjeda, miša, krticu, vuka, grlicu i zeca. Lisica im je zapovijedala i dogovorili su da ožene bega za carevu kćer. Oteli su carevu kćer te je oženili za bega, no car je vratio nazad kćer i podigao vojsku da napadne bega. Lisica je sazvala sve životinje i okupili su svatko svoje zvijeri, te su onesposobili vojsku. Kada je car to uočio, pustio je svoju kćer da ode kod bega, te su sretno živjeli
Beg: dobar, popustljiv, sretan, human
Car: ljut, neraspoložen, pomirio se sa sudbinom
Životinje: složne, lukave
Pouka: Kada zavlada sloga među ljudima, tada se može doći do svakog cilja
27. Crna šuma
Majka je imala kćer jedinicu. Jednoga dana pošalje je po vode iz bunara. Sjetila se bake i njezinih riječi. Izrekla je nad bunarom “Faljen Isusu, tija vodo ladna”, na što joj se iz bunara obratio glas. Ispričala je majci događaj, a ona joj je savjetovala da upita vodu gdje je njena sreća. Na što joj je voda odgovorila da je njena sreća u crnoj šumi gdje je mrtav kralj ispod drveta. Ona mu mora svako jutro liječiti rane sedam godina da bi postala kraljica. Učinila je tako, no šumom su prolazile skitnice, čule njenu priču i otele kralja. On se probudio nakon sedam godina i oženio skitnicu. No kasnije je saznao da je djevojka koja je guščarica kod njih u dvorcu zapravo njegova žena i uzeo je za kraljicu. Ona je dovela i svoju majku na dvor.
Djevojka: dobra, poslušna, mirna
Skitnice: pohlepne, rastrošne, bezobrazne
Pouka: Kada postignemo nešto u životu, ne trebamo zaboraviti na svoje najbliže
Bilješka o autoru
Ivo Zalar bio je hrvatski književni teoretičar i prevoditelj. Poznat je po tome što je pisao, priređivao i uređivao čitanke, kao i izdanja svjetskih književnika, hrvatskih liričara i dječjih pisaca. Smatra se osnivačem poetike suvremenoga hrvatskog dječjeg romana i hrvatske poezije za djecu.
Bio je član Društva hrvatskih književnika, Društva svetog Jeronima, Hrvatske sekcije IBBY-ja (Međunarodnog vijeća za dječju knjigu), Hrvatskoga filološkog društva…
Rođen je u Kalinovcu pokraj Đurđevca, 24. veljače 1927. godine gdje završava osnovnu školu. Pohađa zagrebačku Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, nakon čega pohađa Filozofski fakultet
Magistarski rad piše iz hrvatske književnosti, s temom Dječji roman u hrvatskoj književnosti, nakon čega doktorira s temom Suvremene hrvatske dječje poezije. Zapošljava se u struci (engleski i hrvatski jezik), pa je tako nastavnik u srednjim i osnovnim školama, a od 1970. godine radi na Učiteljskom fakultetu gdje je više od 20 godina predavao predavao Dječju književnost te Filmsku i RTV kulturu.
Organizator je Lovrakovih dana kulture, a utemeljio je i Državnu nagradu Mato Lovrak za najbolji dječji roman suvremenoga hrvatskog pisca za proteklu godinu.
Od 1992. do 1993. baca se u politiku pa je tako bio pomoćnik ministra prosvjete za osnovne škole te predškolski odgoj.
Umro je u Zagrebu, 1. listopada 2010.
Autor: K.K.
Odgovori