Hrvatska gramatika

Hrvatska gramatika uključuje pravopisne, pravogovorne, leskičke i gramatičke norme koje se odnose na riječi, govor, pisanje i značenje riječi.

Pravopis jezika bavi se detaljnijim objašnjenjem o pravilima pisanja malog i velikog slova, o interpunkcijskim znakovima, tuđicama itd.

Interpunkcijski znakovi podrazumijevaju rečenične znakove uz pomoć kojih se razdvaja rečenica. To su zarez, točka, upitnik, točka sa zarezom, navodnici, uskličnik, zagrada, crtica, izostavnik, spojnica, dvotočje, trotočje.

Hrvatski jezik podrazumijeva tri narječja: čakavsko, kajkavsko i štokavsko. Kako štokavskim narječjem priča preko 57% Hrvata, upravo je ono odabrano za osnovu modernog hrvatskog standardnog jezika u kojem se nalazi velik broj riječi iz čakavskog i kajkavskog narječja.

U hrvatskom jeziku postoje tri podjele fonema: prema mjestu tvorbe, otvorenosti prolaza zračne struje i prema zvučnosti.

Naglasak je pojam koji se često koristi, a znači isticanje sloga bilo jačinom ili visinom izgovora ili jedno i drugo.

U hrvatskom jeziku često se može čuti za riječ morfem, a koji se odnosi na najmanji jezični odsječak s vlastitim značenjem. Leksem za razliku od morfema podrazumijeva ukupnost svih oblika koje neka riječ može imati.

U hrvatskom jeziku postoje promjenjive (zamjenice, imenice, glagoli, brojevi, pridjevi) riječi i nepromjenjive (usklici, čestice, prijedlozi, veznici, prilozi) riječi.

Zamjenice, imenice, brojevi i pridjevi imaju padež, rod i broj dok glagoli nemaju rod, padež ni broj. Oni se konjugiraju jer imaju glagolska vremena. Pridjevi se mogu svrstati u tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ.

U jeziku se razlikuju glagolska vremena kao što su prošlost, sadašnjost i budućnost. Prošlost obuhvaća perfekt (prošlo svršeno vrijeme), imperfekt (prošlo svršeno vrijeme), pluskvamperfekt (pretprošlo vrijeme) i aorist (prošlo svršeno vrijeme). Budućnost obuhvaća futur prvi i futur drugi.

Glagolski načini kao što su imperativ te kondicional prvi i drugi ne izražava konkretno vrijeme, a uz pomoć glagolskih stanja opisuje se radnja koju radi subjekt ili koja se na njemu radi.

Postoje glagolski pridjevi radni i trpni te prilozi nastali od glagola kao što su sadašnji i prošli.

U hrvatskom jeziku dosta često se koriste glasovne promjene kao npr palatalizacija, sibilarizacija, vokalizacija, nepostojano a, prijeglas, prijevoj, nepostojano e, refleksi jata, navezak, gubljenje suglasnika, jednačenje po zvučnosti, jednačenje po mjestu tvorbe.

U našem jeziku postoje dvije podjele rečenica, prva se dijeli na usklične, upitne i izjavne. Druga se dijeli na jednostavne rečenice s jednim predikatom, a koje mogu biti neproširene s jednim predikatom ili subjektom te proširene s predikatom, subjektom i dodacima.

Složene rečenice mogu biti nezavisno složene s jednom ili više jednostavnih rečenica te zavisno složene od dvije ili nekoliko jednostavnih rečenica, a ne mogu stajati posebno.

Zavisno složene rečenice se dijele na dopusne, uzročne, posljedične, pogodbene, objektne kao dio objekta, subjektne u kojima je odnos subjekta prema predikatu te objektne.

U našem jeziku često se može čuti za frazeme ili jezične jedinice koje se sastoje od nekoliko članova, ali tijekom govora imaju jedno značenje.