Starogrčka književnost sastoji se od grčkog stvaralaštva koje je započelo još u 8. stoljeću prije Krista s Homerovim epovima. Ovo razdoblje završilo je 529. godine poslije Krista. Završetak ovog razdoblja obilježio je bizantski car Justinijan koji je u Ateni zatvorio Platonovu Akademiju. Spomenuta Akademija bila je posljednja filozofska škola u antici.
Starogrčka književnost je bila od presudnog značaja za osnutak rimske književnosti, no i za cjelokupnu europsku književnost i oblikovanje književnih vrsta.
U razdoblju od 13. stoljeća u antici, od 8. stoljeća prije Krista pa sve do 5. stoljeća nakon Krista, za grčku književnost je stvarao velik broj pisaca i pjesnika. Oni su s obzirom na kulturu i jezik bili Grci, ali što se tiče roda nisu bili Grci.
Naime, velika osvajanja Aleksandra Velikog grčku su civilizaciju proširila izvan Helade, a glavni gradovi Aleksandrovih nasljednika (Aleksandrija, Antiohija…) odjednom su postali velika središta grčke civilizacije.
S obzirom na književne, ali i političke i društvene prilike, grčku književnost dijelimo na četiri razdoblja.
Arhajsko razdoblje (od 750. do 450. godine prije Krista)
U ovom razdoblju uglavnom se ističe usmena književnost. Razlikujemo usmeno sastavljanje, prenošenje i izvođenje. Glavne vrste su lirske pjesme i epovi. Podvrsta lirike, melika, uglavnom se pjeva u pratnji lira, odnosno uz glazbu. Ističu se lirske vrste jamba i elegije koje se recitiraju. Od književnika u ovom razdoblju značajni su Homer, Sapfa, Alkej, Anakreont).
Klasično razdoblje (450. do 323. godine prije Krista)
Ovo razdoblje veže se uz uspon Atene i traje sve do smrti Aleksandra Velikog. Glavne književne vrste su tragedija i komedija. Teme koje prevladavaju u književnosti su smisao života, univerzalne vrijednosti, ljudska sudbina, odnosno odnos ljudi i bogova, političke teme… Vrhunac umjetničke proze su Herodot i Tukidid koji pišu povijest, dok Aristotel i Platon pišu filozofske tekstove, a Demosten govore. Od književnika se ističu Euripid, Sofoklo, Eshil i Aristofan.
Helenističko razdoblje (323. do 30. godine prije Krista)
Grčka književnost se širi i izvan njezinih granica, a od književnih vrsta prevladavaju one kraće. Tako možemo uočiti epilij (kraći ep), epigram i pastirsku pjesmu. Ovo razdoblje završava propašću helenističkog Egipta.
Carsko razdoblje (30. godina prije Krista do 6. stoljeće)
Vrhunac ovog razdoblja obilježila je književna vrsta romana. Od književnika se ističe Plutarh.
Odgovori