“Grand hotel” je ljubavni krimić za mlade, kojem temelje možemo naći u autorovom studentskom iskustvu rada na recepciji. Radnja je smještena u kasne šezdesete godine prošloga stoljeća. Iako je tada svijetom vladao hipi pokret, junaci ovoga romana, Šimun i Cvik, sve su samo ne to. Ovi junaci daleko su od svjetskih događanja, ali hotel u kojem rade nudi im pogled u svijet koji ne poznaju.
Radnja započinje Cvikovom sumnjom u jednog gosta hotela, a ta se napetost održava do samoga kraja romana. Uz kriminalističku notu, u romanu se isprepliće i ljubavna tematika.
Hotel kao mjesto radnje predstavlja mjesto susreta najrazličitijih kultura, osobnosti i namjera (poštenih i nepoštenih). Roman je pisan jednostavnim stilom, radnja se odvija na zanimljiv način, a likovi i događaji stalno se isprepliću. Pripovijedanje je u prvom licu, neposredno (kroz lik Šimuna), što na jednom mjestu čak omogućava autoru da se obrati samome čitatelju. Radnja se odvija kronološki, uz poneko vraćanje u prošlost. Naglasak je na pripovijedanju i gradaciji priče, a često se u kontrast stavlja odnos sela i grada.
Roman je pisan standardnim jezikom, iako se u djelu navodi kako neki likovi govore svojim dijalektom.
Autor je ovim romanom zabilježio događaje jednog uzbudljivog razdoblja i dotaknuo se jednog problematičnog dijela odrastanja.
Kratak sadržaj
1. poglavlje
Šimun i Cvik preko ljeta rade u hotelu Grand. To je hotel na rubu primorskog gradića, tik uz plažu. U njemu ne odsjeda nitko bitan – uglavnom dolaze njemački i austrijski gosti, a za vrijeme ferragosta i Talijani. Imućniji gosti stižu u svibnju i rujnu, kada su Cvik i Šimun u školi.
Na recepciji hotela radi Stipan, mršavi student. Cvik pomaže na recepciji, upisuje goste i dijeli ključeve. Noćnu smjenu odrađuje noćni vratar Dolfe. On je najpouzdaniji noćni čuvar jer je strog i temeljit. U kuhinji radi Silvija, koja se jako dopada Šimunu.
Pokraj hotela nalazi se borova šuma, u kojoj se, skrivena od direktnog pogleda, nalazi klupa. Na toj se klupi Šimun sastaje s djevojkama. Tu večer na klupu je odveo Silviju. Silvija mu prigovara da tako na klupu dovodi i njenu kolegicu u kuhinji i cimericu Zrinku. Šimun isprobava razne metode osvajanja – prvo prebacuje ruku preko Silvijinog ramena. Ona ga u početku odbija, ali traži od njega da joj obeća da se neće više sastajati sa Zrinkom. Silvija je vrlo brbljava, priča na otočkom dijalektu. Šimun joj dijeli komplimente i koristi priliku da joj zavuče ruku pod majicu. Iz hotela se začula glazba sentiša i tada je Šimun počne ljubiti.
Kad je glazba utihnula, Silvija je ustala, popravila majicu i krenula prema rivi. Šimun je bio zadovoljan izlaskom. Dok su prolazili pored hotela, Šimun je spazio visoku priliku kako gleda u ulaz staroga hotela. Shvati da je to Amerikanac Joseph Smith koji je taj dan došao u hotel.
2. poglavlje
Na recepciju dolazi Francuz CarloTonelli koji je prošle godine u hotelu odsjeo sa ženom. Ona je tada izgubila zlatnu narukvicu, pa provjerava je li možda nađena. Domaćica, šjora Marija, donosi narukvicu. Francuz joj želi dati nagradu, no Marija odbija. Svi su nazdravili bocom Martela, a zatim je Francuz odlučio sa svojom ženom i kćerkom ipak ostati u ovom hotelu, a ne produžiti dalje.
Pojavljuje se šef Jerko. Jerko je ustvari recepcionar, a Šimun pomoćnik, ali kako Jerka uglavnom nema, Šimun obavlja sve poslove. Svako jutro na kavu dolazi nekadašnji vlasnik hotela Joso Remeta. Ne odaje izgledom da je najbogatiji čovjek u gradu, ali se vidi da ima novaca. Dobroćudan je starac. Kasnije na plaži Tonelli pozove Šimuna da im se pridruži. On prihvaća samo zbog njihove kćeri Josianne, koju je odmah odmjerio jer mu se svidjela.
Roditelji su otišli na kupanje, a Josianne i Šimun razgovaraju o školi i francuskom. Josianne ga ispituje o otocima na obzoru. Htjela bi otići na Školjić. Šimun joj nesmotreno obeća da će posuditi čamac i odvesti je na otočić. Cvik obavijesti Šimuna da mu je Amerikanac nekako sumnjiv jer se zanima za stari hotel. Šimun ispituje Stipana kako je Joso uspio izgraditi hotel i odakle mu toliko novaca. Stipan i Joso rodom su iz istoga sela, pa Stipan zna legendu o barba Josi.
Joso je bio mlinar na slapovima Krke. Jednog je dana spasio dijete upravitelja rudnika od utapanja. Upravitelj mu je nudio novac u znak zahvalnosti, no Joso je odbio. Zaželio je otvoriti malu krčmu u blizini rudnika, pa mu je upravitelj ostvario želju. Nakon mnogo godina, zarađenim je novcem investirao u gradnju hotela i kina. Nakon II. svjetskog rata, sve mu je oteto. Njihov razgovor prekida Silvijin dolazak. Šimun i Silvija odlaze na klupu. Ona kuka oko posla u kuhinji. Šimun je sluša, ali pritom koristi priliku i rukom ispipava teren između trbuha i traperica.
3. poglavlje
Na recepciju dolazi Vesna Balvandžija – djevojka plave kose, prćastog nosa i s pjegicama. Ona je kćer generala i partizanskog heroja Milana Balvandžije. Trebala je doći prije dva dana, no kako nije, sobu su dali nekome drugome. Budući da nema Jerka da riješi taj problem, Šimun se snalazi i daje joj ključ sobe predbilježene za nekog drugog gosta. Ona je odabrala baš ovaj hotel jer ne želi sresti nikoga iz očevih krugova. Odmah se svidjela Šimunu.
Predvečer je na recepciji živo. Osoblje večera pola sata prije ili nakon gostiju. Šimunu je posao sredio rođak mesar. Na početku je Šimun samo radio, a kako je vrijeme odmicalo, bacio se u akciju s curama. Jerko ispituje Šimuna u vezi Vesne. Direktora zanima je li došla. Šimun ga obavještava da ona ne želi da itko zna da je ona u hotelu. Jerko tu vidi problem jer se direktor uvijek grebe za položaj i priznanja, pa teško da ga ona neće zanimati.
Uz hotel je izgrađeno nekoliko odmarališta iz Srbije. Najbučnije je baš ono uz hotel Grand. Stalnom glasnom svirkom živciraju i goste i osoblje hotela. Jerko ih moli da se stišaju, no to ne bude dugoga vijeka. Onda Jerko pozove policiju. Kada dođe policajac Mane Surla, svirka prestane.
Šimun je sam sebi na početku ljeta rekao da se ne smije zaljubiti. Navečer izlazi sa Zrinkom. Šeću se uz more. S njom nije kao sa Silvijom – Silvija je brbljava, a sa Zrinkom može lijepo razgovarati. Htjela je upisati gimnaziju, ali joj otac nije dao. Sve je isplanirao umjesto nje. Na povratku opet čuju svirku iz odmarališta. Nije imalo smisla zvati policiju, jer je policajac Mane Surla pijan i veseo razglabao s upraviteljem odmarališta.
4. poglavlje
U hotel dolazi Švicarac Vladimir Mountonier. Na putu mu je krepao moskvič, pa je njega i auto došlepao netko od gostiju iz hotela. Na plaži Josianne čavrlja s nekim Talijanima, a Šimun je ljubomoran. Zaspe pod borovima, a kad se probudi, odlazi u predvečernju šetnju do grada. Spazi Amerikanca kako se uputio u grad. Odluči ga pratiti. Amerikanac je zastao kod koćarica, pa kod mjesnog prenoćišta. Naposljetku, došao je pred mjesnu crkvu i ušao u nju. Šimun ulazi u crkvu i prati sve što se događa. Amerikancu je prišao stari svećenik i osmjehnuo mu se. Šimun se prekorava što je nasjeo na Cvikove ideje – čovjek je očito samo vjernik i nema ničeg čudnog u tome da ode u crkvu.
Dok Šimun čeka kraj Silvijine smjene, Stipan ga zadirkuje zbog njegovih ljubavnih doživljaja. Savjetuje mu da ne odustaje; turistički djelatnici moraju se truditi i na ljubavnom području. Na rubu hotelskog parkirališta nalazi se Velina kuća. Čuju kako se pijani Vele svađa s ukućanima. Vele je ljut na hotel i na odmaralište jer su izgrađeni na njegovoj zemlji. Općina mu je sve nacionalizirala. Vele urla na goste iz hotele, ali i na Srbe u odmaralištu. Inače je susretljiv i srdačan, ali kad popije, onda bijesni. Dolazi Mane Surla. Vele ga nazove četnikom, a mane ga udari palicom po glavi i strpa u auto. Dok su svi bili zaokupljeni Velinom predstavom, netko je gošći iz sobe 314 ukrao zlatninu.
5. poglavlje
Šimun je s kormilarom Rozarijom, konobarom iz hotela, uspio srediti da njega i Josianne odbaci do Školjica i pokupi ih na povratku. Razmišlja kako je sinoćnji izlazak sa Silvijom bio katastrofa. Bila je čudna i šutjela je cijelo vrijeme. Na klupi je Šimun nastavio sa svojim planom: rukom je krenuo od ramena naniže, no kad je došao do traperica Silvija ga je odgurnula. Obećao joj je da se neće više sastajati sa Zrinkom, no nije ispunio obećanje.
Smišljao je razne isprike kako da se opravda pred Silvijom. Sad, dok je bio s Josianne, to mu se sve činilo smiješnim. Rozarijo ih je ostavio na otočiću. Odložili su stvari na plaži i zaplivali. Kad su izašli, legli su na ručnik i ljubili se. Šimun joj je uspio sinuti gornji dio kupaćeg kostima. Josianne nije dala ništa više jer je tvrdila da je djevica. Rozarijo ih je pokupio na povratku, i nije ništa ispitivao.
Šimun je sretan zbog provedenog dana, ali i tužan jer Josianne za dva dana odlazi. Kraj njih je plovio jedrenjak s dva jarbola. To je bio brod Zrinkina oca, a ona je bila na njemu. Kad je vidjela Šimuna i Josianne kako leže na brodu, ljutito se okrenula u otišla u kabinu.
6. poglavlje
U hotelu se ujutro umjesto istražitelja (kojeg su pozvali zbog krađe) pojavio Mane Surla. Šef Davor ne voli kad mu se Mane obraća svisoka, pa ga je ukorio što je došao u odori, nepozvan, umjesto istražitelja i rekao mu da napusti hotel. Kasnije je došao istražitelj. Ispitao je Cvika, Stipana i Dolfea. Ustanovili su da je gospođa ostavila nakit na noćnom ormariću i izašla u hodnik kako bi kroz prozor pogledala što to Vele izvodi na parkiralištu. Netko je iskoristio priliku i ukrao joj nakit. Cvik govori Šimunu kako on ima vlastiti popis sumnjivaca. Jerko smatra da su gosti sami krivi ako im nešto dragocjeno nestane, jer imaju mogućnosti ostaviti dragocjenosti u sefu na recepciji.
Šimun cijelo poslijepodne misli na Josianne. Navečer ju je planirao izvesti u grad, ali je vidio kako na terasi sjedi sama za stolom sa Dottoreom, jednim Talijanom, pa se naljutio. Vesna Balvandžija u hotelu se osjećala kao član osoblja. Svi su je tetošili.
Šimun navečer za šankom čeka Zrinku da joj završi smjena. Kad je sve pospremila, izašla je i krenula prema gradu. Šimun je hodao za njom. Pokušavao joj je opravdati, ali ona mu je odbrusila da je ostavi na miru, jer mu je očito dobra samo kada nema nikog drugog. Ako je ne ostavi na miru, ispričat će mu nešto što će ga naljutiti i shvatit će da je i on ispao nasamareni magarac. Začuđen i zabrinut, Šimun odlazi kući.
7. poglavlje
Jerko je ljut jer mora nagovoriti ruske oficire koji su dan ranije došli da se premjeste u neku drugu sobu. Tako je naredio direktor. Ne zna se tko treba doći u njihovu sobu. Sredio je s majstorom da im pokvari tuš ili WC pa će sigurno sami potražiti drugu sobu.
Šimun je odnio novac na blagajnu poduzeća. To je bio dio njegovog posla, kao i nošenje čekova i deviza u banku. Kad je obavio posao, vraćajući se natrag, sreo je Amerikanca koji ga je uljudno pozdravio. Zatim je Šimun spazio kako iza Amerikanca, skrivajući se, hoda Cvik. Pratio ga je. Cvik ga nije vidio, a kako je Šimuna povukla znatiželja, krenuo je za obojicom. Išli su prema rubu naselja. Amerikanac je nastavio do puta koji je vijugao između vinograda i zapuštenih njiva. Amerikanac se izgubio ispod gustih krošanja smokava. Cvik ga više nije mogao pratiti, no Šimun je vidio kako je zastao na rubu ledine, potapšao staro deblo badema, skinuo šešir i sjeo.
Požurio je nazad u hotel kako ne bi imao problema s Jerkom. Jerko ga obavještava da mu je uspjela smicalica s kvarenjem tuša i da pomogne gostima da presele u drugu sobu. Poslijepodne je proveo s Josianne i njezinim roditeljima na plaži. Navečer ju je pozvao na riblju večeru, no ona je dobila i rekla mu da štedi novac. Uspio ju je nagovoriti da odu na piće. namjerno je prošao s Josianne kroz kavanu kako bi ih Zrinka vidjela. Htio joj se osvetiti jer mu nije do kraja rekla što je to mislila. Pokušao je Josianne nagovoriti da odu na klupu, no i to je odbila. Na kraju su sjeli u kavanu. Ipak mu je dala svoju adresu i telefonski broj, ako se kada nađe u Francuskoj. Dopratio ju je do hotela gdje su se poljubili radi reda. Šimun je imao velika očekivanja, no ništa se nije ostvarilo.
U konobi se našao sa Cvikom i Stipanom. Cvik je suzio svoj popis osumnjičenih na Švicarca i Amerikanca. Amerikanac mu je sumnjiv od početka i zato je danas prisluškivao njegov razgovor s nekom ženom u Trstu. Neobično je bilo to što su razgovor vodili na nekoj mješavini hrvatskog i talijanskog. Stipan prekorava Cvika da je čitao previše loših knjiga pa sada umišlja ono čega nema i optužuje čovjeka bez veze. Cvik je nastavio s pričom i rekao da je vidio Amerikanca kako izlazi iz odvjetničkog ureda. Šimun mu je onda priznao da ih je obojicu pratio neki dan i preporučio mu da ubuduće ponese naočale jer ništa ne vidi. Odjednom se pojavila Vesna i pitala može li im se pridružiti.
8. poglavlje
Šimun je sa starim Josom Remetom hodao po ruševinama starog hotela Grand. Joso mu priča kako je u 6 mjeseci izgradio hotel. Josi nije smetalo društvo, dapače, odgovaralo mu je da ga netko sluša. Joso je po posljednji put obilazio hotel, prije nego ga posve sravne sa zemljom. Zastajao je pred svakom prostorijom i pričao Šimunu tko je sve odsjedao u hotelu. Šimun je postao ljubomoran na Cvika jer se ovaj često došaptavao s Vesnom. Cvik je s nekim gostima dogovorio da povedu njega i Vesnu na izlet na Skradinski buk. On će ostati onda u Šibeniku kod svojih, a ona će se vratiti u hotel s gostima. Jerko tješi Šimuna kako će Vesna sigurno nasamariti Cvika. Ona je iskusna, a Cvik će ostati posramljen.
Grmljavina je najavljivala sredinu kolovoza i skori kraj sezone. Šimun je sišao na večeru, koju mu je nezainteresirano poslužila Silvija. Jerko obavještava Šimuna da je došla neka djevojka, Belgijka Marie, i traži prenoćište jer se vani sprema oluja, ali kako u hotelu nema mjesta, Jerko joj je rekao da ima kod Šimuna. Pričekala ga je da završi sa smjenom, a onda su se uputili Šimunovoj kući. Pričala mu je o svojim putovanjima i planovima. Šimun je već planirao kako će voditi ljubav kad dođu k njemu.
Kad su stigli, upitala ga je gdje može leći. Šimun joj je pokazao Cvikov krevet. Ona je rasprostrla vreću za spavanje preko kreveta i legla. Šimun nije znao što da radi. Vidio je u jednom filmu da je glumac jednostavno upitao djevojku želi li voditi ljubav i ona je pristala. Razmišljao je da je pita, no onda ga je zabolio želudac. Istrčao je iz sobe i povratio. Sjetio se večere i kako mu je Silvija poslužila mesnu štrucu s jajetom. To je bila njena osveta. Kad je došao u sobu, Marie je spavala.
9. poglavlje
Otišao je do doktora koji mu je rekao da se otrovao hranom i prepisao mu neke tablete. Marie je na stolu ostavila novine s porukom u kojoj se zahvaljuje. Šimun se osjećao slabo i vratio u krevet. U podne mu je gazdarica donijela čaja. Pola je dana prespavao, a kad nije spavao razmišljao je o svojim ljubavnim uspjesima i neuspjesima.
Navečer su ga posjetili Cvik, Stipan i Vesna. U hotelu ima novih vijesti. Opljačkana je još jedna gošća, s 2. kata. Došao je inspektor, no nije ništa saznao. Raspravljaju tko bi mogao biti krivac. Stipan sumnja na sobarice. Vesna mora natrag u hotel i Stipan se ponudi otpratiti ju. Šimuna je opet štrecnula ljubomora. Zanimalo ga je i kako je Cvik proveo dan s Vesnom, no bojao se odgovora pa ništa nije pitao, nego je otišao na spavanje.
10. poglavlje
S kraja hodnika na trećem katu Šimuna je pozvala sobarica Ankica. U sobi 312 ispod stolića je pronašla veliku i tešku torbu. Nisu znali što je to, pa su otvorili torbu. U njoj su bili kablovi i uređaj nalik magnetofonu. Šimun je odmah povezao stvari. Ova soba nalazila se odmah do sobe u kojoj su odsjeli ruski oficiri. Shvatio je da je to očito tajna služba i da prisluškuju Ruse. Mariji je rekao da su tu odsjela dvojica novinara, ali da nikome ne govori ništa o tome.
U hotelu su svi (osoblje, ali ne i gosti) raspravljali o drugoj krađi. Inspektor Vladi svim se silama trudio naći krivca, dok mu nije dan znak da obustavi istragu. Direktor se pojavio s nekom važnom osobom, a kasnije im se pridružio i jedan od dvojice iz sobe 312. Šimun je za dva dana gotovo skroz ozdravio, no, tražio je odgovor od Silvije. Čekao ju je sjedeći ispred kafića na obali, jer je znao da onuda mora proći. Čim ga je vidjela, počela se pravdati da nije ona kriva i da mu nije namjerno podvalila staro jelo. Kada ju je upitao je li to napravila zbog Zrinke, naljutila se i pitala ga što to svi vide u njoj. Kada ju je pitao tko to svi, odbrusila mu je da će doznati, i otišla.
Cvik je otišao kod onog odvjetnika i raspitao se za Amerikanca. Predstavio se kao student prava, ali nije uspio ništa saznati o Amerikancu. Šimuna je čudilo što je Cvik priznao da nije ništa saznao, jer je inače uvijek izmišljao neke priče. Tako se hvalio i da je na onom izletu s Vesnom vodio ljubav. Nakon što je to došlo do Vesne, ona je promijenila odnos prema Cviku, a katkad ga je i podbadala otrovnim primjedbama. Šimunu je laknulo.
U hotel je, s novopridošlim gostima iz Austrije, stigla i Frau Novak iz Graza. Godinama je dolazila s mužem, ali otkako je muž umro, dolazi s grupom umirovljenika. U hotelu se pojavio direktor. Krenuo je prema Vesni da se napokon upoznaju. Vesna je prevrnula očima.
11. poglavlje
Šimun je otišao u svoje rodno mjesto, Grabovicu. Majci je ostavio prljavo rublje i pohrlio u centar do prijatelja. Odmah su ga počeli ispitivati je li imao kakvoga uspjeha s djevojkama. Počeo je nešto pričati, ali je na kraju priznao da nije imao uspjeha. Oni su očekivali da će im bar on ispričati neku zgodu, kad su oni sami zapeli u selu i ne mogu nikuda. Kad se vratio, otišao je u crkvu do svećenika. Pod izgovorom da želi kupiti Glas koncila, raspitao se za Amerikanca. Saznao je da je ovaj došao na ispovijed. Kad je pitao svećenika na kojem je jeziku Amerikanac govorio, svećenik je odgovorio: na materinjem.
Navečer je čekao kraj svoje i Zrinkine smjene da napokon sazna što se to događa, a za što on ne zna. Sjeo je za šank. Zrinka ga je poslužila, ali se cijelo vrijeme ponašala kao da ga nema. Čak mu je i naplatila mineralnu. Kad je završila, Šimun joj je rekao da moraju popričati. Prvo je rekla da nemaju o čemu, ali je onda pristala ispričati mu sve.
Na početku sezone ona je izlazila sa Stipanom Remetom. No, onda se Silvija ubacila, počela ga dovoditi u njihovu sobu i Stipan je zaboravio na Zrinku. Zrinka je to nekako prežalila. Onda se pojavio Šimun. Zrinki je bilo lijepo šetati s njim i razgovarati, no i tu se onda ubacila Silvija, jer je Stipan sada zauzet strankinjama pa nema vremena za nju.
12. poglavlje
U predvorju hotela održana je svečanost u čast gradnje budućeg hotelskog naselja. Tu su se našli svi predstavnici mjesne vlasti, hotela, a direktor se ponosno šepirio. Gosti su razgledavali maketu naselja koja je bila postavljena u centar predvorja. Amerikanac je smrknuto proučavao maketu. Došao je i Joso Remeta. Raspituje se o lopovu u hotelu. Joso sam za sebe razmišlja i pita se da se možda nije on vratio. Kad ga je Šimun upitao na koga misli, barba Joso se okrenuo i otišao u kavanu. Idućega dana otišli su Rusi. koju minutu nakon njih otišla su i dvojica iz sobe 312.
Pokradena je i Frau Novak. Šimun je otrčao na četvrti kat da možda ulovi krivca. čuo je kako radi teretno dizalo. Kad se spustio u praonicu, pa dalje u kotlovnicu, vidio je otvorena vrata prema plaži. Lopov je vjerojatno tuda pobjegao. Ovaj je put ukradena poprilična količina zlata i Frau Novak će sigurno dići paniku.
U blagovaonici Šimun ispriča Cviku i Stipanu što se dogodilo. Cvik i dalje sumnja na Amerikanca, iako je ovaj cijelo vrijeme bio u svojoj sobi. Šimun je zakunjao u hladovini pod borom, kad mu je prišla Vesna. Razgovaraju o krađi u hotelu. Ismijava njega i Cvika jer se igraju detektiva, a pojma nemaju što im se događa u hotelu pod vlastitim nosom (ne znaju da Jerko u banku nikad ne odnosi marke ili dolare, jer to sve završi kod njega; ugostitelji nose na pranje stolnjake u hotel, a nitko to ne naplaćuje). U deset dana svašta je saznala o hotelu. Kradu svi, od čistačica do direktora. Direktor će izgraditi ono novo naselje na zemlji koju su on i mjesna vlast ukrali od mještana. Vesna ga pozove da navečer odu u mjesnu diskoteku.
13. poglavlje
Šimuna zanima tko je vlasnik one zemlje na kojoj će se graditi naselje. Dolfe mu je ispričao da je to bila zemlja obitelji Fabbro, ali da se o obitelji više ništa ne zna. Zatim se Šimun uputio prema groblju, kako bi saznao nešto više o toj obitelji. Na jednom je grobu ugledao friško cvijeće. Grobnica je pripadala obitelji Fabbro. Šimun je u tom trenu osjetio kako ga netko gleda sleđa, ali kada se okrenuo, nije bilo nikoga. Kad je izlazio s groblja, vidio je Amerikanca kako zamiče za ugao prve kuće. On ga je promatrao cijelo vrijeme.
Šimun ispriča Cviku da su gospodin Fabbro i mister Smith ista osoba. Faber na latinskom znači kovač, na talijanskom je kovač fabbro – isto kao što smith na engleskom znači kovač. Amerikanac je u šetnjama zaobilazio mještane, da ga ne prepoznaju, a svećenik ga je srdačno dočekao. Kada je barba Joso rekao da se on vratio, očito je mislio na Fabbra. Cvik, Šimun i Stipan raspravljaju o Amerikancu kad im on priđe s leđa. na hrvatskom ih je zamolio da mu nazovu Josu Remetu i spoje ga na telefon u njegovoj sobi.
Prije nego je s Vesnom otišao u disko, popili su piće. U disku je bila gužva, a Vesna je odmah počela plesati. Na kraju je zasvirala lagana stvar, Šimun je uhvatio Vesnu oko struka, no onda se začula galama. Netko se potukao na ulazu i došla je policija. Oni iz odmarališta su htjeli ući u disko, redar ih nije pustio pa su ga napali. onda su se umiješali domaći. na kraju je Mane Surla odveo nevinog momka koji je samo skupljao staklo. Šimun nije mogao prešutjeti nepravdu i nazvao je Maneta čobanom. Mane mu je zavrnuo ruku i odveo ga u postaju. Tamo ga je nekoliko puta udario šakom u trbuh i ostavio na podu ćelije.
14. poglavlje
U neko doba noći došao je neki drugi policajac. Ispitao ga je za podatke i pustio. Na obali ga je čekala Vesna. Šimun se opet zakačio s nekim pijancima, pa su on i Vesna počeli trčati da im pobjegnu. Otrčali su u Šimunovo dvorište i zatvorili vrata. Onda se Vesna naslonila na njega i on ju je zagrlio. Kad ju je htio poljubiti, prekinuo ih je Cvik. Ušli su u njihovu sobu i sve ispričali Cviku. Cvik mu otkrije da je slobodan zahvaljujući njemu, jer je on zvao direktora da mu kaže da su uhitili Šimuna. Šimun je otpratio Vesnu do hotela. Ona je ljuta jer su nju umiješali u sve to i njen će otac sigurno sve to saznati.
15. poglavlje
Šimun je izbjegavao otići u hotel prije početka smjene. Bojao se razgovora s direktorom. No, htio je i što prije vidjeti Vesnu. Kada je došao hotel, na razgovor ga je pozvao Davor. Zabrinuto ga je upitao što se to noćas događalo. Šimun mu je sve ispričao, ništa nije skrivao. Davor ga je razumio i savjetovao mu da se ne petlja s policijom, pogotovo s Manetom Surlom. Davor mu je ponudio da radi u hotelu svako ljeto, ako želi, a poslije studija može dobiti i stalno mjesto.
Nakon razgovora, Šimun je raščistio sve i sa Stipanom. Stipan mu je objasnio da su Silvija i Zrinka posve različite, ali se ipak slažu. Zrinka bi htjela biti kao Silvija, ali ne može. Suprotnosti su, ali se nadopunjuju. Stipan mu predloži da to sve zaborave jer su te ljetne ljubavi kratkoga vijeka. Onda je došla Vesna i pozvala ga na kupanje. Dok su izlazili iz hotela, Šimun je vidio Josu Remetu, ali i Amerikanca kako sjedi s odvjetnikom na terasi.
Odlučili su navečer otići do Biograda. Stopirali su i pokupio ih je neki Austrijanac. Kad su stigli, raspitali su se gdje je najbolja zabava. Otišli su u luku gdje je u jednom brodu bila smještena diskoteka. Vesna je rekla Šimunu da želi plesati do zore jer sutra odlazi. Po povratku iz Biograda skoro su zapeli za stol na terasi hotela za kojim su sjedili Amerikanac, barba Joso Remeta, odvjetnik, svećenik, Stipan i Cvik. Pozvali su ih da im se pridruže. Odvjetnik im je objasnio tko je gospodin Smith – po domaći, Josip Bepo Fabbro.
Amerikanac ih je sve pozvao kako bi raščistio nesporazume iz prošlosti. On je nekada radio u Josinom hotelu i potkradao goste zbog kartaških dugova. Sada je došao izgladiti stvari. Htio je svoju zemlju darovati Josi i njegovim unucima za izgradnju kuće. No, tu zemlju su oteli mjesni predstavnici i na njoj će graditi naselje i hotele. Šimuna je zanimalo tko je čovjek zbog kojeg je barba Joso davno dao ostavku na mjesto direktora hotela. To je današnji direktor.
Šimun je cijelo vrijeme imao osjećaj da mu Stipan ima nešto za reći, ali nije znao što. Vidio je kako je Stipan nešto naškrabao na ubrus. Ustali su od stola i pozdravili se sa starijima. Vesna je otišla do toaleta, a Šimun ju je pričekao u predvorju. Stipan mu je htio nešto reći, ali se nije mogao riješiti Cvika, pa je Šimunu u ruku dao ubrus i rekao mu da pazi što radi. Kanio ga je pročitati, ali taman je došla Vesna. Zajedno su se uputili u njenu sobu. Šimunu se ostvarilo ono što je planirao cijelo ljeto – vodio je ljubav s Vesnom.
Ujutro se probudio sam u krevetu. Vesne nije bilo. Na stolu je pronašao onaj ubrus koji mu je Stipan dao. Na njemu je pisalo da ta žena koja je s njim nije Vesna. Jer su dan prije zvali s Brijuna da provjere kad je otišla iz hotela jer je imala prometnu nesreću. Stipan je tako dao Šimunu priliku da priču završi kako treba. Onda je vidio da s druge strane isto nešto piše. Objašnjenje. Ta djevojka je Vesnu srela u Splitu. Prava Vesna nije htjela na Brijune, ali ni u ovaj hotel, pa je njoj dala voucher. Pravo ime nije napisala. I tako se ispostavilo da je ona taj lopov koji je krao po hotelu. Šimun je pogledao kroz prozor. Na obali su upravo rušili stari hotel Grand.
Vrsta djela: roman
Mjesto radnje: hotel na hrvatskom otoku
Vrijeme radnje: šezdesete godine 20. stoljeća
Likovi: Šimun, Cvik, Stipan Remeta, Silvija, Zrinka, Vesna, barba Joso Remeta, Amerikanac Smith, Mane Surla, direktor, Jerko, Vele, ruski oficiri…
Analiza likova
Šimun – srednjoškolac iz sela Grabovica. Preko ljeta radi u hotelu i u potrazi za prvim ljubavnim iskustvom. Znatiželja ga vodi u niz površnih odnosa jer još nije emocionalno sposoban za pravu vezu pa samo teži tjelesnom zadovoljenju. On shvaća ljubav kao nešto što traje jednu sezonu (poučen primjerima starijih kolega). Zbog svoje nepoštene igre s djevojkama plaća trovanjem želuca
Cvik – srednjoškolac koji preko ljeta radi u hotelu, a pod dojmom je krimića koje čita, pa preuzima na sebe ulogu detektiva i istražuje o Amerikancu. Sklon je bezopasnim lažima i lažnom predstavljanju. Nesiguran je i laže kako bi prikrio vlastite nedostatke
Stipan Remeta – Cvikov šef na recepciji. On je stariji student i često podbada Cvika zbog njegovih detektivskih pothvata, a Šimuna zbog ljubavnih izleta. Ima književne ambicije i često im priča priče.
Bilješka o autoru
Josip Laća, romanopisac za djecu i mladež, novelist i feljtonist, rođen je u Dubravicama na desnoj obali Krke 30. studenoga 1946.
Radio je kao hotelski recepcionar u Biogradu, bio gimnazijski profesor u Drnišu, a 19 godina je proveo na raznim poslovima u nekadašnjem izdavačkom poduzeću Mladost. Kratko je bio direktor izdavačkoga sektora i urednik (ovdje možemo uočiti poveznicu s likovima u romanu!).
Prvu priču za djecu Dobri duh rijeke napisao je 1976. i poslao je u Modru lastu, ali mu nije objavljena. Iste je godine istu priču poslao na anonimni natječaj istoga lista i dobio prvu nagradu. Za svoje je pisanje osvojio više nagrada (“Ivanu Brlić Mažuranić” za roman Gospodar od Ključa 1990., Večernjakovu Prvu nagradu za kratku priču 1991., Nagradu Grada Skradina 2010. i Nagradu “Dubravko Horvatić” za kratku priču 2014.).
Objavio je knjige za djecu Kamion trubi dvaput (roman), Gospodar od Ključa (roman), Grand hotel (roman), Dobri duh rijeke (priče), Ovdje čuva King (roman), Pa Šu (roman), Alfi se vraća kući (roman) i Posljednja pustolovina – Sunce nad pašnjakom (romani).
Pisao je i za odrasle: Nema mira među maslinama (publicistika), Pravedni pohod (publicistika), Muke sa snovima (priče), Atentat (priče), Rocker i Alkemičarka (priče).
Autor: N.B.
Odgovori