Gramatika predstavlja skup pravila koji upravljaju određenim jezikom i njegovom uporabom. Ona je sastavni dio lingvistike ili jezikoslovlja, discipline koja proučava jezik.
Gramatika ne upravlja samo jezikom ona ujedno obuhvaća i razmišljanje o određenom jeziku.
Danas se shvaća kao pojam koji obuhvaća pragmatiku, fonologiju, fonetiku, morfologiju, semantiku i sintaksu, iako u većini slučajeva podrazumijeva samo sintaksu i morfologiju.
Gramatika se razvijala paralelno s ljudskom populacijom, a kada se pojavila pisana riječ krenula su i jezična pravila. S vremenom je došlo do razvoja novih pravila.
Tako se pojavila i propisna koncepcija gramatike, nakon koje dolazi do odstupanja između gramatike koju lingvisti prihvaćaju kao normalnu i koja podrazumijeva svakodnevnu uporabu jezika.
Proučavanje gramatike smatra se sastavnim dijelom obrazovanja. Danas je moguće razlikovati analitički i sintetički jezik. Pogrešno je vjerovanje kako analitički jezici imaju jednostavniju gramatiku.
Analitički jezici koriste sintaksu kako ni prenijeli kodirane informacije. U sintetičkim jezicima morfologija igra veliku ulogu, a redoslijed riječi nije važan, dok je obrnuta situacija u analitičkim jezicima.
Latinski jezik je najbolji primjer sintetskog jezika, koji koristi infleksije i afikse sve kako bi prebacio istu informaciju, koja se u kineskom jeziku prenosi pomoću sintakse.
Dok kineski jezik ima jednostavnu afiksaciju i složenu sintaksu, latinski ima jednostavnu sintaksu i složenu afiksaciju.
Gramatika podrazumijeva nekoliko termina kao što su: glagol, gramatički uvod, čestica, broj, jednina, množina, hrvatski konjuktiv, zamjenica, uzvik, veznici, prijedlog, prilog, padež, množina, povratna zamjenica, pokazna zamjenica, posvojna zamjenica, osobna zamjenica, kondicional i aorist.
Odgovori