Glas, fon ili glasnik je najmanji prepoznatljivi govorni odsječak, odnosno najmanja prepoznatljiva govorna jedinica. Najmanji je odsječak govora, a može se zamjenjivati ili ponavljati.
Glas je najmanja postojeća jezična jedinica kojom možemo razlikovati značenja riječi. Glas se bilježi znakom, a taj znak je slovo. Glasovi se razlikuju ako se razlikuju za samo jedno obilježje.
Glasovi se razlikuju prema zvučnosti, načinu tvorbe i mjestu tvorbe.
Glasovi se dijele na: suglasnike i samoglasnike.
Samoglasnici, vokali u fonetskom smislu ili otvornici su glasovi prilikom čijeg stvaranja u govornom području zrak slobodno može prolaziti od pluća pa sve do usana.
Samoglasnici su: a, e, i, o, u, a dvoglas je -ie, odnosno -ije.
S obzirom na fonološki smisao, samoglasnike možemo nazvati slogotvornim glasovima. Zbog toga i slogotvorno slovo -r možemo nazvati samoglasnikom (prst, crv).
Suglasnici, konsonanti u fonetskom smislu ili zatvornici su glasovi za čiji izgovor moramo potpuno ili djelomično zatvoriti otvor zračnim strujama.
Suglasnici su: b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, j, k, l, lj, m, n, nj, p, r, s, š, t, v, z, ž.
Suglasnike dijelimo prema tvorbenom mjestu i tvorbenom načinu.
Suglasnici po tvorbenom mjestu su:
- usnenici: b, p, m
- zubousnenici: v, f
- desnici: r, l
- nepčanici: j, lj, nj, đ, dž, š, č, ć
- zubnici: c, z, s, d, t, n
- jedrenici: k, g, h
Suglasnici po tvorbenom načinu su:
- zvonačnici (sonanti)
- šumnici (konsonanti)
Prema zvučnosti šumnike dijelimo na:
- zvučne (b, d, g, z, ž, đ, dž, -, -, -)
- bezvučne (p, t, k, s, š, č, ć, f, h, c)
Odgovori