Fonemi

Fonemi predstavljaju jezične jedinice koje nemaju značenje, ali bez obzira na to, fonemi su važni za značenje jer udruživanjem s drugim fonemima nastaju riječi koje imaju različita značenja i objašnjenja.

Uočljiva je razlika između dvije riječi gledati i sipati na temelju glasovnog sastava. Iako je niz slova ati isti kod jedne i druge riječi, razlika postoji u slovima g i s.

Fonemi predstavljaju i apstrakcije, a ne samo fizičke segmente. Oni se uglavnom bilježe između kosih crta kao npr /c/.

Fonemi mogu imati nekoliko različitih alofona ili zvukova. Alofoni predstavljaju glasovnu inačicu fonema, gdje izgovor ovisi o pojedincu i o okolini u kojoj se nađe.

Želi li se utvrditi pripadaju li dva alofona istom fonemu, bilo bi dobro pronaći minimalni par ili riječi koje se razlikuju za jedan fonem koji se proučava.

Najbolji primjer je u riječima kao što su mačka i tramvaj. Slovo m se u riječima drugačija izgovara i dok kod prvog primjera fonem predstavlja dvousnenik, kod riječi tramvaj je zubnousnenik.

Fonemi se u hrvatskom jeziku ne mogu slobodno kombinirati jer postoje ograničenja kada je u pitanju njihova raspodjela.

Fonem je u hrvatskom jeziku stvoren kao organizacijski uzorak između velikog broja glasova različitih jezika od kojih svaki ima više obilježja, nego što je nužno kada je u pitanju razlikovanje značenja.

Fonemi omogućavaju lingvistima da odvoje slične glasove kao članove iste početne jedinice. Širi su od fonetskog pojma glas jer se mogu ostvariti uz pomoć brojnih glasova, ali je prema obilježjima sažetiji od fonetskog pojma jer sadrži samo razlikovna obilježja, dok glas sadrži nerazlikovna i razlikovna.

Fonemima se danas različito pristupa. Škola u Pragu tako određuje foneme kao skup apstraktnih razlikovnih obilježja. Lingvisti u Americi raščlanjuju fenomene, a u novije doba su se pojavile teorije koje se ne služe fonemom.