Figaro, mačak koji je hrkao je predivna basna o prijateljstvu. Osim toga, u priči je lijepo objašnjeno koja je uloga svake životinje koja živi na farmi. Pas je zadužen za lajanje kada osjeti neku opasnost, pijetao je zadužen za jutarnje buđenje, a magarac se glasa njakanjem kada nekoga želi lijepo pozdraviti. Figarova uloga je bila ta da miševe na farmi drži pod kontrolom, a to je činio okretno i spretno. Nažalost, njegova mana glasnog hrkanja je ostalim životinjama smetala pa su ga odlučile zamoliti neka hrče u udaljenoj, napuštenoj staji.
Figaro je najprije bio razočaran što ga njegovi dobri prijatelji žele samo tako izbaciti sa farme, ali nakon nekog vremena, svidjelo mu se živjeti samačkim životom. Mačke ionako vole da ih se ostavi na miru dok drijemaju, stoga je i Figaro počeo uživati u samoći. Tko zna što bi s njime bilo da prijatelji nisu odlučili doći po njega. Zamolili su ga neka im se vrati na farmu jer su je zaposjeli miševi, a bez pomoći Figara ih se sigurno neće moći riješiti. Njemu je bilo jako drago što su shvatili koga su izgubili i on je rado pošao s njima.
Životinje su shvatile kako im nedostaje vjeran prijatelj i s nelagodom mu prišle ne bi li se Figaro vratio u njihov život. Vjerojatno su se uplašili silnih miševa koji su nahrlili na farmu, ali njihov im je Figaro jako nedostajao, stoga je ipak to glavni razlog zbog kojega su se odlučili pozvati ga natrag u njihov život. Čak im više ni njegovo hrkanje nije smetalo, već su ga dapače počeli tolerirati, a to je odlika svakog dobrog prijatelja. Željeli su samo da se vrati kako bi nastavili provoditi dane zajedno.
Slikovnica o mačku Figaru, osim što je zanimljiva, sadrži prekrasne ilustracije u kojima će djeca uživati te će moći naučiti kako izgledaju mačka, pas, pijetao i magarac.
Vrsta djela: basna
Tema djela: prijateljstvo i prihvaćanje tuđih mana
Mjesto radnje: farma, napuštena staja
Vrijeme radnje: neodređeno
Kratak sadržaj
Mačak po imenu Figaro se svakog popodneva nakon ručka odmarao u sjenovitom kutu staje, a pritom bi čvrsto zaspao. Jedino zbog čega je svim životinjama smetao dok je spavao je njegovo glasno hrkanje. Poznato je kako mačke vole presti, ali nije baš uobičajeno da glasno hrču.
Pas, pijetao i magarac su se odlučili obratiti Figaru kako bi mu rekli da je njegovo hrkanje zaista nepodnošljivo. Pas je objasnio kako on laje samo onda kada mora upozoriti na opasnost, pijetao je rekao kako on kukuriče isključivo kada mora cijelu farmu mora probuditi, dok je magarac rekao da on njače samo kada želi pozdraviti prijatelja.
Kada su se životinje skupile i rekle Figaro da preglasno hrče, on se začudio. Rekao im je kako on nikada ne hrče, na što mu je pijetao rekao da hrče glasno poput vlaka. Pas mu je rekao kako toliko glasno hrče da ga se čuje sve do sela, a magarac je dodao kako ga se čuje čak do rijeke. Životinjama nije bila namjera rastužiti Figara, ali su ga zamolili neka na popodnevni počinak ode negdje dalje od farme. Pas je rekao kako se nedaleko njihove farme nalazi jedna napuštena staja, u blizini velikog hrasta te bi tamo bilo idealno mjesto za Figarovo popodnevno spavanje. Mačak nije mogao doći k sebi. Nije mogao vjerovati u ono što čuje. Nije se nadao kako ga se prijatelji žele samo tako riješiti i izbaciti sa farme.
Magarac je rekao Figaru kako ga se ne žele riješiti, već ga samo mole neka se odmara negdje drugdje kako ne bi morali slušati njegovo glasno hrkanje. Ipak je farma bila i Figarov dom, baš kao i njihov pa ne bi bilo u redu da ga bilo tko izbaci. Pijetao ga je utješio i rekao mu da se može vratiti na farmu kada se odmori pa je Figaru bilo malo lakše. Shvatio je koliko im smeta hrkanje i rekao kako će spavati negdje drugdje. Samo je želio da to mjesto za spavanje bude ugodno i da ga nitko ne ometa prilikom odmora.
Dani su prolazili, a Figaro je počeo sve više uživati u napuštenoj staji. Tako je s vremenom počeo sve rjeđe dolaziti na farmu. Na kraju mu ni to više nije bilo na pameti i prestao je dolaziti kod svojih prijatelja.
Nakon jednog odmora, ugledao je pred sobom svoje prijatelje pijetla, psa i magarca. Došli su provjeriti kako mu je u napuštenoj staji, ali im je pritom bilo pomalo neugodno. Pijetao mu je rekao da se može vratiti na farmu kada god poželi i tamo se odmarati kao nekada. Magarac se složio s pijetlom i rekao kako bi im bilo drago da se opet odmara na svom starom mjestu. Više im nije bilo važno ni njegovo hrkanje jer je svaka životinja posebna. Kao što psi laju, tako Figaro hrče i to nije ništa neprirodno, zaključio je pas.
Figaru je bilo drago što su prijatelji došli provjeriti kako živi i pozvati ga natrag na farmu. Ipak, pitao ih je koji je pravi razlog tome i zašto su se predomislili oko njegovog popodnevnog odmora te shvatili kako im hrkanje više ne smeta? Pijetao je rekao kako razlog postoji, a magarac nastavio rekavši mu da im silno nedostaje. Na kraju je pas rekao kako osim toga što im nedostaje, na farmi se pojavilo toliko miševa da ih se ne može istrijebiti pa je stoga Figaro i više nego dobrodošao. Figaro je skočio magarcu na leđa i svi su zajedno krenuli natrag prema farmi.
Likovi: mačak Figaro, pas, pijetao, magarac
Analiza likova
Mačak Figaro – dobar mačak koji je imao jednu manu, a to je glasno hrkanje. Njegovi prijatelji nisu više mogli podnijeti što prilikom popodnevnog odmora tako glasno hrče pa su ga zamolili neka potraži neko drugo mjesto za odmor. Figaro je time bio razočaran, ali je pristao napustiti farmu.
Nakon nekog vremena su njegovi prijatelji shvatili da to nije bila dobra odluka jer osim što im je falio dobar prijatelj, na farmi se pojavilo mnogo miševa kojih se nisu mogli riješiti. Pozvali su Figara natrag na farmu da im pomogne jer je osim što je bio odličan prijatelj, njegova uloga bila je držati miševe pod kontrolom, kako ne bi preuzeli vlast na farmi.
Bilješka o autoru
Jean-Baptiste Baronian, pravim imenom Joseph Lous Baronian bio je belgijski pisac, francuskog govornog područja. Bio je i kritičar, esejist, pisac knjiga za djecu, fantasy romana i antologija.
Rođen je 1942. godine u Antwerpenu Belgiji, a otac mu je bio Armenac. 1944. se s obitelji preselio u Bruxelles, jer su mu roditelji vjerovali da će taj grad biti sigurniji od nacističkog bombardiranja. Ovaj grad mnogo je utjecao na Baroniana, s obzirom na njegovu kazališnu kulturu. Još kao dječak, ali i kasnije, oduševljavao se djelima Conana Doylea, Wellsa, LeBlanca, Lerouxa i Stevensona.
Kao književnik imao je mnogo pseudonima. U svojim detektivskim romanima potpisivao se kao Alexandre Lous, u ljubavnim romanima kao Jean-Marie Meline, a ostale je objavljivao kao Alexandre Bergonian.
Mnogo godina radio je u izdavaštvu, živeći na relaciji Bruxelles – Paris. Prvo izdano djelo bio mu je kratak roman “L’un l’autre”, izdan 1972. godine. Kao književnik, objavio je pedesetak knjiga, te redovito objavljivao kritike za jedan belgijski tjednik i književni časopis.
Zbog svog književnog rada, postao je članom Kraljevske akademije francuskog jezika i književnost. Također je i aktivni predsjednik udruge Georgesa Simenona, osnovane 1987. godine u Bruxellesu.
Autor: L.V.
Odgovori