Fedra

U 17. stoljeću u Francuskoj, vrhunski dramatičar, Jean Racine piše tragediju “Fedra”. Autor piše djelo u sklopu francuskog klasicizma čiji se utjecaj jasno preslikava u samom tekstu. Čitava tragedija odiše otmjenim tonom koji odražava salonsku kulturu Francuske tog doba.

Tragedija je napisana u pet činova i podijeljena je u prizore. Ključnu ulogu igraju strasti, a pretežito je riječ o ljubavnim strastima glavnih likova. No, iako su strasti glavni pokretač radnje i likova, to je učinjeno na poprilično smiren i uglađen način. Racine temu za tragediju preuzima od Euripida. U središtu radnje je lik Fedre koja predstavlja tragičnog junaka.

Prvi čin započinje razgovorom Hipolita i njegova učitelja Teramena nakon što se atenski kralj Tezej smatrao nestalim već neko vrijeme. Hipolit odluči da je vrijeme da on osobno krene u potragu za ocem, a prije toga priznaje svom učitelju kako gaji ljubav za Ariciju, princezu atenske kraljevske krvi koju njegov otac drži u ropstvu. U međuvremenu, Fedra priznaje Enoni strašnu tajnu koja je već mjesecima proganja, zaljubljena je u Hipolita. S obzirom na to da stiže vijest o Tezejevoj smrti, Fedra stavlja svoju patnju sa strane kako bi pomogla svom sinu da osigura prijestolje.

U drugom činu, Hipolit se sprema za odlazak, ali prije toga priznaje ljubav Ariciji, a Fedra svom posinku otkriva svoju strašnu tajnu i stiže nova vijest kako je kralj ipak živ. Treći čin opisuje povratak kralja Tezeja. Fedra je na rubu razuma jer se boji da će Hipolit otkriti njenu tajnu. Tijekom četvrtog čina, na Enonin prijedlog Fedra optužuje Hipolita za neprimjerene strasti i osjećaje pred Tezejem kako bi se zaštitila. Nakon toga otac proklinje sina i protjeruje ga iz grada. Hipolit pokuša objasniti ocu kako su to sve laži te kako on voli Ariciju, ali Tezej ostaje nepokolebljiv. U međuvremenu, Fedra saznaje kako Hipolitovo srce nije u potpunosti hladno i prazno te kako voli drugu što je u potpunosti izbezumi i dovede do očaja.

U petom činu odvija se rasplet tragedije. Aricija i Hipolit se spremaju za bijeg iz grada, ali Hipolit strada nakon što ih napadne neman. Fedra u potpunosti razdire grižnja savjesti te popije otrov, a prije smrti priznaje Tezeju istinu. Kralj ostaje sam, ispunjen gorčinom i tugom te prihvaća Ariciju kao svoju kćerku u spomen na svoga sina.

Vrsta djela: tragedija

Mjesto radnje: grad Trezena

Vrijeme radnje: neodređeno

Tema djela: Fedrina ljubav i sramota izlaze na vidjelo i otjeraju dvoje ljudi u smrt

Ideja djela: i najmanje pogreške ozbiljno su kažnjene

Kratak sadržaj

Prvi čin

Prvi prizor

Hipolit je zabrinut za svoga oca čije je mjesto prebivanja već šest mjeseci nepoznato. Odlučio je kako je vrijeme da on sam krene u potragu, ali Teramen, Hipolitov učitelj se ne slaže s njegovim naumom. Ako ga on sam nije mogao naći, a preplovio je mnoga mora i pretražio različita podneblja, kako će u tome uspjeti Hipolit? Uostalom kralj možda niti ne želi da ga se pronađe i sad uživa u naručju nekakve ljubavnice.

Teramen isprva posumnja kako Hipolit bježi iz ovih krajeva, koje je prije toliko volio, zbog njegove maćehe Fedre koja se u samom početku odnosila prema njemu kao prema mrskom strancu. No, i to se promijenilo, sad je mnogo blaža prema njemu stoga to nije valjan razlog za napuštanje doma. Hipolit naposljetku priznaje pravi razlog njegovog nemira. Otkriva svom učitelju kako bježi jer se zaljubio u mladu Ariciju koja rodom pripada njegovim protivnicima.

Teramen je iznenađen time što je njegov učenik kojeg poznaje otkako se rodio, potpao pod ljubavne čari djevojke. Činilo mu se to u suprotnosti s njegovim karakterom. Aricija je mrska Hipolitovu ocu i Teramen shvati kako je ta ljubav dijelom prkos kralju Tezeju. Prije nego što krene u potragu za ocem Hipolit odluči posjetiti Fedru.

Drugi prizor

Razgovor Hipolita i Teramena prekidaju vapaji Enone, Fedrine sluškinje. Dolazi do Hipolita i tuži se kako je vladarica klonula duhom. Vidno vene i nešto je strašno muči, ali Enoni nije poznato što Fedru toliko mori.

U daljini hodnika začuju se koraci. Kad shvati da je to Fedra, Hipolit se odluči skloniti kako je ne bi dodatno uznemiravao jer joj je njegova pojava mrska.

Treći prizor

Fedra uspijeva doći do Enone, ali gotovo da nema snage dalje. Tuži se kako je dnevna svjetlost zasljepljuje, a sav taj nakit i ukrasi joj se čine tako teškima. Enoni nije jasno što se događa, ali svjesna je kako nešto ozbiljno tišti njenu kraljicu.

Fedra plače nad svojom sudbinom, boli i izgubljenim razborom, dok joj Enona, sva u brizi, objašnjava kako se može stidjeti isključivo zbog svoje opetovane šutnje. Kako će joj itko pomoći ako nije spremna podijeliti svoju bol s drugima? Također naglašava kako je izrazito sebično od nje što je samo tako odustala od života i ide prema smrti. Ne misli pri tome na svog muža i druge ljude u njenom životu koji je vole i žele joj sreću i zdravlje.

Fedra daje naslutiti sluškinji da šuti kako bi sakrila stravičan čin, a odbija hranu i želi smrt da ta strahota nikada ne bi izašla na vidjelo. Enona moli na koljenima Fedru neka je razriješi muka i napokon joj prizna tu strašnu tajnu, jer koliko god loša bila, ona će joj ostati vjerna kao što je i bila sve ovo vrijeme.

Naposljetku, Fedra skupi hrabrosti i prizna Enoni što je toliko muči. Prethodno proklinjući čitav vlastiti rod, izjavi kako je ljubav mori i to ljubav prema sinu svoga muža. Pokušala se boriti protiv svojih osjećaja, molila je za milost u hramu, slala milodare božicama, čak je i žrtve prinosila no ništa od toga nije urodilo plodom. Sve o čemu misli je i dalje Hipolit. U jednom trenutku je odlučila kako je vrijeme da se povuče i njega protjera kako bi uvjerila njega, ali i sebe možda u to da ga čitavim svojim bićem mrzi.

To joj je smirilo strasti na neko vrijeme, čak je i mogla podnijeti taj strašan osjećaj krivnje, ali Hipolit se vratio i izvukao sve potisnute osjećaje na površinu. Sada više nema povratka za Fedru, odustala je od ljubavi, a život jedva da može podnijeti.

Četvrti prizor

Panopa prekida razgovor Enone i Fedre lošim vijestima. Naime, stigla je obavijest kako je kralj preminuo. Upravo je Hipolit otkrio tu tužnu vijest od moreplovca u pristaništu. Atenom je zavladao kaos, treba se postaviti novi vladar, ali oko toga tko bi trebao doći na tu poziciju nije postignut konsenzus.

Peti prizor

Enona poruči kraljici kako je i ona sama na rubu snage, spremna ja za svojom gospodaricom u grob poći, no situacija se sada promijenila i zahtijeva Fedrinu intervenciju. Tezej joj je podario sina koji sada ima pravo na prijestolje. U slučaju da Fedra umre, šanse za njenog sina se smanjuju i izgledno je da će postati rob, no ako ona poživi bit će vladar. U tom slučaju trebat će svoju majku i njenu potporu. Uostalom, Tezej je mrtav, što znači da će se Fedrina krivnja napokon ublažiti, njena strast i ljubav prema Hipolitu nije više toliko opasna. Također joj savjetuje neka popusti malo i pokaže blagosti prema Hipolitu jer, iako zakonski njen sin ima pravo na vlast, Hipolit vrlo lako može skupiti podršku naroda i povesti pobunu. Vrijeme je da se udruže i tako zaštite od trećeg pretendenta na vlast, Aricije.

Fedra shvaća da Enona zbori mudro i trezveno, te odluči pokušati ostati na životu radi svog sina.

Drugi čin

Prvi prizor

Tezejeva smrt mnogo toga mijenja, posebno za Ariciju, princezu atenske kraljevske krvi, čiju je braću Tezej pogubio. Od sada više ne mora živjeti u ropstvu. Izmena, njena prijateljica prenijela joj je tu dobru vijest. Doduše nikome nije jasno kako je kralj točno poginuo, ali činjenica je da je mrtav.

U Trezeni, Hipolita već novim kraljem prozivaju dok se Fedra sa svojim dvoranima savjetuje oko sudbine njenog sina. Sada Hipolit ima svu moć u rukama, što znači da je na njemu da izbavi Ariciju iz ropstva, no ona sumnja u takav ishod stvari. Sve što joj je dosad pokazao je prezir u onim trenutcima kada bi je sreo, ali se vrhunski potrudio da takvi susreti budu rijetki.

Izmena pokušava uvjeriti svoju prijateljicu kako se iza tog hladnog i gordog lica Hipolita krije toplina i ljubav prema Ariciji. Te riječi ugriju Aricijino srce, jer ona gaji ljubav prema njemu otkako ga je ugledala, no ne može povjerovati da bi on ikada te osjećaje uzvratio.

Drugi prizor

Razgovor Izmene i Aricije prekida upravo Hipolitov dolazak. Došao je obavijestiti Ariciju o svom odlasku. Prije nego što ode, ipak bi je želio razriješiti služničke sudbine. Sada, kad je njegov otac mrtav jedna stvar ga tješi, a to je činjenica da je sada može osloboditi i poništiti zakon koji ju je proglasio robom.

Hipolit nastavi kako Atena traži novog vladara. On bi, kao sin Tezejev, mogao zauzeti to mjesto, no ipak je po majci tuđinac u Ateni. No, unatoč tome i dalje ima prednost pred svojim bratom. Ipak, Hipolit naglasi kako on sam ne želi zauzeti prijestolje već ga prepušta Ariciji, odnosno vraća joj prijestolje njenih predaka.
Trezena tako pripada Hipolitu, Fedrinom sinu dopast će Kreta, no Atena je Aricijina.

Aricija je šokirana Hipolitovom dobrotom, njoj je ustupio mjesto vladara na svoju štetu i to unatoč tome što je mrzi. Hipolit niječe ikakvu mržnju prema Ariciji. Naposljetku prekida svoju šutnju i prepušta se svojim osjećajima i strastima. Priznaje Ariciji kako je bio ohol i tašt, kako se rugao ljubavi i svakome tko je pod njene čari potpao, ali sada je on taj čije je srce ispunjeno ljubavlju. Posljednjih šest mjeseci pokušava pobjeći pred svojim osjećajima za Ariciju, ali kad nije kraj nje traži je i žudi za njom.

Treći prizor

Teramen prekida Hipolitov govor i donosi mu vijest kako ga kraljica traži. Upravo je na putu, želi razgovarati s Hipolitom prije nego što napusti grad. Hipolit je zbunjen što ga Fedra, koja je pokazivala samo mržnju i prijezir prema njemu, sad traži, no Aricija ga savjetuje da bi ipak trebao iskazati suosjećanje udovici. Aricija se povlači i pozdravlja s Hipolitom.

Četvrti prizor

Hipolit šalje Teramena neka sredi sve za put i vrati se što brže može kako bi prekinuo ovaj neizbježan, ali neugodan susret s Fedrom.

Peti prizor

Fedra ugleda Hipolita u daljini i Enoni izražava sumnje u svoju snagu, no Enona je podsjeća kako je ona sada jedina nada svome sinu. Fedra izlazi i pozdravlja Hipolita. Moli ga neka ne zaboravi njenog sina koji je upravo izgubio oca, a ni majku neće dugo imati kraj sebe. Fedra je svjesna da nju mrzi, ali ne želi da te osjećaje prenese i na njenoga sina, pa priznaje Hipolitu kako je namjerno u njemu izazivala osjećaje mržnje.

Hipolit je svjestan toga da majčina ljubav nema premca i kako je svaka majka spremna na sve kako bi zaštitila svoje dijete od prijetnje, a u ovom slučaju to je bio on. No, Fedra priznaje kako u njoj stvaraju nemir osjećaji druge vrste. Hipolit posumnja o čemu Fedra govori te se spremi na odlazak no ona ga zaustavi i direktno mu prizna svoju ljubav. Pri tome naglašava kako ta ljubav nije isključivo strast već je isprepletena osjećajima grizodušja i gnušanja. Kako bi se borila sa svojim osjećajima učinila je sve da je on zamrzi i ode kako bi se lakše oduprla ljubavi prema njemu. No, čak ni to nije uspjelo dokinuti tu strast.

Fedra sve ovo priznaje Hipolitu iz očaja, moli ga da svoju mržnju ne prenese na njenoga sina, ali svakako je može usmjeriti na nju, te ga moli neka joj okonča život ili neka joj da mač pa da to sama učini. Enona zaustavlja Fedru jer netko dolazi.

Šesti prizor

Bio je to Teramen. Zatekao je nijemog i šokiranog Hipolita kako stoji bez mača. Hipolit požuruje svog učitelja neka krenu na put i odbija ispričati što ga je toliko prenerazilo, odlučivši da će tu istinu ponijeti sa sobom u grob.

Teramen objašnjava kako je brod spreman, no kruži vijest kako iz Atene stiže poslanik kako bi Fedri predao vlast. Naime, pojavila se glasina kako je Tezej na životu i nalazi se u Epiru. Iako postoji velika mogućnost da je riječ o glasinama, Hipolit odgodi putovanje kako bi provjerio njihovu valjanost.

Treći čin 

Prvi prizor

Fedra očajava jer je priznala tu sramotnu istinu Hipolitu koji je odmah bio spreman pobjeći. Ni trepnuo nije kad je istrgnula mač iz njegove ruke i usmjerila ga prema svojim prsima. Nije je pokušao zaustaviti i Fedra ne može prijeći preko tog srama. Enona joj poručuje kako treba pustiti taj jad koji nosi sa sobom i spokoj pronaći u vladanju i moći. Neka pusti Hipolita koji bježi i neka preuzme vlast u Ateni.

Fedra ne može niti zamisliti sebe kao vladaricu Atene, kad ni nad svojim vlastitim umom i osjećajima nije sposobna preuzeti kontrolu. Naime, Fedra nakon priznanja svoje ljubavi Hipolitu, pušta sva ograničenja koja si je nametnula do sada. Nakon što je odbacila sram i priznala mu ljubav klečeći pred njim odluči pokušati navesti Hipolita da je zavoli. Sigurna je kako ga je njegov odgoj naveo da mu srce zahladi, a ako mu je ljubav strana to znači da ona nema suparnice.

Odluči da će ga privući njegovom žudnjom za vladavinom, tko zna, možda u jednom trenutku i postane ocem njenom sinu. Šalje Enonu neka ga uvjeri kako god umije da je posjeti.

Drugi prizor

Fedra kleči i moli Veneru, koja je prema njoj bila toliko puta okrutna, neka je sada posluša i privoli Hipolita koji se toliko rugao njenom žaru, neka osjeti čari ljubavi.

Treći prizor

Enona se vraća i moli Fedru neka napusti ljubav i osjećaje, njen muž je živ i u gradu, vrijeme je da se vrati u prijašnje stanje. Fedri je samo žao što nije umrla jutros, u miru, oslobođena grižnje savjesti. Sad će umrijeti obeščašćena jer kako će pogledati Tezeja u oči. Čak i ako Hipolit ne kaže svom ocu istinu, ona je sigurna da neće moći živjeti s takvom tajnom.

Nije joj teško umrijeti, no žao joj je samo što će njeni potomci o njoj tako strašnu stvar znati i prenositi. Enona joj sva u očaju predlaže neka ona preduhitri Hipolita i ona njega optuži pred kraljem. Obje su svjesne koliko je podla njihova namjera, no Enona naglašava kako će Tezej samo prognati svog sina i neće morati poteći nevina krv. Fedra se, sva izmorena i bespomoćna, prepušta Enoni i njenom planu.

Četvrti prizor

Tezej radosno pozdravlja svoju ženu, no Fedra ga odmah zaustavlja riječima kako je obeščašćena i kako će biti primorana povući se u osamu.

Peti prizor

Tezej pokušava shvatiti Fedrino ponašanje, no Hipolit to odbija komentirati i moli ga samo da mu dopusti da napusti mjesto u kojemu Fedra boravi kako je više nikada ne bi morao sresti. Hipolit objasni ocu kako je stiglo vrijeme za njega da se iskaže u boju kako bi stekao slavu i bio poznat po junaštvu baš kao i njegov otac. Tezej je zbunjen jer svi njegovi pokušavaju pobjeći od njega. Objašnjava kako je završio u ropstvu dok je pokušavao prijatelju pomoći i Epirskomu tiraninu oteti ženu. Uspio je pobjeći iz zatvora i sada nakon što se vratio kući njegovi bližnji okreću mu leđa i napuštaju ga. Odluči da je vrijeme da pronađu Fedru pa neka prizna tko ga je uvrijedio i nanio mu štetu.

Šesti prizor

Hipolit predosjeća kako se sprema nešto loše. Što ako Fedra prizna Tezeju svoje strasti. Uostalom i sam Hipolit gaji ljubav prema ženi koju njegov otac prezire. Što god poduzeo osjeća se krivim, no spreman je prihvatiti posljedice. Čak i ako ga otac mrzi, ne može slomiti njegovu ljubav.

Četvrti čin

Prvi prizor

Enona izvršava svoj naum i prenosi kralju Tezeju razlog Fedrine muke i očaja. Tezej je bijesan jer je njegov vlastiti sin razvio osjećaje i strasti prema njegovoj ženi. Zar mu tako vraća svu dobrotu i brigu koju mu je pružio? Kralj se prisjeća neobičnog ponašanja Hipolita tijekom njihovog prvog susreta. Bio je nervozan i vidio mu se strah u očima, sve to dodatno potvrdi Enonine riječi i optužbe kod Tezeja.

Enona objasni kako je sav onaj bijes i mržnja koju je Fedra iskazivala prema Hipolitu, bila upravo plod te njegove strasti i nasrtaja koji su Fedru naposljetku odveli u očaj jer nije mogla podnijeti to što sin čini svom ocu.

Drugi prizor

Pred Tezeja stiže Hipolit te upita oca što je toliko snuždilo njegovo lice. Tezej izbacuje sav svoj bijes na sina i optužuje ga za rodoskvrnuće. Kao posljednji dokaz navodi Hipolitov mač kojim je pokušao umoriti i zauvijek ušutkati Fedru, i koji se sad nalazi kod nje. Tezej proklinje i protjeruje sina kako ga više nikad ne bi morao gledati.

Hipolit se pokuša obraniti od očevih optužbi pozivajući se na svoje vrline koje su svima poznate. Naposljetku priznaje i kome njegove srce zapravo pripada, Ariciji. No, Tezej nije uvjeren i siguran je kako Hipolit izmišlja novu laž samo kako bi se ublažile strahote prave istine.

Treći prizor

Tezej stoji sam i proklinje svoju sudbinu u kojoj ga vlastiti sin izdaje. Volio ga je, a on mu je prouzročio takvu bol i sramotu.

Četvrti prizor

Fedra isprva pokuša ublažiti bijes svog muža i moli ga da se smiluje svom sinu jer ipak je on njegova vlastita krv. Tezej je sluša u nevjerici i govori joj kako je Hipolit imao samo psovke i pogrdne riječi za Fedru. Čak se usudio lagati da voli drugu, Ariciju. Fedra na tu vijest ostaje zatečena, a Tezej se žuri pred oltar kako bi osigurao Neptunovu kaznu za Hipolita.

Peti prizor

Fedra ostaje sama, šokirana spoznajom kako Hipolitovo srce ipak nije hladno i zatvoreno za sve žene. Mjesto u njegovom srcu zauzela je druga. Kad je stigla do Tezeja, ponukana grižnjom savjesti, bila je spremna sve priznati samo kako bi spasila Hipolita no sad su se stvari promijenile. Hipolit nije odbacio sve žene već samo Fedru i ona je jedina koju prezire.

Šesti prizor

Fedra ludi od ljubomore. Ne može podnijeti spoznaju da je druga žena uspjela zavesti tvrdokornog i ponosnog Hipolita. Da je znala za njihovu ljubav možda se ne bi toliko zavaravala i posljedično tome toliko patila i skrivala se u bijedi neostvarene ljubavi.

Činjenica da njih dvoje mogu svoju ljubav njegovati u slobodi, bez krivnje i u časti, joj se čini nepodnošljivom te govori Enoni kako mora navesti Tezeja da nekako kazni Ariciju. Nakon nekoliko trenutaka čistog bijesa prisjeća se svoje savjesti i u nevjerici promatra kako je nisko pala. Enona je pokuša utješiti i objasniti joj kako je ljubav sklona svim smrtnicima, te ona često ljude zavodi na očajničke poteze te se ne bi trebala toliko kažnjavati.

U tom trenutku Fedra prekida sav odnos s Enonom, nju krivi što je uopće priznala Hipolitu svoje strasti te je optužuje za spletkarstvo i lažne savjete.

Peti čin

Prvi prizor

Aricija moli Hipolita da još jednom pokuša objasniti svom ocu pravu istinu kako bi maknuo kletvu s njega, no Hipolit je uvjeren kako se tu više ništa ne može učiniti. Spreman je trpjeti nepravdu i očev gnjev u tišini, a siguran je da će Fedru sustići primjerena kazna. Moli Ariciju neka pođe s njim u bijeg kako bi se oslobodila svog sužanjstva jer ih u blizini pomoć saveznika čeka.

Aricija je spremna pobjeći s Hipolitom no ne bi htjela da to ispadne nečist čin, jer iako imaju ljubav jedno za drugo ipak nisu u braku. Hipolit joj predloži da svoju ljubav ovjekovječe u hramu koji se nalazi na izlazu iz grada u kojemu se nijedna prisega nije mogla neistinito izreći pa da nakon toga mogu uživati u braku i sreći. Stiže Tezej zbog čega Hipolit bježi, a Aricija ostane kako bi sakrila njihov plan.

Drugi prizor

Tezej se nada kako će pronaći istinu dok Aricija izdaje upute Izmeni neka pripremi sve za bijeg.

Treći prizor

Tezej optužuje sina za laži i obmane te savjetuje Ariciju da napokon otvori oči i vidi Hipolita onakvog kakav je zapravo, himben i pokvaren. Aricijina ljubav je snažna i pokušava uvjeriti kralja kako je u krivu te ga moli da povuče kletve dok još ima vremena. Ipak, Aricija poštuje Hipolitovu odluku te odbije išta više reći Tezeju.

Četvrti prizor

Aricijine riječi ipak nisu uzaludne te se u Tezeju probudi određena slutnja. Posumnjao je da su se njih dvoje urotili protiv njega kako bi ga zbunili no ipak odluči sve još jednom provjeriti s Enonom kako bi bio siguran da raspolaže točnim informacijama.

Peti prizor

Panopa obavještava kralja kako se Enona bacila u more, a sama kraljica je na rubu ludila. Hoda bezglavo hodnicima, započela je pa razderala tri pisma. Djecu ljubi i grli pa ih zatim bijesno gura od sebe. Izgleda kao da je na samrti te joj je hitno potrebna pomoć. Tezej žuri k Fedri i poziva Hipolita kako bi se stvar napokon raščistila. Kraljeve sumnje se šire te opoziva kletvu koju je iznio Neptunu.

Šesti prizor

Teramen pronalazi kralja kako bi mu prenio strašne vijesti. Naime, dok su bježali iz grada ispred njih se stvori strašna neman, dijelom bik dijelom zmaj. Hipolit se uspije snaći i pogoditi je strijelom no plamen zvijeri ipak dotakne konje i uznemiri ih toliko da se oni izbezume i počnu bezglavo trčati pritom vukući svog gospodara Hipolita po stazi. Pokušali su ih zaustaviti, ali za Hipolita je bilo kasno.

Kako su dogovorili zajednički bijeg, uskoro stiže i Aricija u potrazi za Hipolitom. Isprva nije prepoznala njegovo krvavo lice, ali kad shvati kakva mu je sudbina padne na koljena kraj njega i tako ostane.

Sedmi prizor

Tezej ne može podnijeti tugu i sram koje osjeća jer je samo tako optužio svog sina za te strašne zločine. Proklinje nebesa i svoju slavu te priželjkuje svoju smrt jer ne može podnijeti krivnju koju osjeća.

Ubrzo stiže i Fedra te napokon priznaje svoju krivicu te nakon toga umire od otrova koji si je ubrizgala. Tezej ostaje sam. Grli tijelo svog mrtvog sina te se moli neka nađe mir u Hadu, a kako bi se bar djelomično iskupio, obećava da će Hipolitovu dragu prihvatiti kao svoju kćerku.

Analiza likova

Fedra – tragična junakinja. Fedra je u središtu radnje te je njen lik postavljen kao pokretač zapleta. U isto vrijeme njena situacija kod čitatelja izaziva sućut, ali i osudu. Atenski kralj Tezej Fedru otme i uzima za svoju ženu te u međuvremenu imaju sina. No, Fedrini problemi počinju kada ugleda Hipolita, Tezejeva prvog sina. Strasna ljubav prema Hipolitu igra ključnu ulogu u Fedrinom životu. Naime, osjećaji su je toliko obuzeli da naposljetku gubi volju za životom.

U očajnom pokušaju da umanji grižnju savjesti jer je razvila osjećaje za Tezejeva sina, Fedra Hipolita protjera iz grada te prema njemu pokazuje samo mržnju i prezir. Sve dok te emocije drži za sebe uspijeva držati situaciju pod kontrolom, no onog trenutka kad ta istina izlazi na vidjelo Fedra gubi kontrolu nad sobom, svojim emocijama i postupcima. U tim trenutcima utjehu i vodstvo traži i dobiva od Enone, svoje sluškinje. Razbuktale emocije dovode Fedru do ruba te polako gubi mogućnost za normalno funkcioniranje.

U jednom očajnom trenutku priznaje svoje osjećaje Hipolitu nakon čega je on hladno odbije i taj trenutak služi kao katalizator za daljnje događaje. U potpuni očaj i ljubomoru odvodi je spoznaja da Hipolit ljubi drugu. Nakon toga gubi se osjećaj krivnje, Fedra tu spoznaju doživljava kao krajnju izdaju te je u jednom trenutku čak spremna i za osvetu. Naposljetku ipak prevlada njena savjest, od sebe odbacuje Enonu koju ujedno i krivi za takav razvoj događaja. Shrvana razvojem situacije, razorenim brakom, obitelji, uništenim odnosom oca i sina, ubrizgava si otrov, a prije smrti Tezeju priznaje istinu.

Hipolit – Tezejev sin. Radnja započinje razgovorom Tezeja s njegovim učiteljem Teramenom. U Tezeju se javlja sumnja u očevu sudbinu. Naime, Tezeja nema već nekoliko mjeseci i izgubljen mu je svaki trag. Spreman je krenuti u potragu za ocem u trenutku kada do njega stiže vijest kako je Tezej mrtav. Sada je spreman za odlazak, no prije toga odluči posjetiti Ariciju, osloboditi je ropstva koje joj je nametnuo njegov otac. Kad se nađe pred Aricijom, podlegne svojim osjećajima te joj izjavi ljubav.

Aricija je osupnuta njegovim dobročinstvom nakon što je oslobodi te je sumnjičava oko njegovih osjećaja, ali prvenstveno zbog toga što ona uzvraća tu ljubav. Hipolit je opisan osoba koja ima puno vrlina, ali jednako tako kao ponosan i hladan mladić koji se podsmjehivao ljubavi i njenim čarima. No, kako je odrastao, junačke bitke i dokazivanje hrabrosti postaju mu sve manje značajni.

Nakon što sretne Ariciju, njegov ponos i hladnoća bivaju zamijenjeni strastima i ljubavi. Nakon što mu Fedra prizna svoje osjećaje, Hipolit ostaje zgranut i šokiran, ali ipak čuva njenu tajnu pred Tezejem nakon što se kralj vrati na dvor. Čak i nakon što ga Fedra optuži za zločin, odbija potencirati njihovu obiteljsku tragediju. Očeve optužbe ga pogode, ali nakon što uvidi da oca ne može razuvjeriti spreman je na bijeg s Aricijom. Ono što ga održava snažnim i spreman na napuštanje svog doma i oca upravo je ljubav prema Ariciji. Na kraju završava tragično, nakon što ih tijekom bijega napadne neman.

Tezej – sin Egeja, atenskoga kralja. Tezej je imao buran i pustolovan život. Na samom početku tragedije o Tezeju doznajemo isključivo preko ispovijesti drugih likova. Uglavnom je okarakteriziran preko odnosa s drugim likovima tragedije. S Fedrom ima relativno stabilan brak i sina, iako ju je oženio tako što ju je prvo oteo. Ipak, žena, obitelj nisu nešto što će Tezeja zadržati i maknuti od pustolovina.

Tako odlazi sa svojim prijateljem kako bi mu pomogao oteti ženu od Epirskoga tiranina no spletom okolnosti završi u ropstvu. Nakon što se uspije osloboditi i pobjeći iz zarobljeništva vraća se na dvor. No, tamo je situacija daleko od idile koju je on očekivao. Fedra ga vrlo kratko upozorava kako je obeščašćena te se povlači u osamu, a Hipolit najavljuje odlazak. Zbunjen takvom situacijom pokušava shvatiti što se događa. Odmah povjeruje u optužbe protiv svog sina, ali nakon razgovora s Aricijom ipak odluči podrobnije provjeriti u istinitost Enoninog iskaza. No, tad je već kasno. Enona se bacila u more, Hipolit je stradao, a Fedra je ubrizgala otrov u vene. Tezej na kraju ostaje sam, moren osjećajem krivnje te prihvaća Ariciju kao svoju kćerku kako bi se pokušao nekako iskupiti za svoju lakomislenost i nepovjerenje u svog sina.

Aricija – sporedan lik u tragediji iako ima značajnu ulogu na nekoliko mjesta i to u odnosu s drugim likovima. Kad je riječ o Hipolitu, ljubav prema njoj ga mijenja iz mladića željnog pustolovina i bitke u osobu koja je hrabra, sposobna za samorefleksiju i iskrena. Aricija je prikazana kao nježna i dobroćudna djevojka. Unatoč tome što ju je Tezej bacio u zatočeništvo i pobio joj braću ne prikazuje se nikakav značajan osjećaj mržnje koji ona gaji prema kralju. Jednako tako je i hrabra jer je spremna napustiti sve i pobjeći s Hipolitom u ime njihove ljubavi, i u tom slučaju ponovno na vidjelo izlazi njena nevinost kada traži od Hipolita da prije puta ovjekovječe njihovu ljubav brakom kako bi sve bilo u skladu s tradicijom i pravilima.

U odnosu s Tezejem funkcionira kao katalizator koji pokreće sumnju u kralju, no ispostavlja se da je to ipak prekasno. Kao i ostali likovi tragedije završava tragično, svjedoči brutalnoj i krvavoj smrti Hipolita te ostaje sama s Tezejem koji je sada, promijenjen tragičnim događajima, uzima za svoju kćerku kako bi sačuvao uspomenu na sina.

Bilješka o autoru

Jean Racine rođen je 22. listopada 1639. godine u Francuskoj u obitelji državnih službenika. Bio je francuski dramatičar, a pisao je većinom tragedije, a potkraj života napisao je i jednu komediju. Njegovi suvremenici  bili su Molière i Corneille.

Rodio se u La Ferté-Milon, a dvije godine nakon rođenja sestre Marie, umiru mu majka i otac. Brigu oko odgoja i školovanja preuzimaju očevi roditelji, a brigu za sestru su preuzeli majčini roditelji.

Nakon djedove smrti Jean odlazi s bakom u opatiju Port Royal des Champs gdje se Jean školovao. Tamo je stekao klasičnu naobrazbu zahvaljujući kojoj se mogao služiti latinskim i grčkim tekstovima.

Njegove prve dvije tragedije, Thébaide i Alexandre, imale su klasične teme, ali su već bile kontroverzne. Bio je optužen da zagađuje umove svoje publike. Nastavio je s tragedijom Andromaha u kojoj piše o Andromahi, Hektorovoj udovici, i njenoj sudbini nakon Trojanskog rata.

Dotada je stekao mnoge neprijatelje, uključujući Pierrea Corneillea i njegovog brata Thomasa. Dramatičari su se često natjecali pišući različite verzije iste teme: Michel le Clerc je napisao Iphigénieiste iste godine kad i Racine; Jacques Pradon je napisao Fedru kad i Racine. Uspjeh djela od Pradona je uzrokovao prekid Racineovog dramskog rada. Fedru je napisao 1677. godine.

Jean se smatra najslavnijim predstavnikom francuske klasicističke tragedije. Umro je 21. travnja, 1699. godine, u Parizu, gdje je i pokopan.

Autor: A.M.