Fantasy je književni žanr koji se razvio iz žanra fantastike, iako mnogo više sličnosti ima s mitologijom i bajkama. Ipak, od ova dva žanra se po mnogočemu i razlikuje. U fantasyju su radnja, likovi i priča natprirodni i magični i ta magija je dio svijeta u kojem je priča smještena. Ali, za razliku od bajke, fantasy ima mnogo kompliciraniju radnju i likove, nema ustaljenu shemu po kojoj se priča razvija, niti plastične, posve prozirne likove. Ni pouka u fantasy priči ne mora uvijek biti pozitivna, a radnja je rijetko primjerena djeci.
S druge strane, fantasy poput bajke ili mita, sadrži fantastične likove, među koje spadaju fantastična bića, poput čarobnjaka, bogova, vilenjaka, patuljaka i slično i fantastične životinje poput zmajeva, jednoroga, pegaza, fauna i slično. Radnja romana iz ovoga žanra rijetko je kada smještena na Zemlji, a ako i jest, onda je to u nekakvim dalekim prošlim, gotovo mitskim vremenima ili u jako dalekoj budućnosti u kojoj se tehnologija razvila do stupnja da je postala “magija”.
Ali u pravilu, u fantasy pričama temelj nadrealnosti nije tehnologija, kao u znanstvenoj fantastici, već magija. Ona je glavni motiv ovog žanra i iz njega se razvija i radnja i likovi. Fantasy priče često su smještene u (pseudo)povijesnim vremenima, pa je okolina tehnološki nerazvijena, a likovi, poput povijesnih ili mitoloških likova, često nose ulogu tipičnih junaka ili, s druge strane, antagonista.
Prva prava djela fantasy žanra nastala su u 19. stoljeću. Začetnikom se smatra pisac George MacDonald koji je i postavio temelje žanra te William Morris, koji je prvi smjestio radnju svog djela u posve novi, izmišljeni svijet, što je kasnije postalo gotovo pa pravilo fantasyja.
Fantasy kao žanr doživio je veliki uspjeh i razvoj u 20. stoljeću. Veliku zaslugu u tome imao je i J.R.R. Tolkien sa svojom trilogijom “Gospodar prstenova”, objavljenom 1954. godine. Nakon njega došao je cijeli niz pisaca sa svojim svjetski poznatim književnim djelima, koja su fantasy podijelila u mnoge druge podžanrove.
Najpoznatiji podžanrovi fantasyja su : pseudopovijesna djela, u kojima se isprepliće stvarna povijest s nekim fantastičnim motivima. Najpoznatiji autor ovakvih romana je G.G. Kay; romani o maču i magiji, također smješteni u daleku povijest, ali posve izmišljenu. Ogledni primjer ovog žanra je “Conan” Roberta E. Howarda.; humoristični fantasy, u kojem se povijest izmiješana s magijom prikazuje kroz parodiju, kao u djelima Terryja Pratchetta; čisti fantasy čine djela u kojima se vodi epska bitka između dobra i zla u imaginarnom svijetu, kao što je to u Tolkienovim “Gospodarima prstenova”; mračni fantasy, u kojem priča uz elemente fantasyja ima i elemente horora, kao u nekim romanima Stephena Kinga; i fantasy za mlade, žanr koji je postao jako popularan u zadnjih desetak godina. Namijenjen je čitateljima od 14 do 20 godina i pisan je nešto jednostavnijim stilom, ali sa svim elemente ovog žanra.
Danas je jedan od najpoznatijih pisaca fantasy romana G.R.R. Martin, sa svojim serijalom knjiga “Pjesme leda i vatre”.
Odgovori