Esej je kraći oblik prozne vrste u kojoj dominiraju autorova zapažanja i njegov osobni doživljaj djela. Kroz različitu tematiku autor prikazuje temu o kojoj piše, svoja razmišljanja, kritiku i zaključak. Teme eseja mogu biti različite, iz društvenog života ili teme iz znanosti, a često ih autor oblikuje i na umjetnički način.
Riječ esej dolazi od francuske riječi essai što u prijevodu znači ogled.
Autor eseja zove esejist i on u svom djelu nastoji uz što vjerodostojnije iskaze prikazati nerijetko i impresiju i osjećaje. On mora biti i dobar stilist jer forma eseja mora biti čitka i zanimljiva kako bi se na najbolji način prikazao ozbiljan problem ili neka kritika. Esej ne mora biti napisan poput znanstvenog djela i ne mora sadržavati sve dijelove problema već samo jedan dio koji je bitan za iskaz. No, iako u eseju prednjači autorovo mišljenje, izlaganje i zaključak, moraju biti i vrijednosti iz znanosti, književnosti ili filozofije. Tema mora biti misaono razrađena.
Esej je najčešće posvećen književnosti pa se u njemu obrađuju i teme srodne književnosti i znanosti koja se njome bavi.
Esejističku prozu prvi je koristio Michel de Montaigne u djelu “Eseji” u kojemu je obradio razne teme prema esejističkom pristupu.
Među najznačajnije autore eseja u našoj književnosti ubrajaju se: Miroslav Krleža, Antun Gustav Matoš, Vlatko Pavletić i mnogi drugi.
Odgovori