Ero s onoga svijeta dio je zbirke “Šaljive narodne priče” koje su nastale kao zapisi nekadašnjih usmenih predaja. Tehnički, one su stvarane naraštajima i to zato što su stalno nanovo prepričavane, prenošene usmenom predajom, s koljena na koljeno, a pritom su, naravno, mijenjane, prilagođavane, ponekad malo nadopunjavane, a ponekad bi izgubile nešto sadržaja. Mnogi skupljači narodnog blaga slušali su, skupljali i bilježili usmene predaje, pa tek u svojoj pisanoj formi narodna priča postaje koliko-toliko stalna. Ipak, stalnom se prepiskom i ona mijenja.
“Šaljive narodne priče” su, primjerice, obrađene kako bi bile razumljivije i zanimljivije djeci. U svom izvorom obliku, većina ovih priča pričana je na dijalektima i to ponekad onim posve rijetkim, iz raznih dijelova Hrvatske i okolice. Tako zapisane priče djeca ne bi mogla razumjeti, pa time ne bi imala želje, volje, ni mogućnosti čitati ih. Upravo zato su one prilagođene čitateljima iz svih krajeva Hrvatske. Prilagođene su prijevodom i nekim stilskim izmjenama, pa se sada mogu čitati bez napora. Tako se u njima može neometano uživati.
Priče u zbirkama odabrane su po kriteriju duhovitosti i originalnosti. Svaka je morala bit zanimljiva, zabavna i naravno – dovoljno poučna. Osim toga, priče su morale dolaziti iz svih krajeva Hrvatske, ali i dijelova svijeta gdje žive Hrvati i gdje njihova kultura, pa tako i usmena predaja, još uvijek nije izumrla. Zbirka namjerno ove primjerke usmenih predaja naziva pričama, a ne pripovijetkama ili pripovijestima, jer se ovaj prvi naziv najčešće poistovjećuje s novelama, a ovaj drugi s povijesnim djelima.
Izraz priča u sebi je još uvijek zadržala onu magiju koju vuče iz dječjih književnosti. Poistovjećujemo ga s čarobnim motivima koje pronalazimo u bajkama ili fantastičnim pričama, ali i s dovitljivosti dosjetke te duhovitosti anegdote. Pronalazimo u njoj elemente crtice, zbog njene kratkoće, a nerijetko i basne, zbog personificiranih životinja i njihovih uloga u prenošenju pouke djela. Zato je baš prigodno ovo djelo nazvati pričom, bez obzira na njegovu duljinu, formu, glavne motive ili prirodu pouke.
Cijelu priču “Ero s onoga svijeta” pročitajte ovdje >>
Kratak sadržaj
“Ero s onoga svijeta” poznata je priča o snalažljivom kmetu Eri, koji svojom dovitljivošću i hrabrosti uspijeva prevariti dvoje Turčina i pritom dobro zaraditi, a zatim izbjeći kaznu i ostati živ.
Priča je šaljiva i uzbudljiva. Najprije sa zanimanjem pratimo način na koji Ero uspije prevariti lakovjerne poljoprivrednike, a onda s uzbuđenjem čekamo ishod takve varke, da li će Ero uspjeti izvući se iz moguće pogibeljne situacije?
Priča je i poučna, jer nam govori da nikada ne smijemo biti lakovjerni, ali i da se svojom domišljatošću možemo izvući iz svakojakih teških situacija.
Mjesto radnje je njiva i kasnije mlin, a radnja se događa u vrijeme Turaka.
Priča počinje kada Ero susreće Turčina i Turkinju dok kopaju kukuruze. Kada je Turčin otišao napojiti konja, Ero pristupi Turkinji. Ona vidi ga pita tko je i odakle je, a on joj odgovori da se zove Ero i da dolazi “s onoga svijeta”, misleći pritom na svijet mrtvih.
Kada je to čula, Turkinja ga upita da li je tamo sreo njenog Muju, koji je baš nedavno umro. Ero odgovori da jest i da mu je to najbolji prijatelj. Kada ga je Turkinja pitala kako je njenom Muji gore i da li je dobro, Ero odgovori da je dobro, ali da nema duhana za pušiti niti novca da ga kupi. Na to Turkinja požuri i da Eru vreću s novcem, moleći ga da je odnese njenom Muji, da ima za duhan, Ero pristane, uzme novac i ode.
Kada se Turčin vratio s pojilišta, žena mu ispriča što se dogodilo, a Turčin odmah shvati da su prevareni. Pojuri konjem prema Eru, a Ero pobježe i sakrije se u mlin. U mlinu dođe do mlinara i kaže mu kako Turčin juri prema mlinu i da želi njemu, mlinaru, odrubiti glavu. Predlaže mu da zamjene kape i da ovaj pobjegne, a Ero će se pretvarati da je mlinar. Kada mlinar vidi da Turčin stvarno juri prema mlinu, prestraši se i bez suvišnih pitanja, skine kapu, uzme Erovu i pobjegne uz brdo.
Kada Turčin stigne do mlina, vidi Eru, ali ga ne prepozna zbog druge kape i brašna kojim se posuo. Pita ga gdje je pobjegao onaj koji mu je uzeo novac, a Ero ga uputi prema brdu. Turčin Eru ostavi konja na čuvanje, pa pojuri prema brdu i čovjeku koji je bježao od njega. Dok ga je uhvatio i raščistio situaciju s njim, Ero je već pobjegao na konju.
Kada se Turčin vratio ženi i kad ga je ona pitala što se dogodilo, on joj samo kaže da je ona Eri dala novac da ga odnese Muji, a on mu je dao konja da ne ide na “onaj svijet” pješke.
Cijelu priču “Ero s onoga svijeta” pročitajte ovdje >>
Analiza likova
Ero – on je kmet koji predstavlja popularnu sliku snalažljivih društvenih odmetnika. Njega krasi velika domišljatost, hrabrost, vragolanstvo i prije svega – sloboda. Ero ne odgovara nikome, sam odlučuje što će svojim životom, nikome ne polaže račune i uživa u svojoj slobodi. On nema ni zemlje ni kuće, a vjerojatno ni obitelji, pa kako bi opstao na svijetu bez puno truda i muke, mora se poslužiti drugim vještinama. Te vještine su obmana, krađa i laž. Ipak, čini se da on krade samo one koji su dovoljno lakovjerni da mu povjeruju. Uspijeva obrlatiti sve oko sebe i dobiti ono što želi. Za to je potrebna i doza hrabrosti, jer jasno vidimo da Ero vrlo lako može izgubiti glavo Trenutak nepažnje može ga koštati života. Ero živi na rubu zakona i na rubu smrti. Ipak, on je veseljak koji puno ne mari za opasnosti. Jednostavno živi život kako mu dođe i iskorištava ga kako god može.
Turkinja – lakovjerna žena koju je Ero uspio nasamariti da mu da novac. Ero je igrao na njene osjećaje i ona si nije mogla pomoći nego da učini sve kako bi njenom Muji bilo lakše. Vidi se da je to žena dobra srca, ali je previše naivna. Nije ni na trenutak posumnjala da bi je Ero mogao prevariti. To je jednostavno bilo van njenog poimanja svijeta i drugih ljudi. Čak i nakon što joj je muž ukazao što je učinila, ona nije posve shvatila što je tako loše u tome da je Muji poslala novac. Turkinja je vrijedna žena, svakome će pomoći, a najviše svome. Upravo ju je to koštalo novaca, ali barem je ostala na miru sa svojim srcem.
Turčin – on, za razliku od svoje žene, nije toliko lakovjeran. Odmah je shvatio prevaru koju mu je Ero smjestio. Pokušao ju je ispraviti, pronaći kradljivca i vratiti svoj novac, ali to mu nije uspjelo. Ako ne riječima, Ero ga je uspio nasamariti na drugi način. Turčinova brzopletost i krivo zaključivanje naveli su ga na krivi trag, zbog čega je ulovio mlinara, umjesto Eru, a kada je shvatio pogrešku, bilo je prekasno.
Autor: V.B.
Odgovori