Epitaf je pojam koji ima dvije slične definicije. Ono što je zajedničko objema je da se pojam epitaf odnosi na tekst posvećen preminuloj osobi, stoga epitaf može biti kratak tekst na nadgrobnom spomeniku preminulog ili, s druge strane, pjesma napisana u čast preminuloj osobi, a koja se ne mora nužno nalaziti na nadgrobnom spomeniku.
Iako se epitaf odnosi na pokojnika, on ne mora nužnu biti napisan nakon nečije smrti. Ljudi često sastavljaju epitafe prije vlastite smrti. Mnogi ljudi, najčešće značajni u svom životnom djelovanju, zapisuju vlastite epitafe koje žele na svojoj nadgrobnoj ploči. Ali epitaf ne mora biti napisan od strane pokojnika, u najveći broj slučajeva on je sastavljen od strane obitelji.
Epitafi su u svojoj formi najčešće kratki zapisi od rečenice ili dvije u kojima se sažeto definira pokojnika. Epitafi izražavaju poštovanje prema preminulom, izražavaju neke njegove karakteristike, ponekad navike, životna dostignuća ili vrijednosti koje su ga odlikovale. Epitafi mogu biti i neki citati, najčešće preuzeti iz Biblije ili drugih svetih knjiga, ali i poznati citati iz književnih klasika, a u današnje vrijeme čak i filmova. Epitaf može biti napisan i u formi aforizma, ali u svakom slučaju, gotovo se uvijek obraća izravno čitatelju.
Do 19. stoljeća epitafe su na grobovima najčešće imali samo značajni i bogati ljudi, a njihovi zapisi bili su dugi, hvalisavi i opisivali su čak i porijeklo obitelji, a onda i neke važne značajke preminulog. Sve to najčešće je bilo zapisano na latinskom jeziku. Danas epitafi često sadrže i “potpis” onoga tko je podigao nadgrobni spomenik (npr. “sin”, “kćerka”, “brat” i slično) u čast svog člana obitelji ili prijatelja.
Prvi epitafi potječu još od Antičke Grčke, a danas oni mogu biti i u formi pjesme i to ne nužno postavljeni na nadgrobni spomenik. Epitafi se i danas najčešće pišu u čast značajnih osoba ili osoba značajnim piscima tako ne odaju samo počast umrlome, nego i održavaju sjećanje na dragu osobu nakon njene smrti.
Odgovori