Epistolarni roman je roman koji je sastavljen od serije nekih dokumenata, najčešće pisama, pa se ta vrsta romana još naziva i “romanom u pismima”. Ipak, nekada epistolarni roman može biti sastavljen i od, na primjer, dnevničkih zapisa, isječaka iz novina ili nekih dokumenata. U novije vrijeme to mogu biti e-mailovi ili čak blogovi.
Epistolarni romani najčešće prikazuju aspekte života sa jedne realne strane. Govore o svakodnevici, stoga u njima najviše primjećujemo odlike potpune realističnosti (iako to nije pravilo). Ipak, roman u ovoj formi često prikazuje život ili neku priču iz različitih aspekata. Ponekad ima više pripovjedača, pogotovo kada se radi o epistolarnom romanu sastavljenog od pisama, tj. prepiske dvoje ili više ljudi. Ovakvi romani nemaju sveznajućeg pripovjedača ili bar ne jednog takvog pripovjedača.
Nastanak epistolarnih romana dijeli se na dva najvjerojatnija slučaja. Prvi slučaj je da je nastao kao zasebna forma romana nakon što su se u prozne romane počela umetati pisma od korespondencije s nekom trećom stranom. Tako smo u romanu dobili novu perspektivu i novog pripovjedača. Druga pretpostavka je da se ova vrsta razvila od pisama ili pjesama koja su jedno po jedno ostvarivali zajedničku radnju.
Prvim epistolarnim romanom smatra se roman “Ljubavni zatvor” iz 1485. godine, kojeg je napisao Diego de San Pedro, kastiljanski pisac iz 15. stoljeća. Ovaj roman sadrži veliki broj narativnih pisama koji su preuzeli radnju djela i stvorili vlastitu, dominantnu radnju.
Epistolarni roman postao je izuzetno popularan u 18. stoljeću, kada su epistolarni romani bili izuzetno dramatični jer je njihov sadržaj implicitno prikazivao radnju i tako stvarao napetost u iščekivanju. Najpoznatiji pisci epistolarnih romana su i oni koji su poznati upravo po njima, poput Johanna Wolfganga Goethea i njegovog romana “Patnje mladog Werthera”. Iako je nakon 18. stoljeća ova forma počela opadati, bilo je još pisaca koji su zadržali uključivanje pisama u svojim romanima, poput Jane Austin koja u svojim najslavnijim romanima, poput “Ponosa i predrasuda” ima u sadržaj uključen i veliki broj pisama.
Epistolarni roman sastavljen od pisama možemo svrstati u tri tipa: roman napravljen od monologa – onaj tip romana koji sadrži pisma samo jednog lika, baš poput “Patnji mladog Werthera”; roman napravljen od dijaloga – tip romana koji sadrži pisma dvaju karaktera, pa pratimo njihovu pismenu korespondenciju; roman napravljen od korespondencije više likova je ona roman u kojem imamo pisma više karaktera, kao što možemo vidjeti u “Drakuli” Brama Stokera.
Riječ “epistolarni” dolazi od grčke riječi epistole, a znači pismo ili poslanicu.
Odgovori