Epigram je jednostavna, kratka i veoma domišljata izjava koja često u sebi sadrži nekakav satirični element. Epigram je često sarkastičan, stoga je dovitljivost njegov ključni element. Zbog istog razloga epigram je humorističan, šaljiv, ali više na nekakav crnohumorni način, nego što je uistinu zabavan. Zbog ovoga je epigram sličan aforizmu, osim što, za razliku od njih, epigram često sadrži rimu, zbog čega je još dovitljiviji i smješniji.
Epigrame su prvi počeli koristiti stari Grci, a ova književna forma još od tada nije izgubila na popularnosti. Izraz dolazi od grčke riječi epigramma, a znači “natpis”. Ovakve izreke nazivale su se natpisima jer su se u svojim počecima zapisivali na zgradama, spomenicima ili nekim drugim objektima, kako bi se njima opisali doprinosi bogovima ili žrtve. Tek su se kasnije, u Helenističkom razdoblju, epigrami razvili u posebnu pjesničku formu. U svojim počecima, epigrami u staroj Grčkoj nisu nužno bili kratki. Nekada su bili dugi poput elegija, pa se smatra da su se ove dvije forme tada smatrale kao jedna, budući da su bile pisane istom metrikom.
Grčki epigrami su tada, kao i sada, morali imati svoju bit, nekakvu krajnju poruku. Svaki epigram mora imati satirično obrat i glavni motiv na kraju. Ipak, latinski pjesnici nisu se držali ovog pravila. U starorimsku književnost ovu odliku uveo je tek Marcijal, slavni latinski pisac epigrama, koji se za svoje pjesme služio grčkim modelom pisanja epigrama. On je inspiraciju pronalazio u zbirci epigrama “Grčka antologija”, kompilacijom iz 10. stoljeća prije Krista.
Kasnije su rimski epigrami postali mnogo više satirični od grčkih. Često su sadržavali proste izraze. Mnogi epigrami bili su poput grafita ispisani na zidovima, a njihove primjere pronalazimo i u Pompeju.
Epigrami kao književna forma proširili su se europskom književnosti u srednjem vijeku. Često su ih pjesnici pisali prevodeći ih sa grčkog ili latinskog jezika ili njima citirajući natpise iz Biblije.
Epigrami su jako popularni i danas. Mnogi političari prošlog stoljeća koristili su ih kako bi upečatljivo izrazili svoju misao, nerijetko osudu ili ruganje svojim protivnicima.
Kao primjer epigrama dat ćemo epigram “Ni za što” Stanka Vraza:
“Tvoja j’ glava tvrda
Ko Stubički kam,
Nu i tupa, na njoj
Da ne mož nabrusti
Ni jedan epigram“
Odgovori