Elektra je drama, odnosno grčka tragedija autora Euripida, najmlađeg od trojice najvećih antičkih tragičnih pjesnika u koje se još ubrajaju Sofoklo i Eshil. Smatra se kako još uvijek nije utvrđeno tko je prvi napisao Elektru, je li to bio Euripid ili Sofoklo.
Godinama prije radnje ove tragedije i prije samog početka Trojanskog rata, zapovjednik Agamemnon žrtvovao je vlastitu kćer Ifigeniju kako bi udovoljio božici Artemidi. Ona bi pustila vjetar, a grčki brodovi bi zaplovili za Troju.
Agamemnonova žena, Klitemnestra mu takav čin nikada nije oprostila, već ga je sa svojim ljubavnikom Egistom ubila po povratku iz rata.
Radnja tragedije Elektra prati Klitmnestrinu kćer Elektru te brata Oresta koji se odlučuju osvetiti majci i očuhu.
Elektra je primorana udati se za seljaka Mikenca, kako ne bi rodila sina koji će biti plemenitog podrijetla i koji bi mogao osvetiti smrt njena oca, a Orest biva protjeran iz grada. Nakon toga Orest se vraća iz prognanstva, glumeći sam svog glasnika i dolazi Elektri ispričati istinu. Nakon toga njih dvoje kuju plan o ubojstvu Egista i majke.
Elektra završava ubojstvom, koje ujedno ne donosi zadovoljstvo. Naime, Orest i Elektra plaču i kaju se zbog majčine smrti, ujedno trpeći kaznu koju su im namijenili bogovi. Oboje su primorani pobjeći iz grada te Elektra u konačnici postaje Piladovom ženom, a Orest mora otići u Atenu kod božice Paladi po smirenje.
Cjelokupna radnja ove tragedije u 6 činova zasniva se na želji za osvetom očeve smrti od strane Elektre i Oresta. Pri tome je Elektra ta koja je prikazana kao snažniji karakter jer ipak uspijeva nagovoriti brata na zločin.
Za Euripida kao grčkog pisca karakteristično je da njegovu junaci budu ljudi koji često loše završavaju zbog nagona i strasti kojima ne mogu odoljeti. Žene je uvijek stavljao u središte radnje, koje bez obzira na to što su krhkije i sklonije strastima, u većini slučajeva su karakterno najjače.
U usporedbi sa Sofoklovim junacima, Euripidovi su prikazani baš onakvima kakvi zaista jesu. Primjerice, obični ljudi bez obzira na plemenitost roda. Dok je Sofoklo junake prikazivao onakvima kakve je smatrao da bi trebali biti, odnosno idealizirao ih je, Euripid je često odstupao od tradicije. To je vidljivo upravo u Elektri u šestom činu kada se pojave Kastor i Poluks, a bogovi, iako ne sudjeluju u radnji, donose odluke.
Euripida se često smatra i prvim piscem koji je počeo pisati psihološke drame, jer su one uvijek pune psiholoških karakterizacija likova, a čija obilježja se vrlo dobro mogu primijetiti i u Elektri.
Karakteristično je za Antičku tradiciju da voli na anegdotski način povezati slavne ljude na istom području uz neki znamenit događaj. Tako se uz Salaminsku bitku koja se dogodila 480. godine prije Krista, a u kojoj su Grci pobijedili Perzijance, veže činjenica da se u njoj borio Eshil, da je Sofoklo kao dječak vodio zbor koji je pjevao pobjedničku pjesmu bogovima u znak zahvalnosti za pobjedu te da se Euripid, navodno, toga dana rodio.
Vrsta djela: Grčka tragedija u 6 činova
Mjesto radnje: Mikena, grad Arg, Grčka
Vrijeme radnje: nakon 1184. godine prije Krista, na kraju Trojanskog rata i u vremenu nakon Agamemnonove smrti
Tema djela: Elektrina osveta prema majci koju je krivila za smrt svoga oca
Ideja djela: iako nas poneke životne situacije natjeraju na to da pomislimo na osvetu, ipak bismo se od nje trebali suzdržati jer na kraju njome ne dobivamo ništa. Jedino što možemo dobiti je grižnja savjesti zbog zla kojem smo nekome nanijeli.
Kratak sadržaj
Prvi čin
Početak radnje ove tragedije odvija se u zoru, u gradu Arg koji se nalazi u gorskom kraju. Iz kolibe izlazi Elektrin muž, mikenski seljak koji pričajući svoj monolog o supruzi, smrti njezinog oca Agamemnona, nesretnoj sudbini i njenoj nevinosti, uvodi čitatelje u glavnu radnju tragedije.
Elektra, s druge strane, priča o svojoj mržnji prema vlastitoj majci Klitemnestri koja je sa svojim ljubavnikom ubila njenog oca. Sve se to dogodilo nakon grčko-trojanskog rata, a Elektra i Orest su protjerani iz kuće u koju se useljavaju njihova majka Klitemnestra i Tijestov sin Egist.
Elektru udaju za seljaka, koji nadalje pripovijeda kako ne želi dijeliti bračnu postelju s Elektrom niti imati djecu s njom. Svjestan je kako je Klitemnestra predala svoju kćer njemu da se ne bi udala za plemića koji bi mogao osvetiti smrt njena oca.
Nakon seljakova monologa, Elektra izlazi iz kolibe s vrčem na glavi u želji da ode na potok po vodu. Potom se obraća mužu plačući zbog toga što je majka istjerala i nju i njena brata iz kuće, te se preudala.
Seljak je pritom upita zašto nosi vrč i muči se, kada su je odgajali da bude djevojka višeg roda. Ali Elektra mu želi i dalje pomoći, te mu je zahvalna jer se prema njoj odnosi s poštovanjem.
Nakon toga seljak odlazi dalje, a Elektra se vraća na potok. Putem nailazi na brata Oresta i njegovog pratioca Pilada. Orest Piladu priča svoje namjere i razloge zašto se vratio u rodni kraj. Prvi razlog je da osveti smrt svoga oca, a drugi da pronađe svoju sestru Elektru. Orest ne prepoznaje vlastitu sestru, te se s Piladom sakriva u grmlje.
Elektra i dalje nastavlja plakati i pjevati o ocu, ali i o Orestu koji ju je ostavio. U tom trenutku dolazi zbor agrivskih djeva. Pozivaju je na slavlje Argivaca koji su na putu prema božici Heri.
No, Elektra nije raspoložena za ples i zabavu jer joj je haljina uprljana, kosa ostrižena te uopće ne liči na kraljevnu. Agrivke je pokušaju uvjeriti kako neprijatelja ne može svladati bude li tugovala, već samo ako se bude molila Bogu.
Elektra nastavlja:
“Bog ni jedan za me jadnu,
Za jauk, umorstvo staro,
Za mog ne haje oca.”
Drugi čin
U drugom činu Elektra uoči Pilada i Oresta kako se skrivaju u grmlju te se preplaši. Orest stane pred nju i kaže joj kako se ne mora bojati. Elektra ne prepoznaje vlastitog brata jer se dugo nisu vidjeli, no on zna da je ona njegova sestra. Orest skriva svoj identitet. Pretvara se da je samo svoj glasnik i govori joj kako joj je brat živ i kako će se uskoro pojaviti jer sprema osvetu.
Govori joj još kako Oresta ne zanima njezin brak sa seljakom, već to je li ona živa i sita. Dok Elektra hvali svog muža, pojašnjava mu kako joj je on saveznik koji joj želi dobro i u kojem vidi prijatelja, iako uviđa razliku njega kao seljaka i nje kao plemkinje. Elektra se žali svom bratu zbog smrti oca, zbog svog nesretnog braka s Mikenjaninom, ali i zbog toga što nisu spavali zajedno.
“Siromah – al plemenit pa me poštuje.”
Nadalje, svi međusobno razgovaraju te Orest poručuje Elektri da ona i sada vidi svoga brata ne bi ga ni prepoznala, budući da su odvojeni još dok su bili jako mali. Orest smatra kako bi njega mogao prepoznati samo Agamemnov učitelj koji je Oresta spasio od sigurne smrti. Iz daljnjeg razgovora s Elektrom, saznaje kako se ona ne bi ustručavala osvetiti oca, ako se njezin brat pojavi.
“Jao meni, što si rekla! Ta i samilost
Zbog tuđih jada dira ljude u srce.
Nastavi da znam i da bratu nosim tvom
Te nevesele glase, al ih mora čut.
U neznalice nema sućuti, već tek
U mudra čovjeka: i kazna mudrima
Za duše to je istančane suviše.”
Seljak, Elektrin muž, vraćajući se s polja, ugleda ženu kako razgovara sa strancima te ubrzo saznaje kako su došli kao glasnici. Prema njima pokazuje poštovanje i zove ih u njihov skromni dom, iako je isprva bio sumnjiv. Naime, neprestano je ispitivao Elektru tko su ti stranci koji stoje na vratima, a ona mu je pojasnila kako su to glasnici koji nose vijesti od Oresta.
“Ded uđ’te pod krov! Mjesto riječi lijepijeh/ Vi dare primit ćete, moj što krije dom.”
Orest i Pilad prihvaćaju poziv koji ih je obradovao i ugodno iznenadio, dok se Elektra ljuti na muža. Smatra kako ne mogu primati goste jer bijedno žive i ne mogu ih dostojno poslužiti.
Zatim Elektra šalje muža da ode očevom učitelju koji je spasio Oresta. Govori mu da ponese nešto za jesti jer će mu zasigurno biti drago kada čuje da je Orest živ.
S druge strane zaključuje kako reakcija njihove majke, na to da je Orest živ, ne bi nikako bila dobra, a iz očinskog doma bi od nje dobili samo gorak glas.
Drugi čin obilježava kraj u kojem zbor agrivskih djeva pjeva o strahoti Klitemnestrinog zločina, o njenom preljubu te joj nagovještaju kako će joj nebesnici poslati smrt i kako će pod mačem ugledati prolivenu krv od umorstva.
Treći čin
U trećem činu stiže starac, Agamemnonov učitelj i odgajatelj te im donosi hranu. Radosno pozdravlja Elektru koja mu ushićeno uzvraća pozdrav. Donosi joj janje, vijence, sireve i dragocjenu staru kap Dionisa. Odjednom starac počne plakati, a Elektra ga ispituje zašto mu je oko zasuzilo. Ispriča Elektri kako je na putu do nje prolazio pored Agamemnova groba i uočio pramen kose koji je vrlo sličan njenom. U tom trenutku se zapitao tko se usudio pristupiti na Agamemnov grob.
“Ded gledaj kosu i sa svojom poredi,
Da l’ nije s odrezanom iste boje baš;
Ta svima, što po ocu su ti jedna krv,
Na tijelu mnoga sličnost desiti se zna.”
Osim pramena kose, starac tvrdi kako je ugledao i otisak noge u zemlji za kojeg isto misli da je identičan njenom. Elektra smatra kako su sve to budalaštine i kako nije nemoguće da netko ima isti otisak noge njenom ili sličnu kosu njenoj, a da joj nije u rodu. Smatra da se i radi o njenom bratu, ne bi ga poznala jer je bila jako mala kada ga je zadnji puta vidjela.
U tom trenutku dolaze Orest i Pilad. Orest upita Elektru tko joj je taj stari prijatelj. Ona mu govori kako je to starac koji je odgojio njezinog oca. Starac prepoznaje Oresta po ožiljku iznad obrve koji ima od kada se kao dijete potukao s Elektrom.
Elektra sva oduševljena pade bratu u zagrljaj. Orest joj govori kako je on njezin zaštitnik i ako pravda svlada nepravdu, smatra da se više ne treba vjerovati u bogove.
No, ubrzo će prizor radosnog susreta brata i sestre pun toplih emocija i bratske ljubavi prekinuti središnji motiv Euripidove tragedije, odnosno osveta Elektre i Oresta za očevu smrt.
Starac im pomaže smisliti kako se domoći Egista te im priča kako je na putu vidio Egista koji se u polju spremao prinijeti žrtvu vilama. Predlaže Orestu kako bi trebao proći pokraj Egista u času kada bude prinosio žrtvu jer će ga on zasigurno pozvati k sebi na čast. Oresta zanima je li Egist imao kakvu stražu ili je bio samo s robovima, a starac mu govori da nije bilo nikoga od Agrivljana, već samo ukućani.
U isto vrijeme Elektra smišlja plan kako ubiti majku i poziva starca da Klitemnestri pošalje poruku. Odlučuje da će po starcu poslati poruku u kojoj joj priopćuje sretnu vijest da je rodila dječaka te da dođe vidjeti unuče.
“U babinam’ sam – javi! – muško rodi se!”
Nakon što su smislili planove, starac je prvo otišao s Orestom kako bi mu pokazao put do Egista, a zatim do njihove majke Klitemnestre da joj prenese Elektrinu poruku.
Elektra i dalje potiče Oresta na to da ubije Egista za kojeg smatra da mora umrijeti. Ohrabruje ga na taj čin, ali mu i daje do znanja kako će i ona imati spreman mač bude li za to bilo potrebe.
Na kraju trećeg čina zbor Agrivki začuje buku te misle kako je to podzemni grom Zeusov. Jasna oluja svuda se podiže, a zbor poziva Elektru da izađe iz kuće.
Četvrti čin
U četvrtom činu koji se odvija nakon krika koji se čuo iz daljine, Elektra se uplašila kako je to bio Orest i kako je mrtav. U tom trenutku odluči se probosti mačem.
Zborovođa je pokušava smiriti i utješiti riječima kako je kralja teško ubiti. Glasnik je razuvjerava noseći detaljne vijesti o tome kako je Orest pogubio Egista i kako hvalu treba dati bogovima.
Elektra mu ne vjeruje te ga upita tko joj jamči da je to istina. Glasnik joj pojašnjava kako je Orest našao Egista koji se pripremao gorskim vilama žrtvovati goveda. Pilad i on rekli su da idu Zeusu prinijeti žrtvu, a Egist ih poziva.
Nakon žrtvovanja junice, Egist govori Orestu da raspori nožem trbuh bika i da mu pokaže svoje umijeće.
No, trenutku kada otvaraju utrobu životinje, Egist naslućuje opasnost koja mu prijeti. Naime, Grci su bacili uroke na sudbinu iz utrobe bika. Upravo u tom času Orest ubija Egista.
“Što klonuo si duhom? Varke strančeve
Ja plašim se. A neprijatelj najmrži
Od ljudi meni sin je Agamemnonov.”
A on će: Lukastva bjegunčeva te strah,
A kralj si u gradu? Da se gostiti možemo,
Nek ftijski mjesto dorskog noža donese tko
Da prsnu kost rasiječem…”
Nakon glasnikovih riječi, stiže Orest u pratnji Pilada i sluge te svi nose mrtvo Egistovo tijelo. Elektra sa zborom argrivki pjeva pjesmu pobjednika i hvali čin brata Oresta. Nakon toga, Elektra osjeća određenu dozu olakšanja. Od kada je pao Egist, ubojica njenog oca, napokon ima široko otvorene vidike. Odlučuje kako će svom bratu pobjedniku ovjenčati glavu ukrasom za kosu.
“O svjetlo, sjajna kola, konji sunčevi,
O zemljo, mrače, što ga dosad gledah ja!
Sad oko mi je, pogled k nebu slobodan,
Egisto pade, krvnik ljuti oca mog.”
Peti čin
U petom činu dolaze Orest i Pilad, dok sluge nose Egistovo tijelo. U isto vrijeme vodi se razgovor između Elektre i Oresta. Elektra je ponosna i zadovoljna svojim bratom, hvali ga i zna da je sada red na nju da ubije Klitemnestru.
Oresta i Pilada je dočekala s pobjedničkim vijencem. Orest joj govori kako bi se prvo trebala zahvaliti bogovima za sreću današnju, a onda tek njemu, kao slugi božje sudbine.
“O pobjedniče, oca, pobjednika mi/ U boju trojskom, sine – oh Oresto, daj/ Sad vijenac primi, nakit kosi, uvojcim’!”
Kao što hvali brata Oresta, tako hvali i Pilada i njegovu spremnost da pomogne Orestu. Orest, s druge strane sve svoje zahvale upućuje bogovima i predaje mrtvog Egista Elektri. Daje joj na volju da radi s njim što želi.
Nakon početne vjere u ispravnost ubojstva i oduševljenje, Elektra se počinje bojati da će Oresta i nju netko zbog toga osuditi. No, ubrzo se premišlja i prestaje se brinuti jer su ona i Orest ipak uspjeli u svom osvetničkom naumu.
Dok dolazi do mrtvog Egistovog tijela, govori mu sve ono zbog čega mu se to i dogodilo.
“Grdit tebe ću/ Sve grdnjam’, što ih tebi živu htjedoh reć.”
Nakon ove situacije, Orest naređuje slugama da mrtvo tijelo Egista odnesu u kuću i sakriju ga prije nego što dođe njihova majka Klitemnestra u posjetu. U tom trenutku se u daljini pojave kola u kojima dolazi Klitemnestra u posjet Elektri kako bi obavila obred žrtvovanja povodom rođenja njezina unuka.
Orest se premišlja trebaju li ubiti majku, no Elektra ga uvjerava da ona mora biti pogubljena jer je kriva za smrt njihovog oca. Navodi i činjenicu da su tako naredili bogovi u što Orest ne može povjerovati.
“Uh! Pa nju da smaknem ja, a rodi me, doji me?”
Kada dođe njihova majka, Orest se sklanja u kuću, dok je zbor Agrivki pozdravlja i pjeva joj pohvalnu pjesmu.
“O argivske zemlje kraljice, gospo
O Tindara kćeri…
K’o blaženim bozim’ klanjam se tebi,
A zgoda je sreću štovati tvoju.
O kraljice, zdravo!”
Elektra pozdravlja i dočekuje majku i odmah joj počinje predbacivati za očevo ubojstvo. Klitemnestra spremno dočekuje njezine osude i opravdava svoje postupke.
Objašnjava joj kako je Agamemnon žrtvovao njihovu kćer Ifigeniju prije nego što je otišao u Troju, kako bi smirio bijes božice Artemide. Kada se vratio kući, nije došao sam već u pratnji proročice Kasandre, što je Klitemnestru izrazito naljutilo pa su ga ona i Egist ubili. Govori kako je za sve odluke bio kriv njihov otac i kako smatra da je ubijen s pravom.
Elektra se nakratko počela premišljati oko majčina ubojstva jer joj se majčino opravdanje činilo pravednim, no i dalje ne odustaje od osude ubojstva.
“O pravu zboriš, al’ ti pravo ružno je. / U svemu žena razborita mužu svom/ Popuštat mora.”
Osim očeva ubojstva, Elektra majci predbacuje i to što je ljubovala s Egistom, dok je njihov otac bio odsutan. Isto tako pojašnjava joj kako joj nije jasno zašto je otjerala nju i Oresta od kuće, ako se majka ljutila samo na oca. Klitemnestra potvrđuje kako Elektra i Orest trebaju ljubiti oca te prema Elektri pokazuje svoju majčinsku ljubav.
“Al’ vako nekupana, slabo odjeta
Tu stojiš, a tek porod rodi nedavno!
Ao meni jadnoj! Ao snova mojijeh!
Raspalih više, no je treba, mužu gnjev.”
Nakon ovog razgovora, Elektra podsjeća majku kako ju je zvala zbog svog nedavnog poroda pri kojem je rodila dječaka te je poziva u kuću. Običaj je da se deset dana nakon poroda prinese žrtva, što je dužnost majke.
Izmišljeni porod i unuk predstavljaju zamku, osmišljenu od strane Elektre i Oresta, kako bi namamili majku da uđe u kuću i kako bi je Orest ubio istim nožem kojim ubija i Egista.
Šesti čin
U šestom činu iz kuće izlaze Pilad, Orest i Elektra koji počinju osjećati grižnju savjesti zbog onog što su učinili. Tek kada su vidjeli mrtvo majčino tijelo krenuli su cviliti i kajati se.
“I previše treba plakati, brate, ali kriva sam ja.
Poput ognja planula sam jadnica na ovu majku
Koja me svojom kćerkom rodi.”
Orest se loše osjećao zbog majčina ubojstva i sveg lošeg što je učinio na Elektrin nagovor.
“Ao, Zemljo, Zeuse, što vidiš sve
Smrtničko, pogledajte ove krvave
Strašne čine, dvoja tijela
Što na tlu leže od udarca
Moje ruke, krvarina za moje jade.
…”
U taj čas dolaze i Dioskuri, Kastor i Poluks koji su mitološka Helenina i Klitemnestrina braća blizanci. Oni im naređuju kako bi se trebali ponašati, ali i opisuju događaje koji će uslijediti.
Pojavljuju se u ulozi deux ex machina, odnosno božjih stvorenja koja su poznata da rješavaju i radnju privode kraju.
Kažu kako će njihova kazna biti ta da se zauvijek odvoje jedno od drugoga te da će živjeti negdje drugdje, daleko od svog kraja. Elektra će se tako udati za Pilada, a Orest će morati izbjegavati grad Arg i otići će do Paladinog kipa u Ateni gdje će mu suditi.
Klitemnestru će pokopati Agamemnov brat Menelaj i njena sestra Helena, dok će Egista pokopati narod, odnosno stanovnici Arga.
Kastora i Polideuka, zbor naziva Zeusovim sinovima odnosno božanstvima, dok im se Orest obraća s nazivom Tindarovi sinci, što bi značilo da ih tumači kao obične ljude, a ne sinove božanstva.
Zborovođu zanima zašto nisu sprječili smrt svoje sestre, a oni mu na to odgovaraju kako je to bila Febova presuda i kako se to moralo tako dogoditi.
Najvećom kaznom Elektra i Orest smatraju to što će oboje morati napustiti svoj agrivski kraj. Orest i Elektra se posljednji put pozdravljaju i rastaju jer znaju da se vjerojatno više nikada neće vidjeti. Nakon tog zborovođa zatvara tragediju poučnim stihovima.
“Oj veseli bud’te! Tko smrtan se može
Veselit i ne strada s nesreće kakve,
Taj sretan životom sretnijem živi.”
Likovi: Elektra – Agamemnova kći, Klitemnestra – kraljica i Agamemnonova žena te Elektrina majka, Dioskuri, Poluks, Kastor – Zeusovi sinovi, Orest – Agamemnov sin, Glasnik, Starac, Seljak iz Mikene, Zbor Argivljanki.
Analiza likova
Elektra – Klitemnestrina i Agaemnonova kćer, glavna junakinja tragedije.
“Ubrzaj kretanje nogu, vrijeme je;
hajd’ hitro naprijed gorko plačući!
jao, jao meni!
rodih se ko kćerka Agamemnona
A rodila me Klitemnestra
mrska kći Tindareja
nesretnicom Elektrom
nazivaju me građani.”
Nakon što ostane bez oca, a majka je protjera, udaje se za seljaka iz Mikene s kojim živi prilično siromašno u kolibici te se ne da naslutiti da je ikada bila kraljevna:
“Sama pak živim u siromaškoj kući
Kao prognanica iz očinskog doma,
Na gorskom obronku,
Topeći se u suzama.
A majka u umorstvom zapečaćenoj vezi
S drugim suložnikom živi.”
Vrlo privržena bratu Orestu, iako ga nije vidjela od kada je bila dijete. Posebno je obraduje situacija kada ga prepozna uz pomoć očeva učitelja:
“Ne više starče! Srce mi uvjeriše ti tvoji znaci.
(Zagrli Oresta) Preko nade grlim te,
Ti najzad prispjeli.”
Vodi je želja za osvetom i očevom neopravdanom smrti. Nagovara brata da ubiju Egista i majku:
“Al bit’ ćeš proklet oca ne osvetiš li.”
“Da ja sam te riječju potakla i sama skupa s tobom uhvatila mač.
Učinila sam nešto što nadilazi sve strahote.”
Osveta oca nije bila jedni motiv za Elektrinu želju za ubojstvom Klitemnestre. Tu je bila i ljubomora jer je znala da majka više voli sestru Ifigeniju koju je otac žrtvovao Artemidi:
“Ubojstvo majke baš ću ja pripremiti.”
Tek kada vidi mrtvo majčino tijelo, shvaća svoju pogrešku, iako je kasno:
“I previše treba plakati, brate
Ali kriva sam ja.
Poput ognja planula sam jadnica
Na ovu majku
Koja me svojom kćerkom rodi.”
Iako je počinila strašan zločin, njezina kazna nije završila smrću, već biva progonjena i udaje se za Pilada.
Orest – sin Klitemnestre i Agamemnona, Elektrin i Ifigenijin brat. Od smrti ga spašava očev učitelj, Elektrin zaštitnik:
“Da, jedini ti zaštitnik,
Izvučem li u mrežu svoju lovinu:
To uzdam se; a svladava l’pravdu nepravda
U bogove vjerovat više ne treba.”
Glavni je junak tragedije, prvo je dugo lutao, prije nego li se u svojim zrelijim godinama vratio u grad Arg, odnosno Mikenu.
Nema izražene osvetničke motive, već samo znatiželju i brige za sestru:
“Govori, sestro, što god želiš; primirja
U mržnji našoj nema prema ovome.”
Ne razmišlja o ubojstvu oca jer ga je volio, a na to ga nagovara isključivo Elektra kojoj u konačnici i donosi Egistovo tijelo da radi s njime što želi:
“Zahvaljuj prvo bogovima, Elektra
Za sreću današnju, a onda mene tek
Pohvali kao slugu božje sudbine.
Jer tu sam pošto dijelom, a ne riječima
Pogubio sam Egista,
A svakome tko dokaz želi, mrtvo tijelo donosim
Da ti ga, ako želiš, baciš zvijerima
Il’ pticama ko plijen, toj djeci nebeskoj,
Na kolac nabivši ga: sada tvoj je rob
On gospodarom prije zvao se.”
Emotivniji i labilniji nego Elektra koju sluša jer smatra da je to sve volja bogova. Na kraju ispašta više nego Elektra iako je sve samo ona zamislila. Kako bi našao mir također bježi iz grada i odlazi do Paladinog kipa koji se nalazi u Ateni:
“O, sestro moja, ugledavši te poslije duga vremena,
Odmah sam lišavan tvoje ljubavi
I morat ću te ostaviti ostavljen od tebe.”
“Ali ja ću otići iz očinskog doma
I za majčinu krv morati se podvrći
Tuđem sudištu.”
Bilješka o piscu
Euripid je bio jedan od najpoznatijih starogrčkih pisaca.
O Euripidu ima jako malo sačuvanih i zapisanih podataka, vjerojatno i iz razloga jer nije bio aktivan u politici. Tako je zapisano da se kao glavnim zanimanjem bavio diplomatskim poslovima na Siciliji. Također, smatra se da je on jedini u to vrijeme imao kućnu biblioteku jer je bio izrazito bogat. Bio je obrazovan, imao je nekoliko učitelja, između ostalih i poznatog Sokrata.
Vjerojatno jedini izvori informacija o njemu su povijesni izvori te dramska natjecanja na kojima je sudjelovao. Tako se zna da je prvi puta sudjelovao na takvim natjecanjima daleko 455. godine prije Krista.
Što se tiče njegova privatnog života pa čak i datuma rođenja, zna se vrlo malo, a i mnogi su podaci sporni. Negdje je naznačeno da je rođen za vrijeme bitke kod Salamine. Čak se vjeruje da je mjesto njegova rođenja bilo u blizini gdje se sama bitka odigrala. No, neki vjeruju kako se rodio u Ateni i to 484. godine prije Krista.
Vjeruje se da je na dramskim natjecanjima pobijedio čak četiri ili pet puta, a prvu pobjedu odnio je 441. godine prije Krista s izgubljenom pričom “Peliasove kćeri”.
Kada ga je makedonski kralj Arhelaj pozvao u Makedoniju, rado se odazvao pozivu pa je otišao tamo i napustio grad Atenu 408. godine prije Krista. Navodno je tamo i umro i to 406. godine prije Krista.
Vjeruje se kako je napisao čak oko 90 drama. Ne zna se točan broj jer kod nekih nije utvrđeno radi li se o Euripidu kao autoru. No, sačuvano je samo njih devetnaest.
U njegovim dramama bogovi više nemaju glavnu ulogu, dobivaju mane i nisu više savršeni kao u prijašnjim dramama. Bogove uspoređuje i izjednačava s ljudima. Uvodi u svoje drame monologe te su njegove drame ispunjene samo suvremenim govorom ljudi, bez pretjeranog ukrašavanja i opisivanja. Smatraju ga začetnikom psihološke drame.
Postoje saznanja koja govore da je njegova popularnost narasla nakon njegove smrti, dok za života nije bio previše popularan kod atenske publike. Tako je i priznanje za svoja djela i književno stvaralaštvo dobio tek nakon svoje smrti, a danas je jedan od najutjecajnijih tragičara svih vremena.
Njegova najpoznatija i sačuvana djela su: “Medeja”, “Heraklova djeca”, “Hipolit”, “Elektra”, “Feničanke”, “Orest”, “Trojanke”, “Mahniti Heraklo”.
Autor: M.P.
Odgovori