Dvanaest princeza / Čarobne cipelice obrađena lektira braće Grimm. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Braća Grimm autori su popularnih bajki u kojima su oduvijek uživale sve generacije. Postali su slavni nakon što su krenuli skupljati narodne priče kako bi mogli početi pisati bajke, koje će biti vječne. Među brojnim naslovima treba istaknuti bajke kao što su “Pepeljuga”, “Matovilka” i mnoge druge. U prvoj kolekciji nalazilo se 86 priča, a nakon ponovnog objavljivanja broj je tijekom godina narastao na 200.
Bajke koje su napisane od strane poznate braće, doživjele su velike promjene. Novija izdanja se tako razlikuju od prvotnih verzija jer se narodne priče koje su braća skupljala nisu smatrale prikladnim štivom za djecu. Bajka o dvanaest sestara se isto tako pronašla na popisu omiljenih bajki, a poput drugih priča i ona ima poruku. Bez obzira kakva je istina, s roditeljima treba razgovarati kad god se pruži prilika jer su oni oslonac u životu i uvijek spremni saslušati dječje potrebe i želje.
Bajka o dvanaest sestara koje odlaze na veličanstveni bal u svojim plesnim cipelicama je priča koja budi našu maštu i tjera na razmišljanje o ugodnoj glazbi, raskošnim haljinama i plesu. One su svake večeri potajno odlazile kod svojih prinčeva kako bi plesale do kasno u noć. Otac je bio radi toga zabrinut, a njihove plesne cipelice su ih odale jer su svakog dana bile sve više istrošene. Kako bi zaštitio svoje kćeri o mogućih ružnih događaja organizirao je glasnike da kraljevstvom prošire vijest o nagradi onome tko otkrije tajnu njegovih kćeri i njihovih plesnih cipelica.
Priča je na kraju sretno završila jer otac više nije morao brinuti zbog svojih kćeri. Zahvaljujući vojniku saznao je gdje odlaze svaku večer. Na kraju mu se zahvalio i ponudio ruku najmlađe kćeri. Djeca bi trebala slušati svoje roditelje jer ih oni samo žele zaštititi i pružiti sve kako bi imali lijepo djetinjstvo. Tako je i u ovoj priči otac svojim kćerima želio samo najbolje, a upravo ga je zabrinutost nagnala da potraži pomoć vojnika.
Književni elementi
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: kraljevska palača, dvorac na otočiću
Vrijeme radnje: jednom davno
Tema: Dvanaest sestara (princeza) svaku večer potajno odlazi kod prinčeva kako bi plesale cijelu noć.
Ideja: Pouka priče je da djeca ponekad ne znaju što čine skrivajući od roditelja istinu, a zbog mogućih opasnosti koje vrebaju moraju voditi računa o tome da su njihovi roditelji često zabrinuti kamo odlaze i s kime se druže.
Cijelu priču “Dvanaest princeza” pročitajte ovdje >>
Kratak sadržaj
Nekada davno živio je kralj s dvanaest prekrasnih kćeri, jednom ljepšom od druge. Prva princeza je imala sjajnu crnu kosu, druga plave oči poput nebeskog plavetnila, treća rumene usne poput zrele trešnje, četvrta obraze meke poput baršuna. Volio ih je sve redom te nije htio da im se bilo što loše dogodi u životu. Svake je večeri obilazio njihovu sobu, pobrojao jesu li sve u krevetu i otišao mirno spavati. Uvijek je bilo sve pod kontrolom.
Kralj je jednoga dana primijetio kako su njihove cipelice smještene pokraj kreveta dosta iznošene i razgažene, kao da princeze u njima odlaze svake večeri na ples. Pomislio je kako djevojke skrivaju neku tajnu, a njemu ju ne žele otkriti. Kada bi ih pitao što se događa s plesnim cipelama one bi se samo smijale.
Kraljeva zabrinutost je svakog dana bila sve veća pa je odlučio nešto poduzeti. Glasnici su obavijestili cijelo kraljevstvo kako je kralj odlučio nagraditi onoga tko otkrije taj veliki misterij oko iznošenih cipelica. Nakon toga su na dvor pristizali ljudi sa svakakvim idejama, ali pravu istinu nije nitko uspio otkriti.
Iz dana u dan je postajao sve više zabrinut jer mu nije bilo jasno kako se cipelice mogu preko noći istrošiti ako djevojke spavaju cijelu noć u svome krevetu, a kada ih upita jesu li negdje bile, one kažu kako su spavale cijelu noć u svojoj postelji koju su zajedno dijelile jer su obožavale razgovarati do kasno. Pitao se hoće li ikada saznati što se događa s njegovim princezama i njihovim cipelicama.
Jednog dana je jedan vojnik, koji se bio vraćao iz rata, sreo jednu ljubaznu gospođu dok je šetao kraljevstvom. Rekao joj je kako je načuo da kralj nagrađuje onoga tko otkrije što se događa s cipelicama mladih princeza jer su svakoga dana sve više istrošene, a one mu ne žele otkriti tajnu. Sa sobom nije imao ni novčića pa bi mu ta nagrada dobro došla s obzirom da je tek stigao s ratišta.
Gospođa ga je upozorila kako nitko do sada nije uspio otkriti tajnu koju skrivaju princeze pa mu se ponudila dati čarobni kaput od kojeg će postati nevidljiv. Mladić je bio presretan i zahvalio se gospođi na pomoći. Uz to mu je gospođa pokazala put do kraljevske palače.
Kada je vojnik stigao do palače kralj mu je ponudio udoban smještaj u nadi kako će mladić otkriti tajnu. Vojnik je razmišljao što napraviti s čarobnim kaputom, pa je odlučio obući ga kada svi u palači krenu na počinak. Kada su svi usnuli došuljao se do sobe gdje su bile smještene princeze i imao što vidjeti.
Princeze su ispod kreveta u svojoj sobi imale tajni prolaz kojim su se uputile u nepoznato obučene u raskošne haljine i plesne cipelice. Najmlađa princeza je rekla sestrama kako ima osjećaj da ih netko promatra, ali one su rekle da neka požuri i ne obazire se na zvukove. Ona je potrčala za njima i dugačkim stepenicama se spustila kroz tajni prolaz.
Vojnik je nakon nekoliko trenutaka krenuo za njima kroz tajni prolaz i stigao do čudesne šume u kojoj su drveća bila od srebra, a lišće je svjetlucalo čarobnim sjajem te princezama obasjavalo stazu kojom su hodale. On je za svaki slučaj ubrao jedan sjajni listić i čim je to učinio najmlađa princeza je zastala i pitala tko to tamo hoda. Sestre su je opet požurivale i rekle da sve umišlja.
I princeze i vojnik su dalje koračali šumom sve dok nisu stigli do sljedeće šume u kojoj su stabla bila zlatna, a zatim do šume u kojoj su stabla bila od dijamanata. U svakoj šumi je vojnik otrgnuo po jedan listić, a najmlađa princeza je i dalje bila uvjerena kako ih netko slijedi, ali sestre ju nisu htjele poslušati već su koračale dalje prema odredištu.
Na kraju su stigle do jezera gdje su bile privezane dugačke gondole u kojima su otplovile do obližnjeg otočića na kojemu se nalazio dvorac. Kako je vojnik nosio na sebi čaroban kaput i tako bio nevidljiv, uskočio je u gondolu najmlađe princeze. Veslač koji ju je prevozio do otoka se začudio kako se najmlađa princeza naglo udebljala s obzirom da je gondola toliko potonula kada je princeza zakoračila u nju.
Stigle su do otočića i princeze su hitro istrčale iz gondola te otišle do svojih prinčeva koji su ih strpljivo čekali na veličanstvenom balu.
Princeze su jedva dočekale susret s prinčevima i krenule plesati u svojim čarobnim cipelicama dok ih je nevidljivi vojnik kriomice promatrao. Uživale su u predivnoj glazbi i glasno se smijale, a posluga je donosila ukusna jela i slatko vino kako bi bal bio potpun. Vojnik je poželio skinuti kaput kako bi i on zaplesao no bio je svjestan što bi se dogodilo kada bi to učinio. I dalje je promatrao najmlađu princezu i pritom se zaljubio.
Polako se počelo razdanjivati, a princeze su morale krenuti natrag u svoje kraljevstvo. Svaka je ušla u svoju gondolu, a zatim su opet prolazile prvo kroz dijamantnu potom zlatnu i na kraju kroz srebrnu šumu kako bi stigle na vrijeme u svoju sobu kroz tajni prolaz i bile u krevetu kada bi ih otac došao ujutro probuditi.
Vojnik je također pošao za njima, a ujutro je ispričao kralju što je vidio. Kao dokaz je imao sa sobom listiće koje je ubrao u svakoj šumi te cvijet kojeg je uzeo u dvorcu gdje se održao bal. Kralj mu je povjerovao i odlučio dati nagradu, no vojnik je ipak kao nagradu poželio njegovu najmlađu kćer.
Kralj je rekao da mora najprije pitati najmlađu kćer bi li se udala za vojnika. Ona je upravo sišla na doručak, a vojnik je stao pred nju i zaprosio. Princeza je pomislila kako bi on mogao biti dobar muž s obzirom da je imao hrabrosti otkriti njihovu tajnu. Uskoro su se vjenčali. Svi su plesali do kasno u noć.
Cijelu priču “Dvanaest princeza” pročitajte ovdje >>
Analiza likova
Likovi: kralj, najmlađa princeza, vojnik
Kralj – otac dvanaest prelijepih princeza koje neizmjerno voli. Toliko se brinuo za njih da ih je pokušao potpuno kontrolirati. Bilo mu je neshvatljivo što od njega skrivaju, gdje odlaze tijekom noći pa je odlučio to i otkriti. Zapravo ga je bilo strah da im se što ružno ne dogodi te kako bi se rasteretio brige organizirao je “nagradni natječaj” kako bi napokon doznao pravu istinu. Kralj je bio i donekle okrutan, jer je odlučio kazniti one koji ne uspio otkriti gdje odlaze njegove kćeri. Valjda je tako htio pokazati koliko ozbiljno shvaća taj zadatak. Bilo mu je jako stalo do sreće njegovih kćeri, ali najviše do njihova zdravlja i sigurnosti. Zato se i ponašao tako posesivno prema njima. Zaključavao ih je u sobu i nije dopuštao da izlaze bez nadzora. Možda su se baš zbog toga njegove kćerke namjerno odmetnule. Ipak, kralj je bio dobar. Svaki dan je svojim kćerkama davao nove cipelice nakon što bi im se stare raspale. Sve što je kralj radio, radio je samo za dobrobit svoje djece.
Najmlađa princeza – bojažljiva djevojka koja je pratila svoje sestre kada su odlazile tajnim putem na bal. Cijelo vrijeme imala je osjećaj kako ih netko prati, ali nije mogla uvjeriti svoje sestre u to. One joj nisu vjerovale jer su mislile kako umišlja, a i tko bi joj povjerovao s obzirom na to da je vojnik na sebi imao čaroban kaput od kojeg je postao nevidljiv. Ovo je dokaz koliko je najmlađa princeza bila intuitivna. Vjerovala je svojem unutarnjem osjećaju koji je nikada nije iznevjerio. Iako bi i sama nekada pomislila da je luda, pogotovo zato što bi je drugi uvjerili da umišlja, ona nikada nije prestala vjerovati samoj sebi. Najmlađa princeza zasigurno je posebna. Osim što je mlada, krhka i bojažljiva, ima najbolje razvijene osjećaje.
Vojnik – snalažljivi mladić kojemu je pomogla dobra gospođa kada se jednom prilikom šetao kraljevstvom. Bez njezine pomoći nikada ne bi uspio riješiti kraljev zadatak. Kada je stigao iz rata bio mu je potreban novac. Čuo je kako će kralj nagraditi onoga tko otkrije kamo odlaze princeze tijekom noći pa ga je odlučio posjetiti nakon što mu je gospođa dala čaroban kaput. Ali nisu samo dobri savjeti i kaput pomogli ovom vojniku da otkrije tajnu 12 sestara, tome je pripomogla i njegova domišljatost, snalažljivost, pa i hrabrost. Vojnik je točno znao kako se ponašati da nasamari princeze i ne otkrije svoje prednosti.
Vojnik je uz sve to bio i pomalo šaljivdžija. Znao je kako se našaliti s djevojkama dok su bile na balu, a zbog svog mekog srca uspio se zaljubiti u jednu od njih. Otpočetka bajke se osjeća neobična povezanost između njega i najmlađe princeze. Ne čudi da je on razvio osjećaje prema njom. Na kraju ju je i dobio. Oženio je nju umjesto najstariju princezu, koja mu je bila obećana ako riješi zadatak. Srećom, svidio se i on najmlađoj princezi, pa su sretno uplovili u bračnu luku.
Bilješka o piscu
Braća Jacob i Wilhelm Grimm jedni su od najpoznatijih njemačkih pisaca bajki. Postali su slavni nakon objavljivanja zbirke “Dječje i obiteljske priče” (Kinder – und Hausmärchen). Zbirka je prvi put objavljena 1812. godine, drugi svezak je objavljen dvije godine kasnije, 1814. godine.
Jacob Ludwig Karl stariji je brat rođen 1795., a mlađi brat Wilhelm Karl Grimm 1805. u mjestu Hanauu u blizini Frankfurta. Djetinjstvo su proveli u malom gradu Steinauu. Školovali su se u Friedrichs Gymnasium nakon čega su upisali pravo na Sveučilištu Marburg. Jedan i drugi brat su se bavili filologijom i lingvistikom.
Ubrzo su se počeli zanimati za istraživanja i sakupljanje njemačke narodne književnosti. Nakon smrti majke, Jacob je počeo raditi kao bibliotekar. Wilhelm i Jacob su počeli sve više vremena posvećivati sakupljanju bajki i drevnih legendi koje su bile prenesene usmenim putem.
Pored istraživanja narodnih priča Jacob i Wilhelm su bili i politički angažirani. U periodu od 1837. do 1841. poznatoj braći su se pridružila petorica kolega sa Sveučilišta u Göttingenu. Uskoro su postali poznati kao Göttingenska sedmorka koja se bunila protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera, optužujući ga da je kršio ustav. Kralj ih je uskoro potjerao sa sveučilišta.
Tri godine su proveli u progonstvu u Kasselu sve dok ih pruski kralj Friedrich Wilhelm IV. nije pozvao da mu se pridruže u Berlinu. Odmah nakon dolaska kralj ih je angažirao da napišu Njemački rječnik “Deutsches Wörterbuch”, s 33 sveska i težine 84 kg. Rječnik je predstavljao stvaranje modernog njemačkog jezika, a koji se i danas smatra autoritetom kada je u pitanju njemačka etimologija. Na rječniku su braća radila sve do svoje smrti.
U Berlinu su živjeli 20 godina i u to vrijeme objavili “Male zapise”, a potom i prvo izdanje “Povijest njemačkog jezika”.
Pretpostavlja se da je Jacob iznio germansku glasovnu promjenu poznatiju kao Grimmov zakon. Prvi ju je primijetio filolog Rasmus Kristian Rask, a koja se smatra prvim otkrićem glasovne promjene.
Wilhelm je umro 1859. godine, a stariji brat Jacob četiri godine kasnije.
Prvu kolekciju priča objavili su 1812. godine. U njoj se nalazilo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja broj je tijekom četrdeset godina narastao na preko 200. Najpoznatije bajke braće Grimm su: “Zlatna guska”, “Pepeljuga”, “Ivica i Marica”, “Vuk i sedam kozlića” i mnoge druge.
Godine 2005. UNESCO je uvrstio zbirku “Bajke za djecu i dom” na popis nematerijalne kulturne baštine.
Autor: L.V.
Odgovori