Dva prijatelja je moćna priča o prijateljstvu ispričana od francuskog velikana, pisca Guyja de Maupassanta. Riječ je o, na prvi pogled, jednostavnoj priči koja u sebi nosi snažnu poruku. Za vrijeme Francusko-pruskog rata, na ulicama Pariza slučajno se sretnu dva prijatelja, Monsieur Morissot i Monsieur Savage. Njih dvojica su stari prijatelji s pecanja. Kao i svima, rat im nije dobio ništa dobroga, izloženi su jadu i bijedi te gladi i siromaštvu.
Nekada su svake nedjelje odlazili do jedne rijeke izvan grada te su u miru pecali. U pecanju su pronalazili mir i zadovoljstvo. No, otkada se rat zahuktao prestali su razmišljati o svojoj velikoj strasti. Upravo ovaj iznenadni susret, podsjetio ih je na lijepe trenutke koje su proveli pecajući te su stoga odlučili što prije dogovoriti susret na rijeci. I sami su znali da to u ovim ratnim vremenima nije baš pametno te je jako riskantno jer njihovo najdraže mjesto za pecanje nalazilo se upravo blizu mjesta koje su zauzele neprijateljske snage Prusa. No, oni ipak odluče riskirati, i to ne radi ulova riba, već da bi dokazali sebi i svijetu oko sebe da čovjek može biti slobodan raditi što želi, da ima pravo na zadovoljavanje svojih užitaka i da je svijet normalno mjesto za život. Ali nažalost, to nisu uspjeli dokazati. Njihov izlet je bio koban.
Naizgled jednostavna tema u sebi nosi vrhunsku priču. Maupassant nam donosi jednostavnim jezikom i stilom ispričanu radnju koja u sebi krije veliku i duboku poruku. Pošto sama radnja priče nije komplicirana niti složena, autor nam kroz unutarnje stanje likova donosi glavnu temu i ideju djela. Upravo posljednji dani njihova života ključni su u priči.
Glavni likovi su obični ljudi koji su najviše pogođeni ratom. Oni nisu isfrustrirani i nezadovoljni, ne samo zbog ratnih stradavanja i gladi već i zbog njihovih prava na slobodu koje su im ratom narušene. Radi se o jednostavnim ljudima koji u životu nikada nisu imali puno, ali uvijek su imali svoja sitna mala zadovoljstva koja su im život činila ispunjenim i sretnim. A upravo onako kako su živjeli, tako su i dočekali svoj kraj. Iako se njihova smrt ne može nazvati herojskom, ona za njih to je. U smrt su otišli dostojanstveno radeći ono što vole. Nisu se ponašali poput kukavica niti su uvrijedili ili izdali nekoga. Velika ljudskost po kojoj su se isticali, ostala je sačuvana do njihovog kraja. Ne može se poreći da se nisu bojali ili da bi pobjegli da su to mogli, ali ipak, odlučili su se pomiriti sa svojom sudbinom kada su bili uhvaćeni. Znali su da im tada preostaje samo jedno, sačuvati svoju ljudskost i svoje moralne vrijednosti do samog kraja.
Jedan od najdirljivijih trenutaka u priči je trenutak kada su zarobljeni, a Morissot osjeti snažan bijes, ne samo zbog ulovljenih riba koje su se našle na podu osvajača već i zbog nemogućnosti življenja u slobodi koja im je ratom oduzeta. Obojica su se već dugo osjećala zarobljeno. Ustvari, kao da su bili zarobljeni puno prije, još onda kada je rat bio započeo.
Njihova smrt bila je simbolična. Nakon što su se u strahu pozdravili, bačeni su na dno rijeke koja će biti njihovo vječno mjesto posljednjeg počivališta. Upravo tamo gdje su najviše voljeli provoditi svoje vrijeme, provest će vječnost. Konačno su pronašli svoj mir i svoju slobodu koju su dugo tražili.
Vrsta djela: pripovijetka
Vrijeme radnje: tijekom Francusko-pruskog rata (oko 1880. godine)
Mjesto radnje: Pariz i okolica Pariza (oko rijeke)
Tema djela: Dva prijatelja koja su imala zajednički cilj, pronaći svoju izgubljenu slobodu.
Ideja djela: Svaki čovjek ima pravo na svoju slobodu jer samo tako može živjeti sretno i ispunjeno. Čovjek ne može živjeti sretno u zajednici u kojoj su narušena njegova prava za slobodom. Sve ono što se proživi nesretno ne može se nazvati pravim životom. Iako dišemo i živimo, mi tada ne živimo istinski.
Kratak sadržaj
Pariz se nalazi pod opsadom pruskih vojnika. U gradu među stanovništvom vladaju glad, siromaštvo i smrt. Tog siječanjskog jutra, gradom je prolazio gospodin Morissot. Držao je ruke u džepovima, a po njegovom hodu dalo se zaključiti da je tužan i razočaran te da u njemu nema nimalo volje za životom. Bio je jako gladan. I dok je koračao ulicama, ugodno se iznenadio kada je susreo svog dugogodišnjeg prijatelja Savagea. Iako najbolji prijatelji, ratno stanje u zemlji ih je udaljilo. Prije rata su svake nedjelje odlazili na pecanje.
Upoznali su se prije mnogo godina na jednom od otoka na rijeci izvan Pariza. Morissot je tada svake nedjelje odlazio u ribičiju na kojoj se zadržavao cijeli dan, od zore do noći. S vremenom je uočio jednog punašnog i veselog čovjeka, Savagea. Ubrzo su se sprijatelji i odlučili pecati zajedno. Obojica do koljena u vodi, s udicama u rukama, postali su pravi prijatelji. Upoznavajući jedan drugoga, otkrili su da ih zanimaju iste stvari te da imaju slično razmišljanje o nekim važnim temama. Uživali su u vremenu koje su provodili zajedno. Zajedničko im je bilo i to da su se obojica divili prirodi prema kojoj su osjećali veliko strahopoštovanje. Tijekom svakog susreta, upijali su predivne slike koje im je priroda nudila. Bili su to lijepi prizori netom probuđenog sunca ujutro ili visoko podignutog koje je obasjavalo sve oko sebe. Navečer su se divili narančasto-plavoj boji neba netom prije zalaska sunca. Obojica su se kao i puno puta do sada složili da ne postoji ljepši prizor od ovoga.
Tog jutra, kada su se sreli na ulici, snažno su se rukovali. Stisak njihove ruke govorio je samo jedno, bili su jako sretni što se ponovo vide. No, njihova lica nisu bila sretna. Bili su utučeni i tužni. Ipak, kada su počeli pričati primijetili su da se u Parizu nakon dosta vremena pojavilo sunce. U glavi su im se odmah vratila sjećanja na lijepe trenutke koje su proveli zajedno na pecanju. Savage upita Morissota kada će ponovo ići pecati na rijeku.
Zaključili su kako bi bilo najbolje da popričaju uz koju čašicu apsinta u kafiću. Nakon toga uputili su se u šetnju, a Morissot ponovo predloži odlazak na piće iako im je obojici želudac bio prazan od gladi. Vrijeme je začudo bilo jako lijepo, a dvojica prijatelja, pomalo omamljena alkoholom, provodila su ugodno vrijeme pričajući o uspomenama i zajedničkim lijepim trenucima. Savage je ponovo upitao Morissota kada će ići na pecanje. Nastavi pričajući o tome kako je otok na kojem su pecali i dalje pod Francuzima. Također, poznaje pukovnika koji je zadužen za most prema otoku pa bi ga mogao pitati da ih pusti na otok. Morissot je odjednom osjetio ushićenje i žudnju za starim vremenima kada su obojica bili sretni pa odmah pristane na Savageov prijedlog.
Odlučili su odmah otići svaki po svoju opremu za pecanje i naći se nakon sat vremena. Uputili su se prema vili u kojoj je živio pukovnik. Pukovnik im odmah da propusnicu za most te se dvojica prijatelja sretni upute na pecanje. Ubrzo su prošli predstražu na mostu i stigli do vinograda koji su dalje vodili do rijeke. Bilo je oko 11 sati kada su stigli. Obojica su zaključili da selo izgleda mrtvo i da je sve oko njih pusto.
Brda koja su ih okruživala bila su puna neprijateljskih snaga Prusa. Prusi su već mjesecima zaposjedali Francusku. Mučili su i ubijali, palili, izgladnjivali te silovali. Morissot je tiho upitao prijatelja što misli da bi se dogodilo da se sada pojave Prusi ispred njih, na što mu Savage sa smiješkom odgovori da bi ih ponudili s pečenom ribom.
Nisu bili sigurni žele li nastaviti dalje. No, Savage odluči preuzeti odgovornost i ohrabri prijatelja da krenu. Kroz vinograd su se oprezno spustili do čistine koja ih je dalje vodila do rijeke. Zastali su i dobro poslušali čuju li što. Nakon toga, odlučili su se ulogoriti i pecati. Pogledi su im bili upereni u pusti otok koji ih je skrivao od druge obale. Tamo se nalazilo maleni kafić koji je već dugo bio zatvoren. Ubrzo je Savage upecao prvu ribu, a odmah nakon njega i Morissot. Bili su oduševljeni. U njima se ponovo javila strast, osjećali su se živima i sjetili su se prošlih već pomalo i zaboravljenih veselih trenutaka kada su zajedno pecali. U toj sreći, prekine ih strašna tutnjava. Tada shvate da to pukovnik puca u daljini iz svojih topova. Počnu pričati o politici, kraljevima i republici te teškom ratu i stradavanjima nevinih ljudi. Činilo im se da više nikada neće biti mira i slobode za kojom su žudjeli. No, složili su se da se moraju nositi s takvim životom jer je on jednostavno takav. Kao i smrt koja im prijeti. Obojica su se stresla shvativši da se netko nalazi iza njih.
Okrenuli su se i pred sobom ugledali četiri bradata čovjeka s puškama u rukama. Odmah su ih svezali, ubacili u čamac i prevezli na drugu stranu otoka. Ugledali su vojnike u kućama koje su im se kada su stigli činile puste. Doveli su ih pred visokog vojnika kovrčave kose koji ih je upitao kakav im je bio ulov. Na to drugi vojnik baci punu mrežu riba pred njega.
Oficir ribičima kaže da su oni za njih špijuni koji su njihovi nadređeni poslali na otok preodjevene u ribiče kako bi špijunirali njihovu vojsku i kako nikome ne bi bili sumnjivi. Nadalje, oficir im je rekao da će ih on streljati, osim ako im ne da lozinku koju kao špijuni sigurno imaju kako bi mogli prijeći preko mosta.
Dva najbolja prijatelja su bili blijedi kao krpe. Šutjeli su i drhtali stojeći jedan pored drugoga. Oficir ih je uvjeravao kako nitko neće znati da su mu oni dali lozinku, a ako mu je ne daju, za par minuta će mrtvi ležati na dnu rijeke s ribama. Prijatelji su i dalje šutjeli, nitko nije rekao niti riječ.
Pukovnik je tada naredio svojim vojnicima na njemačkom jeziku i u taj čas se ispred njih stvori dvanaest vojnika s puškama u rukama. Oficir im je dao još jednu minutu da mu odaju lozinku, a nakon toga će ih streljati. Tada priđe Morissotu i šapne mu da mu da lozinku i da njegov prijatelj neće ništa saznati. Pošto je Morissot samo šutio isto pokuša i sa Savageom. No, i Savage mu ništa ne odgovori.
Oficir tada zapovjedi vojnicima da podignu puške. Morissotu je pogled zastao pred mrežom punom riba od čega ga obuzmu slabost i bijes. Oči su mu se napunile suzama pa tiho pozdravi svog prijatelja Savagea. Savage mu uzvrati “zbogom” i jedan drugome stisnu ruke. Obojica su drhtali, ali bili su dosljedni sebi. Oficir tada izda konačnu naredbu i dvanaest pucnjeva opali prema prijateljima nakon čega jedan preko drugog padnu na tlo.
Vojnici privežu kamenje za noge mrtvih ribiča pa ih bace u rijeku. Oficir se odluči zaputiti kući, no tada zastane i zagleda se u mrežu prepunu riba. Podigne je i nasmiješi se te odluči narediti kuharu da mu pripremi pečene ribe. Zaključio je da će sigurno biti odlične. Tada ponovo pripali lulu.
Likovi: Monsieur Morissot, Monsieur Savage, oficir, pukovnik, pruski vojnici
Analiza likova
Monsieur Morissot i Monsieur Savage – glavni junaci priče koji su više od ičega htjeli pronaći svoju slobodu premda je to u vremenu u kojem su živjeli bilo nemoguće zbog rata. Obojica su svoje slobodno vrijeme voljeli provoditi pecajući na rijeci. Tada su uživali u međusobnom druženju i zajedničkim trenucima mira, spokoja i tišine. Sve to tražili su u prirodi koja ih je opuštala. Pecajući ribe proučavali su prirodu i divili joj se, zajedno su gledali predivne zalaske sunca te ljepotu prirode koja ih okružuje kada je obasja sunce u prijepodnevnim satima. Dobro su se slagali. Bili su u stanju šutjeti cijeli dan, sami sa sobom i svojim mislima, ali i razgovarati i raspravljati o nekim za njih važnim temama života. U priči se ističe njihovo međusobno poštovanje. Nakon susreta poslije mnogo vremena i puno životnih promjena, kao da se ništa nije promijenilo, oni i dalje uživaju u društvu jedan drugoga.
Kao i kod mnogih, i kod njih je rat donio neki drugi život. Sve se promijenilo i dvojica prijatelja više nisu slobodno mogli uživati u malim stvarima koje su ih do tada veselile. Nisu mogli odlaziti na ribičiju koja je za njih predstavljala lijepe i sretne trenutke ispunjavajući im živote. Kada su se ponovo susreli, bili su mršavi i gladni te više od svega duboko razočarani životima koje su vodili. Razgovarajući o ribičiji, kod njih se ponovo javi strast i uzbuđenje. Kao da su trenutno oživjeli. Ta velika strast odvela ih je u opasnost koje su obojica bili svjesni, ali nisu mogli protiv sebe. Odlučili su negirati sadašnjost i prepustiti se i vratiti životu koji ih je uveseljavao. Do zadnjeg dana svog života ostali su pošteni i vjerni sebi i svojoj riječi koju niti u jednom trenu nisu pregazili. Smrt su dočekali zajedno, kao oslonac jedno drugome kakav su i bili i tijekom života. Bačeni su na dno rijeke koja je određena kao njihovo posljednje počivalište. Ta ista rijeka kojoj su se toliko veselili, koja im je donijela toliko sretnih zajedničkih trenutaka, određena je kao njihova posljednja stanica.
Bilješka o autoru
Guy de Maupassant (Tourville sur Arques, 1850. – Pariz, 1893.) je francuski pripovjedač i romanopisac, uz Zolu najznačajniji predstavnik naturalizma.
Bio je vojnik u francusko-pruskom ratu, skroman činovnik te potom književnik. Svoju karijeru počinje pod nadzorom Flauberta. Objavio je oko 6 romana i 300 novela.
Prvi uspjeh postigao je novelom ”Dunda” koja je bila objavljena u zajedničkom zborniku pripovjedača Zolina naturalističkog kruga. Najbolje se pronašao u pisanju novela gdje je razvijao zanimljivu i napetu radnju. Djela mu obilježava pesimizam u kojem ljudima upravljaju biološki i sociološki čimbenici.
Iako je tematski sklon naturalizmu pripovjedačkom tehniku se približava klasičnom realizmu. Prikazivao je seljake i ribare Normandije, pariško društvo, patriotizam i scene pune tajanstvenosti i strave koje su ga privlačile zbog njegove bolesti. Umire pomračena uma.
Najpoznatija djela: Jedan život, Ljubimac, Pierre i Jean, Na vodi…
Autor: M.L.
Odgovori