“Domobran Jambrek” je novela koja spada u zbirku pripovijedaka “Hrvatski bog Mars”. Sve novele imaju tematiku iz Prvog svjetskog rata, a Miroslav Krleža u njima je dao svoj iskaz viđenja jer je i sam u njemu sudjelovao. Bio je izrazito antiratno nastrojen te je iz tog vremena ponio mnogo tragičnih sjećanja na uzaludne borbe i mnoštvo ljudskog stradavanja.
Danas se zbirka sastoji od sedam novela. Posljednja novela imenom “Hrvatska rapsodija” napisana je 1917. godine, a u zbirku je dodana tek 1946. godine.
Zbirka “Hrvatski bog Mars” sastoji se od novela: “Bitka kod Bistrice Lesne”, “Kraljevska ugarska domobranska novela”, “Tri domobrana”, “Baraka pet be”, “Domobran Jambrek”, “Smrt Franje Kadavera”, “Hrvatska rapsodija”.
Kao radnja za sva zbivanja u noveli uzet je Prvi svjetski rat i ratna zbivanja koja su se tada dogodila. Krleža je opisao kako su mladi ljudi iskorišteni, bačeni u vatru rata u kojem se nisu snašli, a sve zbog kretanja velikih političkih procesa u svijetu.
Za razumijevanje novele bitne i povijesne činjenice koje su se tada dogodile. Sve to upriličeno je u potresne priče o stradavanju hrvatskih seljaka na velikom djelu Europe. Oni su svoje živote ostavili za neke njima nepoznate interese i ciljeve
Kratak sadržaj
Novela “Domobran Jambrek” govori o lijepom mladiću koji živi na selu. On je mobiliziran i odmah nakon toga poslan na obuku.
Cijeli taj proces ostavio je duboke posljedice na njegovoj duši jer se nikako nije mogao prilagoditi vojničkom drilu i surovom postupanju časnika prema neukim seoskim mladićima. Neki se časnici čak dodatno ističu po svojoj surovosti i iskaljivanju tako ističući svoje osjećaje nadmoći i podčinjenosti.
Jambreku su jedina utjeha nedjeljne mise. On se toliko u njih uživi da propovijedi vojnog kapelana za njega djeluju ohrabrujuće. Naime, tada cijela ta vojska, a i rat dobivaju neku bolju, uzvišeniju dimenziju. Dodatno ga motiviraju i zvuk orgulja, i slika Biblije, a uz njih on bolje shvaća cilj poslanja, zašto je sve ovo potrebno te zašto mora trpjeti. Ipak, sve to ne traje dugo. Sav njegov zanos ugašen je čim je stupio na borbeno tlo.
Za vrijeme jedne bitke, Jambrek je ostao bez obje noge. Tako ranjen dospijeva u sanatorij Marije Annunziate. Njezin snobovski život teče isprazno, a uz to je obilježen i ponekom duševnom krizom. Ona ga želi oplemeniti samaritanskim djelima.
Ubrzo, neurotična princeza je opčinjena fizičkom vanjštinom i svježinom mladog vojnika Jambreka. On u njoj izaziva samilost i želju da se nježno brine za njega pa iz tog razloga sama želi preuzeti skrb kako bi se ranjenik što prije oporavio.
Jambrek je opčinjen prevelikom pažnjom princeze pa se osjeća kao da tom prigodom stvoreno božanstvo. Utonuo je u sanjarenje o budućnosti i sve ovo čini mu se kao nagrada za gubitak koji je pretrpio.
Jambrekovo prelijepo, ali osakaćeno tijelo, u princezi je pobudilo vizije Narcisovog mramornog torza koji je bio zdrobljen te ona dolazi u veliko erotsko iskušenje.
Prilikom ispovijedi, princeza ispovjedniku priča o svojim nagonima, kako joj je želja ljubiti vojnikove ranjene noge. Ispovjednik joj je predložio da što prije pobjegne pred iskušenjem za koje je smatrao da dolazi od samoga vraga. Princeza tada napušta sanatorij na Veliki Petak te ostavlja Jambreka samog, u osjećaju potpune duševne rastrojenosti. Nadao se da će se vratiti, a kada je shvatio da su šanse male, zapao je bunilo i rastrojenost. Razdirala ga je opsesija da mu je princeza odgrizla noge.
Sve ta njegova bolesno bunilo dovodi do toga da označava tragičnu sudbinu koja je jedina što mu preostaje.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: Prvi svjetski rat
Mjesto radnje: bojišnice Europe, sanatorij
Likovi: Jambrek, Marija Annunziate, vojnici, svećenik, ispovjednik
Analiza likova
Jambrek – mladić koji je život proveo na selu. Izuzetne ljepote. Pozvan je u rat, a prvo i na obuku. Osjetljiv je i nikako se ne može priviknuti na ratno stanje. Utjehu je pronašao u crkvi, iako kada prvi puta stupi na borbeno tlo, nikao se ne može prilagoditi situaciji. Ubrzo ostaje bez obje noge te je odveden u privatni sanatorij princeze Marije Annunziate. Postao je njome opsjednut i cijeli njegov život vrtio se oko nje. Kada ga je napustila zapao je u veliku duševnu rastrojenost i bol i nikako se nije mogao pomiriti s novonastalom sudbinom.
Bilješka o autoru
Miroslav Krleža je cijenjeni esejist, dramatičar, pripovjedač, kritičar i pjesnik. Rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, a nakon što je u rodnom gradu završio pučku školu i četiri razreda gimnazije, otišao je put Pečuha kako bi upisao kadetsku školu za domobrane.
Završio je kao jedan od najboljih zbog čega je dobio carsku stipendiju i otišao u Budimpeštu na vojnu akademiju Ludoviceum. Tamo se zadržao dvije školske godine, a nakon toga je 1913. godine napustio akademiju i otišao u Skopje kako bi se pridružio srpskoj vojsci kao dobrovoljac. Ali umjesto da se pridruži vojsci uhićen je pod sumnjom da djeluje kao austrijski špijun. Poslan je u Beograd na ispitivanje.
Nakon prelaska granice kod Zemuna, hvataju ga austrijske vlasti i nakon saslušanja puštaju, pa je sredinom 1913. godine opet došao u Zagreb. Shvativši kako je sve ono što je ostalo iza njega bilo samo plod njegovog mladenačkog zanosa, odlučio je posvetiti se književnom stvaralaštvu.
Godine 1919. oženio se Leposavom Kangrga, a u razdoblju između dva svjetska rata živio je kao pravi književnik i pritom objavio razna književna djela i pokrenuo časopise. Od 1914. godine do 1981. godine Krleža je napisao razna djela i iza sebe ostavio veliku umjetničku vrijednost. Od 1950. godine nalazio se na čelu Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Umro je 29. prosinca 1981. godine u Zagrebu.
Najznačajnija djela su: “Tri simfonije”, “Balade Petrice Kerempuha”, “Gospoda Glembajevi”, “Povratak Filipa Latinovicza”, “Na rubu pameti”, “Hrvatski bog Mars”…
Autor: M.L.
Odgovori