Domaća zadaća

“Što se najgore može dogoditi ako ne napišem jednu zadaću?”, pitanje je koje smo si postavili mnogo puta: “Jedna kao nijedna”. … Ipak, ta jedna jedina nenapisana zadaća, i to još sastavak iz hrvatskog, može pokrenuti cijelu lavinu događaja i problema. Upravo o tome govori roman “Domaća zadaća”, Ivana Kušana, slavnog hrvatskog pisca za mlade. Priča romana započinje upravo ne pisanjem jedne, naizgled obične, domaće zadaće, a završava cijelim nizom događaja koji upliću mnogo više ljudi od samo jednog lijenog učenika i njegovog nastavnika.

Kroz ovu priču punu uzbudljivih događaja, sa nekoliko neočekivanih obrata, pratimo nekoliko likova koji se međusobno udružuju u skupine, kako bi se međusobno osvetili jedni drugima. Kroz priču dolazimo do glavne poante romana. To je zaključak da je bolje jednostavno priznati da zadaća nije napisana, nego lagati, jer svaka se laž prije ili kasnije otkrije. Ne rješavanje svojih obaveza ponekad je manje opasno ako priznamo grešku, nego ako je zataškavamo i tako stvorimo niz nepotrebnih problema.

Ukratko, roman govori o Branku Beljaku, učeniku sedmog razreda koji nije napisao sastavak iz hrvatskog jezika. Umjesto da je rekao profesoru da nije napisao zadaću, on je optužio drugog učenika da mu je zadaću ukrao, što potiče lavinu događaja i novonastalih problema, kroz koje, na kraju nastrada upravo onaj tko je laž i pokrenuo. Čitanjem zaključujemo da ovaj roman ne govori toliko o lošim stranama lijenosti, koliko o posljedicama laganja, a sve to zapakirano u uzbudljiv roman kakvog može napisati samo genijalan Ivan Kušan.

Roman je i više nego zanimljiv pa će svoj djeci biti zabavna i poučna lektira.

Kratak sadržaj

Branko je očekivao da će s prijateljem iz susjedstva i njegovim ocem ići u ribolov, ali mu je majka pokvarila taj plan za poslijepodne, kad ga je poslala da se ode ošišati. On se uvrijedio, jer je mislio da mu kosa još nije toliko strašno duga da bi se trebao šišati, pogotovo u usporedbi s očevom, ali je ipak morao otići. Kad je došao kod brijača, tamo je bio dug red, tako da je, iako je došao u četiri sata, slobodan bio tek u šest. Poslije nesnosnog čekanja i na kraju šišanja, otišao je obići nekoliko prijatelja. Kako nikoga od njih nije bilo kod kuće, činilo mu se da su svi nekamo smjeli ići osim njega. On je bio odličan učenik, ali je također bio i lijen, pa ga je sada ljutilo upravo to što je bio odličan učenik, što znači da je morao puno učiti. Počeo je pisati domaću zadaću, ali nakon što je napisao zadaću iz matematike – koja ga je neprestano podsjećala na ribolov, odustao je od pisanja zadaće iz hrvatskog. Nije se mogao dosjetiti teme za sastav koji je morao napisati i tako se dogodilo da po prvi put u životu nije napisao domaću zadaću.

Ivica je rano došao kod škole, te odbio poziv za nogomet. Umjesto njega vježbao je engleski. Kako je do prethodne godine bio poznat samo po nogometu, a ne i po učenju, dečke koji su ga pozvali na nogomet iznenadila je odbijenica. Kada je još kao loš đak počeo učiti za popravne ispite i sve ih prošao, svojim primjerom utjecao je na oca koji se također promijenio, usrećivši time njegovu majku.

Branko nije volio Ivicu, jer mu je svojim brzim napretkom prijetio da postane bolji učenik od njega, a potom se dodatno naljutio kad je Melita došla Ivici i pitala ga za pomoć, umjesto da je došla k njemu. Na drugom satu, satu zemljopisa, Branko je opet pomislio kako su svi protiv njega. Njihova profesorica pričala je o vrstama ribe u Sjevernome moru, a onda ih podsjetila na reforme za Petra Velikog o kojim im je bila pričala, a to je uključivalo rezanje brade i šišanje kose. Kako se sjetio da je idući sat hrvatski, postao je toliko nervozan da ga je profesorica opomenula. Bio je nervozan jer nije napisao domaću zadaću, te je papir s napisanim naslovom istrgnuo iz bilježnice.

Profesor hrvatskog jezika, prof. Krivić, bio je hirovit. Uzrujan je došao na sat, ali se smirio kad se našao među svojim đacima. Potom je počeo prozivati učenike kako bi vidio da li su napisali domaću zadaću. Bio je nezadovoljan, jer su sastavci bili loši i puni grešaka. Potom je prozvao Ivicu, a dok je on čitao, Branku je na pamet pao jedini način da se izvuče iz ove situacije – optužio je Ivicu da mu je ukrao zadaću koju predao kao svoju! Profesor je Branku ukazao da je sastav koji Ivica čita napisan Ivičinim rukopisom, a Ivica, ljut jer ga je Branko lažno optužio, preko klupe je skočio na Branka. Profesor je Ivicu izgurao van iz razreda, a Ivica, tužan i shrvan, sjeo je na stube. Kada je zazvonilo zvono, krenuo je bezglavo trčati, ne znajući kuda ide, ali siguran da se u školu ne vraća.

Ivičin otac, Josip, bio je na odmoru u tvornici papira u kojoj je radio i kolegama pričao o Ivici. Nakon što je zazvonila tvornička sirena, što je značilo prestanak pauze, on je svejedno nastavio pričati o sinu, ali ga je kolega prekinuo i zamolio da prestane. On je ušutio, ali je ostao nasmiješen sve dok ga nisu pozvali u upravu. Kada je došao u upravu, nadajući se da će dobiti premještaj na bolje mjesto, direktor ga je optužio da je nešto ukrao. Direktor se u tvornici gdje je Josip prije radio raspitao zašto je odatle otišao i nije saznao ništa lijepo. Kako nitko nije slušao njegovu obranu, počeo je vikati, pa se ubrzo našao na ulici. Iznijeli su ga ljudi u plavim radnim odjelima. Vani je bilo tiše i svježe. Kako mu nisu rekli što je ukradeno, odlučio je vratiti se idući dan i pitati, a pritom pronaći i lopova.

Kako je bilo prerano da se Josip vrati kući, odlučio je otići do škole, da vidi Ivicu. Njih dvojica su se ubrzo susreli, čudeći se kako to da je onaj drugi na ulici, a ne tamo gdje bi trebao biti. Ivica je pokušao izmisliti opravdanje, ali je ubrzo odustao, a otac mu je ispričao što se njemu dogodilo. Potom je Ivica kroz suze ispričao što se njemu dogodilo, što je njegovom ocu bilo kao šamar. Ni jedan ni drugi si nisu međusobno vjerovali pa su se naljutili jedan na drugoga. Obojica su mislili da se ovaj drugi nije uopće promijenio. Josip je potom otišao u gostionicu i naručio rakiju.

Profesor Krivić bio je ljut. Povjerovao je Brankovoj priči i ljutio se na Ivicu, ali i na sebe što je u njega vjerovao, najviše ga je hvalio i mislio da je kao profesor najviše zaslužan za njegovu promjenu. Sad je sebe uvjeravao da ipak nikad nije vjerovao u tu njegovu promjenu. Dok je prolazio kroz hodnik, pozvao ga je ravnatelj da dođe do njega poslije nastave. Ravnatelj nije volio profesora Krivića i sad je čuo da je Ivica izbačen iz razreda. Deset minuta nakon nastave profesor Krivić je došao kod ravnatelja. Ubrzo je došao podvornik kako bi pospremio sobu, ali su mu dali znak da izađe. Potom je ravnatelj pitao profesora Krivića što je bilo s Ivicom. Nakon razgovora, profesor je iz prostorije izašao ljut.

Podvorniku Runaku se žurilo. Zato je pokušavao ući u sobu, iako mu ravnatelj i profesor to nisu dopuštali. Jednom kada je ušao, nije mogao samo na brzinu pobrisati sobu. Zamolio je ravnatelja da ga pusti kući, a potom je istrčao u hodnik i vidio da će vrlo teško stići na vlak. Trčao je k željezničkoj postaji odjeven u lovačku odjeću, a kad je stigao u postaju, čuo je kako vlak kreće. U vlaku su bili njegova žena i kći, te dio ženine obitelji koja ga nije voljela. To je bio prvi put u dvadeset godina da je njen brat pristao ići s njime u lov, čemu se njegova žena osobito veselila. Znao je da će nastradati iduću večer, kad se oni vrate. O tome je razmišljao lutajući gradom. Predvečer je prošao kod gostionice “Dva vrapca”, te ga je poznati glas vlasnika gostionice pozvao da mu pomogne izbaciti Josipa koji je bio mrtav pijan. Zatim su ga pozvali na kartanje, što on nije htio jer je davno imao problema s kartama. Ipak su ga uspjeli nagovorili.Tokom igre počeo je dobivati, te je nastavio dalje. Dobivao je sv dok jednom nije počeo gubiti, a onda je odlučio dati svoju pušku kao ulog.

Viktor Krivić, stariji sin profesora Krivića, na povratku kući stao je pred gostionicom “Dva vrapca”, sav znojan od brze vožnje biciklom i jako žedan. Kako nije smio pred majkom ovako oznojen piti vodu, odlučio je ući u gostionicu i popiti čašu piva. Kad je ušao, vidio je gužvu od dvadesetak ljudi okupljenih oko stola u kutu. Nakon što je nekoliko puta pokušao dozvati gostioničara, koji se nije odazivao, uzeo je čašu i napunio je vodom, a nakon što je popio nekoliko čaša, odlučio je provjeriti što se događa u kutu. Podvornik Runak, gostioničar i debeljko su kartali. Viktora je primamila puška koju je Runak upravo izgubio. Runak i gostioničar su zatražili još jednu priliku, dok je gostioničar gledao u utržak koji je debeljko spremao sebi u džep. Runak je odlučio uložiti svog psa, šešir i naočale, a gostioničar besplatno piće. Viktor je već dodirivao pušku, a potom mu je pažnju privukla još jedna debeljkova pobjeda. Kad je debeljko krenuo van, Viktor ga je pozvao i pitao želi li mu prodati pušku. Dogovorili su se da će mu dati bicikl i tri tisuće za pušku, a kako je debeljko posumnjao u to da će mu Viktor dati tri tisuće, ovaj mu je dao osobnu iskaznicu i obećanje da će se naći preksutra u pet sati. Dobivši pušku, otrčao je kući, no nije zatražio oružni list. Debeljko mu namjerno nije htio dati taj list.

Branko je sjedio na divanu i čitao stripove. Bio je dobre volje jer se izvukao u školi. Potom je s Melitom bio u kinu, a sutra će ići u ribolov sa susjedom. Kad je završio sa stripom, razmišljao je o tome kako novinari znaju unaprijed što će se dogoditi u stripu i kako bi on htio biti novinar, ali se ubrzo predomislio kad se sjetio da je u tom stripu jedan novinar poginuo. Više se nije ni ljutio na majku i tetku, te je nestrpljivo čekao oca da mu potvrdi da može ići u ribolov, pojevši pritom pun tanjur variva od kelja koji nije ni volio. Kad mu je došao otac, odmah je poletio k njemu kako bi ga pitao da ga pusti da ide u ribolov, što mu je on dozvolio. Potom, kad su dovršili večeru, otac ga je pozvao da ga pita hoće li proći s odličnim, na što je on odgovorio da je najbolji učenik u razredu. Potom ga je otac uputio u drvarnicu da vidi dar za njega, no kako ga novi pas kojeg je otac doveo nije puštao, on je dozvao oca, koji ga je odveo u drvarnicu i pokazao mu bicikl.

Profesor Krivić bio je loše volje. Razmišljao je o razgovoru s ravnateljem, čekajući ručak. Kad mu je žena donijela vruću juhu, on se naljutio i izderao na nju. Odnijela je tanjur da rashladi juhu, a on se nastavio sjećati svojih riječi i Ivice. Kad mu je žena opet donijela juhu, on se opet izderao na nju, jer je juha ovaj put bila hladna, na što se i njegova žena, na rubu suza, izderala na njega, te otrčala u kuhinju. Kad se profesor zaustavio pred staklenom zdjelom u kojoj su bile dvije zlatne ribice, u sobu je ustrašeno ušao njegov mlađi sin, Rudi. On ga je htio zamoliti da mu pomogne riješiti zadaću iz matematike, ali se Krivić izderao na njega, te je on pobjegao iz sobe.

U kuhinji je njegova žena jecala i sjećala se majke koja ju je odgovarala od udaje za Krivića. Rudi je u sobi razmišljao o tome da je trebao tražiti Viktora da mu pomogne, ali je on već otišao u školu. Ubrzo je i Rudi istrčao iz stana. Viktor je navečer u žurbi ušao u stan i htio što brže ući u svoju sobu, ali ga je u tome zaustavio otac, kojeg nije ni pozdravio. Potom mu je pokazao u pušku, a majka, koja je dotrčala vidjeti što se događa, onesvijestila se kad ga je vidjela s puškom. Kad su je osvijestili, Krivić je uzeo pušku i mirnije upitao Viktora da mu kaže kako je došao do nje, a kad mu je ispričao, predložio je kako bi mogao isplatiti pušku. Krivić se smrknuo i izašao na balkon, uništio pušku te je bacio s balkona u dvorište.

U gostionicu “Dva vrapca” ušla je žena, umotana u crni šal, tražeći Josipa. Gostioničar, i dalje zabrinut što će reći njegova žena kad sazna da je ostao bez utrška, rekao je da tu nije, a ona je otišla. Potom je u gostionicu ušla njegova žena. Krenula je k blagajni da uzme novca kako bi sutra mogla kupiti voća i povrća. On ju je zaustavio i počeo joj pričati da je novac pozajmio, sav nervozan, na što se ona naljutila i otišla Krivićki da posudi novac. Kako joj ona nije posudila novac, vratila se ljuta na njega i rekla mu da ako ne uspije posuditi novac, da se kući ne vraća. Potom se gostioničar dosjetio kako vratiti taj novac, te je to rekao i Runak koji se zabrinuo da je to kažnjivo, ali mu je odlučio pomoći, jer druge nije imao.

To podne, Rudija je prozvao profesor Richter, nastavnik matematike, da pokaže zadaću. On je nije imao, te mu je to i rekao. Profesor se nije brinuo, nego mu je rekao da riješi zadatke na ploči. Ali Rudi nije bio svjestan što se oko njega događa, jer je razmišljao o očevoj ljutnji. Kako nije ništa znao, profesor ga je uputio na mjesto i upisao mu jedinicu, a žamor o tome odmah je počeo kružiti razredom. On je sjeo na mjesto i nastojao smiješkom prekriti neraspoloženje. Poslije sata, profesor Richter je pozvao Rudija da s njim iziđe iz razreda, te mu je rekao da će ovo morati reći njegovom ocu. On je na to otrčao u razred, shvativši kako će mu otac reagirati kad čuje. U razredu su ga zadirkivali, a on je počeo plakati. Kad je nastava završila, odlučio je ne otići kući, te je otišao u suprotnom smjeru. Kad je već došao u predgrađe, pogledao je dolje na grad, a kako je pored njega prošla uplakana žena umotana u crni šal, on se sjetio majke i Viktora, pa i oca. Živnuo je i krenuo natrag kući. Razmišljajući koji mu je put najbrži, zaputio se preko groblja.

Ivicu je dugo pekao šamar koji mu je otac dao, a počela ga je mučiti i glad. Nesvjesno je krenuo kući, a onda se predomislio, jer se nije usuđivao vratiti. Kako ga je mučila glad, odlučio je ipak krenuti kući, jer je želio utješiti majku. Kad je došao kući, majke nije bilo. Kad se najeo, izašao je iz kuće i promatrao grad. Razmišljao je o tome da li su ga roditelji možda ostavili, te je odlučio da se vrati u grad i luta njime.

Krenuo je preko groblja, te je sjeo na mramornu grobnicu. Grobar ga je ugledao i prekorio, rekavši da se mora držati propisa, nakon čega je Ivica opet počeo razmišljati o zadaći i tome što se dogodilo u školi. Odlučio je postati razbojnik i napasti prvu osobu koja tuda prođe. Ona se ubrzo pojavila, bio je to dječak kojeg je uplašio, ali kojeg se i sam uplašio. Počeo je razgovarati s dječakom Rudijem. Ubrzo su jedan drugome ispričali svoje nevolje, a počeli su kovati i plan kako da se osvete Branku. Rudi je, stigavši kući, sreo Viktora kako pokušava sastaviti pušku, te su braća jedan drugome ispričala svoje nevolje. Viktor je odmah pristao pomoći Ivici.

Branko je bio zadovoljan i veseo što ide u ribolov, za razliku od trojice dječaka na ulici. Kad je na vratima zazvonilo zvono, bio je iznenađen, jer susjedi nisu po njega trebali doći još petnaest minuta. Kad je otvorio vrata, kroz njih su u stan upala dva dječaka, uhvatila ga za ruke, zavezala ga konopom, te mu začepila usta. Natjerali su ga da se obuče, a dok je on otvarao ormar, Viktor je primijetio pušku u ormaru. Njih dvojica su ga natjerala da s njima hoda kao da su mu prijatelji, te su ga odveli u jednu od napuštenih baraka u blizini njegove kuće, gdje ih je dočekao Ivica. Potom su ga ponovo zavezali i strašili, te na kraju stavili u jedan sanduk i odlučili ostaviti ga tako do popodneva ili večeri. Kad su završili s time, Viktor ih je napustio u žurbi, dok su Rudi i Ivica nastavili skupa hodati i razgovarati. Kad je Ivica pitao Rudija kako se preziva, kraj njih je prošao veliki kamion poduzeća za odvoz smeća pun sanduka, a jedan od njih je bio onaj u koji su strpali Branka, te su u strahu počeli trčati za kamionom.

Josip Novak ušao je u gostionicu “Dva vrapca” i ponovo počeo piti, jedva se sjećajući što se dogodilo dan ranije. Potom je u gostionicu ušao Runak, te mu je gostioničar počeo šaptom nešto pričati, pokazujući na Josipa. Kad je Josip izašao, postalo mu je mučno od okusa iz usta, te je ušao u iduću krčmu isprati taj okus rakijom. Kako mu se tamo nije svidjelo, niti je itko htio slušati priču o njegovom sinu, otišao je u treću, i nakon sat i pol, bio potpuno pijan. Krenuvši kući tramvajem, ušao je u krivi, jer nije jasno vidio koji je broj. U tramvaju je primijetio čovjeka koji mu se činio poznat, pristupio mu je i počeo pričati o sinu. Kako je tramvaj bio na zaokretu, izgubio je ravnotežu i uhvatio se za tog čovjeka, otrgavši mu gumb s kaputa u padu, čime je nastala strka, koja je uključila i policajce. Kako se zbog strke nije moglo ustvrditi tko je kriv, obojicu su odveli na policiju.

Viktor je došao kući, skupio sve dijelove puške, omotao ih u veliki papir, te se iskrao iz stana, krenuvši u stanBeljakovih. Putem je vidio Rudija i Ivicu kako trče kao ludi, ali se nije obazirao na njih. Kad je ušao u vežu u kojoj se nalazio stan Beljakovih, nije primijetio da ga netko promatra. Bila je to starica kod koje se ranije raspitao za Beljakove. Zaključila je da je on lopov i poslala svog muža na policiju. Viktor je u stanu otvorio ormar u kojem se nalazila puška. Bila je gotovo identična njegovoj. Nije uspio zamijeniti dijelove pa je odlučio zamijeniti puške – ne znajući da je krade čovjeku koji mu je i prodao tu pušku. Kad je otvorio vrata, dočekala su ga dva policajca i starac iz prizemlja. Policajci nisu imali strpljenja slušati njegovo objašnjenje, nego su ga, sve uvjereniji da su uhvatili lopova, odveli u postaju, u kojoj je dežurni časnik bio vrlo loše volje, zbog cijele noći pune pijanica i skitnica. Promotrivši pušku, ustanovio je da je to puška koja je već ukradena, te je nazvao direktora tvornice papira iz koje je ukradena. Dok su ga čekali, doveli su Josipa Novaka i ravnatelja Gerića, koji su odmah zatvoreni do idućeg dana.

Kad je oko podne došao direktor, potvrdio je krađu, ali je rekao da nije znao ništa o prijavi, već da mu je Beljak, koji je prijavu podnio, rekao da je krađu počinio Novak iz skladišta, kojem se on sada morao ispričati. Iste večeri su uhapsili i Beljaka, dok je Viktor dobio ukor, te je bio pušten, a vratili su mu i bicikl i osobnu kartu. Ujutro su izgrdili i pustili Novaka i Gerića, jednog po jednog.

Saša nije ništa doživljavao zanimljivim, niti je volio dječje igre ili priče. Kad je izašao u dvorište i sjeo na sanduk, učinilo mu se da čuje neki šum koji dopire iz hrpe napola razvaljenih sanduka. Mislio je da je to neki pas, ali je to bio Branko. On ga je oslobodio iz sanduka i Branko mu je ispričao kako je završio u njemu, no Saša je sve to smatrao glupom igrom. Ipak, odlučio mu je pomoći da mu se osveti.

U ponedjeljak se profesor Krivić uspio smiriti, pa je čak bio miran i kad mu je profesor Richter rekao o Rudiju. Vjerovao je da je Viktor pogriješio, no nije znao o njegovu uhićenju i drugoj pušci. Pregledao je nekoliko zadaća i počeo ispitivati. Branka je prozvao, ali mu je odmah rekao i da sjedne, jer je čuo da mu je otac uhapšen zbog krađe. Branko je bio nestrpljiv dočekati kraj nastave da se nađe sa Sašom. I on i profesor Krivić požurili su iz razreda kad je zvonilo. Ravnatelj Gerić uzalud se pokušavao smiriti, jer Runaka nije bilo, te je čekao da nastava završi da izađe na hodnik i sačeka profesore. Kad je zvonilo, otvorio je, a potom i zatvorio vrata, jer je vidio Josipa Novaka, zbog kojeg je cijelu noć proveo na policiji, te se uplašio da ga je došao ponovo izazivati. Kad je vidio da tog čovjeka profesor Krivić pozdravlja, zaključio je da je to zavjera protiv njega. Kad se Novak predstavio Kriviću, on se užasnuo, a potom ga pitao zašto je došao – da nekako uredi da njegov sin nastavi ići u školu. Dok je ovaj odlazio, Krivić je bijesno uletio u zbornicu, a Gerić, u svom uredu, bio je još bjesniji od njega.

Branko je žurio niz ulicu na sastanak sa Sašom, ali ga je u hodu prekinula Melita. Pitala ga je o čemu je pričao profesor Krivić, te je, nakon što mu je ona rekla da će, ako joj on ne kaže, pronaći Ivicu i njega pitati, ispričao veoma pretjeranu priču o ocu i o onome što mu se dogodilo. Kad je vidio da tramvaj dolazi, uskočio je u njega, a malo prije no što je krenuo, uskočila je i Melita. Vidjela je dan ranije Ivicu s još dvojicom dječaka u blizini njegove kuće, od kojih je jednog i poznavala. Kad su došli na mjesto sastanka, Branko je Saši ispričao što je saznao, a Saša je dobio novu ideju kako napakostiti Rudiju.

Rudi je završio školsku zadaću iz matematike desetak minuta prije zvona, dok je profesor Richter hodao između klupa i požurivao učenike. Brzo je riješio zadatke, nakon što je otjerao misao o tome kako je Branko završio. Kad je zvonilo, profesor je Miši rekao da će mu pomoći da odnese zadaćnice kući. Dok su njih dvojica hodali, nisu ni bili svjesni da ih netko prati. Na trgu su započeli s planom. Branko je profesoru rekao da ga zove netko iz kavane, a Branko je ostao razgovarati s Mišom, te je od njega uzeo polovicu zadaćnica, prelistao ih i jednu odvojio na vrh. Pred vratimakestenjarske kućice, koju je Saša otvorio, Branko je ispustio bilježnice. Kad mu se Mišo približio da mu pomogne, Saša ga je gurnuo preko Branka u kućicu i zatvorio. Saša i Branko su bilježnice poslagali na hrpu i pobjegli, a Mišo se uspio osloboditi kućice i pokupiti bilježnice dok je profesor izlazio iz kavane, ne primijetivši gužvu. Kad je navečer krenuo u postelju, shvatio je da nije pogledao Rudijevu zadaćnicu, koje na hrpi nije bilo.

Sašin otac vozio je kamion “Čistoće”. Te večeri prihvatio je prekovremeni posao. Spremao se dok mu je Sašina baka pričala kako se on promijenio. U drugom dijelu grada, ravnatelj Gerić je izjurio iz kuće i hodao gore-dolje pred kućom, razmišljajući o zavjeri. Odlučio je otići svom starom prijatelju, direktoru tvornice papira. Sašin otac i Gerić su istovremeno skrenuli u istu ulicu, samo sa drugih strana. Kako je Branko zabio nož u gumu na kamionu, počela se kroz procijep ukazivati unutarnja guma – koja je pukla, a kamion se zaustavio vrlo blizu Geriću, ali ga nije ozlijedio. Policajci su došli i napravili zapisnik, a drugi je kamion došao pomoći Sašinom ocu da namjesti rezervni kotač. Kad su svi otišli, ostao je ravnatelj, još više uvjeren u zavjeru, pronašavši nešto.

Ivica nije mogao trpjeti neizvjesnost jer nije znao što se dogodilo s Brankom, te je otišao do škole, gdje je vidio Branka s Melitom. Tužan je otišao u grad gdje će se navečer sastati s Rudijem. Melita je pitala Branka što su napravili Rudiju, na što je dobila odgovor da će joj reći kasnije. Kako se približavao treći sat, Branko je postajao nemirniji, jer nije napisao domaću zadaću. No, profesor Krivić nije dolazio, jer ga je zadržao ravnatelj. Ravnatelj mu je pokazao zadaćnicu njegova sina, te je sasuo niz stvari za koje ga krivi, koje Krivić nije mogao niti pohvatati, ali je, kroz pitanja, uspio shvatiti dio priče. Krivić mu je rekao da će mu do sutra pokušati cijelu stvar pojasniti, te je dobio od njega zadaćnicu. U razredu je kasnije počeo prozivati da čuje domaće zadaće, s kojima opet nije bio zadovoljan. Prozvao je Melitu kad je zazvonilo, ali ih nije pustio, a Melita nije imala zadaću, jer joj je netko istrgnuo iz bilježnice. Sjela je na stube pred školom i plakala, a prišao joj je Branko i pružio rupčić. Ona ga je odgurnula, na što je on otišao. Ona je kroz suze primijetila zgužvani papir koji je Branku ispao iz džepa, a na kojem se nalazila njezina domaća zadaća.

Ivičina majka, omotana u crni šal, hodala je ulicom i išla k mesnici. Kupila je malo mesa, a dok je izlazila, primijetila je novčanik koji je ispao starici koja je čekala meso +. Ivičina majka ga je podigla i stavila u džep, te je na vratimaprimijetila dva oka koja su je gledala.

Melita je tražila Ivicu i slučajno se našla pred mesnicom. Sinulo joj je da je Branko lagao i izmislio stvari. Kako nije nikoga srela kod Ivičine kuće, odlučila je otići u grad u nadi da će ga negdje sresti. Ivičinu majku je bio stid vratiti novčanik, te ga je Melita vratila, nakon što ju je pitala zna li gdje je Ivica. Starica čiji je novčanik bio, primijetila je da ga je žena uzela, ali nije ništa rekla. Starica ju je pozvala u slastičarnu “Runolist” na kolače. Melita je nešto spazila na ulici i istrčala van.

Rudi i Viktor su razmišljali što se dogodilo s Brankom. Profesor Krivić pokazao je Rudiju njegovu zadaćnicu, te se na njega izderao i počeo ga tući, dok ga Viktor nije zaustavio, a potom su obojica istrčali iz stana. Rudi se u školi nije mogao sabrati, tako da je dobio još dvije jedinice. Kad je izašao iz škole, brat mu je pokazao članak u novinama gdje je bio opisan kamion kojeg su tražili. Krenuli su prvo do Ivice, gdje su doznali da je Branko živ, a potom su krenuli k Sašinoj kući. Kad su došli do nje, Melita ih je primijetila i istrčala van k njima. Kako ih je omela, kamion je otišao iz dvorišta, na što se Ivica naljutio. Potom ju je upoznao s Viktorom i Rudijem, a kad je Ivica saznao da su oni sinovi profesora Krivića, Ivica se počeo udaljavati. Kad je Rudi krenuo trčati za njim, započela je tuča. Završila tako da su Viktor i Rudi sjeli na bicikl i otišli u svom, a Ivica pješice u svojem smjeru. Melita je potom doznala da je starica kojoj je vratila novčanik Sašina baka, te je otrčala niz ulicu.

Direktor tvornice papira je iščekivao Gerića, koji je ušao u sobu i odmah počeo pričati o zavjeri i tome kako je zaključio da ga Krivić goni. Kako je popio nekoliko čaša vina, što ga je veoma udarilo, on je počeo pričati neke priče, te ga pustio da ode kući. No, kako veoma dugo nije ništa pio, krenuo je u krivom smjeru i srušio se na prvu klupu u parku. Runak je prošao pored njega, gledajući u njega, ali nije stao da mu pomogne, jer je samo primijetio da netko leži na klupi, ali ne i tko leži.

Ivica je bio shrvan, pa je lutao ulicama i tako završio u parku. Vidio je Gerića i otrčao po oca u “Dva vrapca”, koji mu je bez riječi pomogao. Naišao je i policajac i nakon što su mu brzo razjasnili stvar, odnijeli su Gerića kući, gdje su ostali uz njega dok nije došao svijesti. Potom su, nakon što su ga smirili, Gerić i Josip razjasnili neke stvari.

U srijedu ujutro Melita je jedva dočekala da nastava završi, jer je odlučila pomiriti Ivicu i Rudija. Ivica ju je dočekao ispred škole, jer je htio čuti što mu je sinoć htjela reći. Rekla je da joj je Branko ukrao zadaću. Otišli su do Rudija gdje su se pomirili i doznali kako je profesor Richter ostao bez zadaćnice. Melita im je ispričala kakva je veza Saše i Branka, a potom su ih primijetili u slastičarnici, gdje je nastala tuča, a kad je došla Sašina baka i stala na ulaz, Branko ju je vrijeđao pokušavajući je maknuti s ulaza, Saša se razbjesnio i pomogao ostalima zgrabiti Branka.

Ravnatelj Gerić se protezao na kauču, konačno uvjeren da Josip Novak nema ništa protiv njega, ali ga je i dalje mučio kamion, vino i Krivić. Poslije posla je do njega navratio direktor tvornice papira. Josip Novak je sve ispričao ženi, te krenuo k ravnateljevom stanu u kojem je naišao na direktora tvornice. Izletio je na stubište, a direktor za njime, no na ulazu je zapeo. Dječaci su odlučili odvesti Branka ravnatelju Geriću, a Sašina je baka pristala platiti štetu koju su napravili.

Na ulazu u kuću naišli su na Josipa, kojem se direktor ispričao zbog lažnih optužbi. Ravnatelju su doveli Branka i objasnili cijelu priču. Potom je na vrata pozvonio i Runak, koji je odlučio otići do ravnatelja vidjeti kako je i raspitati se da li može dobiti kakav zajam za naočale. Gerić je počeo pričati kako je on prošao pored njega bez da mu je pomogao, ali se Runek počeo braniti da ga nije vidio jer nema naočale, što je Viktor potvrdio. Zvono je ponovo zazvonilo, a ovaj put je to bio profesor Krivić, došavši dati ostavku, koju je, kad je čuo objašnjenje, morao povući. Pred vrata je potom došao i Lumpi, a svi se složiše da ovakav svršetak treba proslaviti.

Proslavu su odlučili održati u “Dva vrapca”, gdje je Runak prvo sišao u podrum i natjerao gostioničara da prekine prodavati lažno vino. Za stolom se raspravljalo o kazni za Branka, gdje je zaključeno da ga ne treba još kažnjavati. Direktor je Runaku poklonio svoju pušku, jer njemu nije trebala, a Viktor također nije imao vremena za lov. Sašina baka je rekla da novčanik koji je Ivičina majka uzela nije bio njen i da je našla pravog vlasnika koji joj je dao nagradu. Rekla je da će time platiti večeru i Runaku naočale. Jedina osoba koja nije bila unutra i slavila bio je Branko, kojemu je bilo jasno da mora ponovo vratiti povjerenje svih.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: proljeće.

Mjesto radnje: Zagreb

Likovi: Branko Beljak, Ivica Novak, profesor Krivić, ravnatelj Gerić, podvornik Runak, Rudi, Viktor, Saša, Melita

Analiza likova

Branko Beljak – dječak zbog kojega se cijela ova zavrzlama i dogodila. Donio je dvije pogrešne odluke, naizgled vrlo bezazlene, a koje su ga skoro koštale života. Prva je bila da ne napiše zadaću,a druga da za to okrivi svog rivala. Bio je odlikaš, “sve je vrlo dobro pamtio, u školi je bio miran i pažljiv, zadaće je redovito pisao (…) ni roditelji ni nastavnici nisu mu imali što zamjeriti“, ali ne voli Ivicu jer mu on ugrožava prvenstvo u razredu, te postaje željan osvete. Njihovo neprijateljstvo potpiruje Brankova ljubav prema Meliti koja je u zadnje vrijeme počela tražiti pomoć za školu kod Ivice, umjesto kod Branka. Na kraju Branko shvaća da je sve iznevjerio i da će kod mnogih morati ponovno povratiti povjerenje.

Ivica Novak – dječak koji je “iznenadio kolege i nastavnike odličnim uspjehom na kraju prvoga tromjesečja“. Prije je bio poznat samo kao najbolji nogometaš u školi, ali kada je vidio koliko njegov uspjeh utječe na cijelu obitelj, odlučio je postati učenik koji neće učiti samo za popravni, već i za najbolje ocjene tokom cijele godine. Zbog njegovog uspjeha promijenio mu se i otac, silno ponosan na svoga sina. Kako ga ne bi razočarao, Ivičin otac prestao je piti i bolje raditi. Sve to utjecalo je i na sreću Ivičine majke, koju nipošto nije htio razočarati. Njena sreća Ivici je najvažnija.

Profesor Krivić – profesor je hrvatskog jezika: “Visok, suhonjav, proćelav, krezub i velike, naprćene gornje usne koja je kao tanjurić stajala ispod nosa“. Najpopularniji je i najmarljiviji profesor u školi, ali se kod kuće ponekad zna grubo odnositi prema svojoj ženi i djeci. Žena to prihvaća jer zna za koga se udala, ali ga se djeca zato nastoje kloniti kad je u lošem raspoloženju.

Rudi Krivić – mlađi sin profesora Krivića. Ide u sedmi razred osnovne škole. “Rudi bijaše umanjena slika i prilika svoga starijeg brata Viktora; da nisu različite dobi i rasta, moglo bi se reći da su blizanci.” Plah je, vrlo oprezan i “Već je dvije godine neprestano težio trideset i tri kilograma.” Unatoč svojoj krhkoj vanjštini, on se hrabro odlučio osvetiti Branku, kako bi riješio nepravdu nanesenu Ivici.

Viktor Krivić – stariji sin profesora Krivića. Ide u treći razred gimnazije. “Brkovi i brada napravili su mu male, čupave oaze po licu.“. Uvijek u školu dolazi u zadnji čas i u žurbi, često je zapuhan zbog brze vožnje biciklom. Želi biti lovac. Siguran je u sebe, okretan i snalažljiv.

Saša – “…išao je u osmi razred, ali je bio mlađi od svih svojih kolega. (…)Bio je (…) duboko uvjeren da on ništa zanimljivo ne doživljava i ne može ni doživjeti.“. Ne zanosi se igrama niti se može uživjeti u njih. Vrlo je ozbiljan te ne voli ni priče ni bajke, ali voli puno čitati ozbiljnu literaturu: “čitao je zemljopise, putopise, povjestice, automehaničarske priručnike o radu automobilskog motora, pa čak i bakine ‘kuharice’. Sve ga je to redom zanimalo, jer je bilo, kako mu se činilo, istinito.“. Nakon što ga je Branko uvukao u svoje planove, mijenja se i počinje čitati priče, a vidi i čari bezazlenih igara i dječjih pustolovina.

Melita – djevojčica koja ide u razred s Ivicom i Brankom. Plavokosa je i tamnooka, a jako se sviđa Branku. Ona je mislila da je Brankova prijateljica, sve dok nije shvatila da je i njoj ukrao zadaću. Pomaže riješiti nastalu zavrzlamu i to svojim oštrim okom i poštenjem.

Ravnatelj Gerić – ravnatelj škole u koju idu Branko, Ivica, i Melita. Strog je, pogotovo prema učenicima i uvijek je nekako ljut na profesora Krivića.

Podvornik Runak – podvornik škole i bivši kartaš, koji se da nagovoriti na kartanje iako to ne bi smio. Stravstveni je lovac, ali je na kartama izgubio pušku. Vrlo slabo vidi bez naočala. Ima psa Lumpija.

Josip Novak – Ivičin otac kojeg je promjena njegova sina potaknula da promjeni sebe i, po uzoru na sina, dovede svoj život u red. Radnik je u skladištu tvornice papira koji nakon optužbe za krađu i dobivenog otkaza ponovo posrće i odaje se alkoholu. Ostaje razočaran sinom kada čuje da je izbačen iz razreda i ne vjeruje u njegovu nevinost, baš kao što sin ne vjeruje njemu. Izgleda da ga je razočarenje u sina više pokolebalo nego sam otkaz.

Bilješka o autoru

Ivan Kušan rođen je u Sarajevu, 30. kolovoza 1933. godine. 1939. godine Kušan seli s obitelji iz rodnog Sarajeva u Zagreb te tamo završava sve škole. Hrvatski je akademik, poznati književnik i prevoditelj. Diplomirao je i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Osim što radi kao prevoditelj i to prevodeći s engleskog, ruskog i francuskog, on piše drame, kritike, scenarije te novele i romane za djecu kojima se i proslavio.

Od njegovih najpoznatijih djela koje je napisao za odrasle ističu se: Razapet između, Toranj, Trenutak unaprijed, Zidom zazidani. Autor je serija: “Dvadeset slavnih”, “Zagonetni dječak”, “Lažeš, Melita”, “Ljubav ili smrt”.

Najveću popularnost Kušan je postigao pišući romane u kojima je opisao anegdote dječaka po imenu Koko. Koko se voli igrati detektiva i radnja u romanima je iznimno napeta i uzbudljiva. Kušan je napisao čak osam romana u kojima je Koko glavi lik. Tako imamo “Koko i duhovi”, “Domaća zadaća”, “Uzbuna na Zelenom vrhu”, “Zagonetni dječak”, “Koko u Parizu”, “Lažeš, Melita”, “Koko u Kninu”, “Ljubav ili smrt”.

Također je bio poznat po napisanim pripovjetkama za djecu pod nazivom “Strašni kauboj”. Njegove knjige prevedene su na mnoge svjetske jezike, a dobitnik je i važnih književnih nagrada.

U mladosti se često bavio slikarstvom, a sada slika još samo za u slobodno vrijeme. Profesor je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Autor: T.R.