Ditiramb je vrsta pjesme koja se odlikuje time što je veoma vesela, odiše radošću i oduševljenjem. Njome se prvenstveno slave životne radosti i prirodne ljepote. Ditirambima su se najprije zvale sve pjesme posvećene bogu Dionizu. On je bio grčki bog vina, stoga ne čudi da su pjesme koje se pjevaju njemu u čast uvijek vesele. Ditirambi su se najčešće pjevali i to u zboru.
Budući da ova vrsta pjesme potječe iz antičke grčke, a tematski se smješta u anakreontski krug pjesama. Anakreont je bio starogrčki pjesnik poznat po svojim veselim, najčešće pjevnim pjesmama o ljubavi i vinu, posvećenima Dionizu. Nakon Anakreonta, ditirambe je pisao i Korićanina Arion, ali ih je on prilagodio običnom narodu, te se zato te pjesme nazivaju pučkim ditirambima. Kasnije se ditiramb u grčkoj književnosti razvio u druge forme. Aristotel je naveo da su se ditirambi izvodili pod maskama, što su bili prvi znaci nastanka drame. Ovo je vodilo k razvitku komedija, satirskih igra, a na kraju i tragedija.
Iako se ditiramb najčešće veže uz grčkog pjesnika Anakreonta koji je popularizirao ovu formu, prvi ditirambi potječu još iz helenske književnosti, gotovo dvjesto godina starijoj od antičke. Tada se ovim izrazom označavala narodna usmena pjesma kojom se slavio Dioniz. Danas se ditirambom smatra vesela, burna pjesma, koja također veliča Dioniza, ali i sve ostale ljepote života, naročito prirodu. Ova lirska pjesma mora biti vrlo maštovita, tako da odvede čitatelja u jedan čaroban svijet. Ton ove vrste pjesme mora biti vedar i mora odisati oduševljenjem, jer se njome veliča uživanje i sreća zemaljskog života.
Primjer ditiramba pokazat ćemo upravo na Anakreontovoj pjesmi “Pijuckajmo”:
“Hajde, momče, nosi nama čašu veću da na dušak
Iskapim je. Deset nalij mjera vode, a pet vina!
Bez obijesti svake želim opet sad se proveselit.
Hajde, nemojmo mi više s krikom, vikom kao Skiti
Uz čašu se zabavljati, piti, nego pijuckajmo,
Krasne pjesme pripjevajmo!”
Odgovori