Distopijska književnost je ona književnost koja sadrži djela čija se radnja odvija u distopijskom društvu ili ima neka druga obilježja distopije. Distopija je pojam kojim se definira nepoželjno društvo, bilo zbog načina na koje je vođeno, zakona koji u njemu vladaju ili bilo kakvih loših, teških i nepoželjnih uvjeta života. Distopijsko društvo najčešće je ono u kojem vlada državna represija, ratno stanje, nasilje bilo kakve vrste, ograničavanje slobode, nestašica hrane ili osnovnih uvjeta za život, povećanje bolesti, a sve to rezultira nezadovoljstvom i patnjom građana. U distopiji je otpor protiv sistema ili životnih uvjeta najčešće ili nemoguć ili uzaludan.
Distopija koja se u književnosti prikazuje najčešće je totalitaristička, primjerice u romanima “1984.” Georgea Orwella ili “Fahrenheit 541” Raya Bradburyja, ali ona ne mora nužno biti takva. U distopijskoj književnosti radnje romana najčešće su smještene u blisku budućnost, ali u ovoj vrsti književnosti veoma su značajni i romani čija je radnja smještena u daljoj budućnosti pa se distopija ispoljava kroz prikaz tehnološkog napretka koji je ovladao ljudskim životima, kao što je to u romanu Aldousa Huxleyja “Vrli novi svijet”. U njemu je, kao i u mnogim sličnom romanima, čovjek postao rob tehnologije i društva koje je naočigled utopijsko, jer su u njemu svi sretni, mladi i zdravi, a zapravo su ograničeni i kontrolirani bez da su toga svjesni.
Distopijska književnost je uznemirujuća, posebno zato što, iako su smještena u budućem vremenu ili paralelnoj stvarnost, zapravo je kritika sadašnjeg društva. Distopijska književnost prikazuje smjer u kojem ide sadašnje društveno uređenje i tehnološki napredak. Jasno prikazuje kako bismo kao društvo mogli završiti idući tim smjerom, ali također pokazuje i neke sadašnje probleme društva kojih nismo ni svjesni. Pisci distopijske književnosti nam ih rasvjetljuju naglašavajući ih u svojim djelima. Cilj ove književnosti nije samo kritizirati društvo, već ga i upozoriti na njegove greške i opasnosti do kojih one mogu dovesti, zato se i smatra satirom društva.
Distopija kao književna vrsta dugo je bila podžanr znanstveno-fantastične književnosti, upravo zbog toga što je radnja ovih romana najčešće smještena u tehnološki napredniju budućnost. Danas se distopijska književnost najčešće stavlja pod žanr spekulativne fikcije, iako se zbog svojih razmjera već može smatrati samostalnim žanrom, budući da, osim navedenih, ima sve više romana čija se radnja smješta u alternativnu povijest.
Najnovija vrsta romana u distopijskoj književnosti je distopijska fikcija za mlade. Romani poput “Igra gladi”, “Labirint: Nemogući bijeg” i trilogije “Različita” popularizirali su ovaj žanr među mladim čitateljima, koji su ovim putem mogli dobiti uvid u represivna, totalitaristička društvena uređenja te ih pripremiti za mnogo kompliciranije romane i značajnija djela distopijske književnosti.
Odgovori