Dijalektologija

Dijalektologija je riječ grčkog podrijetla koja je u hrvatski jezik ušla uz pomoć latinskog jezika. Označava disciplinu unutar jezikoslovlja koja proučava različite dijalekte određenog jezika kao i različita narječja, ali i druge tipove jezika na dijakronijskom i sinkronijskom planu.

Dijalektologija pripada području genetske lingvistike koja proučava podrijetlo organskih idoma zbog čega hrvatski jezik ulazi u slavensku porodicu, ima tri narječja i dio je baltoslavenske skupine koja je dio indoeuropske jezične skupine.

Genetska lingvistika sastoji se od dvije razine, jedna je dijalektologija, a druga poredbeno-povijesna lingvistika. Dijalektologija se bavi proučavanjem skupine govora, narječja, a svoje izučavanje završava jezikom s kojim počinje poredbeno-povijesna lingvistika.

Dijalektologija se kao znanost počela oblikovati u 19. stoljeću, kada se na dijalekte gledalo kao na geografski ograđene jedinice, koje se međusobno razlikuju i predstavljaju raspadanje nekog jezika. Svaka od tih jedinica ima svoje jezične osobine.

Dijalektologija je jezikoslovna disciplina koja bilježi, rangira i klasificira sve osobine jednog jezika. Osobe koje se bave ovom znanosti zovu se dijalektolozi, a njihovo je da bilježe i istražuju konkretne jedinice jezika. One se mogu pronaći u selu, gradu i u mjesnim govorima.

Za razliku od njih apstraktne jedinice predstavljaju skupine govora, narječje i dijalekt na njihovoj najapstraktnijoj razini. Apstraktan način prikaza najbolje je objasniti kada se usporede tri govora istog narječja, iako će oni međusobno biti slični među njima će postojati velike razlike.

Radi se o različitom govoru koji se može povezati u skupinu govora i u tom se trenutku govori o apstraktnoj jedinici jer ne postoji govor koji bi imao sve osobine iz jedne skupine. Dijalektologija treba prikupiti što više podataka o govoru nekog mjesta, grada ili sela i spomenute govore opisati na svim jezikoslovnim disciplinama poput sintaktičke, leksičke, morfološke i fonološke discipline.

Nakon što prikupe sve podatke, moći će se utvrditi kojem narječju pripadaju proučavani govori, a nakon toga će se narječje moći dodati odgovarajućem jeziku. To je važno kako bi se odredili govori ili narječja koji su u dodiru s nekoliko jezika.

Dijalektologija obuhvaća nekoliko pojmova kao što su idiolekt, narječje, idiom i dijalekt, kontinuum narječja, dachsprache, međusobno razumijevanje, abstandsprache.

Idiom označava jezik u općenitom značenju, a koji upozorava da je ovdje riječ o jeziku i ono što se odnosi na jezik u najširem smislu i da govor pripada određenoj zajednici bez iznošenja detalja o njegovim osobinama.

Idiolekt je najmanja jedinica koja podrazumijeva jezični sustav pojedinca i elemente koji se razlikuju od jezičnih osobina osoba s drugog govornog područja, a da pričaju istim narječjem.

Narječje predstavlja ogranak većeg jezika s kojim je genetski povezan, a koji je ujedno različit od književnog jezika te ostalih narječja kod istog jezika.

Svako narječje ima svoju gramatiku i leksički fond i ne može se smatrati jezikom. Svaki književni jezik temelji se na nekom od narječja, ali se ona uvijek razlikuju od književnog jezika.

Kada se želi utvrditi pripada li nešto nekom od narječja, važno je ono što je različito. Postoje zajedničke osobine koje su uobičajene za jedan jezik i po tome se on razlikuje od drugog jezika.

Prema posebnim osobinama koje su uobičajene za neki sustav, moguće je razlikovati narječja koja se nalaze unutar istog jezika.

Arealne osobine ili značajke su uobičajene za određeno područje, pa iste osobine mogu biti tipične za nekoliko narječja.

Alijeteti predstavljaju razlikovne značajke uz pomoć kojih se može odrediti koji govor pripada kojem narječju. Najbolji primjer su upitno-odnosne zamjenice poput ča, kaj i što.

Lokalne osobine se odnose na govor jednog mjesta koji se razlikuje od govora drugog mjesta.

Alteriteti se odnose na prvu razinu na kojoj se može razlikovati nekoliko narječja, ali oni nisu dovoljni kako bi se sa sigurnošću odredilo koje narječje pripada kojem govoru.

Dijalekt je podsustav jezika koji se sintaktički, fonološki, leksički, semantički i gramatički razlikuje od jezika kojem pripada

Abstandsprache je pojam uz pomoć kojeg se opisuju jezici koji se toliko razlikuju da su međusobno nerazumljivi.

Međusobno razumijevanje predstavlja način na koji su neki pokušali razlikovati jezike od narječja, tako što su utvrdili kako se govornici različitih jezika ne razumiju, dok se oni koji govore narječjem jednog jezika ipak razumiju.

Takva metoda ima mane jer je očito kako će se bolje razumjeti govornici slovenskog jezika i kajkavskog narječja, nego govornici čakavskog i kajkavskog narječja.

Dachsprache predstavlja pojam za književni jezik koji je uporabni jezik u višenarječnoj zbilji. Najbolji primjer su književni arapski i talijanski jezik.

Za dijalektologiju je korisno poznavanje dijalektološkog atlasa, koji predstavlja geografsku kartu po kojoj su povučene izoglose ili linije. Gdje se linije udaljuju jedna od druge radi se o različitim dijalektima, a gdje su blizu jedna drugoj, radi se o području na kojem se govori jednim dijalektom.

Izradu prvog atlasa započeo je Georg Wenker koji je došao do zaključka kako bi granice između mjesnih govora trebale biti oštre i da bi jezične karte trebale biti u stanju to i prikazati.