Didaskalije su dio pisanog teksta u nekoj kazališnoj dramu u kojem se nalaze kratki opisi scene, likova, stanja karaktera i slično. One služe kao piščeve upute redatelju ili glumcima kako bi što bolje uprizorili scenu ili cjelokupnu dramu. Didaskalije su zapravo bilješke i uvijek se pišu u kurzivu. One predstavljaju govor autora u drami, ali one stilski nisu ni samo slične tekstu drame. Čitatelj primjećuje da se piščevo obraćanje u vidu didaskalija uvelike razlikuje od obraćanje unutar drame, tj. od govora likova.
Didaskalije se u drami uglavnom pišu u formi trećeg lica i u sadašnjem vremenu, jer se računa da se drama uvijek događa sada. Ista stvar radi se i u drami, u kojoj gotovo nikada nema prošlog vremena, već se u dramatizacija uvijek ostvaruje u prezentu.
Iako didaskalije prikazuju način na koji autor drame želi da ona bude izvedene, neki dramski tekstovi uopće nemaju didaskalije. Time pisac daje do znanja da se ne želi uplitati u tehničke probleme izvršenja drame. Ne želi davati nikakve indikacije režiserima ni glumcima, ali ni čitateljima.
U ostalim slučajevima didaskalije u sebi mogu sadržavati i pomoćni tekst koji se ne odnosi samo na upute o ponašanju karaktera što pomaže glumcu, već i nekakve optičko-akustične upute, kojima se otkriva izgled scene, potreba za rekvizitima, upute o rasvjeti, zvukovima, efektima ili glazbi. Ovakve didaskalije nimalo ne utječu na razvoj radnje, ali čitateljima mogu dati uvid u atmosferu koja se želi stvoriti u drami, što ponekad otkriva i njen stil, pa i krajnju ideju.
Ako su didaskalije jako detaljne, pogotovo kada se njima prikazuje stanje likova, one na kraju mogu prikazati veoma iscrpnu karakterizaciju lika, upravo prikazom njegova psihičkog stanja. Ovo je jedan primjer takvih didaskalija pronalazimo u drami “Glorija” Ranka Marinkovića:
“DON JERE
(Ne mičući se, glasom koji kao da je cijelo vrijeme udešavao da bi mu dao potrebnu tvrdođu i autoritet, pa čak i surovost, no osjeća se ispod svega jedna uzdrhtala i plašljiva nesigurnost, te njegovo pitanje djeluje više kao predbacivanje nego kao pozivanje na odgovornost.)
Zašto ste se povjerili don Zanu?”
Opći primjer didaskalija prikazat ćemo na prvoj sceni Shakespeareovog “Hamleta”:
“Dvorac u Helsingöru. Uska terasa na zidinama; vrata lijevo i desno vode u tornjeve. Ponoć, zima i dubok mrak.
(Francisko na straži, oboružan kopljem, hoda gore-dolje. Iz dvorca dolazi Bernard također s kopljem u ruci; on se trgne, kad čuje Franciskove korake u tami.)
BERNARD
Tko ide? …”
Riječ didaskalije dolazi od grčke riječi didaskalia, a znači “uputa”.
Odgovori