Dekadencija je pojam koji u svom najširem smislu znači propadanje kulture, što neizbježno vodi propadanju samog društva. Ovaj pojam može se odnositi na stanje u društvu, ali i opis pojedinca. Kada se govori o društvu, dekadencija označava na društveno propadanja čak i onda kada je jasno da je moguće postići bolje stanje društva. Propadanje društva ostvaruje se odbacivanjem ili gubitkom nekadašnjih moralnih načela ili zakona, čine se postiže kaos u društvu, opadanje morala i anarhično ponašanje.
Za primjer takvog društva uzima se Rimsko Carstvo za koje se smatra da je nedvojbeno prošlo kroz proces dekadencije. U tom kontekstu prikazuje se pretjerano uživanje rimskog plemstva u slobodnom životu, neumjerenost u jelu i piću, te u seksualnim zadovoljstvima i orgijama. Sve to dovelo je do moralnog opadanja pojedinca i zajednice, koje je utjecalo na sraz kulture, a onda i na pad samog društva tj. države. Rimsko Carstvo nije jedina država za koju se smatra da je nestala na ovaj način.
Upravo zbog načina na koje je propalo Rimsko Carstvo, dekadentnim ponašanjem koje pripisujemo pojedincu smatra se ono u kojem se pretjerano konzumiraju opijati, alkohol, neumjerenost u jelu te prekomjerna seksualna sloboda. Smatra se da takvo ponašanje dovodi do propasti, pa je propast zbog dekadencije najčešće propast zbog pretjeranog, neumjerenog uživanja. Uz to, dekadentno ponašanje odlikuje oholost i pohlepa, kao i razbacivanje s (materijalnim) dobrima koje posjedujemo. Dekadentnim ponašanjem odstupa se od uobičajenog načina života koje se smatra prirodnijim od dekadentnog. Dekadencija se kod čovjeka može primijetiti u njegovom ponašanju, odbijanju bontona, u govoru, držanju i oblačenju.
U književnosti se dekadencijom smatra književni pravac koji je svoj zamah dobio u 19. stoljeću. U tom pravcu, koji je zahvatio uglavnom pjesništvo, umjetnici su se odricali nekih moralnih vrijednosti kako bi naglasili važnost umjetnosti. Smatrali su da umjetnost ne smije biti štura ni statična, već da mora izazivati i biti buntovna, a to se postiže odbacivanjem nekih moralnih načela i društvenih zakona. Pisci tog pravca razdvajali su umjetnost od etike, te tako širili njene granice čime se dolazilo do nekih novih spoznaja. Za neke je to značilo umjetnički rast, a za neke moralno propadanje, otuda i ovakav naziv za ovaj umjetnički pokret.
Pokret dekadencije u književnosti oformio se u Francuskoj. Činili su ga pjesnici, kritičari i ostali umjetnici koji su se okupljali oko časopisa La Nouvelle Rive i Le Decadent. Jedan od prvih i najpoznatijih pjesnika ovog razdoblja je Charles Baudelaire, koji je prihvaćanjem ove ideje otvorio put kad simbolizmu. Njegova zbirka pjesama “Cvjetovi zla” sadržavala je pjesme koje su sadržavale erotične motive, govorile su o slasti i putenosti, zbog čega su se smatrale moralno diskutabilnima.
Riječ dekadencija dolazi od latinske riječi decadence, a znači “otpasti”. U našem jeziku ona izravno znači opadanje, srozavanje, propadanje, pad, raspad, nazadovanje… a opisno poricanje vrijednosti društva i gubitak vjere u čovjeka.
Odgovori