Davorije

Davorije su vrsta domoljubnih pjesama koje su vrlo slične budnicama. Ova dva pojma toliko su slična, da se najčešće smatraju jednakima. Ipak, postoji razlika između budnica i davorija. Kako sama riječ kaže, zadaća pjesme koja se naziva budnicom je da budi nacionalnu svijest i domoljubne ili rodoljubne osjećaje kod slušatelja. Budnice su često malo duže pjesme, a kako bi se njihov sadržaj lakše zapamtio, često su uglazbljene, pa su se tako prenosile s naraštaja na naraštaj.

Davorije se od budnica razlikuju u dva osnovna segmenta. Prvi je taj da su one sadržajno mnogo borbenije od budnica. Njihov to je veoma ozbiljan, a onda i patetičan. Pjesnici koriste jake, impresivne riječi koje bi trebale utjecati na slušatelja ne samo inspirativno, već bi trebale izazivati i dozu grižnje savjesti, tuge i odlučnosti da se krene u borbu mijenjati stvari.

Davorije su gotovo uvijek pisane u imperativu. Tako se pjesnik izravno obraća slušatelju djelujući na njegovu savjest i emocije. On slušatelja stihovima poziva na borbu, u boj za slavu, slobodu i vlastiti narod. One su prijekorne i često žalosne, ali sadrže i motive radosti, koji su, kao i kod budnica, izraz nade.

Druga razlika između davorija i budnica je u tome što su davorije nešto kraće pjesme i najčešće se izvode vokalno u zborovima. Za davorije je karakteristično da imaju ritam koračnice, što u kombinaciji s izrazito rodoljubnim stihovima, na slušatelja djeluje motivirajuće i emocionalno. One moraju biti glasne i bodrive. Za razliku od budnica, davorije se isključio pjevaju, dok budnice mogu biti i neuglazbljene pjesme.

Naziv davorije dolazi od imena Davor. Davor je bio staroslavenski bog rata i upravo zato se davorije smatraju ratničkim pjesmama. Njih nisu pjevali samo Hrvati, veći i ostali južnoslavenski tj. ilirski narodi, poput Srba, Slovenaca te Bosanaca.

U hrvatskoj književnosti imamo nekoliko značajnih davorija. Mnogo se naših značajnih budnica smatra davorijama nakon što su uglazbljene, a onda i skraćene za potrebe jednostavnijeg prenošenja pjesmom. Takve pjesme su na primjer “Pjesma Hrvata” Dimitrija Demetra, koja je napisana kao budnica, ali je pretvorena u davoriju poznatu pod imenom “Prosto zrakom ptica leti”. Drugi primjer je Gajeva “Horvatov sloga i zjedinjenje” koja je postala davorija “Još Horvatska ni propala”.