Da sam odrastao

Edukativna slikovnica “Da sam odrastao” prikazuje život kakvim ga vide djeca. Djeci je teško shvatiti zašto se moraju naučiti lijepo ponašati i raditi stvari koje im nalažu roditelji. Iako odgajanje djece nije nimalo lak posao, roditelji moraju imati na umu kako je djeci uz svaku naredbu potrebno objašnjenje. Pa tako ako se od njih zahtjeva da mirno sjede za stolom, već u prvim mjesecima treba strpljivo objasniti zašto je to važno. Iako djeca neće odmah razumjeti što im se govori, oni će imitirati pokrete roditelja i pratiti kako se ponašaju za stolom. Ako je pritom ton glasa umirujući, dijete će to osjetiti i već sljedećeg puta kada sjedne za stol, znat će kako se treba ponašati.

Djeca nisu zločesta i ako im svakim danom roditelji govore “Nemoj biti zločest!” oni će percipirati tu izjavu kao zabranu, a da pritom neće znati kako se moraju ponašati. Bolje je kod djece koristiti afirmacijske izjave, poput “Lijepo sjedni na stolicu i pričaj tiho!”. Ako se baš moraju koristiti “ne-rečenice” tada je djeci potrebno objašnjenje kako bi razumjela ono o čemu se govori.

Roditelji bi trebali najviše koristiti poruke ja želim, odnosno ja ne želim i tako pristupati djeci. Isto tako trebaju imati na umu da će se dijete ponašati upravo onako kako se ponašaju njihovi roditelji, stoga i roditelji trebaju biti dosljedni, ali ponekad i fleksibilni.

U ovoj priči se jasno vidi da je dječak premlad kako bi mogao shvatiti određene roditeljske naredbe, stoga prilikom čitanja ove slikovnice, zastanite kod svake naredbe i pitajte dijete je li razumjelo što ste mu pročitali, slaže li se s time te koje je njegovo viđenje toga što ste mu pročitali. Sigurno će vam dijete dati interesantne odgovore, a vi ćete ga, s druge strane, bolje razumjeti i shvatiti kako se osjeća kada mu naređujete. Svakako koristite više riječi “Ja želim da se lijepo ponašaš” nego “Ne razumijem zašto se ne ponašaš lijepo!”.

Vrsta djela: edukativna slikovnica

Tema djela: kako bi se dječak ponašao da je odrastao

Mjesto radnje: neodređeno

Vrijeme radnje: neodređeno

Kratak sadržaj

U slikovnici “Da sam odrastao” prikazan je život dječaka iz njegove perspektive. Priča započinje dječakovom izjavom kako svako dijete. pa tako i najmanje. zna kako je biti zločest puno zanimljivije nego biti dobar. Ako se odrastao čovjek poistovjeti s tom izjavom shvatit će istog trena što je dječak time mislio. Naime, riječ zločest je ovdje možda pregruba jer djeca ne mogu biti i nisu zločesta, već iskušavaju do koje granice njihovi roditelji imaju strpljenja. Iz ovoga proizlazi činjenica kako djeca nisu zločesta, već samo žele svakim danom privući roditeljsku pažnju, na neizmjeran broj načina. Zbog toga ne mogu dugo sjediti mirno na stolici, najčešće ne znaju dobro držati nož i vilicu u rukama za vrijeme ručka i ne operu ruke onom brzinom kojom peru njihovi roditelji.

Djeci je potrebna roditeljska pomoć oko svakodnevnih stvari koje moraju savladati, kako bi kasnije normalno funkcionirali u društvu i bili samostalni. No, ako roditelji stalno ponavljaju jedne te iste riječi poput “Nemoj biti zločest!”, “Budi dobar!” ili “Budi poslušan!”, djeca to najčešće ne shvaćaju u potpunosti jer su premala. Roditelji tako šalju krivu poruku djeci. Ako roditelji žele da im djeca budu pristojno odgojena, tada trebaju na tome vrijedno raditi svakog dana, uz pregršt strpljenja.

Dječak misli kako je puno lakše biti odrastao jer tada možeš činiti što želiš. Odrasli mogu obući odjeću koju žele, mogu se nagnuti kroz prozor kada začuju sirenu, mogu se napiti vode, iako su potpuno znojni, mogu druge pozdraviti kako žele i ne moraju otići na spavanje kada je televizijski program najzanimljiviji. Osim toga, oni uvijek rade što žele, za razliku od djece, koja ih moraju slušati bez pogovora. Naredbe poput “Operi ruke!”, “Obuci pulover!”, “Ne grizi nokte!”, “Gledaj ispred sebe!” i “Pospremi igračke!” su u dječjem životu svakodnevica, a ako ih dijete ne posluša onda slijede objašnjenja za svaku od njih. Ako i nakon toga dijete ne posluša roditelje, tada oni ponove svoju naredbu sve dok dijete ne posluša. Dječak ne shvaća zašto je dobar roditeljski odgoj toliko važan.

Kada bi dječak bio odrastao, on bi se ponašao totalno suprotno od onoga što njegovi roditelji zahtijevaju. Umjesto da sjedi na stolici, on bi klečao. Nosio bi bijelu rukavicu i povlačio je po željeznoj ogradi, zatim bi u čašu za pranje zuba posadio košticu datulje pa da proklija. Prije ručka bi pojeo čokoladu i rukama hvatao muhe. Mališan ne shvaća kako to u svijetu odraslih ne prolazi i kako bi svi za njega pomislili da je čudan i neodgojen. Još bi puno toga dječak radio da je odrastao.

Tako bi oženio djevojku koja bi se ponašala vrlo slično njemu i s njom bi imao djecu te bi se s njima igrali po cijele dane. Zapravo bi i njihova djeca bila zločesta kao i oni. Osim što bi djeca radila sve što požele, dječak bi kao njihov otac ipak dobio najveći balon, najveći sladoled i popeo bi se na najviši brežuljak jer inače ne bi imao nikakve koristi od toga što je odrastao. Srećom, dječak je još malen pa ipak mora poslušati što mu roditelji govore.

Ipak, još uvijek ne shvaća svoje roditelje. Zašto ne čine stvari koje su im potpuno dozvoljene kao odraslima? Zašto su oni poslušni i sve rade onako kako i njega uče? Zato što su dobro i lijepo odgojeni.

Bilješka o autoru

Éva Janikovszky mađarska je spisateljica koja se rodila 23. travnja 1926. godine u Szegedu. Pisala je djela za djecu i za odrasle, no najveću popularnost stekla je upravo kao dječja spisateljica i spisateljica za mlade. Proslavila se svojim djelima u cijelom svijetu i ona su prevedena na čak 35 svjetska jezika. U Hrvatskoj su se njezina djela prvi put pojavila 70-ih godina preko izdavačke kuće “Mladost”.

Prvu knjigu objavila je 1957. godine. Njezine bajke i priče zaintrigirale su djecu jer ona piše o tome kako dijete ili tinejdžer vidi svijet oko sebe i odrasle osobe uz koje odrasta te kako se bori sa svojim emocijama. Htjela je prikazati generacijski jaz između djece i odraslih, a pritom je uvijek ostajala na strani djece. Uz djecu, veliku je popularnost stekla i literaturom za odrasle.

Osvojila je brojne mađarske i svjetske nagrade. Njezine najljepše i najzabavnije knjige ilustrirao je poznati mađarski ilustrator László Réber. Njezine najpoznatije slikovnice i ostala djela su: “Da sam odrastao”, “Baš se veselim!”, “Znaš li i ti”, “Kako da odgovorim”, “U koga se uvrglo ovo dijete”, “Sa mnom se uvijek nešto događa” i mnoga druga. Prema djelu “U koga se uvrglo ovo dijete” napravljena je i predstava u zagrebačkom ZKM-u.

Umrla je u Budimpešti 14. srpnja 2003. godine.

Autor: L.V.