“Čipolino” je neobična pripovijest jer autor nam je prikazao život raznih životinja, kukaca, a glavni likovi dolaze iz biljnog svijeta voća i povrća. Iz tog razloga ova pripovijest u potpunosti pripada basni.
U basni pratimo život luka Čipolina (Čipolino na talijanaskom znači luk) i njegovih prijatelja Tikvića, Kruška Kruškića, Borovnice, Grozdića, Porilikuća, Višnjića i Jagodice. Oni se bore protiv tiranina Limuna i grofica Trešanja te upravitelja dvorca Pomidora.
Naravno, iako su glavni likovi biljke, kroz cijelu pripovijest autor nam govori upravo o ljudima. O tome kako u društvu postoje oni bogati i siromašni, oni koji su gore i oni koji su dolje, potlačeni i tlačitelji.
Priča je napisana u veselom i vedrom tonu pa su čak i negativni likovi više smiješni nego što su zli i opasni. Autor je priču prilagodio djeci te im je približio važna životna pitanja na njima poznat način. Tako se u knjizi bavi temama kao što su pravda i sloboda.
Vlastodršci tlače narod, žive u luksuzu i to često na račun onih siromašnijih od sebe tako što im naređuju da plaćaju svakakve dažbine, kao što su porezi na zrak i na ružno vrijeme. Kada se “maleni ljudi” osvijeste tada je kraj svakoj tiraniji.
Autor nam putem Čipolina govori o slobodi, o tome kako je moramo njegovati jer može se dogoditi da se stvari začas promijene.
Radnja ove vesele priče počinje u selu u kojem živi obitelj Vukova, a cjelokupna se odvija u izmišljenoj zemlji u kojoj su svi likovi u nekom srodstvu s voćem ili povrćem. Vrijeme radnje je također izmišljeno i odvija se u vrijeme u kojem je izmiješano postojanje dvoraca, željeznice, bicikala i kočija.
Kratak sadržaj
U gradu se održavao doček vladara, kraljevića Limuna. Među masom ljudi našao se i stari Čipolone. No, netko ga je gurnuo slučajno i on je stao vladaru na nogu. Tada su nastali problemi za njega. Uhitili su ga i poslali u tamnicu te je osuđen na doživotni zatvor.
U posjetu mu je stigao njegov sin Čipolino. Saznao je da su zatvori inače napravljeni kako bi se tamo smjestili kradljivci i ubojice, ali sada oni slobodno šeću i nalaze se kod kraljevića Limuna na dvoru, a zatvorje pun dobrih i nedužnih ljudi.
Čipolino je mnogo tada saznao od oca te odluči kako će i on postati pošten i dobar. Otac mu savjetuje da ode u svijet gdje će susresti mnogo nitkova i od njih puno toga naučiti.
Zaputio se tako i u susjednom selu naišao je na starca Tikvića. Njega zlostavlja Pomidor. Čipolino se odluči obračunati s njim i spasiti Tikvića te govori Pomidoru da je nitkov. No, Pomidor mu ne želi ostati dužan te ga potegne za kosu i otkine mu čuperak. Kada je to učinio, miris luka se počne širiti, a Pomidoru počnu teći suze te isti čas pobjegne. Tikvić je oduševljen Čipolinom i odluči ga zaposliti kod sebe.
Pomidor se želio osvetiti Tikviću i vraća se u selo sa stražarima koji izbace Tikvića iz njegove kućice. U kućicu svežu psa Oštrozuba kako bi svojom pojavom tjerao djecu. Kada je Pomidor otišao, Čipolino odmah uspava žednog Oštrozuba i odnese ga kod njegovih gospodarica u dvorac. Prije nego je otišao još ga pogladi i nestane. Tikvić se sav sretan ponovo vrati u svoju malenu kućicu.
Pošto su svi seljani bili u velikom strahu od Pomidora, odluče se preseliti u šumu. Tamo su postavili svoje kućice koje je čuvao stric Borovnica. On je na kućice stavio zvonce i cedulju za lopove. Lopovi su dolazili i zvonili i svi susreti završavali su prijateljski.
Kada je barun Naranča pojeo sav novac s imanja i postao siromašan, odluči se najaviti sestrični, starijoj grofici Trešnji, da ga pozove kod sebe u dvorac. Ona pristaje, a u isto vrijeme mlađa grofica Trešnja poziva svoga bratića – mršavog kneževića Mandarinka. I jedan i drugi ljute svoje sestrične, grofice Trešnje, a njih dvije svoj bijes i frustracije iskaljuju na nedužnom nećaku Višnjiću. Višnjić jedinu utjehu ima kod sobarice Jagodice koja je njegov jedini prijatelj.
Pomidor je dobio obavijest da je nestala Tikvićeva kućica. Uz pomoć policajaca limunovaca koje je posudio od vladara sljedećeg je dana uhitio sve muškarce. Jedino su se uspjeli spasiti Poriluk Porilučić koji se prerušio u stup za sušenje rublja te Čipolino koji ih je uspio prevariti.
Čipolino je s djevojčicom Rotkvicom odlučio izvidjeti kakvo je stanje u dvorcu kako bi naposljetku mogao osloboditi sve zatvorenike.
Sljedećeg dana Čipolino i Rotkvica otišli su do dvorca i sprijateljili se s Višnjićem iako je njemu bilo strogo zabranjeno bilo kakvo druženje sa seljanima. Općenito se plemići nisu družili sa seljanima. Višnjić je nakon dugo vremena bio jako sretan te se prvi puta u dvorcu začuje smijeh.
Veseli smijeh začuo je Pomidor koji se uputi do vrta da bi vidio što se događa. Kada je stigao ugledao je troje djece kako pričaju, a među njima je bio momak koji mu je natjerao suze na oči par dana prije. Zaurlao je, a djeca se razbježe. Jedino je Višnjić morao slušati prodike kasnije, no to mu više nije tako teško padalo. No, prvi puta je osjetio veliku žalost što nije slobodan poput svojih novih prijatelja.
Višnjić je plakao i bio je tužan što je dovelo do toga da se razbolio. Čak četiri liječnika su ga pregledala i dala svaki svoju terapiju, no nitko nije znao točno što mu je. Tada su pozvali Kestena, liječnika koji je liječio siromašne. On zaključi da Višnjić boluje od tuge i samoće i da mu jedino trebaju dopustiti da se druži s prijateljima. Svi su bili užasnuti njegovom dijagnozom te su ga potjerali iz dvorca.
Kada su uhitili nemoćne seljake, bacili su ih u podzemlje dvorca koje je bilo prepuno miševa. Miševi su izveli vojni napad i zarobljenici su ostali bez svijeće, u mraku. Kada se napad miševa ponovio, zarobljenici su ovoga puta bili spremni te su počeli mijaukati. Prevareni i prestrašeni miševi u taj čas su se povukli.
U međuvremenu, saznalo se da zidovi imaju uši. Naime, zatvorska ćelija imala je jedno veliko uho koje je kanalima bilo spojeno s Pomidorovom sobom. Tako bi Pomidor saznao sve što se pričalo u ćelijama. Nešto kao plavi telefon.
Sobarica Jagodica koja je pomagala Čipolinu, javila se tim tajnim telefonom zatvorenicima iz Pomidorove sobe. Prenijela im je Čipolinovu poruku te im je dostavila svijeću i šibice.
Ponovio se napad miševa za novu svijeću, ali zatvorenici su spremni. Vođa mišje vojske, Kusonja, odluči zbog neuspjelog napada kazniti miševe i to tako da se smakne svaki deseti miš-vojnik.
Čipolino je bio na tajnom vijećanju s Rotkvicom i Jagodicom kada ih je iznenadio pas Oštrozub. Pas je navalio na Čipolina te je dojavio Pomidoru da ga je uhvatio. Pomidor je tada zatvorio jadnog Čipolina i tajnu jamu.
Krtica je rovala ispod zemlje te je slučajno stigla do Čipolinove jame. Kada su se susreli prijateljski su popričali i krtica je otišla dalje kopati neke druge podzemne hodnike. No, Čipolino se brzo uputio za njom. Kada je nedugo zatim Pomidor došao u jamu po Čipolina kako bi ga objesio – neugodno se iznenadio. Tamnica je bila prazna.
Krtica je prokopala hodnike i do drugih zatvorenika te se tako Čipolino tajno sastao i s njima. Čipolino se dogovorio s Krticom da ona prokopa još jedan hodnik kako bi mogao osloboditi svoje prijatelje. No, u taj čas krtica se prestraši jer je ugledala svjetlo – netko je upalio šibicu. Ona pobjegne što dalje od toga, u mračni hodnik, a Čipolino i zatvorenici ostanu u istoj prostoriji.
Jagodica je obavijestila Višnjica da je i Čipolino u zatvoru. Njega to pogodi, ali prestane konačno plakati i odluči pomoći prijatelju. Dosjetili su se izvrsna rješenja. Podmetnuli su Pomidoru tortu čiji je sastav bio i prašak za spavanje. Pošto je on bio jako lakom, cijelu je tortu odmah pojeo i zaspao.
Tada su Jagodica i Višnjić uzeli ključeve iz čarape gdje ih je skrivao Pomidor te odluče osloboditi Čipolina i zatvorenike. Sjete se varke te stražari odu na krivi put, a Višnjić oslobodi sve i pokaže im put kojim će doći do šume. Jagodica stražare uputi u potjeru za razbojnicama koji ne postoje i koje je izmislila samo da bi otišli na drugi, suprotni put.
Kada se probudio iz dubokog sna i shvatio da je zatvor prazan i da su zatvorenici u bijegu, Pomidor je odlučio zatražiti pomoć Limuna i njegovog bataljuna. Sljedećeg je dana Limun sa svojih 40 limunaca i bataljunom ušao u selo. Uhitili su za početak odvjetnika Graška i Poriluka.
Kasnije su se limunovci utaborili u dvorac i tamo su divljali i uništavali sve pred sobom. Zauzeli su s Limunom najbolje odaje dvorca i zlostavljali su sve ukućane. ne baš previše pametni, kraljević Limun odluči imenovati Poriluka krunom viteza Srebrnog brka. Ubrzo nakon toga počeo ga je zlostavljati kako bi on rekao gdje se nalaze zatvorenici i gdje su sakrili Tikvićevu kućicu.
Poriluk nije ništa htio reći, samo se smijao. Odluče ga zato baciti u tamnicu te prijeđu na ispitivanje odvjetnika Graška. Niti on im nije htio ništa reći da odluče i njega baciti u zatvor. Kod Graška u tamnicu ubrzo su bacili i Pomidora koji je bio zavezan kao salama. I njemu je bila dosuđena smrt vješanjem.
Grašak se malo smekšao jer se sada nalazi sam u tamnici s Pomidorom, a malo je bio i naivan pa odluči ispričati Pomidoru gdje se nalazi Tikvićeva skrivena kućica. Pomidor iskoristi nove informacije i razmišlja samo kako će se spasiti pa sve odluči ispričati vladaru Limunu.
Vješala su bila podignuta nasred trga i sve je bilo spremno za vješanje Graška. Grašku su stavili omču oko vrata te je povučen u rupu. Kada najednom se začuje kako netko govori Čipolinu da brzo prerežu jer je previše svjetla pa ništa ne vidi.
A dogodilo se to da je Jagodica obavijestila Rotkvicu, a Rotkvica Čipolina o tome što će se dogoditi Grašku. Čipolino je tada pronašao Krticu koja je odmah počela rovati podzemni put do vješala gdje su pričekali vješanje.
I tako je Čipolino čekao da Grašak padne u rupu kako bi prerezao konopac koji mu je bio oko vrata i spasio ga. Uz to, dao mu je krumpirov sirup, lijek koji je pripremila Krtica. Svi zajedno otišli su kroz podzemni hodnik do pećine gdje su ih čekali ostali zarobljenici. Grašak im je tada ispričao sve o Pomidorovoj izdaji, a Čipolino odmah ode u do strica Borovnice u šumu kako bi što prije spasili Tikvićevu kućicu. No, nju su već odnijeli limunovci.
Vladar Limun i ostatak njegova društva odluče unajmiti Mrkvića kako bi im on pomogao naći odbjegle zarobljenike. Detektiv si je umislio da traži opasne gusare, a to su samo bili Višnjić i Rotkivca koji su ih odvlačili što dalje od pećine jer tamo su se skrivali svi zarobljenici na čelu s Čipolinom.
Na kraju je veselo dječje društvo pohvatalo u zamku Mrkvića i njegova psa Njuškala. Višnjić se dosjetio ideje i tako su oni uhvaćeni kao lovine. Ostali su visjeti na stablu. Potom su se vratili u pećinu koja je sada bila prazna.
U međuvremenu se Čipolino sprijateljio s divljim Medvjedom te su odlučili posjetiti Medvjedove roditelje. Kada je pala noć, Medvjed je stavio Čipolina na leđa i uputili su se u grad gdje su Medvjedovi roditelji bili zatočeni u zoološkom vrtu.
Kada su stigli u zoološki vrt zamolili su slona za pomoć, a naišli su i na ostale životinje koje noću nisu spavale jer su razmišljali o svojim dalekim domovima. Tako su prošli pored papige koja je brbljala, pored majmuna i lava.
Oslobodili su Medvjedove roditelje i kada su mislili da su već spašeni, začuje ih tuljan kojeg su probudili. Tuljan je osjetio staro neprijateljstvo prema medvjedima i počeo je zavijati. To su čuli stražari koji su ubrzo vratili svo četvero u kaveze.
Tek je treći dan Čipolino uspio poslati poruku Višnjiću i ovaj se odmah zaputio u grad. Platio je kaznu za nedopušteno kupanje u jezeru s tuljanima te je tako uspio osloboditi Čipolina. Njih dvojica sjednu u jedan neobičan vlak i krenu na put. Naime, taj vlak bio je specifičan po tome jer je imao jedan vagon, sjedala su bila uz prozor, a u zidovima vlaka bilo je udubljenja za debele ljude. Strojovođa vlaka bio je isto tako pomalo neobičan. Pjevušio je pjesme, a kada bi prolazili pored polja cvijeća, zaustavio bi vagon te je sišao nabrati cvijeće. Kondukter je bio uvijek nasmijan i ljubazan i uveseljavao je putnike.
Upravo u trenutku kada je vlak prolazio pored šume, neki drvosječa je nakon tri dana oslobodio Mrkvića i njegova psa Njuškala. Drvosječa nije niti svjestan što mu se dogodilo te je uskoro iznenađen jer mu dolazi mnogo ljudi i postavljaju pitanja.
Počela je utrka i svatko je tražio nekoga. Tako Mrkvić istražuje, stražari traže upravo njega. Kraljević Limun bio je u potrazi za svojim stražarima, Grozdić je sa svojom skupinom tražio Čipolina, a u isto vrijeme Čipolino i Višnjić traže Grozdića. Rotkvica traži Čipolina, a Pomidor i Peršin Višnjica. Krtica je u potrazi za svima.
U dvorcu su ostali samo Naranča, Mandarinko i posluga. Mandarinko je poželio pronaći u podrumu skriveno blago te je sa sobom poveo i Naranču koji je uživao u ispijanju vina. Pošto su bili jako pohlepni i htjeli su s police skinuti baš jednu bocu koja je u biti bila poluga za otvaranje vrata, otvore ih i kroz njih izlete Čipolino i društvo. Zauzeli su odmah posjed, Mandarinka su zatvorili u sobu, a Naranču su ostavili tamo gdje su ga i našli jer je bio ionako jako pijan, a i težak za nošenje po stepenicama.
Neke iz Čipolinove ekipe hvatao je strah jer nisu imali topove, nikakvo drugo oružje, strategiju niti bilo što drugo što im se činilo važnim za pobjedu. No, Čipolino ih umiruje i govori im da imaju sve što je potrebno.
Polako su se uputili na spavanje, a i potjera se smjestila utaborivši se u šumi. Pomidor je pogledao prema dvorcu i ugledao je čudno svjetlo. Naime, svjetlo se palilo tri puta kratko i tri puta dugo pa opet tri puta kratko. Bio je to SOS poziv Mandarinka iz sobe dvorca. Pomidor je odlučio otići vidjeti što se događa te je došao skroz do ograde dvorca. Tamo je susreo psa Oštrozuba koji mu je sve ispričao. Pomidor sve ispriča Limunu i oni odluče da će se ujutro ranom zorom zaputiti u napad.
U sedam je pošao napad. Jako veliki i do tada neviđeni metak strmoglavio se od dvorca niz brdo, pomeo je cijelu vojsku, zdrobio dvadeset generala i osujetio napad. No, ispostavilo se da je u biti taj metak – Naranča koji se oslobodio i skotrljao niz brdo. Ostali dio vojske uputio se u novi napad. No, iz vatrogasnih šmrkova poteklo je vino. Napadači su zastali i posve pijani zaspali pod nogama Veličanstva.
Kako je Grašak izdao neke informacije, neprijatelji su ipak uspjeli zauzeti dvorac. Uhitili su Čipolina, Višnjića su kaznili i spremili na tavan, a sve ostale su pustili. Čipolino je u zatvoru susreo i svog oca, ali Pauka Hromija koji raznosi poštu.
Čipolone u jednoj poruci tješi svoga sina kako nije tako loše jedan dio života provesti u zatvoru jer tada može razmisliti o stvarima za koje inače nema vremena. U drugoj poruci Čipolino pak bodri oca i govori mu kako će ispuniti obećanje i izbaviti ga iz zatvora.
Uz veliku pomoć Hromog, Čipolino je napravio nacrt svake prostorije u zatvoru i šalje tri pisma. Pisma je uputio ocu, krtici i Višnjiću. Hromi je morao otići do dvorca kako bi predao i Višnjiću Čipolinovo pismo. No, ne vrati se, a i Čipolino već četvrti dan nije u mogućnosti vidjeti svoga oca. Sav obeshrabren, baci se na ležaj jer je već izgubio svaku nadu.
Pauk Hromi je pak do dvorca doživio svašta. Naišao je na svog rođaka, brbljavog pauka koji je imao nadimak “Sedamipol”. Osma noga mu je bila polovična. Za vrijeme jedne nesreće ostao je zbog metla bez pola noge pa od tuda i spomenuti nadimak. Rođak pauk pridružio mu se na putu do dvorca. No, zadesila ih je nesreća, Putem su naišli na veliku kokoš koja je progutala Hromog. Srećom torbu s pismima uspio je dobaciti svom rođaku pa kako se on spasio, otišao je do dvorca. Pronašao je Pauka Rođaka pa su zajedno prenijeli poruku Višnjiću.
U zatvoru je jedan stražar limunčina koji je bio dobre volje, javio Čipolinu kako mu je otac jako bolestan. Krtica se u međuvremenu probila do zatvorskog dvorišta jer je dobila Čipolinovu poruku od Višnjića.
Kada je u zatvoru bila kružna šetnja, jedan po jedan zatvorenik iskoristio je priliku te je uskakao u Krtičin hodnik. Jedan od Limunčina koji je bio zadužen za njih i morao ih je brojati, srećom je jako loš matematičar koji se stalno buni pa ni ne sluti da ih je sve manje i manje. Kada je shvatio da ih je sve izgubio i on je odlučio pobjeći s njima.
Čipolino je uspio spasiti i svog oca. Kada stražari vide da su svi zatvorenici nestali, od straha od Limuna i sami pobjegnu.
Kraljević Limun odlučio je prirediti konjske utrke da bi svoje podanike odvratio od razmišljanja o važnim stvarima. za vrijeme njegova bičevanja jadnih konja, pojavi se Čipolino jer su on i Krtica malo pogriješili put.Čipolino iskoristi priliku, uzme Limunu bič iz ruku te ga njime ošine tri puta. Iza Čipolina pojave se robijaši u bijegu, a Limun od straha pobjegne i završi u smeću.
Pomidor je u međuvremenu okupio seljake i donio zakon po kojem siromašni moraju plaćati porez na snijeg, kišu, tuču, rosu, maglu, inje i sve ostale oblike vlage. Tako će se popraviti proračun dvorca koji je bio osiromašen. Seljani se u tuzi odluče udaljiti iz dvorca.
Kod samog ulaza u selo, cestu je sjekla pruga. Tamo se zaustavi vlak, a iz njega ispadnu tri Medvjeda i Čipolino. Prije nego što se vratio u selo otišao je osloboditi Medvjede. Kada se vratio svi su bili sretni, a kiša je jako pljuštala.
Limun se u međuvremenu uspio osloboditi iz smeća te je otišao u dvorac. Iako je oluja prestala i zasjalo je sunce, on je proglasio da kiša mora još padati. To muje pasalo jer tako nije morao izlaziti iz dvorca pred ljude.
Pomidor je slutio da će se dogoditi revolucija, a u dvorcu vlada nepovjerljivo ozračje. Naime, nitko nikome ne vjeruje i svi se međusobno uhode. Od svih tih stvari ne vide onu bitnu. Na tornju dvorca je zavijorila zastava Republike koju su u noći postavili Višnjić i Čipolino.
Pomidor je krenuo prema tornju kako bi skinuo zastavu, ali putem je zastao jer od debljine nije mogao proći kroz uska vratašca koja su vodila prema tornju. No, rukame je uspio Čipolinu istrgnuti čuperak s glave kao i prošli put i odmah je počeo plakati. Potonuo bi tako u moru suza da ga Čipolino nije spasio.
Kada je ugledao zastavu, Limun se od straha bacio u smeće s nadom da je tamo zaštićen i da ga nitko neće naći. Svima su se promijenili životi na bolje. Osim Limuna otišli su i Mandarinko i grofice, a raniji vladari i moćnici postali su radnici. Naranča je smršavio i postao je poput čačkalice. U dvorcu se otvorila škola i igraonica za djecu.
Vrsta djela: basna s biljnim i životinjskim likovima
Vrijeme radnje: neko izmišljeno u kojem je bilo i dvoraca i željeznica, bicikala, kočija…
Mjesto radnje: izmišljena zemlja
Likovi: Čipolino, Čipolone, Višnjić, Jagodica, Tikvić, majstor Grozdić, kraljević Limun, sinjor Pomidor, Grašak, grofice Trešnje, barun Naranča, Mandarinko, Kesten, Krtica, Mrkvić, Pauk Hromi
Analiza likova
Čipolino – glavni je junak pripovijesti, mali lukić. Kada njegov otac biva uhićen bez ikakvog razloga i poslan u doživotni zatvor on bude razočaran i odluči krenuti na put. Od oca je dobio nekoliko važnih savjeta, a to su da nikada ne prestane učiti i da kada u životu naiđe na nitkova, da ga dobro prouči. Nigdje se ne spominje njegov detaljan vanjski opis, znamo samo da je on – jednostavno luk. Što se tiče njegovih osobina, vedre je naravi, inteligentan i uvijek spreman na vragolije. Hrabro se uhvatio u koštac s neprijateljem Pomidorom što će mu kasnije donijeti ljutog neprijatelja. Optimističan i domišljat. Njegova dobra volja daje mu vjeru da će uvijek i za svaki problem naći neko rješenje. Iako i kod njega ima situacija kada ga napadanu crne misli, njegov karakter je čvrst i on se nikada ne predaje. Njegova otvorenost i vedar duh omogućuju mu brzo sklapanje prijateljstava i pomagača koji će mu pomoći na putu postizanja pravde. Prema dobrima je plemenit, drag i ljubazan, dok prema zločestima nastupa oštro, tjerajući im suze na oči. Organizator pobune i veliki i hrabri borac za pravdu.
Čipolone – glava obitelji lukova, otac je osmero djece. Njegova obitelj živjela je siromašno i većinom nesretno. Limunovci su ih prskali kolonjskom vodom jer su zaudarali (na luk). Kada je jednom prilikom slučajno stao vladaru na kurje oko jer ga je netko gurnuo, vlast ga šalje u doživotni zatvor.
Višnjić – mali nećak grofica. Ostao je bez roditelja i o njemu brinu tetke grofice koje na njemu iskaljuju svoje hirove. Ide u školu i puno uči. Nosi naočale. Stalno mu se sve brani pa je željan slobode i prijateljstva. Kada je upoznao Čipolina i Rotkvicu bio je preplavljen osjećajima prijateljstva slobode i htio je biti na njihovim mjestima. Kasnije se pokazao jako hrabar jer je puno puta pomogao drugima u nevolji.
Jagodica – jedini Višnjićev prijatelj u dvorcu gdje radi kao sobarica. Plemenita, dobra i vjerna, domišljata i često predvodnica u borbi za pravdu.
Tikvić – starčić riđe brade. U mladosti mu je jedina želja bila da sagradi kuću. Cijeli je život gradio kuću i iz tog razloga gladovao da bi na kraju sagradio kuću koja je veličine pasje kućice i u koju je jedva ulazio. Zadovoljan je s malim stvarima i ne teži većima.
Grozdić – veliki majstor u svome poslu. Bio je postolar i jako se zanimao za matematiku. Često je brojao opeke Tikvića. Divio se Čipolinu jer se suprotstavio Pomidoru.
Limun – kraljević i vladar zamišljene zemlje. Bio je sav u žutom, a pri vrhu kape imao je maleno zvono. Ratoboran je i umišljen. Umislio si je da je veliki vladar, voli vladati ljudima. Tijekom konjske utrke ponaša se ružno prema životinjama, bičuje ih. Strašljiv i nemaštovit, lako se miri sa situacijom i očekuje da će netko drugi napraviti sve umjesto njega. Kada se dao u bijeg nije se osvrtao pa nije bio upoznat s novonastalom situacijom. Svi mu udovoljavaju u besmislenim prohtjevima i kada mu neka situacija ne paše, on je preokrene sebi u korist.
Pomidor – upravitelj je dvorca u kojem žive grofice trešnje. Osoran je, zao i opak i često se iživljava na slabijima od sebe. Imao je male i zle oči te okruglo crveno lice. Tiranin koji se otresao na nemoćnima slušajući svoje nalogodavce. Tek kada završi u tamnici na kratko je spoznao koliko je Čipolino bio plemenit u svojoj borbi za siromašne. No, to je trajalo jako kratko. Kada je ugledao da može izvući korist od Graška, zaboravi na čast i plemenitost i gleda kako da se izvuče iz zatvora.
Grašak – diplomant Sveučilišta u Salamanki za kazneno, građansko i crkveno pravo. Djelovao je kao paravan Pomidoru kako bi on mogao provesti svoju volju. Kasnije je saznao da ga je Pomidor samo iskoristio i da mu nije bio pravi prijatelj. Ta situacija djelovala je na njega da je postao loša osoba, teškog karaktera. Mijenja olako strane prema onome kako mu odgovara.
Trešnje – grofice. Jako bogate, posjeduju i kuće i zemlju i crkve, čitavo selo. I jedna i druga su udovice, a rođaci im dolaze često u posjet. Zločeste su i isfrustrirane te se često iskaljuju na svom nećaku Višnjiću.
Naranča – barun i bratić pokojnog muža starije grofice. Imao je jako velik trbuh što nije bilo ništa neuobičajeno jer je po cijele dane samo jeo. Jedan sat je odlučio napraviti pauzu od jela pa odrijemati. Samo je gledao kako će što više pojesti. Pojeo je sve sa svog imanja, prodao je imanje pa pojeo i njega te je ostao siromašan. Na kraju je zamolio groficu da ga pozove kod sebe u dvorac. Iako je dobrodušan rijetko se to primijećuje jer jede non stop i misli samo na hranu. Pokazao se prema Višnjiću jako drag kada ga je tješio te mu je čak htio dati i žličicu torte što je za njega veliki plus jer je bio jako proždrljiv.
Mandarinko Knežević – bratić pokojnog muža mlađe grofice. Iako se činilo da su njih dvojica sasvim različiti, u biti su jako slični.. Mandarinko nije jeo puno, ali je također patio od iste bolesti kao i Naranča – bio je lakom! Naime, on je bio lakom za predmetima i stvarima koje je skupljao unedogled iako mu ništa od toga nije trebalo. Skupljao je košulje, srebro, zlato… Da bi skupio što više predmeta, znao je prijetiti i samoubojstvom. Iz tog razloga naučio je penjati se i skakati sa svakakvih predmeta. Postao je akrobat, a vježbao je noću kada ga nitko ne bi vidio.
Don Peršin – Višnjićev učitelj. Jako strog i loš, sve mu je branio.
Doktor Kesten – liječnik koji je pomagao siromašnima. Dovela ga je Jagodica da Višnjiću postavi dijagnozu – Višnjić je samo bio jako usamljen.
Krtica – smeta joj svjetlo. Ne može podnijeti svjetlo jer se boji da će oslijepiti. I najtamnija jama joj je svjetla. Ipak, na kraju prevlada strah od svjetla i pomogne u spašavanju Graška, zarobljenih iz dvorca te robijaša iz zatvora.
Mister Mrkvić – detektiv koji je stavljao sol na rep zatvorenicima koji bi pobjegli. Tako bi ih lakše ulovio i to mrežama za leptire. Bio je zamišljen kada je shvatio da neki zatvorenici nemaju rep, pitao se gdje će njima staviti sol i kako će ih uhvatiti.
Pauk Hromi – raznosi poštu i poruke u zatvoru. Obavlja svoj posao savjesno i shvaća ga ozbiljno. Boluje od reume i teško hoda, ali ne želi napustiti svoj posao jer smatra da kada čovjek preuzme neku dužnost, mora je obavljati do kraja. Bratić koji mu živi između listova kukuruza na suncu pozove ga kod sebe da bi izliječio reumu, ali on ne pristaje jer mora raditi.
Bilješka o autoru
Gianni Rodari rodio se 1920. godine u mjestu Omenga. Ovaj talijanski pisac sasvim je slučajno počeo pisati priče za djecu.
Radio je kao novinar u listu “unita” te je pisao za tjednu stranicu za obitelj. Tada je napisao prve priče i pjesme za djecu koje je pričao svojim učenicima kada je radio kao učitelj u školi. Tako je u spomenutim novinama nastala rubrika za najmlađe koja mu je donijela veliku popularnost.
Nakon 1950. godine posvetio se pisanju knjiga za djecu, a one su prevedene na brojne jezike. Njegova najpoznatija djela su: “Telefonske priče”, “Čipolino”, “Putovanje Plave strijele”, Gelsomino u zemlji lažljivaca”.
1970. godine primio je najveću nagradu za dječju književnost – Andersenovu nagradu. 10 godina kasnije, 1980. godine, umro je u Rimu.
Autor: M.L.
Odgovori