Cid je tragedija napisana stihovima u pet činova francuskog pisca Pierrea Corneillea koja se bavi moralnim dilemama između ljubavi i obveze. Inspiraciju za tragediju Cid pisac je našao u drami “Cidova mladost” pisca Guillena da Castra, od koje je preuzeo glavni dio fabule i likove. Također, dio tragedije napisan je, kao i mnoga djela tog doba, koristeći povijesne izvore i legende. Pierre Corneille često je bio optuživan za plagiranje zbog sličnosti njegovog junaka s kastiljskim junakom Cidom.
Radnja tragedije smještena je u Španjolskoj, a glavni junak je Rodrigo kasnije prozvan Cid (gospodar) zbog hrabrosti koju je pokazao u ratu te koja je na kraju dovela do pobjede nad maurskom vojskom.
Drama započinje upoznavanjem čitatelja s ljubavnom pričom koja je indirektno ili direktno uzrok svim daljnjim događajima. Rodrigo i Chimena dobiju dozvolu za brak i oboje su sretni zbog toga iako je u Rodriga potajno zaljubljena kraljeva kći. Međutim, svi su, pa tako i kraljevna, svjesni da od tog braka zbog staležnih razlika nikada ne može biti ništa. Kraljeva odluka da se za odgoj njegova sina brine Rodrigov, a ne Chimenin otac, jako razljuti njenog oca te on zabrani brak i izazove don Diega na dvoboj.
S obzirom na to da je već star, don Diego zamoli sina Rodriga da obrani njegovu čast, zbog čega se on nađe “između dvije vatre”. Hoće li žrtvovati očevu čast ili svoju ljubav? Odabere ipak obraniti očevu čast te ubije don Gomeza što Chimeni teško padne te ona prekida zaruke i zaklinje se na osvetu.
Rodrigo prihvati kaznu i smrt samo ako je od njene ruke, ali ona ga ne uspije ubiti pa on odlazi u rat gdje spašava Španjolsku od maurske vojske. Prozivaju ga Cid i kao junak se vraća kući. Chimeni odluče reći kako je poginuo u ratu kako bi zaboravila na svoju osvetu, ali nakon nekog vremena ona ipak sazna istinu i ne odustaje od svoje osvete.
Dogovara se dvoboj između don Sancha i Rodriga koji završava Rodrigovom pobjedom. Kraljeva konačna odluka je da pošalje Cida godinu dana u rat i ako se iz rata vrati živ i zdrav, Chimena će mu morati javno oprostiti i udati se za njega.
Čitatelj ne dobiva jasan kraj tako da ne znamo što se dogodilo. Je li Cid preživio i jesu li se na kraju vjenčali, to nam pisac ostavlja da sami zamislimo. Ostale tragedije uvijek završavaju smrću glavnih likova, ali ostale tragediju uvijek imaju jasno odvojene zle i dobre strane.
Za razliku od njih, ovdje ne možemo povući granicu između dobra i zla, ne možemo reći tko je u pravu i koja je odluka ispravna. Pred glavnim junacima stalno se postavljaju nemogući izbori koji zahtijevaju biranje između obitelji, časti i ljubavi, što je u ono vrijeme bilo mnogo teže no što se danas čini.
Zbog tih mnogobrojnih moralnih dilema, ni kraj ne može biti jednoznačan. Na nama samima je da odlučimo je li na kraju pobijedila čast ili ljubav.
Vrsta djela: tragedija u stihovima
Mjesto radnje: Španjolska (Sevilla), u kraljevskoj palači, na trgu i Chimeninom domu
Vrijeme radnje: 11. stoljeće (od 1043. do 1099. živio stvarni španjolski junak Rodrigo Dijaz de Bivara)
Tema djela: sukob između ljubavi i časti
Ideja djela: U životu moramo biti hrabri i odvažni na putu do ostvarenja svojih snova.
Kratak sadržaj
Prvi čin
Elvira, Chimenina odgajateljica, povjerava joj kako ju otac planira udati za Rodriga. Između don Sancha i Rodriga vodilo se tajni okršaj jer su oboje željeli Chimeninu ruku, a ona je u tajnosti svoga srca navijala za Rodriga, mada joj čast nije dopuštala da to ikome osim Elviri glasno prizna.
“Vaše srce o svemu hladno sudi,
pa niti kojeg princa bodri, niti kudi;
a nadu, niti kome krati, niti pruža,
jer čeka da sam otac kćeri bira muža!”
Chimenin otac, don Gomez, nije stigao sve ispričati Elviri jer je pošao na sastanak s kraljem na kojem će saznati je li on odabran da odgaja kraljeva sina. Chimena ima loš predosjećaj i hvata je nekakav strah, ali Elvira ju tješi da je sada već sve gotovo i da se nema čega bojati.
Kraljeva Dona Urraca bijaše ta koja je spojila Chimenu i Rodriga, koja ih je dovela jedno drugome, a sve zbog toga što je ona voljela mladog viteza, ali brak s njim bio je nedopustiv zbog razlike u staležu.
“Chimeni stavih okov, da sebe žara spasim;
i užgah njihov plam, da tako svoj žar gasim.”
Zaključila je da će ljubav prema Rodrigu nestati kada ga vidi u braku s drugom. Sve te ljubavne muke povjerava odgajateljici Leonori dok čeka Chimenu s kojom se trebala naći da neobvezno popričaju.
Kralj za sinovog odgajatelja izabire starijeg Don Diega, oca mladog Rodrigea, što grof Gomez shvati kao uvredu.
“…da nema mene, vas bi spleo ropski lanac,
a vladar bi vam bio neki mrski stranac.”
Don Diego se naravno uvrijedi na njegove riječi jer sebe smatra važnijim i većim junakom. Najprije je spreman ponuditi ženidbu između svog sina i Don Gomezove kćeri, ali nakon uvrede (Don Gomez ga je i pljusnuo) pristaje jedino na dvoboj.
Don Diego je žalostan i razočaran u sebe što je prestar da se sam brani.
“A ti, o maču, tvorče mojih slavnih djela,
no sad već puki ures iscrpljena tijela,
još jučer strah i trepet, danas si mi bio
tek bezopasan ukras, a ne moj branič smion,
udalji se od stvora što trpi da ga tuku,
osveti me, al’ nađi neku čvršću ruku!”
Umjesto da se sam bori i zasigurno pogine, Don Diego moli sina da ga osveti.
“Daj, sine, krvi moja, daj, riješi me sramote,
osveti me!”
Rodrigo je odmah spreman na dvoboj, ali kada čuje da je u pitanju otac djevojke koju ljubi, ustukne pred molbom.
“Ja gubim ljubav da ocu spasim čast i snagu;
osvetit ću si oca, a pri tom gubim dragu.”
Rodrigo intenzivno razmišlja što učiniti. Ne osveti li oca, okaljat će ocu čast pred smrt i razočarati ga. Ako nasrne na Chimeninog oca, zasigurno će izgubiti nju. Ako on pobjedi, ona će ga mrziti i od braka neće biti ništa, a ako pogine umro je mlad uzalud te je također izgubio Chimenu. Na kraju zaključi da ocu ipak duguje više nego dragoj te odluči prihvatiti poziv na dvoboj.
Drugi čin
Grof Gomez razgovara s kastilskim plemićem Don Ariasom o svom postupku. Najprije govori da mu je žao što je reagirao tako vođen strašću bez da je razmišljao o posljedicama, ali kada mu plemić kaže da kralj želi da se ispriča, grof se predomisli i zaključi da ne može pregaziti svoj ponos. Time se izravno suprotstavlja kralju.
“On (kralj) može dići na me svu snagu svoje vlasti,
no, ako padnem ja, i njegov tron će pasti!”
Rodrigo se odlučio suočiti s Don Gomezom, koji mu otvoreno priznaje da mu je uvrijedio oca, ali isto tako mu kaže da će u dvoboju s njim sigurno poginuti te da bi radije da mu bude zetom.
“…ja u tebi gledam slavu sve Kastilje
i rado bih ti dao kćer, sve moje milje!”
Chimena se žali kraljevni jer je njena sreća s Rodrigom bila na vidiku kada su se njihovi očevi posvađali. Sada je svjesna da, ako Rodrigo posluša nju i ne bori se, pregazit će čast svog oca, a ako ju ne posluša ona će ostati povrijeđena.
“I nehotice plačem; ko zamrla tu stojim:
od prošlosti sva strepim, budućnosti se bojim.”
Uvjerena je da nema dobrog rješenja iako je kraljevna uvjerena da do pomirbe između njihovih očeva može doći. I samoj kraljevni je ta pomirba u interesu.
Kraljevna pošalje paža da dovede Rodriga, ali paž joj kaže kako su upravo sad Don Rodrigo i grof Gomez otišli nekud namršteni. Chimena odmah shvati da idu na dvoboj.
Kraljevna je svjesna da bi trebala biti prijateljica Chimeni, ali ne može si pomoći da ne zamišlja svoju budućnost s Rodrigom ako on pobjedi Grofa i stekne time slavu.
“I sve što sad dijeli Rodriga i Chimenu,
u meni budi ljubav i nadu zapretenu;
a sve što nehotice vidim da ih dijeli
moj očarani duh već potajno veseli!”
Odgajateljica Leonora joj prigovara kako je izgubila razum, a kraljevna je toga svjesna međutim ne može si pomoći. Zajedno čekaju ishod dvoboja.
Kralju, Don Fernandu nije pravo što se Grof oglušio na njegovu zapovijed. Don Sancho ga pokušava braniti.
“On znade da je krivac, al’ ohole je ćudi
pa treba vremena da o svemu trijezno sudi.”
Kralj ne prihvaća nikakve riječi obrane već tvrdi da je Don Sancho i sam krivac ako pokušava obraniti krivca. Još jedan problem kralju stvaraju Mauri koji morem plove do njihovih obala želeći zauzeti Andaluziju. Kralj iz tog razlog ne želi gubiti ni jednog dobrog vojnika, pa mu je cilj spriječiti dvoboj, iako nije izgledno da će u tome uspjeti.
Uskoro do kralja stigne vijest da je Grof mrtav. Don Rodrigo ga je ubio osvetivši time svog oca. Kralj žali što je izgubio takvog vrsnog vojskovođu iako je Grof samo bio dolično kažnjen.
“On bješe tašt ko svatko što samo sebe voli,
no, ja sad za njim žalim, a njegov smak me boli!”
Chimena dolazi kralju moliti za pravdu, a on ju obećava saslušati.
Chimena padne na koljena pred kraljem sva u suzama tražeći pravdu za svog oca, vrsnog vojskovođu. Don Diego ponudi zamijeniti joj oca.
“Saberi mi se dijete, od danas naći ćeš u meni
svog oca, što te žarko voli, a i cijeni.”
Ona prihvaća, ali i dalje traži kaznu za Rodriga. Tvrdi da se krv mora osvetiti krvlju jer je njen otac bio velik čovjek i ratnik te njegovo ubojstvo ide kralju na sramotu. Don Diego pak brani sina govoreći da je on bio samo alat u njegovim rukama, te da bi on sam ubio Grofa da je mogao. Traži od kralja da ako nekoga mora kazniti, neka kazni njega.
“Chimena nedužnog za ubojstvo tuži
jer ja bij bio krivac da me ruka služi!
…
Bez prigovora primam i najstroža rješenja,
pa prihvaćam i smrt, no smrt bez poniženja!”
Treći čin
Rodrigo dolazi pred Chimenin dom, a njezina odgajateljica Elvira ga tjera govoreći kako je sramota da ubojica njezina oca dolazi pred kuću i traži ju. Rodrigo zahtjeva da mu sama Chimena presudi i izvrši kaznu koju već toliko zahtjeva i želi.
“Moj sudac je tek ljubav, a moj sudac je Chimena:
zaslužio sam smrt i sav prijezir bića njena
i oboje sad vapim, smjerno i bez muke:
sud iz njenih usta i smrt od njene ruke!”
Chimena teškom mukom pristane da Don Sancho kazni Rodriga, odnosno da ga ubije.
“No, ako vaša sućut postane vašim stavom,
osvetite me, neka zlotvor plati glavom!”
Nakon što je odlučila pod svaku cijenu osvetiti se Rodrigu, Chimena se jada svojoj odgajateljici o tome koliko se u njoj lome ljubav i čast.
“O čemu da se nadam, do li snima grubim,
osvećujem li zločin, a zločinca ljubim!
…
Moja je ljubav jaka, no ljubav nije nužnost,
jer potiskujem je i vršim svoju dužnost.”
Odlučuje da će Rodrigo biti kažnjen, da će biti smaknut, a da će potom i ona za njim umrijeti.
U to Rodrigo dolazi u Chimenin dom tražeći da umre od njene ruke.
“…baš zato dođoh k tebi: da krv krvlju vraćam
jer jedan dug svoj platih, a sad i drugi plaćam.”
Oboje žale nad izgubljenom ljubavi, žale što moraju staviti čast, svoju i svojih očeva, prije sebe. Rodrigo moli Chimenu da ga upravo ona ubije, ali ona to nije u stanju učiniti te ga moli da bježi. Priznaje da je slabija od njega i da mu sama neće moći oduzeti život.
U to isto vrijeme Don Diego strahuje gdje je njegov sin. Boji se najgoreg, da su ga ubili ili zatočili neki koji žele osvetiti Grofa.
“I očinska mi ljubav u toj varci vida,
već tone u val sumnje što mi srce kida!”
Kada se Rodrigo vrati Don Diegu, otac ga krene obasipati komplimentima, zahvalama i lijepim riječima. Neopisivo mu je zahvalan što je obranio njegov čast te mu predviđa da će biti veći junak nego što je on ikada bio.”
“…tvoj prvi udar mačem ko’ svi moji vrijedi!”
Kada mu Rodrigo povjeri da mu srce pati od tuge i od ljubavi, kada mu ispriča o Chimeninoj želji za osvetom, otac ga upozori da su se na obalu iskrcali Mauri.
“Povedi ih u borbu, svu svoju čast iskaži
i budi njihov čelnik, ta četa tebe traži!”
Obećava mu da će, ako se vrati kao pobjednik iz rata, ponovo steći Chimeninu ljubav, a ako umre u ratu, to je najčasnija smrt koja ga može snaći. Rodrigo odlazi.
Četvrti čin
Rodrigo se u borbi pokazao kao veliki ratnik, Mauri su se pred njim raspali, a on je zarobio dva njihova kralja i oni su sad njegov plijen. Sve to priča Elvira Chimeni, koja više nije sigurna želi li osvetu. Ali čast ipak pobijedi.
“Žar moje časti se gasi, plam dužnosti se muti!
Ušuti, ljubavi, moj gnjev sad nek’ ogrubi:
on zarobi dva kralja, no i mog oca ubi!”
Kraljeva nagovara Chimenu da odustane od svoje osvete jer je Rodrigo sada veliki junak te njegovim ubojstvom osuđuje njihovu vojsku na propast. Govori joj kako nisu svi oni zločinci pa da ih svih kažnjava. Predlaže joj alternativu.
“…krivac neka zna što skrivi:
iščupaj ga iz srca, no, pusti ga da živi!”
Objašnjava joj kako nitko ne očekuje da se uda za ubojicu svog oca, ali da je isto tako svi mole da mu poštedi život u ime općeg dobra. Naravno, kraljevna u svemu tome ima i skrivene namjere. Sada kada je Rodrigo proslavljeni vojnik i vojskovođa, razlika između njihovih staleža nije tako velika i ona bi možda mogla dobiti priliku udati se za njega.
Rodrigo dolazi pred kralja i sluša hvale svog oca. U trećem prizoru četvrtog pjevanja saznajemo zašto je prozvan Cidom.
“Nek ti dva zarobljena kralja budu darom:
jer oni tebe zovu Cidom, gospodarom!”
Kralju se najprije ispriča što je bez njegova dopuštenja krenuo u borbu, ali kralj mu bez razmišljanja oprosti i obeća da će od sad slušati Chimenu samo iz samilosti te da neće dozvoliti da izvrši svoju osvetu. Rodrigo ispriča kralju kako je tekla borba. Najprije je sakrio dvije trećine vojnika po lađama, a potom je ostatak ljudi legao na zemlju i u miru čekao prodor.
Kada su Mauri stigli s plimom, mislili su da nema gradske straže i poveselili su se, ali dočekala ih je vojska. Krenuli su u pljačku, a ušli su u rat. Najveći dio njih je poginuo ili pobjegao, a poginuo je i mali dio Rodrigovih vojnika. Sve u svemu kralj je bio jako zadovoljan Rodrigovim pothvatom i hvalio ga je u nebesa.
Otprilike u to vrijeme Chimena dolazi ponovo tražiti od kralja pravdu.
Kralj odluči slagati Chimeni o tome što se s Rodrigom dogodilo kako bi saznao ljubi li ona Rodriga zaista.
“Rodrigo pobjedi Maure; u sam osvit dana,
no, pred nas mrtav pade od brojnih smrtnih rana.”
Chimena problijedi i gotovo se onesvijesti, ali kada joj Don Diego kaže da Rodrigo nije zaista mrtav, ona promijeni priču i nastavi tražiti kaznu za njega. Tvrdi da bi ga smrt na bojištu spasila od njene kazne, ali da bi za nju toliko časna smrt bila sramota. Kralj odbija ubiti Rodriga, na što se Chimena obećava udati za onoga tko to učini.
“Sve vitezove zovem: za njegovu sam glavu
i sebe spremna dati, po našem drevnom pravu!”
Kralj kaže Chimeni da je svjestan kako će se mnogi vitezovi javiti, ali da ona smije izabrati samo jednog koji će stati nasuprot Rodriga te da nakon dvoboja mora prihvatiti ishod kakav bio. Ako pobjedi Rodrigo, morat će se udati za njega. Chimena za svoj izazivača prihvaća Don Sancha.
Rodrigo dolazi posljednji put porazgovarati s Chimenom i reći joj da se ne planira boriti, već samo predati smrti.
“Ja odlazim na kaznu, a ne u bitku draga…”
Chimena se naljuti na njega jer joj nije jasno kako može odustati od silne slave koju je stekao. Moli ga da se ne predaje bez borbe jer, ako on izgubi, morat će se udati za Don Sancha kojeg prezire. Srami se svojim riječi i molbi, ali ne može se zamisliti u braku s Don Sanchom.
“Ne srljaj u smrt nego plati što skrivi,
pa barem umri časno kad ti se ne živi!”
U vrijeme njihovog razgovora, Kraljevna sama sa sobom muku muči što li će s ljubavnim osjećajima koje gaji prema Rodrigu.
“…podrijetlo moje samo na kraljeve računa.
Rodrigo, ja ću s tobom, sve drugo me kalja!
Ti svlada čak dva kralja
i pripada ti kruna!”
Očajna je što ga toliko voli, a dala ga je Chimeni. Sada kada je postao slavan i zarobio dva kralja, da nije Chimenin, možda bi imali šanse.
Leonora dolazi reći kraljevni da se sprema dvoboj i da je izgledno kako je Chimena spremna oprostiti Rodrigu jer je za svog izazivača izabrala neiskusnog Don Sancha kako bi Rodrigo bez problema mogao pobijediti. Ako on pobijedi, ona će se na kraljevu zapovijed morati udati za njega i njezina čast neće biti ukaljana.
Ali kraljevna s tim nije zadovoljna, zaljubljenost joj muti razum te postaje ljubomorna na Chimenu.
“Pa kad je u toj borbi pobjeda već njena,
nek bar još jedan udar osjeti Chimena.”
Chimena se žali Elviri kako ovaj dvoboj nikako ne može dobro završiti za nju. Ne želi se udati za Don Sancha, a ako pobjedi Rodrigo, to neće promijeniti činjenicu da joj je ubio oca.
“Moj dug je odveć velik, gubitak još i veći,
ni jedan njihov zakon za mene ne valja,
ni pravilo za dvoboj, ni nalog samog Kralja!”
Ponovo mijenja mišljenje i odlučuje da se ipak neće udati za pobjednika dvoboja, unatoč kraljevoj naredbi. Elvira joj je prigovara kako je hirovita i savjetuje joj da prihvati odluku sudbine, što Chimena odbija.
Do Chimene dolazi Don Sancho s mačem, na što Chimena padne u očaj i počne vrijeđati svog izazivača. Don Sancho joj uporno pokušava nešto reći, ali ona mu ne dopušta.
“Daj, šuti, gade! Jao,
obožavanog junaka si mi posjekao!
Ma bježi! Ti si njega zaskočio tim mačem
jer on ne uzmiče pred takvim napadačem!”
Chimena ponovno odlazi kralju, ovaj put ga moliti da povuče zakon prema kojem se ona treba udati za pobjednika dvoboja. Kralj joj priznaje da je Rodrigo živ te da je velikodušno Don Sanchu poštedio život. Don Sancho potvrđuje priču i pokazuje se plemenitim i časnim.
“Ja jesam pobijeđen, no, zašto da se ljutim:
i premda u dnu srca i blagu sjetu ćutim,
ja mnogo toga gubim, no, poraz me ne boli,
jer uzvisi par ljudi što se zbilja voli!”
Kralj iskreno želi brak između Chimene i Rodriga jer mu je sada napokon jasno kolika je ljubav preko koje je Chimena trebala prijeći kako bi osvetila svog oca.
“Za oca sve si dala, sad za se nešto stvori!”
Rodrigo shvaća ako se Chimena i dalje ne može udati za njega, ali obećava da će napraviti bilo što da bi mu ona oprostila.
“I ako se moj zločin ma kako može sprati,
na sve sam, evo, spreman, rado ću dati!”
Kralj donosi konačnu odluku. Rodrigo, odnosno Cid, sada će godinu dana voditi njegove čete protiv Maura, a Chimena će imati vremena oplakati oca i oprostiti Rodrigu. Ako i kada se Rodrigo vrati iz rata, oni će se vjenčati.
“Da vama vjerno služim, da osvojim Chimenu,
na sve sam spreman, svagdje i pod svaku cijenu!”
Analiza likova
Don Rodrigo (Cid) – uzoran mladić, nositelj feudalnih i viteških vrlina. Krasi ga junaštvo te ratne vještine koje zadivljuju i njegove protivnike.
“Nek ti dva zarobljena kralja budu darom:
jer oni tebe zovu Cidom, gospodarom!”
Karakterizira ga i naglašen osjećaj časti, ponosa i dužnosti zbog kojeg odluči pristati na dvoboj s ocem djevojke koju voli.
“Ja gubim ljubav da ocu spasim čast i snagu;
osvetit ću si oca, a pri tom gubim dragu.”
Naglašena je i duboka i vjerna ljubav te razumijevanje Chimenine pozicije, a spreman je dati i život i sreću za obranu njene časti.
“Moj sudac je tek ljubav, a moj sudac je Chimena:
zaslužio sam smrt i sav prijezir bića njena
i oboje sad vapim, smjerno i bez muke:
sud iz njenih usta i smrt od njene ruke!”
Osim ljubavi, odan je i domovini te kralju.
“Povedi ih u borbu, svu svoju čast iskaži
i budi njihov čelnik, ta četa tebe traži!”
Chimena – mlada djevojka iskreno zaljubljena u Rodriga, ali od početka je očito da ne dopušta osjećajima da joj nadvladaju razum.
“Vaše srce o svemu hladno sudi,
pa niti kojeg princa bodri, niti kudi;
a nadu, niti kome krati, niti pruža,
jer čeka da sam otac kćeri bira muža!”
Vanjski sukob između osjećaja ljubavi i dužnosti pretvaraju se u duboku patnju.
“…kad izahneš mi ti – i ja ću umrijeti.”
Na kraju ju ipak svladaju emocije te javno priznaje svoju ljubav.
“Daj, šuti, gade! Jao,
obožavanog junaka si mi posjekao!
Ma bježi! Ti si njega zaskočio tim mačem
jer on ne uzmiče pred takvim napadačem!”
Don Diego – Rodrigov otac, nekada je bio velik ratnik, ali sada je već star. Snažan osjećaj časti i dužnosti Rodrigo je naučio od njega. Nakon što je izabran da bude odgajatelj kraljeva sina, smatra to priznanjem za svoja junačka djela, ali vjeru u sebe mu poljulja nemogućnost da se obrani nakon što je od Chimeninog oca dobio pljusku.
“A ti, o maču, tvorče mojih slavnih djela,
no sad već puki ures iscrpljena tijela,
još jučer strah i trepet, danas si mi bio
tek bezopasan ukras, a ne moj branič smion,
udalji se od stvora što trpi da ga tuku,
osveti me, al’ nađi neku čvršću ruku!”
Smatra da je čast te dužnost prema domovini bitnija od intimnih osjećaja, pa ni na trenutak ne preže pred tim da moli Rodriga da ubije Chimeninog oca.
Don Gomez (Grof) – Chimenin otac, ohol i bahat, ali hrabar ratnik zaslužan za obranu prijestolja.
“On znade da je krivac, al’ ohole je ćudi
pa treba vremena da o svemu trijezno sudi.”
Nezadovoljan je kraljevim odabirom jer sebe smatra većim ratnikom nego što je bio Don Gomez.
“…da nema mene, vas bi spleo ropski lanac,
a vladar bi vam bio neki mrski stranac.”
Nagao je i nepromišljen, da njegova pljuska izaziva ne samo njegovu smrt, već i duboku patnju dvoje mladih zaljubljenih ljudi.
Don Fernando – Mudar i pravedan vladar koji poštuje zakone i običaje, ali shvaća ljudske slabosti i mane te mu nije problem poslušati sve strane priče. Prikaz idealnog vladara.
“On bješe tašt ko svatko što samo sebe voli,
no, ja sad za njim žalim, a njegov smak me boli!”
(Kralj nakon Grofove smrti)
Dona Urraca (Kraljevna) – zatočenica svog podrijetla, dužnosti i ponosa. Ludo zaljubljena u Rodriga, ali svjesna da od te ljubavi ne može biti ništa zbog razlike u njihovim staležima.
“Chimeni stavih okov, da sebe žara spasim;
i užgah njihov plam, da tako svoj žar gasim.”
Tijekom cijele drame pati, ali ne priznaje to nikome osim odgajateljici Leonori. Na kraju zaključi da će preboljeti Rodriga kada ga vidi u braku s drugom.
Bilješka o piscu
Pierre Corneille rodio se 1606. godine u Rouenu u Normandiji. Bio je poznati francuski dramatičar. Živio je u skromnoj građanskoj obitelji koja je živjela na rubu siromaštva i bio je sedmo dijete u obitelji.
Školovao se u isusovačkim školama, a završio je i studij prava te je postao odvjetnik. No, nikada se nije bavio tim zanimanjem jer je od djetinjstva pokazivao zanimanje za književnost.
Imao je samo 23 godine kada je održana premijera njegove drame “Melita”, 1629. godine u Parizu. Pošto je drama postigla veliki uspjeh, on je dobio novi poticaj za daljnje stvaranje.
Od 1630. do 1634. godine napisao je nekoliko novih komedija, a to su bile: “Clitandre ili Oslobođena nevinost”, “Udovica ili iznevjereni nevjernik”, “Pratilica”, “Place Royale ili Čudan zaljubljenik”, “Galerie du Palais” ili “Prijateljica suparnica”.
1635. godine prvi je puta izvedena njegova tragedija “Medeja”, no nije postigla veliki uspjeh. Te iste godine uspjeh je postigla komedija “Komična iluzija”, ali Corneille je postao slavan tek pojavom “Cida” 1636. godine.
Corneille je bio nadahnut dramom Guillena de Castra “Cidova mladost” u kojoj je glavni lik CId, poznat i iz španjolskog nacionalnog epa “Pjesan o Cidu”.
Iako se publici svidjela njegova tragedija, posebno je bio pogođen zbog kritičara koji su primijetili da drama nije napisana prema zakonitostima. Tada se udaljio od kazališta, ali ne zadugo. Uskoro se pojavljuju nove drame: “Horacije”, “Cinna”, “Polijekt”, “Smrt Pompejeva” i komedija “Lažac”.
1652. godine objavio je tragediju “Pertarita” i doživo je neuspjeh. To ga je jako pogodilo te je odlučio da neće nekoliko godina pisati za kazalište.
Zadnje godine svoga života proveo je u Italiji, živeći u oskudici, zaboravljen od svih. Umro je 1684. godine.
Autor: M.Č.
Odgovori