Ciconia ciconia slikovnica je za djecu 2. razreda osnovne škole autorice Andree Petrlik Husenović. Naslov slikovnice je latinski naziv za bijelu rodu, o kojoj je i riječ u ovoj slikovnici. Priča govori o rodi koja je morala pobjeći iz sela Čigoč u Hrvatskoj, jer je započeo rat. Ona je putovala raznim mjestima, posjetila i velike gradove i osamljene svjetionike, ali nigdje nije mogla pronaći mir. Na kraju je čula za selo u kojem ima više roda nego ljudi. Ispostavilo se da je to njeno rodno mjesto i da tamo više nema rata, pa se sretna vratila kući.
Ova priča još je jedna sjetna priča ove autorice. Ipak, i ona sretno završava, a roda pronalazi dom nakon dugog lutanja. Kao i sve svoje slikovnice, Andera Petrlik Husenović je i ovu sama oslikala, jer ona je veoma talentirana i višestruko nagrađivana ilustratorica. Kao i ostale njene slikovnice i priče za djecu i ova je puna prekrasnih pjesničkih slika, dodatno oplemenjeni ilustracijama.
Iako je ton priče tužan, jer roda nikako ne uspijeva pronaći mir, sama je i izgubljena u svijetu koji nije njen dom, ona je ipak vrlo zanimljiva i djeci i odraslima. Poručuje čitateljima da je u redu nekada biti izgubljen, dokle god smo dovoljno hrabri tražiti svoj dom i sreću. Ne valja pristajati na uvijete kojima nismo zadovoljni niti ostajati na mjestima koja nam se ne sviđaju. Dokle god tražimo nešto savršeno za sebe, velika je mogućnost da ćemo to i pronaći. Baš kao što se roda vratila svome domu i nakon što je mislila da je izgubljen. On je ipak čekao samo na nju, a ona nije odustajala od traženja.
Vrijeme radnje: ratno doba
Mjesto radnje: selo Čigoć, polje suncokreta, vrh nebodera, crveno-bijeli dimnjak, internet kafić, polje suncokreta
Tema djela: pustolovine jedne rode u bijegu iz ratnih područja
Ideja djela: gdje god nas život odvede, najljepše je vratiti se kući
Kratak sadržaj
Roda priča priču o svom putovanju. Započela je sa opisom same sebe i napomenula kako ne voli snijeg i zimi odlazi na jug.
Roda je živjela na dimnjaku od stare tvornice usred pokraj suncokreta i u blizini škole. Voljela je svoj dom i svašta naučila od radosne djece kada su išla kući iz škole. Jednoga dana nešto se promijenilo. Škola se zatvorila, djeca su utihnula, a suncokreti su pregaženi. Roda je čula da je to “rat” ali nije znala značenje te riječi.
Bila je tužna i odletjela je potražiti neki novi dimnjak. U daljini je vidjela svjetlucava svijetla i kada im se približila shvatila je da su to neboderi. Sletjela je na jedan kako bi zaspala, ali probudila ju je buka metalnih ptica u zraku i odletjela je dalje.
Odletjela je na drugi neboder u kojem su ljudi bili iznimno bučni i roda je te noći sa nostalgijom sanjala svoje divno polje, djecu i školu. Zatim je prronašla visoki crveno bijeli dimnjak, ali on je ispljunuo veliki oblak crnog dima i obojio rodu potpuno u crno.
Nastavila je svoju potragu i završila na svjetioniku gdje je bilo mirno i tiho. Ali tada ju je iz sna ponovo prenulo jako svijetlo svjetionika. Letjela je dugo dugo i posjetila mnoge gradove. Nakon nekog vremena naletjela je na jedan internet kafić u kojem je vidjela djecu koja prikazuju njenu sliku i govore o selu Čigoč u jednoj maloj zemlji gdje ima više roda nego stanovnika.
Odlučila je vratiti se kući i na putu srela još jednu skupinu roda koje su joj rekle da je je rat gotov. Doletjele su u svoje selo koje je ponovo bilo puno suncokreta, škola je bila otvorena i dječja cika je ispunjavala zrak. Roda je ponovo bila kod kuće.
Likovi: roda, djeca, galebovi
Bilješka o autoru
Andrea Petrlik Huseinović rođena je 1966. u Zagrebu gdje je i završila Školu primijenjenih umjetnosti i potom Akademiju likovnih umjetnosti.
Osim ilustriranjem knjiga bavi se i njihovim pisanjem. Do sada su joj izdane četiri slikovnice Plavo nebo, Moja obitelj, Ciconia Ciconia i Maleni.
Za ilustriranje do sada je dobila četiri priznanja uključujući i domaću prestižnu nagradu “Grigor Vitez” za slikovnicu Plavo nebo. Imala je i nekoliko samostalnih izložbi.
I dalje živi i radi u Zagrebu gdje sa suprugom, od 1998., vodi tvrtku Kašmir promet koja se bavi izdavanjem knjiga za mlade.
L.K.
Odgovori