Bum Tomica

Bum Tomica Silvije Šesto dječji je roman koji se sastoji od pedeset kratkih priča. Svaka priča nosi naslov u kojemu je ukratko sadržana tema o kojoj se u toj priči piše. Devetogodišnji dječak Tomica glavni je lik koji nam prepričava svoje zgode i dogodovštine ostalih članova njegove obitelji. Tomica je tako i pripovjedač u romanu. Veći dio priča napisan je u prvom licu, iz Tomičine perspektive, a u manjem dijelu priča Tomica i o sebi govori u trećem licu.

Ovaj se roman razlikuje od tipičnog romana jer nema klasičnu radnju ni fabulu. Struktura romana je takva da priče ne čine uzročno-posljedični niz. Događaji iz jedne priče ne nadovezuju se na drugu priču, ali su priče međusobno povezane jer se uvijek govori o istim likovima, pa u svakoj priči doznajemo nešto novo i stječemo dojam o likovima i njihovim odnosima. Roman nema klasičan početak ni kraj. Priče nisu kronološki poredane, pa se često pojavi neka priča u kojoj se govori o nečemu što se dogodilo prije sadašnjeg vremena pripovijedanja.

Tomica nam opisuje članove svoje obitelji i ostale likove iz škole te njegove blizine s kojima dolazi u susret. O likovima najčešće doznajemo jednim dijelom iz njihovog međusobnog dijaloga, a drugim dijelom iz Tomičina opisa.
Tomicu na pragu puberteta muči što još ne razumije svijet adolescenata koji predstavlja njegova starija sestra Onči, ne razumije ni svijet odraslih čiji su predstavnici njegovi roditelji, ali je svjestan da je prerastao svog mlađeg brata Piksija jer ga smatra djetinjastim. U tu priču ulazi i baka Štrudla, koja pak predstavlja još jednu generaciju, a svatko od likova ima svoje probleme i dogodovštine iz svakodnevice. Iz međusobnih odnosa likova možemo primijetiti sraz generacija.

Roman nije pisan standardnim hrvatskim jezikom, nego je pun urbanih mladenačkih kajkavskih izraza. Priče su uglavnom napisane u humorističnu tonu. Osim zabavnih i humorističnih situacija, taj humor proizlazi i iz samog jezika. Tomica, njegov brat i sestra često ne znaju pravilno izgovoriti riječ (prenzervantiv, rupsak, vltic) ili ne razlikuju značenje riječi (npr. kombi i kombine). Isto tako, obilježje jezika u romanu je igra riječima, kao recimo kako je stric Mirko dobio nadimak Mirkofon jer često pjeva na mikrofon. Poput strica, svaki član obitelji ima nadimak i priču o tome kako je nadimak nastao.

Sve to ovaj roman čini posebno zanimljivim za dječje čitatelje jer oni zasigurno pronalaze mnoge situacije u kojima su se i sami našli.

Kratak sadržaj

U prvoj priči Tomica prepričava kako je njegov mlađi brat Piksi trebao gostovati u emisiji na televiziji koja se zvala “Živi primjerci” i koja se bavila temom o nadarenoj djeci. Tomica govori kako je Piksi uspio osramotiti sebe i svoju obitelj. Uz to komentira izgled voditeljice. U novoj priči tema su grafiti. Piksi ne zna značenje riječi, zbog čega mu se Tomica i Onči rugaju.

Piksi je uzeo telefonsku slušalicu i birao osam, pet, šest, sedam, tri, dva jedan. Zaprepastio se kad mu se s druge strane javio netko tko je govorio nepoznatim jezikom. Uznemireno je pozvao mamu. Mama se javila i shvatila da je Piksi nazvao Australiju. Piksiju nije bilo ništa jasno.

Bum Tomica se vratio s plaže gladan kao tigar i pitao baku Štrudlu što ima za jesti. Baka mu je odgovorila da „ima od ručka“. Tomici je uvijek bilo fascinantno čega to “ima od ručka”. Piksi se pomokrio na kutiju gdje su se nalazili CD-i.

Nakon toga Tomica objašnjava kako je dobio nadimak Budem Tomica (ili skraćeno Bum Tomica). Naime, jednom ga je mama zamolila da ode u trgovinu, na što je on odgovorio: “Budem.” Iako je tako odgovorio, Tomica nije otišao u trgovinu. Od tada se i njegova mama počela drugačije ponašati. Kada bi Tomica nju nešto zamolio, ona bi odgovorila isto kao i on, a ne bi ništa napravila.

Onči, Tomica i Piksi su se posvađali i Piksi je razbio epruvetu u kojoj je Onči morala nešto izmiješati za školu. Onči je okrivila Tomicu jer nije pazio na Piksija.

Tomica nam prepričava i priču o tome kako je tata htio gledati utakmicu. Prije utakmice dao je Piksiju da pije čaj i nadao se da će nakon toga zaspati. Piksi je, međutim, htio još čaja, pa je tata izmislio priču. U priči se radilo o nekome tko je popio previše čaja, pa mu je puknuo trbuh. Sve što je pojeo, ispadalo bi iz njegova trbuha.

Piksi se dosađivao. Uzeo je fotografski album s police i počeo pregledavati fotografije. Pronašao je jednu na kojoj se nalazila čokoladna torta koju mu je ispekla baka Štrudla za peti rođendan. Baka Štrudla inače najbolje radi štrudle, ali taj put ispekla je tortu. Piksi je opet počeo dozivati mamu. Mama je baš htjela popiti svoju kavu, kada ju je prekinuo. Kad ga je pitala što je, Piksi joj je rekao da hoće rođendan i tortu. Od silnog uzbuđenja pobjegla mu je nužda pa mu je mama rekla da se to događa kada želiš na silu rođendan.

Mama je stavila viklere da si napravi frizuru. Napisala je članak o zmijama za neki časopis i sada su je trebali fotografirati za taj časopis. Dok se mama uređivala, Piksi je istrčao na dvorište, a u ruci je imao željezni lanac s lokotom. Stavio je lanac oko ulaznih vrata na ogradi. Tomica ga je pokušavao spriječiti da ne zaključa ogradu lokotom jer nije imao ključ.

Ključ je negdje zakopao pas Bonzo. On je već star i često zna zamijeniti kost drugim predmetima. Taj put zamijenio ju je ključem. Piksi je zaključao ogradu, a Tomica nije znao da li da odmah kaže mami jer se spremala katastrofa. U međuvremenu je stigla Onči i nije mogla ući, pa se popela preko ograde. Mama je sve to vidjela kroz prozor. Stigli su fotografi i morali su poput Onči preskočiti ogradu. Mama nije uspjela skinuti viklere i tako su je fotografirali. Za to vrijeme je susjed Kruhonja, kojemu se mama potajno sviđala, uspio skinuti lanac s ograde.

U sljedećoj zgodi opisana je situacija koja se dogodila u tramvaju. Piksi, Tomica i mama išli su tramvajem u posjet njezinoj prijateljici. Trčali su da bi stigli na tramvaj, pa je mami netko dobacio da se za tramvajem nikada ne trči. U tramvaj je ušla neka starija gospođa i očekivalo se da će Tomica ustati kako bi gospođa imala mjesto za sjesti.
Kada je mama primijetila da Tomica ne namjerava ustati, naljutila se i naredila mu da ustane. Tomica i dalje nije htio ustati jer je starijoj gospođi smrdjelo iz usta, a i gospođa je iz inata govorila da ne želi sjesti. Ispostavilo se da Tomica cijelo vrijeme sjedi na žvakačoj gumi.

Još jedna smiješna zgoda dogodila se i u autobusu, kada su Onči i mama vidjele crnca (čokoladnog čovjeka). Onči ga je pitala zašto je tako prljav, a mama nije znala što će od sramote.

Mamino najjače oružje je usisavač. Svaki put kada kreće usisavati, upozori sve ostale da pokupe igračke i ostale stvari s poda bez kojih ne namjeravaju ostati. Najviše je dosad usisala lego kockica.

Onči je jako zaljubljena u Kuruzu, susjeda preko puta, a i on u nju. Zove je na telefon svakih pola sata. Vide se i kroz prozor, pa Tomici nije jasno zašto razgovaraju telefonom. Kada telefon zazvoni, Tomica i Piksi se svađaju tko će se javiti. U to se umiješa mama i obojicu ispljuska, a Kuruza cijelo vrijeme čeka na telefonu. Tomica je ljubomoran jer njega nitko ne zove. Zazvonio je telefon i javio se Piksi. Rekao je Tomici da ga treba Sanja, njegova simpatija. Kad se Tomica javio, shvatio je da ga je Piksi prevario. Na telefonu je bio Kuruza i tražio je, naravno, Onči.

Mama je vodila Tomicu i Piksija na šišanje. Tomica se obožava šišati, ali Piksi ne voli nikako. Svaki put ga prevare tako što mu kažu da pogleda van kamion ili vozilo Hitne pomoći. Za to vrijeme ga frizerka već ošiša.

Jednoga dana bratić Vodeni donio je sljepića kojeg je Tomica nazvao Rambo. Nosio ga je u školu te je nastao kaos. Učiteljica je došla žaliti se mami.
Tata Šaki kupio je Tomici igračku pušku koja se punila raznobojnim kuglicama. Mama se ljutila jer bi mogao pogoditi Piksija. Tomica je rekao da će paziti. Jednom prilikom Tomica se igrao puškom, a Piksi se poskliznuo i pao. Počeo je plakati i zvati mamu. Mama je optužila Tomicu da ga je pogodio puškom. Uzela mu je pušku i slučajno pogodila Piksija u oko. Piksi je plakao i rekao da želi tu pušku. Nakratko ju je dobio, a onda ju je tata sklonio jer je opasna. Tomica je bio ponosan.

Tomica je jednom tako donio kući mačka. Mami je objasnio da ga je dobio od nekog “stričeka”. Mama, naravno, nije bila oduševljena idejom da uz psa Bonza imaju i mačka. Ipak su zadržali mačka i nazvali ga Kreponja. Nakon nekoliko dana, odjednom se pojavio taj “striček” na vratima. Tvrdio je da mu je Tomica ukrao mačka. Mama se naljutila na Tomicu. Srećom, mačak je ostao kod njih jer se ispostavilo da “striček” ima još šest mačaka, pa im je ipak odlučio pokloniti Kreponju.

Zid u hodniku bio je išaran svime i svačime, pa ga je tata odlučio obojiti. Kada ga je obojio, svima se svidjelo osim Piksiju. Njemu je nedostajao crtež dinosaura koji je Tomica naslikao Eurokremom. Novi obojeni zid ubrzo je opet postao išaran, a Tomica je ponovno nacrtao dinosaura.

Mama je morala otputovati na dva dana u Opatiju, na seminar posvećen jadranskim gušterima. Tata je morao pripremiti Piksija za vrtić. Mama je pripremila odjeću za Piksija za dva dana. Nesrećom, ostavila je svoje crne tajice. U žurbi i polumraku tata je odjenuo Piksija u mamine tajice. Tete u vrtiću nisu se mogle prestati smijati.

Kad je Tomica imao četiri godine, isto tako ga je mama pripremala za vrtić. Jednom u žurbi nije ga stigla počešljati, već mu je samo zagladila kosu rukama. Onči mu je rekla da izgleda kao da ga je krava polizala. Tomica dotad nije nikada vidio kravu i nije mu bilo jasno o čemu se radi.

Drugu subotu posjetili su zoološki vrt. Tomica se zaustavio pored kaveza s ovcom i pitao je li to krava. Mama mu je objasnila da je to ovca, a ne krava i pitala ga misli li da je to krava zbog onoga što je Onči rekla za frizuru. Tomica je tada pitao kako izgleda frizura kada te poliže ovca. Mama nije znala što odgovoriti.

Bum Tomica je odlično pamtio telefonske brojeve, ali sa školom je bila druga priča. Na početku drugog razreda, kada je zahladilo, počeo je nositi deblju jaknu. Zaboravio ju je u školi. Mama to nije primijetila, pa mu je drugi dan odjenula drugu jaknu. Zaboravio je i drugu jaknu, i opremu za tjelesni. Mama je tada shvatila što se dogodilo i dala mu svoju vestu, ali se trebao vratiti kući s obje jakne.

Kad je došao u školu, učiteljica mu je uručila pernicu i rekla da mora čuvati svoje stvari. Tada se Tomica sjetio da nije napisao ni zadaću jer je zaboravio pernicu u školi.

Tomica je zaključio da je njegova simpatija Sanjica zaljubljena u Toma Prdonju, zbog čega je bio nesretan. Također je zaključio da se on sviđa Maji, ali Maja se njemu nikada neće svidjeti. On voli samo plavuše, a Maja ima crnu kosu i crno pod noktima. Uz to je i neuredna te slabo uči.

Zbog nesretne ljubavi, Tomica je odlučio potražiti savjet od Ončina dečka Kuruze. On mu je savjetovao da je najbitnije djevojci pokloniti nešto lijepo, kao naprimjer cvijeće.

Roman završava pričom o tome kako je Onči u sobi uzgajala posebne pauke koji donose sreću. Nije dopuštala baki da očisti paukovu mrežu koju su opleli sve do dana kada je Kuruza došao u posjet. Tada je Tomica primijetio da je nestala paukova mreža.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: suvremeno doba

Mjesto radnje: urbana zagrebačka sredina

Likovi: Tomica, Mama, Tata (Zvonko), Onči (Iva), Piksi (Darko)

Analiza likova

Tomica – devetogodišnji dječak koji za sebe kaže da uvijek voli puno razmišljati. Smeta mu što se mama prema njemu odnosi kao da je malo dijete. Tomica se nalazi na prijelazu iz dječačke dobi u pubertet i zbog toga mu baš nisu jasne sve stvari u svijetu koji ga okružuje. Piksi mu ide na živce jer ništa ne razumije i ponaša se djetinjasto. Ipak priznaje da mu je drago što ima mlađeg brata jer mu je bez njega bilo dosadno. Na živce mu ide i Onči jer ne razumije njezino adolescentsko ponašanje. Tomica je ponekad lijen i svojeglav, pa ne posluša uvijek što mu mama kaže. Voli promatrati okolinu i ponašanje ljudi u različitim situacijama. Voli se šaliti na račun drugih, a ako sam nešto ne zna, nije mu to teško priznati. Nije mu teško priznati ni da bi radije izabrao svoju simpatiju Sanjicu nego igračke.

Mama – uvijek radi “na sve strane” – kuha, čisti, udovoljava svim zahtjevima ukućana. Često je živčana i pod stresom, ali na kraju uspješno sve obavi. Zna sve o životinjama i kako Tomica kaže, završila je “školu o njima”. Posebno je zanimaju zmije i napisala je članak o njima za časopis. Mama najčešće boravi u kuhinji. U kuhinji pronalazi inspiraciju za sve. Tamo obavlja sve aktivnosti: kuha, piše članke o životinjama i pije kavu. Tomica kaže da često njega, Piksija ili Onči mama zna usporediti s nekom životinjom, ali nikada sa zmijom.

Tata – za razliku od mame, Tomica kaže da je tata lijen. Često zna zafrkavati mamu ili ostale. Ponekad je jako umoran. Tomica je jako ponosan jer je tata nekad bio boksač. Tako je dobio nadimak Šaki. Pravo mu je ime Zvonko. Tata Šaki htio je postati pjevač jer dobro pjeva, ali nije uspio jer je lijen.

Onči – starija sestra, po cijele dane telefonira s prijateljicama, “pravi se velika”, a još se igra s barbikama. Svaki tjedan mijenja boju kose, voli promatrati samu sebe u ogledalu. Pravo ime joj je Iva, a nadimak joj je dala baka kada je imala problem sa zubnom protezom. Zaljubljena je u susjeda Kuruzu. Ne može zapamtiti puno toga: da mora pospremiti svoju sobu, da mora prljave čarape baciti u košaru za prljavo rublje ili reći hvala. Misli o sebi da je pametnija jer je starija i da nema o čemu razgovarati s mlađom braćom. Ponekad živcira mamu i tatu svojim ponašanjem.

Piksi – mlađi brat. Pravo mu je ime Darko. Još je mali i voli se igrati. Ne voli se šišati. Često postavlja pitanja za stvari koje ne razumije, zbog čega mu se Tomica ponekad ruga. Voli prati zube, a ponekad mu se dogodi da pastu zamijeni nekom drugom kremom, pa njome opere zube.

Bilješka o autoru

Silvija Šesto Stipančić rođena je 1962. godine u Zagrebu. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Završila je postdiplomski studij iz dramaturgije i Višu trenersku školu, jer je u mladosti bila reprezentativka stolnog tenisa.

Bila je se sportski novinar, pisala je scenarije za radijske, televizijske i propagandne emisije, bavila se osmišljavanjem reklamnih kampanja i slogana, autorica je i voditeljica mnogih radijskih emisija, sudjelovala je i na televizijskim projektima, te surađivala s dnevnim listovima, studentskim glasilima i časopisima za djecu.

Objavila je desetak knjiga za odrasle, od kojih su neke Ester i bageri, Omčoglavci, Dramatično, Bolja polovnjača… Izdala je četiri knjige poezije: Krizanteme, Kao katedrala, Poglavica ne plače i Prvo izdanje pjesama iz Froplandije, te mnoštvo knjiga za djecu i mlade. Od njih su najpoznatije Vanda, Debela, Tko je ubio Pašteticu?, Bum Tomica i Bum Tomica 2.

Autorica je mnoštva kazališnih i radio drama.

Autor: M.F.