Budnica je vrsta lirske pjesme izrazito domoljubnog karaktera. Ona služi kako bi svojim sadržajem probudila nacionalnu svijest i domoljubne osjećaje kod slušatelja. Budnica kao rodoljubna popijevka sadrži oštar ritam koračnice i uvijek je himničkog karaktera. Mnoge budnice su uglazbljene i tada one postaju davorije. Često su se upravo ove pjesme, zbog svog sadržaja kojima se izražava ljubav prema domovini i naglašene odlike naroda, te zbog uzvišene atmosfere, uzimale za himne nacija.
Prvim budnicama smatramo himne koje su skladali francuski pjesnici u 18. stoljeću. Jedna od najpopularnijih takvih budnica bila je “Marseljeza”, koju je 1792. godine napisao Claude Joseph Rouget de Lisle te je ubrzo postala francuskom nacionalnom himnom.
Hrvatske budnice nastale su u 19. stoljeću, tridesetih godina, nakon što je državom zavladao ilirski pokret koji je trebao probuditi nacionalnu svijest ne samo Hrvata, već i svih južnoslavenskih naroda. Hrvatske budnice uglavnom govore o našoj narodnoj prošlosti, njenoj slavni slavi koja je u kontrastu s tužnom sadašnjosti. U vrijeme kada su pisane naše najznačajnije budnice, Hrvatska nije bila samostalna država, već je bila ugnjetavana pod stranim vladarima, stoga ne čudi potreba za pjesmama koje će u narodu probuditi ponos, te ga potaknuti na otpor i borbu za vlastita prava koja uključuju i neovisnost.
Ipak, budnice unose optimizam i nadu jer govore da je ta sadašnja slabost duha hrvatskog naroda kratkotrajna, te da se zajedničkom naporima domovina može ponovo učiniti snažnom i velikom. Ovakve budnice pisane su po uzoru na pjesmu “Horvatov sloga i sjedinjenje” Ljudevita Gaja (koja je danas poznata pod naslovom “Još Hrvatska ni propala”, što je njen prvi stih). To je bila prva hrvatska budnica.
Ostale najznačajnije budnice naše književnosti su “Horvatska domovina” Antuna Mihanovića, čije su riječi uzete za hrvatsku himnu i pjesma “Prosto zrakom ptica leti” Dimitrija Demetera.
Odgovori