“Božićnu priču” napisao je Charles Dickens, poznati engleski pisac kojeg najbolje znamo po njegovom romanu “Oliver Twist”. Ova novela objavljena je u prosincu 1843. godine, baš u vrijeme pred Božić, kako bi ljudima prenijela ideju o pravom značenju tog blagdana. Priča je odmah požela veliki uspjeh koji se nikada nije umanjio. Od trenutka kada je objavljena, pa sve do danas, nikada nije izašla iz tiska, a danas je jednako popularna. Na temelju ove priče napisane su još mnoge sa sličnim uzorkom – ljudi koji na Badnjak odlaze na putovanje u prošlost i budućnost, kako bi spoznali vlastite greške, nešto iz njih naučili i promijenili se.
Ova priča nastala je vrijeme kada su se u Engleskoj tek počele pjevati božićne pjesme, a Božići slaviti zabavama. Naime, 1838. godine kraljica Viktorija započela je svoju vladavinu, a 1840. udala se za princa Alberta. Princ Albert je u Englesku donio njemački običaj slavljenja Božića, što je dovelo do toga da je božićni ugođaj i veselje po prvi put posve zavladao Londonom. Uvedeni su novi običaji, poput pisanja božićnih čestitki i kićenja bora. Charles Dickens svojom pričom nije htio samo potaknuti prihvaćanje tih običaja, već i navesti ljude da u to vrijeme budu darežljivi i da tu darežljivost nose u srcu cijele godine. Dickens je i inače veoma suosjećao sa siromašnima i nadao se da će “Božićna priča” učiniti ljude velikodušnijima, baš kakvim je i njegov lik Scrooge na kraju postao.
Na početku priče Scrooge je čangrizavi starac koji u sebi nema ni malo božićnog duha. Na Badnjak Scroogea posjeti duh njegova preminulog poslovnog partnera, koji mu želi pomoći da izbjegne njegovu sudbinu i patnju koju mora podnositi nakon smrti. Poruči mu da će ga posjetiti tri duha, kako bi uz njihovu pomoć ponovno u sebi pronašao božićni duh. Prvi je Duh prošlih Božića, koji mu pokazuje usamljene Božiće koje je Scrooge proživljavao kao dijete. Zatim mu je pokazao sretne Božiće koje je doživio kao mladić. Također je vidio i vrijeme u kojem je počeo gubiti svoj božićni duh i postajao sve pohlepniji, odbijajući da pomogne siromašnima.
Sljedeći posjetitelj je Duh božićne sadašnjosti. On pokazuje Scroogeu kako njegovi poznanici provode Božić. Duh širi radost Božića gdje god da dođe, a usput uči Scroogea važnost toga da uništi neznanje i htijenje u ljudima.
Posljednji posjetitelj je Duh Božića koji tek trebaju doći. On je zastrašujući Fantom koji pokazuje Scroogeu njegovu sudbinu ako se u međuvremenu ne promjeni. Ako se posve ne promjeni i postane velikodušan, dobar i suosjećajan, umrijet će sam i nitko za njim neće žaliti.
Na kraju Scrooge nauči svoju lekciju i postane velikodušan. Na svakom koraku šiti božićnu radost i sreću, a božićni duh naučio je sačuvati cijele godine.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: četrdesete godine 19. stoljeća
Mjesto radnje: London
Tema djela: prikaz života bezdušne škrtice Scroogea, kojemu je to jedina prilika da promjeni život na bolje
Ideja djela: nikad nije kasno da ispravimo greške iz prošlosti i postanemo bolji ljudi
Kratak sadržaj
Prva strofa – Marleyev duh
“Marley je, za početak, bio mrtav” Marley je bio poslovni partner Ebenezera Scroogea s kojim je dijelio kancelariju. Umro je prije sedam godina, ali još je i ovog Badnjaka Scrooge slušao kako vjetar udara u znak na vratima na kojem je pisalo “Scrooge i Marley”. Iako je Scrooge jasno vidio da se njegov zapisničar, Bob Cratchit trese od hladnoće, on odbija staviti još jedan grumen ugljena na vatru kako bi bilo toplije.
Odjednom u kancelariju uđe njegov nećak, Fred, unoseći sa sobom božićnu radost i veselje. Ali kada zaželi svom ujaku sretan Božić, Scrooge odgovori sa “Koješta!”. Napomene nećaku nek si “zadrži svoj Božić” i iako se Fred usprotivi i kaže da on ne želi zadržati Božić za sebe, Scrooge nikako da omekša. Ali nakon nešto nagovaranja, starac ipak pristane dati Cratchitu slobodan dan na Božić, iako se na posao mora vratiti već sljedeći dan. Fred pozove Scroogea na večeru, ali ga on odbije. Fred mu svejedno zaželi sretnu Novu godinu.
Nakon što Fred ode, u kancelariju uđe dobro odjeveni čovjek. Zatraži od Scroogea da donira nešto novca u dobrotvorne svrhe. Scrooge mu odgovori da siromašni ne trebaju njegov novac, budući da zatvori i popravni domovi savršeno dobro rade. Kada mu čovjek kaže da bi mnogi siromašni radije umrli nego potražili pomoć, Scrooge odgovori neka onda i umru.
Scrooge je hodao kući nakon što je u istoj gostionici kao i uvijek pojeo svoju uobičajenu, tužnu večeru. Kada je došao pred vrata svoje turobne sobe, vidio je prikazu. Učinilo mu se da na vratima vidi Marleyjevo lice. Ali kada je malo bolje pogledao, vidio je da su to samo obična vrata. Odmahne glavom i krene se uspinjati stubama, ali mu se učini da pred sobom vidi mrtvačka kola. Scrooge pojuri u svoju sobu i zaključa vrata.
Scrooge je sretan kada vidi da se njegov tmurni kutak nije promijenio. Nije nikoga bilo ni ispod stola ni pod kaučem. Provjerio je i ispod kreveta, i u ormar. Onda obuče svoju noćnu spavaćicu i sjedne kako bi prije spavanja pojeo svoju zobenu kašu, budući da je patio od hladnoće u glavi. Dok je pred slabašnom vatrom u velikom kaminu jeo kašu, učinilo mu se da na svom mantilu vidi oslikano Marleyjevo lice. Umjesto da se prestraši, Scrooge smo odmahne rukom i kaže “Koještarija”.
Odjednom sva zvona u kući počnu zvoniti! Kako su sva odjednom počela zvoniti, tako su odjednom sva i prestala. Scrooge je mogao čuti kako škripe daske na stubištu; čulo se kao da netko vuče težak lanac prebačen preko vinskih bačvi. Sjetio se da je jednom čuo kako duhovi u ukletim kućama zvuče upravo tako – kao da netko vuče lance.
Ali još uvijek je sve to smatrao koještarijom, sve dok nije vidio kako je nešto prošlo kroz zatvorena vrata i ušlo u njegovu sobu. Scrooge u prikazi odmah prepozna duh Marleya. Prozirni duh imao je oko struka zavezane lance, koji su iza njega vukli blagajne, sefove, ključeve, lokote, knjige s računima i teške torbe napravljene od čelika.
Scrooge još uvijek nije vjerovao svojim očima. Zajedljivo pita opsjenu što želi. Duh inzistira da ga Scrooge pita tko je bio, a ne tko je sada, pa mu ovaj odgovori da je previše izbirljiv za opsjenu. Duh kaže da je bio Jacob Marley, pa ga Scrooge pita može li sjesti. U tonu njegova glasa čulo se da još uvijek ne vjeruje duhu. Kada ga duh pita zašto ne vjeruje svojim vlastitim čulima, Scrooge mu kaže da male stvari utječu na njegova čula – tek mala bol u trbuhu već može promijeniti njegovu percepciju i zavarati ga.
Marleyev duh mu kaže da ovaj teret što vuče sa sobom predstavlja sva bezdušna djela koja je počinio dok je bio živ. Kaže mu da svatko nakon smrti mora lutati Zemljom i svjedočiti svemu što nije podijelio, a mogao je i time nekog usrećio. Duh je rekao da je za vrijeme njegove smrti njihov teret bio jednak, a sada Scrooge može svome teretu dodati još sedam godina zlodjela. Scrooge ga zamoli da mu pomogne. Marleyev duh mu kaže da će ga u sljedeće tri noći posjetiti tri duha, a prvoga može očekivati sutra, kada zvono udari jednom. Sljedećeg duha može očekivati iduće noći u isto vrijeme, a trećeg noći iza toga, kada se posljednji udarac od njih dvanaest prestane čuti.
Marleyev duh natjera Scroogea da pogleda kroz prozor, gdje vidi kako duhovi jadikujući tumaraju naokolo. Na svakoga je privezan lanac koji vuče sve njihove neuspjehe u vođenju brižnog i dobrog života. Marley se pridruži duhovima i nestane u magli, a Scrooge dotetura u krevet i zaspe.
Druga strofa – Prvi od tri duha
Oko pomoći Scrooge se probudio, što je bilo čudno, jer je išao spavati oko 2 ujutro. Zapitao se je li spavao do podneva, ali onda se sjetio prijetnje koju mu je rekao duh kad ga je posjetio. U strahu je čekao da se pojavi prvi duh.
U 1 ujutro, pojavila se mala, čudna spodoba koja je izgledala kao dijete, ali je zračila mudrošću. Otpuhala je zastore koje su okruživali Scroogeov krevet. Duh je nosio kašu kako bi prekrio svjetlo koje mu je isijavalo iz glave. Rekao je Scroogeu da je on Duh božićne prošlost i neka ga slijedi. Dotaknuo je Scroogea na mjesto gdje mu se nalazi srce i tako mu dao sposobnost da može poletjeti. Oboje su odletjeli kroz prozor.
Scrooge i duh odletjeli su na selo gdje je Scrooge odrastao. Vidio je svoju nekadašnju školu i poznate znamenitosti kraja iz svog djetinjstva. Čak je vidio i djecu s kojom se nekada igrao. Sva ova sjećanja pogodila su Scroogea, pa je počeo jecati. Duh ga je odveo u školu gdje ugledaju malog dječaka kako božićne praznike provodi sam. Taj dječak je sam Scrooge.
Vrijeme proleti pred njegovim očima i Scrooge vidi kako dječak odrasta, ali svaki Božić provodi sam, sve do posljednjeg, kada mala djevojčica, njegova sestra Fran, ne uleti u sobu i kaže mu da je došla odvesti ga doma za praznike. Kaže mu da je njihov otac postao nježniji, pa mu dopušta da dođe kući za Božić. Mladi Scrooge zagrli sestru, dok stari Scrooge objašnjava da je njegova sestra majka njegova nećaka Freda i da je umrla prije mnogo godina.
Božići iz Scroogeove prošlosti nastave prolaziti pred njihovim očima. Sljedeće vide zabavu koju je priredio Fezziwig, Scroogeov dobar i blagi šef iz njegove mladosti. Vide i Belle, djevojku koja je prekinula zaruke sa Scroogeom, jer je marila jedino za novac. Vrijeme krene naprijed, pa vide i ostarjelu Belle koja se sa svojim mužem prisjeća zgoda sa Scroogeom. Muž joj kaže kako je Scrooge sada posve sam na svijetu. Scrooge počne preklinjati duha da ga odvede kući, jer više ne može podnijeti ovo mučenje dok gleda svoju prošlost. Povuče dolje kapu koju mu je dao duh i odjednom se ponovo nađe u svojoj sobi, gdje otetura natrag u krevet.
Treća strofa – Drugi od tri duha
Kada je sat otkucao jedan iza ponoći, Scrooge se ponovo probudio. Bilo mu je drago što jest, jer je imao vremena isplanirati kako će se suočiti s duhom prije nego se pojavi. Ali nakon što prođe petnaest minuta a da se duh nije pojavio, Scrooge se osjećao razočaranim. Onda ga odjednom osvijetli sjajno svjetlo i on ode u drugu sobu istražiti što se događa. Tamo ga je čekao duh. Na prijestolju ga je čekao vrlo prijazan duh s velikim stopalima. Bio je vrlo glasan dok bi govorio. Rekao je Scroogeu da je on Duh božićne sadašnjosti i da ima preko 1800 braće, ali da živi samo jedan dan. Onda naredi Scroogeu da mu dotakne halju.
Scrooge se odjednom našao kako na Božićno jutro hoda pored duha po vrlo prometnoj gradskoj ulici. Ljudi su bili puni Božićnog duha, veseli i druželjubivi. Uživali su u dekoracijama i mirisima koji su dolazi iz trgovina. Neki su vrlo sretno čistili snijeg, a neki nosili darove i međusobno si čestitali Božić.
Nakon što mu je pokazao svu tu Božićnu raskoš i opću radost, duh je odveo Scroogea u malu, siromašnu kuću gdje je živio Bob Cratchit. Vidjeli su kako gđa Cratchit sprema malu božićnu gusku, uživajući u malim poslasticama. U kuću uđe njihovo najstarije dijete, došavši sa svog posla, a za njim dođe i Bob, noseći na ramenima svog sina Malog Tima. malog dječaka bogalja.
Scrooge je iznenađen kada vidi koliko obitelj uživa u svom skromnom domu. Scrooge upita duha hoće li Mali Tim preživjeti, a duh mu odgovori da ako se stvari u njihovoj kući ne promjene, sljedeće godine ća mala Timova stolica biti prazna. Duh podsjeti Scroogea kako je jednom rekao da siromašni slobodno mogu i umrijeti i sada bi se trebao znati nositi s time. Scrooge skrušeno pogne glavu, srameći se, pogotovo kad je čuo da Cratchit želi održati zdravicu i za njega.
Kako je noć prolazila, duh je vodio Scroogea i na druge zabave, uključujući i onu njegova nećaka. Scrooge je uživao igrajući se s gostima, iako ga oni nisu mogli vidjeti. Iako ga je Scrooge odbio, Fred mu je svejedno zaželio sretan Božić, gdje god da jest.
Kako je vrijeme prolazilo, suh je sve više stario. U mnogo domova što su posjetili, duh i Scrooge vidjeli su puno toga, ali uvijek sa sretnim završetkom. Čak su i ljudi u bolesničkim krevetima bili sretni. Bili su sretni i oni kod kuće i oni u dalekim zemljama. I oni koji su borili da prežive dan, bili su ispunjeni nekom nadom i zahvalnošću, bili siromašni ili bogati. I ljudi u bolnicama, zatvorima, ubožnicama, očajni i tašti, svi su bili utješeni i sretni. Svi oni natjerali su Scroogea da promijeni svoje viđenje svijeta.
Sa svakim satom koji je prošao, duh je postajao sve stariji. Scrooge ga je pitao o njegovim stopalima pod haljom. Duh je podigao halju, a Scrooge vidio dvoje male djece kako pognuti u strahu govore “jadan, bijedan, strašan, ogavan, mizeran”. Scrooge ga pita jesu li to njegova djeca, a duh samo odgovori da su “Čovjekova”. Dječak se zove Neznanje, a djevojčica Htijenje. Dječak je najviše opasan, jer je na njegovom čelu napisano “Propast”, osim ako se taj natpis ne izbriše. Scrooge ga pita što im može pomoći, a duh mu odgovori istim riječima koje je ovaj nedavno izgovorio – “zar ne postoje zatvori?”, “Zar ne postoje popravni domovi?”.
Kada je otkucala ponoć, duh je nestao, a kada Scrooge čuje i posljednji zvuk zvona, vidi kako prema njemu dolazi Fantom odjeven u kapuljaču, klizeći po magli oko njega.
Četvrta strofa – Posljednji duh
Fantom je odjeven u crnu halju s kapuljačom. Sve što se od njega može vidjeti je jedna ispružena ruka. Bez nje, bilo bi nemoguće razaznati njegov crni lik u tamnoj noći. Iako Fantom nije progovorio ni riječ, niti se uopće pomaknuo, Scrooge je osjećao jezu. Pitao je Fantoma je li on Duh Božića koji tek trebaju doći, a umjesto odgovora, Fantom je uperio prst prema smjeru kamo trebaju krenuti. Iako se Scrooge bojao ovog duha više od ijednog prije, nadao se da će ovime postati bolji čovjek, pa se pripremio da izdrži njegovo prisustvo i učini to sa zahvalnošću u srcu.
Zastali su pored grupice poslovnih ljudi koji su razgovarali o smrti jednog bogataša, ali bilo im je stalo samo do toga što će biti s novcem kojeg je iza sebe ostavio. Pretpostavljali su da će njegov sprovod biti malen, s obzirom na to da je bio toliko škrt. Scrooge je prepoznao te ljude, ali nije bio siguran o kome razgovaraju. Također je prepoznao i drugu dvojicu muškaraca koji su razgovarali. Bili su to vrlo bogati poslovni ljudi, koji su uvijek nastojali ostaviti dobar dojam. Muškarci su razgovarali samo o vremenu i Scrooge nije bio siguran zašto Fantom misli da će to za njega biti dobra lekcija.
Također su zastali pored zalagaonice u Londonskoj siromašnoj četvrti, gdje se grupica skitnica prepirala oko nekih stvari ukradenih od mrtvaca, usput ružno komentirajući zloću pokojnika.
Sljedeće odu do Cratchita, gdje svjedoče smrti Maloga Tima. Scrooge postane frustriran Fantomovom šutnjom. Želi znati tko je taj mrtvi čovjek o kojem tako bezbrižno govore. Kada posumnja da je to neki nesretni čovjek koji ima istu sudbinu kakvu će imati i on ako ne promjeni život, Fantom ga odvede pored čovjeka koji je skinuo sve zastore i posteljinu i rekao kako za ovog čovjeka nitko nije mario, nitko ga nije oplakivao, nitko nije pazio na njega, samo su ga opljačkali i ostavili. Scrooge počne preklinjati Fantoma da mu pokaže barem jednu osobu koja ima nešto lijepo za reći o njemu. Onda vide tužnu ženu kako sjedi za praznim stolom, čekajući da joj se muž vrati. Pita ga za veliki dug koji moraju platiti, a on joj kaže da je užasan čovjek kojem duguju novac mrtav, pa postoji mogućnost da neće morati platiti svoj drug.
Kad Scrooge pita Fantoma da mu pokaže njegovu sadašnju sudbinu, odveo ga je do ureda, gdje sada nije bilo nikoga. Ali to nije bio njihov cilj. Ušli su u obraslo crkveno dvorište. Scrooge je pretpostavio da idu posjetiti grob nepoznatog, otužnog čovjeka o kojem su ljudi pričali u gradu, ali svejedno je nekako prestrašen. Ali prije nego se približio grobu htio je znati jesu li ovo prikazanja događaja koji će se zaista dogoditi ili događanja koja bi se tek mogla dogoditi. Fantom se nije pomaknuo, niti je odgovorio. Scrooge napokon pogleda u grob i na nadgrobnom spomeniku pročita “Ebenezer Scrooge”.
Scrooge zgrabi Fantomovu ruku, preklinjući za drugačiju sudbinu. Obećao je da će u svom srcu osjetiti duh Božića i zadržati ga takvim cijele godine. Živjet će u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, nikada neće zaboraviti lekcije koje je naučio. Fantom povuče svoju ruku, a Scrooge sklopi svoje u molitvi. Odjednom se Fantom promjeni, smanjio se, urušio i nestao na krevetu.
Peta strofa – Kraj svega
Scrooge je presretan što se probudio u vlastitom krevetu. Bio je najsretniji kad je shvatio da se vratio u svoje vrijeme i da može ispraviti štetu koju je činio cijeli život. Blagoslovio je Nebesa, Božić i Jacoba Marleya. Bio je odlučan promijeniti budućnost koju mu je Fantom pokazao. Scrooge je bio toliko uzbuđen da se jedva obukao. Veselo pjevajući božićne pjesme, plesao je po sobi. Iako nije bio vješt u smijanju, smijao se na sav glas. Bio je to začetak velikog i jakog smijeha.
Nesiguran u to koji je dan, čuje zvukove božićnih zvona. Otvorio je prozor u pitao dječaka u nedjeljnoj odjeći koji je dan. Obeća dječaku jedan šiling ako mu donese najveći puricu koja visi u izlogu mesarske radnje. Ako se dječak vrati u roku pet minuta, obećao mu je jednu krunu. Scrooge je isplanirao anonimno poslati puricu Bobu Cratchitu.
Dok je čekao puricu na ulici, Scrooge je gledao u vrata koja sada nisu ni malo nalikovala na Jacoba Marleya, a kada je vidio koliko je velika purica koju je naručio, pozove i plati taksistu da je odveze Bobu.
Kasnije, dok je Scrooge gotovo plesao po ulici, smijući se svima pored kojih bi prošao, Scrooge sretne čovjeka koji ga je jučer zamolio za donaciju. Znao je da čovjek neće biti oduševljen što ga vidi, ali ga Scrooge ipak zaustavi na ulici. Šapne mu iznos donacije koju će mu dati i ostavi muškarca bez riječi.
Scrooge je zatim otišao na Fredovu božićnu zabavu, šireći božićni duh svugdje oko sebe. Ljudi na zabavi jedva su ga prepoznali. Scrooge se odlično zabavljao na zabavi, ali je otišao ranije kako bi mogao stići na posao sljedeći dan. Htio je doći tamo prije Boba.
Scrooge je sljedeće jutro čekao za svojim stolom, a Bob je kasnio petnaest minuta. Ostavio je vrata otvorena, kako bi vidio Boba kad uđe u kancelariju. Bob žurno uđe u kancelariju, ispričavajući se što kasni. Scrooge počne govoriti oštrim glasom, kako bi Bob pomislio da ga namjerava otpustiti, ali umjesto toga, ovaj mu ponudi povišicu. Bob pomisli da je Scrooge poludio, ali ga ovaj uvjeri da je sasvim razuma i da će, osim što mu je povisio plaću, pomoći i njegovoj obitelji. Ponudi mu da odu na kuhano vino kako bi porazgovarali o tome – ali prije toga – Scrooge je želio staviti još ugljena na vatru.
Scrooge je pomogao Bobovoj obitelji, Mali Tim nije umro i Scrooge mu je postao poput drugog oca. Iako su mu se neki ljudi smijali, nastavio je biti velikodušan i zahvalan. Živio je dobrim i poštenim životom, kako bi Mali Tim rekao – neka nas Bog sve do jednog blagoslovi!
Analiza likova
Ebenezer Scrooge – vlasnik kancelarije “Scrooge i Marley”, računovodstva u Londonu. On je mizeran čovjek hladnog srca koji misli da svi siromašni potrebiti trebaju jednostavno potražiti pomoć u ustanovama koje on, kao čovjek koji plaća poreze, financira. Također misli da mogu slobodno i umrijeti, pa svršiti sa svojim bijednim životom. Jednako je ogorčen na sve ljude – od svojih nećaka, pa do zaposlenika. Kao dijete Scrooge je bio zapostavljan od strane svog oca. Kao mladić počeo je raditi u računovodstvu, gdje je napokon pronašao prihvaćanje koje mu je toliko trebalo. S vremenom je bio više sklon novcu, nego ljudima oko sebe, zbog čega je izgubio i svoju zaručnicu. Scrooge je tako počeo živjeti štedeći svaki novčić i štedeći sav svoj novac. Nakon što je pošao putem samootkrivenja na koje su ga povela tri duha Božića, promijenio je svoj životi i pogled na ljude koji ga okružuju. Zadržao je božićni duh cijele godine, velikodušno šireći radost svima oko sebe.
Bob Cratchit – zaposlenik u računovodstvu “Scrooge i Marley”. On je odan i svom poslu i svojoj obitelji. Dobrodušan je i blag. Na žalost, njegova plaća nije dovoljno velika da bi njome mogao namiriti svoju veliku obitelj, ali ipak nikada ne gubi svoj pozitivan stav. Iako je Scrooge na početku priče bio vrlo grub prema njemu, Bob se nikada nije žalio na njega. On pokušava vidjeti dobro u svim ljudima i svakoj situaciji. Iako je na početku siromašan, do kraja priče Scrooge mu je dao veliku povišicu i pomogao spasiti njegova bolesnog sina.
Mali Tim – najmlađi sin Boba Cratchita. On je obogaljen i vrlo bolestan. Očekivalo se da će umrijeti prije sljedećeg Božića, ali ga je spasila Scroogeova velikodušnost nakon što se promijenio. Iako je siromašan, bolestan i obogaljen, Mali Tim je svejedno pun nade. Njegova vjera u bolju budućnost unatoč svim zaprekama trebala je istaknuti situaciju u kojoj se nalaze siromasi Londona i potaknuti srednju i visoki stalež da budu darežljiviji prema njima za vrijeme Božićnih blagdana.
Jacob Marlex – za života je bio partner Ebenezera Scroogea u njihovom računovodstvu. On i Scrooge bili su jednako pohlepni, ali on je umro sedam godina ranije pa je morao ispaštati za manje grijeha. Kada se pojavi kao duh, za sobom je vukao sav teret koji je nakupio za vrijeme života, odnosno, njegov teret bile su sve nedaće koje je za života nanio drugim ljudima. Rekao je Scroogeu da imati jednako velik teret, ali uvećan za sedam godina. Opomenuo je Scroogea da će ga posjetiti Duh prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kako bi mu pomogli da izbjegne tu svoju sudbinu.
Duh božićne prošlosti – duh dječjeg oblika koji je prvi posjetio Scroogea. Poveo ga je na putovanje na kojem je Scrooge mogao vidjeti sve svoje prijašnje Božiće. Preko njega smo saznala Scroogeovu prošlost, koja nije bila ni malo zavidna. Imao je teško djetinjstvo u kojem je manjkalo ljubavi, pa nije ni čudno što je odrastao u hladnu i bezosjećajnu osobu.
Duh božićne sadašnjosti – duh diva u zelenoj halji koji odvodi Scroogea kod njegovih znanaca, kako bi vidio kako oni provode Božić. Gdje god bi otišli, širili bi božićnu radost. Kako se dan primicao kraju, stario je i duh, jer je njegov život trajao samo jedan dan i to Božić. Pod njegovom haljom visjeli su dječak i djevojčica koje je on nazvao Neznanje i Htijenje.
Duh Božića koji tek trebaju doći – nijemi Fantom koji je odjeven u veliki, crni plašt s kapuljačom. Jedini dio tijela koji mu se vidi je njegova koščata ruka koja pokazuje kamo trebaju ići. Fantom je Scroogeov treći posljednji posjetitelj. Pokazuje mu njegovu smrt i činjenicu da nitko nije tugovao za njim kad je preminuo.
Fred – Scroogeov nećak. On je sin Scroogeove jedine sestre koju je jako volio. Svake godine poziva svog ujaka na večeru jer je dio njegove obitelji i jer ga je njegova majka jako voljela.
Bilješka o autoru
Charles Dickens (1812. – 1870.) je engleski romanopisac i pripovjedač rođen u gradiću Langporta pored Portsmoutha. Charles Dickens rođen je kao drugo od osmero djece u obitelji majke Elizabeth i oca Johna.
Ubrzo nakon njegova rođenja cijela obitelj seli u mjesto Bloomsbury, a kada je napunio četiri godine u Chatham te potom u Kent gdje su se zadržali sve dok nije napunio jedanaest godina.
Charles se školovao u privatnim školama, ali je nažalost zbog financijskih problema obitelji morao prekinuti školovanje. Nakon što su krenuli problemi s novcem Charles se s obitelji preselio u Camden Town.
Kako je bio sklon živjeti izvan svojih mogućnosti otac John je zbog dugova 1824. završio u zatvoru, a budući da je to bio običaj u to vrijeme, uskoro su zatvorili najmlađu djecu i suprugu Elizabeth. Charles je u to vrijeme imao 12 godina i dodijeljen je prijateljici svoje majke. Nakon toga se preselio na tavan u kuću agenta Archibalda Russella.
Da bi mogao platiti smještaj i pomoći obitelji, nije imao izbora nego napustiti školu i početi raditi u tvornici gdje je lijepio naljepnice na posude za cipele. Kada je otac John podmirio sve dugove ostatak obitelji je izašao iz zatvora.
Charles se tada želio vratiti školovanju, ali ga majka nije htjela izvući iz tvornice. Od tog trenutka u njemu se razvio gnjev prema uvjetima u kojima je živjela radnička klasa, a što je kasnije postalo glavnom temom djela koje je napisao.
Kasnije se zaposlio u pravnom uredu kao mlađi činovnik od 1827. do 1828. Nakon rada u uredu neko je vrijeme djelovao kao izvjestitelj, a sva ta iskustva prenio je u romane “Bleak House”,”Dombay and Son” i “Nicholas Nickleby”.
Godine 1830. upoznao je Mariju Beadnell, prvu ljubav koja mu je bila inspiracija za lik Dore u poznatom romanu “David Copperfield”. Kako njeni roditelji nisu odobravali udvaranje, poslali su je na školovanje zbog čega su ona i Charles prekinuli vezu. Bio je samouk te je tako proučio i sam svu svjetsku i englesku književnost, a kasnije je radio kao činovnik i novinar.
U svojim djelima Dickens pripovijeda o dobrim i lošim likovima, piše o ozbiljnim temama, ali i s dozom humora. Njegovi likovi su često prikazani kao čudaci što ih čini i komičnima. Vrlo vješto opisuje sve likove iako se radnja vrti oko glavnog lika. No, takav detaljan opis sporednih likova ponekad zasjeni glavnog lika. Radnja je jako široka s velikim brojem opisa i detalja.
Najpoznatija djela su: “Oliver Twist”, “Sumorna kuća”, “Cvrčak na ognjištu”, “Priča o dva grada”, “Božićna pjesma”, “Veliko očekivanje”, “David Copperfield”, “Posmrtni spisi Pickwickova kluba”.
Autor: V.B.
Odgovori