Bijeli patuljak

“Bijeli patuljak” je roman za djecu kojeg je spisateljica Nada Iveljić posvetila svojoj unučici Leticiji. Roman je podijeljen na dva dijela. Prvi se dio zove “Privremeno boravište” i u njemu saznajemo o tužnoj sudbini dječaka Lovre i djevojčice Tihane, čiji roditelji pogibaju u prometnoj nesreći. Pratimo njihov život u Domu za nezbrinutu djecu, u kojem susreću mnoge ljude. Neki od njih su djeca njihove dobi, dok su ostali odrasli.

Lovro se sprijatelji s Perom, dječakom čija je sudbina također bila tužna, jer su mu roditelji završili u zatvoru, dok se Tihana sprijateljila s Lelom. S obzirom da je bilo dovoljno teško to što su ostali sami na svijetu i što su završili u Domu, Tihana je od prevelike tuge za roditeljima zanijemila. Zbog situacije u kojoj su se našli, Lovro je naglo sazreo i postao pravi anđeo čuvar svoje mlađe sestrice. Lovro moli bijelog patuljka kojeg vidi svojim dalekozorom da im pomogne napokon pronaći obitelj. Na samom kraju prvoga dijela romana, u poglavlju “Odlazak s usvojiteljima”, Tihana i Lovro napuštaju Dom i odlaze u kuću svojih usvojitelja u Međimurje.

Drugi dio ovog romana nosi naslov “Bijeli patuljak”. U ovom dijelu saznajemo nešto o životu Ivana i Marije, Lovrinih i Tihaninih udomitelja, koji žive kao skromni i pošteni ljudi. Oboje vole Lovra i Tihanu. Dopuštaju im da se kreću gdje god žele i da ih mogu pozvati za sve što im treba. Iako su se prilagodili životu na selu, ali unatoč činjenici da je Marija radila sve da Tihana ponovno progovori, to se nije dogodilo. Lovro se, isto kao Marija i Ivan, bojao da će Tihanu vratiti u Dom. Tu na scenu stupa bijeli patuljak koji dolazi iz Svemira kako bi im pomogao. Zahvaljujući njegovoj pomoći, Tihana progovara i pokazuje Ivanu i Mariji da ih voli. Uz pomoć Bijelog patuljka koji se iz zvijezde pretvorio u samog patuljka, imamo sretan kraj ove inače tužne priče. Uz osnovnu temu, spisateljica nam približava i taj pomalo tajnovit, nedokučiv svijet zvijezda i ostalih nebeskih tijela.

Kratak sadržaj

I. Privremeno boravište

Što piše u velikoj knjizi

Velika knjiga je knjiga u koju ravnateljica Doma za djecu redovito zapisuje. Ravnateljica ju je ostavila rasklopljenu na svom stolu i u njoj zapisana imena dvoje djece koja su bila zaprimljena toga dana. Lovro Grgić i Tihana Grgić zapisani su pod brojem 588 i 589. Uz njihovo ime piše i godina rođenja, pa znamo da Lovro ima šest, a Tihana tri godine. Također, u knjizi piše da su Tihana i Lovro primljeni u Dom jednog siječanjskog dana, jer su im roditelji poginuli u prometnoj nesreći.

Što u knjizi nije zapisano

U toj velikoj matičnoj knjizi nije zapisano kako Lovro i Tihana izgledaju, ni kako se osjećaju. Bili su živjeli u iznajmljenoj kućici u zapadnom djelu grada. Njihova kućica sastojala se od dvije sobe, kuhinje, tavana i malog vrta u kojem je stajao glineni patuljak s crvenom kapom na glavi. Živjeli su skromno, ali ljubavi im nije nedostajalo. Otac je radio kao metalostrugar u tvornici, a majka je odlučila ostati kod kuće dok Tihana ne navrši tri godine i krene u vrtić. Lovro je često s ocem gledao kroz dalekozor i promatrao zvijezde, a Tihana se neprestano igrala s vrtnim patuljkom. Došlo je vrijeme Došašća i pao je snijeg. Otac i majka odlučili su kupiti praščića i kobasice u selu koje je bilo udaljeno tridesetak kilometara, a djecu su ostavili kod susjede. Na žalost, dogodila se nesreća i oni su stradali na zaleđenoj cesti.

Brat i sestrica napuštaju dom

Brat i sestrica su za to vrijeme zaspali kod susjede, koja ih nije probudila kada je saznala da su njihovi roditelji poginuli. Lovro je donekle shvatio što smrt njihovih roditelja znači, ali Tihana to nije znala. Ona ih je dozivala i osjećala strah. Tihanu i Lovru susjeda je odvela na pogreb, jer ih nije imao tko drugi čuvati. Kada je vidjela kako drveni sanduci nestaju u rupi, Tihana je zanijemila. Nakon nekog vremena, susjedi su pozvali socijalnu skrb koja ih je odvela u Dom za djecu. Pritom je Tihana pokušavala sa sobom uzeti glinenog patuljka iz vrta, a Lovro je uzeo dalekozor.

Privremeno boravište

Ravnateljica doma iščekivala je Tihanu i Lovru. Čim ih je vidjela znala je da su to njegovana djeca i odmah su joj se svidjela. Željela je podići Tihanu u naručje, ali se ona čvrsto primila za brata. Ravnateljica je bila pedagoginja i razumjela je Tihanin postupak, pa se povukla. Upoznajemo Peru, dječaka čije je pravo ime Petronije koje je dobio po svom krsnom kumu, ali ne voli da ga se tako zove. Roditelji su se prema Peri grubo odnosili, pa dječak nije podnosio nikakve naredbe ni zabrane, ali bi učinio sve ako bi ga se lijepo zamolilo.

Zgrada u koju su Tihana i Lovro došli bila je stara i izgrađena prije točno sto godina. Iako je imala samo dva kata bila je prostrana, te je imala velike prozore i balkone. Kada su ušli u zgradu, brata i sestru su razdvojili. Lovro je dospio među dječake, a Tihana je, zbog svoje dobi, pripala skupini manje djece. Tihana je shvatila što se događa pa je počela plakati. Lovro je došao do nje i kleknuo pred nju, te joj rekao da mora biti poslušna i dobra, a da će on doći kad god bude mogao.

Lovro je ubrzo upoznao dom, a u tome mu je puno pomogao Pero. Tihana je često crtala vrtnog patuljka iz njihova vrta, ali nikad ga nije bojala. Pero je objasnio da je takav bio kad ga je posljednji put vidjela, posut snijegom. U ovom poglavlju pobliže upoznajemo izgled samog doma: “U prvom katu s jedne su strane sobe za djevojčice, a u drugom krilu za dječake. Dijeli ih velika dvorana, takozvana igraonica. Blagovaonica je u prizemlju; ondje se još nalazi ravnateljičin ured, sobe za prijem stranaka i odgajatelje. Podrum je u vlasti debele kuharice Mice i domara Ante. Pokraj kuhinje puši se perionica rublja.” Također, saznajemo ime ravnateljice – Janja Došek, no nitko je tako nije zvao.

Jednog dana Pero je vidio Lovru kako stoji ispred zatvorenih vrata tavana, pa mu je pomogao ući . Tamo su obojica promatrala zvijezde uz pomoć Lovrinog dalekozora. Zato što mu je posudio dalekozor, Pero je Lovri ispričao kako on ima djedov srebrni džepni sat, ali da mora otići po njega u bivšu kuću.

Palčica

Odgojiteljicu Palčicu u domu nitko nije volio. Ime Palčica dobila je zato što nosi poderane klompe, pa joj je palac virio iz njih. Tihana i dalje nije govorila. Jednog dana, kada je Palčica vidjela da Tihana ne želi razgovarati s potencijalnim usvojiteljima, udarila ju je po obrazima. Lovro je to vidio i odmah došao do svoje sestrice i rekao Palčici da ju ne smije tući. To je bio dan kada je počeo rat između Lovre i Palčice. Ravnateljica ju je željela izbaciti iz svoje ustanove, pa je zatražila premještaj.

Dalje saznajemo kako su svi posebno pazili na red u domu kada su dolazili potencijalni skrbnici. Saznajemo i da Peru više ne gledaju, a Lovro i Tihana su također dugo ostali u domu, zato što ravnateljica nije dala da ih razdvoje. Jedan mladi bračni par rekao je za Tihanu da je mutava, pa im je Lovro rekao da je onda ostave na miru.

Pogled u nebo s tavanske terase

Palčica je i dalje stalno pratila Lovru kako bi mu se osvetila. Tako ga je jednog dana vidjela dok je išao na tavan, koji je bio zabranjen za djecu. Brzo je otišla u ravnateljičin ured, ali nje tamo nije bio, pa je rekla dežurnima što je vidjela. Ante je otišao na tavan i umjesto da ih kazni, zajedno s dječacima promatrao je zvijezde. Pričao im je o zvijezdi Sirius koju mi vidimo kao najsjajniju i o Bijelom patuljku – zvijezdi koja je Siriusov blizanac. Nekoć je bio užaren i zvao se crveni patuljak, ali je jako isijavao toplinu te postao bijeli patuljak. Lovro je bio uvjeren da taj Bijeli patuljak izgleda kao onaj iz njegova vrta.

Perin bijeg i kazna

Pero je odlučio otići u svoju staru kuću po djedov sat. Bio je lipanj i jutro je bilo toplo. Odlučio je otići kada pekar donosi kruh. Uspio je doći do željezničkog kolodvora i ući u vlak za Novsku. Kondukter ga nije tražio kartu, jer se sjeo između dvije odrasle osobe, pa je mislio da putuje s njima. Pero je došao pred svoju kuću koja je bila jako zapuštena. Pokucao je na susjedna vrata i otvorila jedna baka koja ga se dobro sjećala. Ona mu je pomogla potražiti sat, koji su zajedno i pronašli. Za to vrijeme ravnateljica je obavijestila policiju da je Pero pobjegao. Policija ga je našla u susjednoj kući, ali je baka rekla da ga ne mogu odvesti dok ne pojedu palačinke. Tako je Perin plan uspio i o trošku policije se vratio u Dom. Ravnateljica ga nije kaznila, samo mu je rekla da će ranije otići u Paunovac jer je već prerastao svu djecu u domu.

Izjalovljena osveta

Paličica je opet ulovila Lovru kako ide na tavan i htjela mu je oteti dalekozor. Međutim, to je sve pratio Ante koji je joj je rekao da ga ostavi na miru. Opet su zajedno gledali u zvijezde i Lovro mu je rekao kako vidi Bijelog patuljka. Čak je i Ante vidio čovječuljka odjevenog u bijelo, ali je mislio da mu se to samo priviđa. Lovro je zamolio Antu da mu bude djed, jer on nema nikoga. Lovro je otišao na počinak, ali Bijeli patuljak je ostao budan, jer on kao zvijezda noću ne spava. Bijeli patuljak odlučio je da će dječaku donijeti sreću.

Požar

Došla je jesen, a Ante je čistio dvorište od suhog lišća. Odjednom je vidio dim na prvom katu. Ubrzo su došli vatrogasci i ugasili požar. Palčica je optužila Lovru da je podmetnuo požar, ali kad su ga pretražili, vidjeli su da on nema upaljač. Tu dolazi Tihana koja je pokretima pokazala kako je vidjela Palčicu dok je palila cigaretu. Tihana je ostatak cigarete pokazala ravnateljici, a Ante je iz Palčičinog džepa izvadio kutiju cigareta. Tihana je postala prava junakinja. Tu, napokon saznajemo ime Palčice kojoj je ravnateljica dala otkaz. Njezino ime je Vera Mirić.

Otmica

Lela je oteta. Ona se jedina družila s Tihanom i nije joj smetalo što Tihana ne govori. Oteli su je njeni vlastiti roditelji. Lela je došla u Dom zato što su je roditelji zanemarivali i bili alkoholičari. Ravnateljica je odmah pozvala policiju. Htjela je izbjeći medije, ali u tome nije uspjela. Nakon samo tjedan dana, majka je vratila Lelu u Dom. Ispričala je ravnateljici kako su unajmili drugi stan kako ih policija ne bi našla, ali da joj je muž ponovno počeo piti, a ona se bojala da će izgubiti posao. Ravnateljica joj je dopustila da ponovno posjećuje Lelu, ali će trebati proći neko vrijeme dok bi joj se mogla vratiti.

Iščekivanje Božićnih dana

Došla je zima. Djeca jako vole prosinac, jer je to vrijeme Božića. Ovo će Tihani i Lovri biti već drugi Božić koji dočekuju u Domu. Lovro je i dalje bio zabrinut što mu sestrica nije progovorila. Ponovno je otišao na terasu s dalekozorom i ovaj put zamolio Bijelog patuljka neka mu pošalje usvojitelje kako ne bi razdvojili njega i Tihanu. Tjedan dana prije Božića u Dom dolazi mladi bračni par. Bili su sa sela, što se vidjelo po odjeći koju su nosili. Dobra, odgojiteljica koju su svi voljeli, ispričala je ravnateljici kako je mladi bračni par rekao kako bi mogli usvojiti dvoje djece i da im ne smeta što jedna djevojčica ne govori. Lovro je htio iskoristiti priliku, pa je primio Tihanu za ruku i doveo je do mladog para rekavši im da ih uzmu, da neće požaliti. Ravnateljica ga je ukorila zato što se nameće, ali se u sebi nadala da će se par vratiti po njih.

Odlazak s usvojiteljima

Tri dana prije Božića, mladi bračni par je opet došao i odlučili su uzeti Tihanu i Lovru. Svi su se oprostili s njima i oni su krenuli na put. Saznajemo da se muškarac zove Ivan, a njegova žena Marija.

II. Bijeli patuljak

U novom domu

Lovro, Tihana i njihovi usvojitelji došli su u Međimurje, gdje se nalazila njihova nova kuća. Kuća je bila baš onakva kakvu je Lovro zamišljao. Znao je da tu ima puno domaćih životinja, iako su se sada sklonile na toplo. Marija i Ivan su im poželjeli dobrodošlicu i rekli im da smiju svugdje ići sami, a ako nešto trebaju da im samo kažu. Tihana je htjela upoznati kraj, pa je jednog dana sama otišla izvan ograđenog dvorišta. Za njom je brzo došao Gazda – pas ovčar koji ju je htio vratiti kući. Tihana ga se počela bojati. Lovro je svaki dan otkrivao nešto novo i uživao u novom domu, ali Tihana još uvijek nije progovorila i često se skrivala na tavanu. Marija se jako trudila oko nje, donosila joj je knjige, pjevala joj i pekla kolače.

Kada je ljetu došao kraj, došla je kontrola Ureda za socijalnu skrb. Žena koja je komentirala stanje, rekla je da će djevojčicu morati odvesti ako ubrzo ne počne govoriti. Lovro se razbjesnio i rekao joj kako ona misli da će njoj Tihana nešto reći kada je vidi tek prvi put u životu, a čak ni s njim ne razgovara. Tihana je neutješno plakala. Taj plač čuo je Bijeli patuljak i odlučio joj pomoći.

Znanost o nebeskim tijelima

Autorica nam govori kako se razlikuju znanstveni opisi nebeskih tijela, od onih opisa koji daju obični ljudi. Za znanstvenike je bijeli patuljak zvijezda koja je prije bila crvena, ali se zbog bljesaka svjetlosti pretvorila u bijelu zvijezdu. Međutim, u bajkama Bijeli patuljak je patuljak koji se zbog dječjih suza spustio na Zemlju da joj pomogne.

Poslanje Bijelog patuljka

Bijeli patuljak je odlučio napraviti sve što može, samo da pomogne djevojčici. Pomoći će mu zvijezda Corona (što znači “kruna”) koja će mu posuditi zvijezdu Gemu (“dragulj”). Corona mu je rekla da mora paziti što radi i da postoji rok u kojem se mora vratiti. Bijeli patuljak je krenuo na put, ali mu je poteškoće zadavala njegova težina. Tu mu je pomogla Gema koja mu je pomogla da postane lagan poput pahulje.

Putujući prema Zemlji

Patuljak je znao kamo treba poći. Uz pomoć Geme, samo se trebao stvoriti tamo gdje je htio ići, pa neće putovati puno svjetlosnih godina da dođe do Zemlje. Iako je mogao odmah stići na Zemlju, Bijeli patuljak se zabavljao. Obišao je sve zvijezde: i Malog psa, Labuda, Velikog i Malog medvjeda… Čak je i pomogao dvojici astronauta koji su pričvršćivali zahrđale dijelove. Patuljak je došao na Mars koji je bio ljutit jer ljudi stalno dolaze na njega i bockaju ga kako bi pronašli izvor vode. Zatim je naredio Gemi da ga odvede na Zemlju, ali u Alpe kako ne bi za danjeg svjetla došao kod Tihane. Naišao je na male svisce i naredio Gemi da im pomogne.

Nabavka vrtnog patuljka

Lovro je odlučio kupiti vrtnog patuljka u dućanu i pobojati ga u bijelo s nadom da će Tihana progovoriti. Jedan dan nakon škole, krenuo je u dućan, ali ga je zaustavio Pjegavi koji je želio oteti mu novac. U taj tren tu je prolazio Ivan kojeg se Pjegavi bojao pa je pobjegao. Lovro je Ivanu sve ispričao, pa mu je Ivan odlučio pomoći i bio je sretan što dijeli tajnu s dječakom.

Aterirao je Bijeli patuljak!

Lovru je probudio snažan bljesak. Na prozoru se pojavio Bijeli patuljak. Tihana je odmah progovorila jer je bila sretna i mislila je da je Bijelog patuljka poslala mama. Lovro je čuo Tihanu kako govori i bio presretan. Međutim, bio je zbunjen. Nije znao kako je patuljak kojeg je on kupio došao do njihove sobe. Brzo je otišao u sjenik i vidio da je patuljak još uvijek ondje. Lovro je tražio od patuljka da mu kaže tko je. Patuljak mu je sve ispričao i rekao im kako je njegov posjet tajna koju oni moraju čuvati.

Potraga za izvanzemaljcem

Ubrzo nakon dolaska Bijelog patuljka, ljudi su počelo govoriti da se pojavio NLO – nepoznati leteći objekt. Ogi je rekao kako zna gdje se točno spustio taj NLO koji je izgledao kao patuljak. Ogi je bio običan neradnik, pa je tako želio brzo zaraditi novac. Došli su i mnogi reporteri te ljudi iz Ureda za državnu sigurnost. Lovro nije htio ništa reći, a za Tihanu su svi mislili da je nijema. Tihana i Lovro su se zabrinuli za Bijelog patuljka, ali on nije bio zabrinut jer je imao Gemu kraj sebe. Ivan je ulovio jednog novinara i pokazao mu vrtnog patuljka kojeg je Lovro pobojao. Tajni agent ga je uzeo i pobjegao s njim, jer mu je bilo čudno što je patuljak bijel. Bijeli patuljak je vratio glinenog i u vreću koju je nosio tajni agent postavio običan kamen s Marsa.

Šetnja okolišem

Lovro, Tihana i patuljak su šetali prirodom. Patuljak je upoznao njihove životinje. Tihana je jako uživala u patuljčevom društvu pa se često smijala. Njezin smijeh su čuli i Ivan i Marija kojima je bilo jako drago što je čuju kako se smije. Međutim, Marija je bila tužna što djevojčica ne želi razgovarati s njom i bojala se da će joj uzeti Tihanu. Patuljak se jako naljutio na Tihanu i rekao joj da mora razgovarati s novom mamom.

Krasan planet imate!

Patuljak je i dalje upoznavao okoliš oko sebe. Upoznao je zeca, ptice i leptire, pa je zaključio kako žive na krasnom planetu. Ali, došao je trenutak kada je Bijeli patuljak morao kući. Djeca su bila tužna, ali im je rekao da neće odmah otići, jer još mora postići da Tihana zavoli Mariju. Pronašao je način kako će to napraviti – pročistit će Tihanu tužnih uspomena, ali isto tako i Lovru. Uzdignut će ih visoko prema zvijezdama, tamo gdje on živi, i na kraju će misliti da je sve ovo bio samo san.

Čarolija Bijelog patuljka

U jednom trenu Lovro i Tihana su letjeli kao da imaju krila, a u drugom su ležali u odvojenim krevetima. Tihana je prva progovorila o svom snu i Lovro je shvatio da su sanjali isti san o Bijelom patuljku.

Iznenađenje

Tihana i Lovro su se dogovorili da će iznenaditi Ivana i Mariju. Brzo su pojeli doručak i otišli kod patuljka. Odlučili su ga pobojati – kapa mu je bila crvena isto kao i kaput, pregača i hlače su mu bili zeleni, a jedino mu je brada ostala bijela. Lovro je Ivana zamolio za pomoć kako bi mogli patuljka postaviti u vrt. Kada je sve bilo gotovo Lovro je pozvao Tihanu koja je vrlo glasno uzviknula: “Mama! Dođi vidjeti patuljka!” Marija je bila jako sretna jer je po prvi put čula Tihanu kako govori.

Za vrijeme ručka Tihana je govorila cijelo vrijeme, ali ni ona ni Lovro nisu odali tajnu Bijelog patuljka. Saznajemo da Lovro nije htio postaviti bijelog patuljka u vrt zato što je Ogi pobojao svog patuljka u bijelo i stavio putokaze po cesti kako se može doći do njega. Marija je nazvala ravnateljicu i rekla joj kako je Tihana progovorila.

Sunčana nedjelja

Na nedjeljni ručak su došli ravnateljica, Ante, ali i Pero i Lela. Ravnateljica je Mariji i Ivanu dala da potpišu dokument o pravu na usvajanje. Ante je htio ostati malo na samo s Lovrom, da vidi sjeća li ga se dječak. Lovro se, naravno, svega sjećao, a Ivan mu je čak predložio da ostane živjeti kod njih kada ode u mirovinu. Pero je zaplakao, bio je jako usamljen. Ivan mu je rekao da može ostati kod njih dok mu mama ne izađe iz zatvora, ali je Pero morao odbiti jer je znao da će mu mama ubrzo doći.

Srećonošin povratak i dogovorena tri bljeska

Bijeli patuljak se vratio svojoj kući, ali je najprije otišao u Alpe posjetiti svisce. Otišao je i do Marsa, te se na kraju vratio Coroni koja ga je pohvalila za uspješno izvršeni zadatak. Dala mu je da sačuva dragulj, a Bijeli patuljak se vratio na svoje mjesto.

Prestanak čarolije

Bijeli patuljak je zabljesnuo tri puta i čarolija je nestala, pretvorio se natrag u zvijezdu.

Vrsta djela: roman za djecu

Tema djela: Sudbina Lovre i Tihane, te oživljavanje zvijezde Bijelog patuljka kako bi pružio pomoć bratu sestri

Mjesto radnje: iznajmljena kućica u zapadnom dijelu grada, Dom za djecu, Međimurje

Vrijeme radnje: nekoliko godina u sadašnjem vremenu, od dolaska Tihane i Lovre u Dom za djecu, do dolaska u novu kuću u Međimurje i dolaska Bijelog patuljka

Analiza likova

Lovro – “Lovro je plavokos dječak, pravilna dugoljasta lica i velikih modrih očiju. Za svojih nepunih sedam godina visok je, kao što je bio visok i njegov tata.”

Prije nego se dogodila nesreća, Lovri je sestrica pomalo počela smetati, jer je on ipak bio stariji. Međutim, nakon nesreće se promijenio, sazrio je. Shvatio je da mora čuvati svoju sestricu, te se smatrao odgovornim za nju. Cijelo vrijeme koje su proveli u domu čuvao ju je i štitio od onih koji su joj se rugali.

Sprijateljio se s Perom i često je s njim išao na tavan promatrati zvijezde. Bio je jako sretan što su njega i njegovu sestricu udomili Ivan i Marija. Želio je da njegova sestrica opet progovori, pa joj je kupio patuljka i pobojao ga u bijelo kako bi bio isti kao onaj kakvog su imali kod kuće. Zajedno sa sestrom je uživao u društvu Bijelog patuljka.

Tihana – “U Tihane je put nježna, obraščići nalik onakvima kakve imaju lutke od porculana, a oči također modre. Njezinu liku osobitu draž daju svijetle kovrčave vlasi. Pridržavane metalnom kopčom, kovrčice dopiru do ramena i oko glavice šire sjajan krug.”

U domu je često plakala, ali i dalje nije ništa govorila od onog dana kad je vidjela kako se drveni lijesovi spuštaju u zemlju. Zanijemila je od tuge. U domu se igrala s djevojčicom Lelom kojoj nije smetalo što ona ne govori. Voljela je Mariju, ali nije znala kako da priča s njom. U početku se bojala svih životinja, ali nakon odlaska Bijelog patuljka počela se igrati s njima i razgovarati sa svima.

Bijeli patuljak – zvijezda koja je došla iz Svemira kako bi pomogla Tihani da progovori, a kasnije i da usreći Mariju. Zvijezda se pretvorila u pravog patuljka s dugom bijelom bradom, nakon putovanja po nebeskim prostranstvima, došla u kuću gdje su živjeli Tihana i Lovro. Samim njegovim dolaskom Tihana je progovorila, a uz pomoć njegova pročišćenja Tihana je počela razgovarati s novim roditeljima.

Ivan i Marija – bili su mladi bračni par koji je usvojio Lovru i Tihanu. Živjeli su od rada na svom imanju. Ivan je orao i žeo nekoliko vrsta žitarica, a Marija je prodavala mlijeko. Zavoljeli su ih oboje i nije im smetalo što Tihana ne govori. Nadali su se da će uz pomoć njihove ljubavi i topline Tihana ponovno progovoriti. Marija je bila jako tužna, jer se bojala da će im oduzeti Tihanu. Oboje su bili jako sretni kada su ih Lovro i Tihana počeli zvati mama i tata.

U romanu susrećemo i druge likove. Nakratko upoznajemo roditelje Tihane i Lovre koji su poginuli u nesreći. Upoznajemo ravnateljicu Doma za djecu, koja je stvarno brinula o djeci i voljela ih sve. Trudila se Lovri i Tihani pronaći dom, ali tako da ih ne razdvoje. Lovro se sprijateljio s Perom. Pero ili Petronije je dječak kojeg Lovro i Tihana upoznaju odmah prvi dan kada su došli u dom. Perin otac izdržava kaznu u Lepoglavi, a majka u kaznionici u Slavonskoj Požegi. Osim ravnateljice koja je bila jako dobra i odgajateljice Dobre susrećemo i Palčicu: “Ta je stara frajla, drugim riječima: djevojka neudata do svoje pedesete godine, u djece bila omražena zbog nelijepa izgleda i grubih postupaka. Izgledom se odista nije mogla pohvaliti. Visoka i mršava, žilavih ruku, nogu i vrata, imala je predug nos za lice, oči stisnute uz korijen nosa, dok joj je put bila žuta kao u strastvenih pušača.” Nasuprot Palčice, tu je Ante koji je isto volio djecu u domu, a Pero i Lovro su ga zamolili da im bude djed na što je on i pristao.

Bilješka o autoru

Nada Iveljić je cijenjena književnica koja je napisala mnogo pripovijetki, romana, pjesama te igrokaza. Rođena je 4. travnja 1931. godine u Zagrebu gdje se i školovala, pa je nakon završene gimnazije upisala Filozofski fakultet, smjer književnost.

Prije nego što se počela baviti književnošću Nada je radila kao profesor iz hrvatskog jezika u osnovnim i srednjim školama, a osim toga neko je vrijeme djelovala kao urednica časopisa za djecu “Radost”.

Iako iza sebe ima mnoštvo napisanih djela, ona je i danas zapamćena kao autorica s najviše kratkih priča od bilo koga u Hrvatskoj. Njezine su priče poznate zbog toga što u njima postoji ispreplitanje stvarnog života s elementima fantastike i bajke.

U bajkama koje je napisala najviše je koristila životinje koje su skoro uvijek bile idealizirane. Neka od njezinih poznatijih djela su: “Dođi da ti pričam”, “Školsko dvorište”, “Vodena Sokolica”, “Sat očeva”, “Šestinski kišobran” i “Konjić sa zlatnim sedlom”. Umrla je 6. rujna 2009., u Zagrebu, u 79-oj godini života.

Autor: N.B.