Edukativna slikovnica Baš se veselim namijenjena je djeci nižeg uzrasta, a opisuje koliko je važno uveseljavati svoje bližnje, ali i susjede i prijatelje. Djeca mogu na edukativan način promisliti kako se ponašaju i zašto se roditelji ponekad ljute na njih ako učine nešto krivo.
Ponekad je djeci teško razaznati što koga veseli, ali ako se potrude i dobro promisle što mamu i tatu ljuti znat će kako ubuduće to ne bi trebali raditi. Sva djeca vole kada su ljudi u njihovom okruženju sretni, ali djeci treba dati vremena da odrastu i sigurno će u nekoj fazi odrastanja sama shvatiti kako mogu razveseliti druge.
Slikovnica, osim što je poučna je i zabavna jer vrlo jednostavnim jezikom prilagođenim djetetu i uz lijepe ilustracije pomaže najmanjima da shvate kako funkcionira svijet oko njih i potiču ih na razmišljanje kako da budu bolja i sretnija.
Vrsta djela: edukativna slikovnica
Tema djela: kako razveseliti ljude oko sebe
Mjesto radnje: obiteljska kuća i vrt
Vrijeme radnje: neodređeno
Kratak sadržaj
Priča započinje dječakovim razmišljanjem o tome kako želi da su svi oko njega veseli, no nije lako razaznati čemu se tko najviše veseli. On bi volio da su mama, tata, baka, djed i njegova sestra Marica uvijek veseli, ali i on.
Dječak je sada velik i zna kako se svi ne vesele istim stvarima. Dok je bio mali mislio je kako se mama veseli kada se sakrije u ormar, a ona ga ne može pronaći. Sad kada je velik zna da to nije u redu jer se mama brine i traži ga pa je bolje da ga uvijek vidi. On bi volio uvijek razveseliti mamu, ali nije siguran što ju točno veseli. Jel ju veseli možda kada pojede svu juhu ili ako dođe čim ga zovne ili možda kada ne istrčava pred njom na ulicu. Zato su rijetke prilike kada uspije razveseliti mamu.
Kada je bio malen, dječak je mislio kako se njegov tata veseli kada ga on nedjeljom ujutro rano probudi. Otkad je velik zna da se tata nikako tome ne veseli, naprotiv, voli spavati dok se sam ne probudi. Dječak bi volio uvijek razveseliti tatu, ali kako da pogodi što tatu veseli? Veseli li ga ako se ne igra s autićem koji buči, ili ako ne preskače dvije stepenice odjedanput, ili ako ga navečer nešto pita nakon što je otišao spavati. Zato rijetko tatu razveseli.
Dok je dječak bio mali mislio je kako baku veseli ako očisti sve cipele, no baka se tome nikako ne veseli jer pritom potroši svu pastu za cipele i cijeli se zaprlja. Dječak bi volio razveseliti baku, ali kako pogoditi što točno baku veseli. Veseli li se baka kada dječak jako zine kod liječnika i pokaže mu grlo, veseli li se ako recitira pjesmicu pred gostima i poljubi susjedu? Zato rijetko razveseli svoju baku.
Dok je bio mali, dječak je mislio kako djeda veseli ako u vrtu zasadi neko novo cvijeće, ali otkad je velik zna kako se djed to me nimalo ne veseli. Djed voli da se u vrtu nalazi cvijeće koje je sam zasadio. Dječak bi volio razveseliti djeda, ali ne zna što ga točno veseli. Veseli li se djed ako dječak ne skuplja sve sa zemlje, ili se ako uvuče trbuh i isprsi se, ili se možda veseli kada stričevi i tete kažu kako si liče. Zato su rijetki trenuci kada razveseli djeda.
Dok je dječak bio mali mislio se kako se njegova sestra Marica veseli zbog toga što je on jak i spretan pa ju može podići na stablo jabuke. No, otkad je velik dječak zna kako se Marica tome uopće ne veseli jer on voli penjati se sama. On bi volio razveseliti sestru, ali kako može znati čemu se ona veseli? Veseli li se Marica kada njemu balon pobjegne visoko u zrak, a njezin ne ili se veseli kada se on posklizne o tepih, padne i razbije nos? O, da, tome se posebno veseli.
A što zapravo veseli dječaka? Sigurno je i drugima teško pogoditi čemu se on veseli. Kad mu teta Ana donese punjenu čokoladu on se ne veseli jer ju ne voli. Kad se stric Drago rukuje s njime nakon toga jauče kako ga je jako stisnuo i misli kako se dječak tome veseli, ali dječaka to ne veseli jer zna da ga to ni ne boli. Kada ga ugleda teta Olga najčešće kaže kako ga više neće ni prepoznati, no dječak zna da to nije istina i uopće se tome ne veseli. Najviše ga frustrira kada ga stric Marko nudi bombonima i nakon toga redovito pita ima li curu. On ga već smatra odraslim dječakom, no dječak se tako ne osjeća, a ni nema cure, a još manje voli mentol bombone.
No, lijepo je znati čemu se tko veseli. Mama zna kako se tata veseli kada ga pusti da u miru pročitati dnevne novine i zato mu nikad ne smeta. Tata zna da se djed veseli kada ga svi slušaju dok priča o tome kako je nekada sve bilo drugačije. Djed zna kako će se baka razveseliti ako joj svaki dan kaže kako je skuhala nešto fino i kako već dugo nije jeo nešto tako ukusno. Baka zna kako se Marica veseli kada ju baka podigne visoko i pravi se da će ju baciti. Zato je uvijek diže, ali nikada ne baci.
Dječak je ipak sretan što mama, tata, baka i djed znaju što njega veseli. Tako njegova mama zna kako se on voli igrati u kadi, a pritom joj ne smeta ako sve oko sebe poprska vodom jer se mama ne veseli njegovoj igri već tome što je on radostan. Tata zna da se dječak voli grudati s njime, često ga i pogodi pa se ne ljuti jer zna da se dječak tome jako raduje. Baka zna da voli otići u trgovinu pa zato često odlaze zajedno u kupovinu. Često zna skidati proizvode s polica, no to baku ne ljuti jer zna da se dječak tome raduje. Djed zna da se dječak veseli kada ga zajaše pa se često igraju konjića. Djedu je ponekad teško glumiti konjića no zna da to dječaka raduje.
Dječak zna kako se može veseliti i kada je netko drugi radostan, ali samo treba znati čemu se tko veseli. Odlučio je kako će uvijek pojesti svu juhu, prestati brujati s autićem, poljubiti susjedu i ne dirati listiće sa zemlje. Veselit će se svemu onome čemu se vesele njegovi roditelji te baka i djed.
On je sada veliki dječak i zna da ako ga sestra pobjedi u nekoj igri bit će radi toga vesela, a uskoro će i ona odrasti pa će se moći veseliti i njegovoj pobjedi.
Dječak bi volio da se već sada svi vesele iako je već vrijeme da krene na spavanje razmislit će do sutra tko se čemu veseli. Djed se jako veseli ako s papučama na nogama ide u kupaonicu, baka se veseli ako ne pojede čokoladu nakon što je oprao zube, mama se veseli još jednom poljupcu, a tata se veseli ako brzo zaspi u krevetu. Još mora razmisliti čemu se on veseli i njegova sestra Marica.
On se veseli kada razgovara s tatom, a sestra Marica se veseli kada čuje o čemu razgovaraju. Voli razgovarati s tatom da ga Marica ne čuje, ali s obzirom da ju to veseli ispričat će joj o čemu je razgovarao s njim. Tako će se Marica veseliti, a on skupa s njom. Ponekad je teško pogoditi čemu se tko veseli, ali ako se dobro razmisli i to se može saznati.
Likovi: mama, tata, baka, djed, sestra Marica, dječak, teta Olga, stric Drago
Dječak – kada je bio mali nije znao pogoditi čemu se tko veseli, ali kada je odrastao shvatio je što veseli mamau, tatu, sestru djeda i baku. Prije spavanja je često razmišljao kako će drugi dan sve njemu drage osobe razveseliti, jer ako uveseljava druge tada će i on biti vesel.
Bilješka o autoru
Éva Janikovszky mađarska je spisateljica koja se rodila 23. travnja 1926. godine u Szegedu. Pisala je djela za djecu i za odrasle, no najveću popularnost stekla je upravo kao dječja spisateljica i spisateljica za mlade.
Proslavila se svojim djelima u cijelom svijetu i ona su prevedena na čak 35 svjetska jezika. U Hrvatskoj su se njezina djela prvi put pojavila 70-ih godina preko izdavačke kuće “Mladost”.
Prvu knjigu objavila je 1957. godine. Njezine bajke i priče zaintrigirale su djecu jer ona piše o tome kako dijete ili tinejdžer vidi svijet oko sebe i odrasle osobe uz koje odrasta te kako se bori sa svojim emocijama. Htjela je prikazati generacijski jaz između djece i odraslih, a pritom je uvijek ostajala na strani djece. Uz djecu, veliku je popularnost stekla i literaturom za odrasle.
Osvojila je brojne mađarske i svjetske nagrade. Njezine najljepše i najzabavnije knjige ilustrirao je poznati mađarski ilustrator László Réber.
Njezine najpoznatije slikovnice i ostala djela su: “Da sam odrastao”, “Baš se veselim!”, “Znaš li i ti”, “Kako da odgovorim”, “U koga se uvrglo ovo dijete”, “Sa mnom se uvijek nešto događa” i mnoga druga. Prema djelu “U koga se uvrglo ovo dijete” napravljena je i predstava u zagrebačkom ZKM-u.
Umrla je u Budimpešti 14. srpnja 2003. godine.
Autor: L.V.
Odgovori