Barok se u Hrvatskoj javlja od 17. stoljeća pa sve do kraja 18. stoljeća. Na njegovu osobitost imala su utjecaj četiri civilizacijska i politička kruga, a to su austrijski, turski, mletački i dubrovački. Velik utjecaj imala je i katolička protureformacija kroz djelovanje isusovačkog reda. Isusovački red javlja se prvo 1607. godine u Zagrebu, a slijede ga i drugi gradovi kao što su Rijeka, Varaždin i Dubrovnik.
U homogenizaciju književnog jezika (Križanić) uključila se uz pomoć isusovaca Kongregacija za propagandu vjere. Tiskala se propaganda literatura kao što su propovijedi, priručnici za pomoć kod ispovijedi te katekizmi. Isusovac Bartol Kašić s Paga u to je vrijeme, 1604. godine napisao prvu ilirsku gramatiku na dubrovačkom, štokavskom govoru.
Književnici koji su bili školovani u isusovačkim školama su: Ivan Gundulić i Junije Palmotić u Dubrovniku, Nikola i Petar Zrinski u Gracu, Beču i Trnavi i Pavao Ritter Vitezović u Zagrebu.
Pisci članovi isusovaca su: Juraj Habdelić, Ignjat Đurđević, Andrija Jambrešić, Juraj Ratkaj, Antun Kanižlić, Aredelio Della Bella, Nikola Krajačević Sartourius.
Jezikoslovci iz redova isusovaca su: Ruđer Bošković, Juraj Križanić, Bartol Kašić.
Četiri književna kruga
Dubrovnik i Dalmacija – prevladavaju visoka umjetnička obilježja, a pisci se koriste štokavsko-ijekavskim jezikom. Od pisaca su značajni Ivan Gundulić, Junije Palmotić, Ignjat Đurđević, Ivan Bunić Vučić.
Ozaljski dvorski krug – tematika je svjetovna, a prevladava mješavina čakavskog i kajkavskog jezika. Značajni pisci su Ivan Belostenec, Petar Zrinski, Katarina Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Juraj Križanić.
Slavonija (nakon 1700. godine i oslobođenja od Turaka) – jezik je štokavski (ikavica), a predstavnik je Antun Kanižić, požeški isusovac.
Samostani i kurije sjeverozapadne Hrvatske – organizirani su sa zadaćom da jačaju vjerski život društva. Pisanje je na kajkavskom jeziku, a predstavnik je Juraj Habdelić.
Latinski jezik se i dalje koristi u upravi, znanosti i crkvi, a uz to postoji i takozvana učena ili dijačka književnost na latinskom jeziku. Isusovačke škole također su pisale na latinskom jeziku. Na latinskom su pisali i liječnik Đ- Baljivija, zatim matematičar M. Getaldić, a Bartol Kašić napisao je i prvu gramatiku na latinskom jeziku. Ivan Lučić napisao je znanstvenu historiografiju.
U hrvatskoj književnosti toga vremena naglasak se stavlja na retoričkoj dosjetljivosti, a manje pozornosti pridaje se kompoziciji djela. Pjesnički stil pun je retoričkih ukrasa, usporedbi, metafora, sinegdoha, metonimija i antiteza. Najčešće primjenjivani žanrovi su religiozna poema, tragikomedija i viteško-povijesni epovi, a svima je zajedničko jedno – napisani su s ciljem da obrade nacionalno važnu temu.
Uspostavljena je književna komunikacija između sjevera i juga i književna kultura se uvelike širi. U Zagrebu je 1607. godine osnovana isusovačka gimnazija, danas znana kao Klasična gimnazija.
Odgovori