Balada je naziv za lirsko-epsku pjesmu u kojoj prevladava sjetna, turobna atmosfera, a kraj joj je gotovo uvijek tragičan. Balada najčešće govori o nekom tužnom događaju ili likovima, koji završe tragično. Naziv balada dolazi iz okcitanskog jezika gdje balar znači plesati.
Ovim nazivom nazivale su se srednjovjekovne trubadurske pjesme, ponekad lirske a ponekad epske, na koje su ljudi plesali. Junaci balada dolazili su iz legendi i nerijetko su imali nekakve nadnaravne moći. Radnja balada također je imala veze s legendama, a njezin kraj često je prikazivao smrt ili bliski susret junaka sa smrću. Odatle dolazi tragičnost balade. U baladama pronalazimo i lirske i epske elemente. Epski elementi su likovi i radnja, a lirski je način opisivanja radnje, te elementi kojima se izražava liričnost i osjećajnost, najčešće na izrazito dramatičan način.
Balada svoje korijene vuče iz francuske lirike 14. i 15. stoljeća. Baladama su se tada nazivale pjesme od tri ili šest strofa koje su imale osam ili deset osmerca ili deseterca, koji su morali biti unakrsno rimovani. Pjesma je morala imati posvetu i pripjevak koji su se nalazili u uvodnom četverostihu. Balada se nakon 15. stoljeća kao pjesnička forma vratila u klasicizmu, a zatim u 19. stoljeću.
U novije vrijeme, u razdoblju od 19. stoljeća do danas, baladom su se najprije nazivale engleske i škotske pučke pjesme. Njihove teme su bile ratničke, a sadržaj pustolovan. U takvim baladama opjevava se jedan povijesni događaj koji ima tragičan kraj. Takve balade napisane su u formi pripovijedanja, iako su pjesme, te se u njima upotrebljava čak i dramski dijalog. Takvu formu pjesme preuzeli su njemački predromantičari i romantičari te se ova pjesnička forma proširila Europom. Pustolovan događaj neznatno je promijenjen u čovjekovu osobnu borbu protiv, na primjer, prirode, okoline ili samoga sebe te je sadržavala tajanstvenu, ali uzvišenu atmosferu.
Najpoznatiji pisci balada poznate književnosti bili su najprije Boccaccio, Dante i Petrarca, zatim u romantizmu Goethe i Schiller, a kasnije i Victor Hugo, John Keats, Puškin i Ljermontov. U hrvatskoj književnosti najznačajniji pjesnici balada bili su Stanko Vraz i Petar Preradović.
Odgovori