Baba i grab dio je zbirke “Šaljive narodne priče” koje su nastale kao zapisi nekadašnjih usmenih predaja. Tehnički, one su stvarane naraštajima i to zato što su stalno nanovo prepričavane, prenošene usmenom predajom, s koljena na koljeno, a pritom su, naravno, mijenjane, prilagođavane, ponekad malo nadopunjavane, a ponekad bi izgubile nešto sadržaja.
Mnogi skupljači narodnog blaga slušali su, skupljali i bilježili usmene predaje, pa tek u svojoj pisanoj formi narodna priča postaje koliko-toliko stalna. Ipak, stalnom se prepiskom i ona mijenja.
“Šaljive narodne priče” su, primjerice, obrađene kako bi bile razumljivije i zanimljivije djeci. U svom izvorom obliku, većina ovih priča pričana je na dijalektima i to ponekad onim posve rijetkim, iz raznih dijelova Hrvatske i okolice. Tako zapisane priče djeca ne bi mogla razumjeti, pa time ne bi imala želje, volje, ni mogućnosti čitati ih. Upravo zato su one prilagođene čitateljima iz svih krajeva Hrvatske. Prilagođene su prijevodom i nekim stilskim izmjenama, pa se sada mogu čitati bez napora. Tako se u njima može neometano uživati.
Priče u zbirkama odabrane su po kriteriju duhovitosti i originalnosti. Svaka je morala bit zanimljiva, zabavna i naravno – dovoljno poučna. Osim toga, priče su morale dolaziti iz svih krajeva Hrvatske, ali i dijelova svijeta gdje žive Hrvati i gdje njihova kultura, pa tako i usmena predaja, još uvijek nije izumrla.
Zbirka namjerno ove primjerke usmenih predaja naziva pričama, a ne pripovijetkama ili pripovijestima, jer se ovaj prvi naziv najčešće poistovjećuje s novelama, a ovaj drugi s povijesnim djelima.
Izraz priča u sebi je još uvijek zadržala onu magiju koju vuče iz dječjih književnosti. Poistovjećujemo ga s čarobnim motivima koje pronalazimo u bajkama ili fantastičnim pričama, ali i s dovitljivosti dosjetke te duhovitosti anegdote. Pronalazimo u njoj elemente crtice, zbog njene kratkoće, a nerijetko i basne, zbog personificiranih životinja i njihovih uloga u prenošenju pouke djela.
Zato je baš prigodno svako od ovih djela nazvati pričom, bez obzira na duljinu djela, formu, glavne motive ili prirodu pouke.
Kratak sadržaj
“Baba i grab” je jako poučna priča koja nosi vrlo jednostavnu pouku – ne tražite kruha povrh pogače – ili budite zadovoljni onim što imate, vrlo je vjerojatno da je upravo to najbolje za vas.
Za razliku od dosadašnjih priča, vrijeme radnje događa se u nekim mitskim vremenima, kada je drveće još moglo hodati i pokoravati se ljudskim zapovijedima. U to vrijeme ljudi nisu morali ići u šumu cijepati drva za ogrjev, već bi drveće samo došlo do ognja.
Tako je i jedna baba otišla u šumu, došla do jednog graba i naredila mu da je slijedi do kuće. Grab je bio poslušan i odmah se odazvao na bakinu zapovijed. Hodali su tako neko vrijeme kroz šumu, a onda se baka dosjetila nečemu. Shvatila je da je luda što tako stara hoda po šumi, umjesto da naredi grabu da je nosi. Zato mu je naredila da je podigne i nosi kući, a grab ju je poslušao.
Došli su tako pred njenu kuću, taman pored grma šipka. U tom trenu, čuje se se gromki glas odozgo. Glas je opomenuo ljude kojima nije bilo dosta što drveće samo dolazi njima na ognjište, nego mu još naređuju i da njih nose kući. Za kaznu, drveće više neće samo dolaziti, već će ljudi morati ići u šumu, cijepati granje i debla i onda ih sami vući do kuće.
Kada je čula taj glas, baba se prepala i ispala grabu iz granja, pa pala u šipak i dobro se izgrebla.
Baka je u ovoj priči pravi odraz ljudske prirode, koja uvijek traži više, koliko god joj bilo dobro. Ona pokušava iskoristiti blagonaklonost prirode, ali joj se to na kraju odbije od glavu.
To je primjer iz kojeg bi svi trebali učiti. Koliko god se činilo da vladamo prirodom i da će ona zauvijek podnositi naše iskorištavanje, to ipak nije tako. Osvetit će nam se u trenucima kada budemo najosjetljiviji, baš kao što je grab ispustio baku baš kad je bila nad trnjem, pa ona nije samo pala, nego se i dobro nabola i izgrebla.
Autor: V.B.
Odgovori